Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31 000 Osijek

K-414/2019-80

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Ivana Sajtera, kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Tomislava Tomaševića i Marije Bandalo, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Gordane Šantor Gregačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. JK, zbog kaznenog djela iz čl. 152. st. 1. Kaznenoga zakona (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – u nastavku: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: K-DO-19/2015 od 29. srpnja 2015., koja je izmijenjena dana 7. prosinca 2016. i 21. listopada 2024., nakon zaključene javne rasprave, održane u prisutnosti zamjenika ODO-a u Osijeku DK, okr. JK i branitelja Alena Jakobovića, odvjetnika iz [adresa], dana 21. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

Okr. JK, OIB [osobni identifikacijski broj], sin Ivana i J, rođene D, rođen **.**.1968. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, konobar sa završenom srednjom stručnom spremom, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, zaposlen u društvu DM Gradnja d.o.o. s primanjima od 860,00 EUR-a, bez imovine, vojsku služio 1988./89.g. u Skopju i Kragujevcu, sudionik Domovinskog rata, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, neosuđivan

k r i v  j e

što je:

razdoblju od kraja lipnja do rujna 2013. na području Podravske Moslavine, kao poslodavac ŠK koja je bila zaposlena kao konobarica u njegovom ugostiteljskom objektu "Cheers" u Donjem Miholjcu, govoreći da će ostati bez posla, u više navrata vozeći je po završetku radnog vremena u Krčenik, iskorištavajući njezin podređeni položaj, u nakani da zadovolji svoj spolni nagon, od nje tražio da stupi s njim u spolni odnos, unatoč izričitom protivljenju, a zbog egzistencijalne ugroženosti i bojazni da će izgubiti posao i učinila.

dakle, s drugom osobom bez njezinog pristanka izvršio spolni odnošaj,

čime je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode - spolnog odnošaja bez pristanka iz čl. 152. st. 1. u vezi st. 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 152. st. 1. KZ/11,

pa se opt. JK, na temelju čl. 152. st. 1. KZ/11

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU od 8 (osam) mjeseci

te se okr. JK, na temelju čl. čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako što se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

Sukladno čl. 148. st. 1. u vezi sa čl. 145. st. 1. i 2. t. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – u nastavku teksta ZKP/08) nalaže se okrivljenom JK da plati troškove kaznenog postupka u iznosu od 2.082,92 EUR-a, koji se odnosi na trošak psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 700,00 EUR-a i psihološkog vještačenja u iznosu od 849,00 EUR-a, te iznos od 133,92 EUR-a na ime troškova svjedoka, kao i iznos od 200,00 EUR-a na ime sudskog paušala, sve u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: K-DO-19/2015 od 29. srpnja 2015., koja je izmijenjena dana 7. prosinca 2016. i 21. listopada 2024., optužen je okr. JK zbog dva kaznena djela protiv spolne slobode i to pod točkom 1.) - kazneno djelo spolnog odnošaja bez pristanka iz čl. 152. st. 1. u vezi čl. 3. KZ/11, a pod točkom 2.) - kazneno djelo spolnog uznemiravanja iz čl. 156. st. 1. u vezi čl. 2. KZ/11, sve uz primjenu čl. 51. KZ/11.

2. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj: K-414/2019-36 od 5. listopada 2022. zbog nastupa zastare kaznenog progona obustavljen je kazneni postupak za točku 2.) optužnice- kazneno djelo spolnog uznemiravanja iz čl. 156. st. 1. u vezi čl. 2. KZ/11. Citirano rješenje postalo je pravomoćno dana 14. listopada 2022.

3. Očitujući se o osnovanosti optužbe okr. JK je izjavio da se ne smatra krivim.

4. U dokaznom postupku ispitani su opt. JK, te su pročitane sljedeće isprave: zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika JK, iskaz ošt. ŠK, iskazi svjedoka CK, MK, ĐK, HK, EK, VK, PK, RK i KK, psihologijski nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. sc. Marine Perković Kovačević, klinički psiholog od 17. ožujka 2023., psihijatrijski nalaz i mišljenje prof. prim. dr. sc. JKM, dr. med. spec. psihijatar, subspec dječje i adolesc. psihijatrije i forenzične psihijatrije od 17. ožujka 2023., te iskaz Marine Perković Kovačević od 4. srpnja 2023., i iskaz JKM od 23. studenog 2023., te izvadak iz kaznene evidencije na ime optuženika.

5. Okr. JK u obrani je porekao počinjenje kaznenog djela za koje je optužen navodeći da je oštećenu zaposlio u svom ugostiteljskom objektu na mjesto konobarice. Oštećene je stanovala u [adresa] koji je 20-ak kilometara udaljen od [adresa], a radila je svaki drugi dan. Nakon nekog vremena Ivana se razboljela, te je počela pokazivati znakove psihičke nestabilnosti. Prijašnji poslodavac iz [adresa] mu je rekao da je pogriješio što ju je primio. Oštećena mu je pokazala da si je u dva navrata rezala žile. Potvrđuje da ju je u nekoliko navrata vozio kući iz [adresa] u [adresa] i to nakon zatvaranja lokala, ali tvrdi da nisu imali spolne odnose, niti je on prema njoj ispoljavao seksualno ponašanje. U nekoliko navrata je oštećena prespavala u njegovoj kući. Nije bio zadovoljan njenim radom jer je utvrdio damu je pao promet kada oštećena radi i sporazumno su prekinuli radni odnos. Dakle, oštećena je kod njega radila od lipnja 2013. pa do veljače ili ožujka 2014. Nije ju spolno zlostavljao i nije joj napravio ništa loše, te je njen iskaz konstrukcija kojom ga ona želi diskreditirati. Htio joj je pomoći, a pomagala joj je i njegova obitelj, odnosno supruga i kći. Oštećena je sklona lažima i gotovo svakodnevno je govorila neistinu, kao npr. da joj je umrla majka i tome slično. Misli da je na ovom postupku protiv njega radilo dosta ljudi koji su mu željeli napakostiti jer im je njegov kafić konkurencija u radu, a oštećena mu je rekla da su joj HK i CK rekli da ga prijavi.

6. Oštećena ŠK (ranije ČK) je iskazala je da je od lipnja 2013. pa do ožujka 2014. radila kao konobarica u lokalu okrivljenika, da je njeno radno vrijeme bilo od ujutro pa sve do 23,00 sata, do zatvaranja lokala, da je stanovala u [adresa] za koji u vrijeme zatvaranja nije bilo prijevoza te da ju je okrivljenik iz tog razloga znao ponekad voziti kući kada se nije mogla snaći na drugi način za prijevoz. Nakon mjesec dana od početka rada u kafiću, tjerao ju je da ima s njim spolne odnose svaki puta kada bi je vozio kući, a što se dešavalo na poljskom putu u automobilu u Podravskoj Moslavini. Naime, tijekom vožnje okrivljenik bi negdje kod Podravske Moslavine skrenuo uvijek u isti voćnjak i rekao joj da sjedne na zadnje sjedalo radi seksualnog odnosa, na što mu je ona govorila da neće, a okrivljenik bi joj rekao da ako hoće posao da sjedne nazad, što je morala učiniti jer joj je posao bio potreban. Nije imala gdje biti jer se sama uzdržavala. Ne živi s roditeljima od svoje 17. godine, kada se udala, a potom brzo i razvela. Ti seksualni odnosi s njene strane nisu bili željeni. Negdje u rujnu 2013. preselila se u stan u [adresa] da ne putuje na posao te više nije bilo takvih situacija jer ju okrivljenik nije vozio kući, a niti je dolazio u njen stan u [adresa] radi seksualnih odnosa. Kada je stanodavac poskupio najamninu, iselila je iz stana. To je bilo negdje u veljači 2014., a kako nije imala kuda, otišla je kod okrivljenika u kuću i tamo je boravila nekih 7-8 dana. Nije je bilo strah da će okrivljenik ponovo od nje tražiti intimne odnose jer su u kući živjeli njegova supruga i dvoje djece. Nastavila je raditi u okrivljenikovom lokalu sve do ožujka 2014. kada je dobila otkaz. Događaj je prijavila kada i CK. Na spolne odnose je pristajala zato da ne izgubi posao. CK je upoznala kad se zaposlila u drugom lokalu u koji je ona znala naići kao gošća. Tako joj se CK u jednom razgovoru povjerila rekavši joj da ju je okr. JK seksualno uznemiravao na poslu. Na primjer, kada je išla u skladište okrivljenik je ulazio za njom i hvatao ju je za stražnjicu. S obzirom na to što su saznale u međusobnom razgovoru, obje su odlučile podnijeti kaznenu prijavu protiv okrivljenika. O svemu je ispričala UK kod kojeg se kasnije zaposlila u kafiću na kolodvoru. ĐK, koja je prije nje radila u okrivljenikom kafiću, joj je rekla da je morala spavati sa okrivljenikom da zadrži posao.

7. Svjedokinja CK iskazala je da je oštećenu znala iz viđenja, te da su se sretale po raznim kafićima, kao i da je znala s dečkom doći u lokal okrivljenika dok je ona tamo radila. Sjeća se da je jedne večeri počela plakati u kafiću i da je izašla van te da joj je spominjala bolnicu u Našicima. Oštećena joj je rekla da je popila neke tablete pa ju je pitala kako tamo uopće izdrži raditi. Oštećena joj je ispričala da je nekoliko puta morala spavati s okrivljenikom u njegovoj kući i to u kupaonici, što joj je bilo strašno. Sjeća se da joj je oštećena rekla da će prijaviti okrivljenika i da više ne može izdržati jer joj je uništio dvije veze jer je njenim dečkima koješta napričao o njoj.

8. Svjedok HK ispitan 2. srpnja 2015. u ODO Osijek iskazao je da je bio u prijateljskim odnosima s okrivljenikom te da je u njegov lokal svakodnevno dolazio. Tu je upoznao i oštećenu s kojom se sprijateljio, unatoč razlici u godinama. Zna da je oštećenu, dok je živjela u [adresa], okrivljenik više puta vozio kući. Oštećena mu se povjerila da bi u tim prilikama okrivljenik skrenuo s automobilom na jedan poljski put i od nje zahtijevao da s njim stupi u spolne odnose govoreći da to mora učiniti ako hoće zadržati posao. Navela je da je okrivljeniku rekla joj se takvo njegovo ponašanje gadi, ali da je na spolne odnose ipak pristajala zbog financijskih razloga. Vidio je da je okrivljenik više puta oštećenu vozio kući nakon posla, te zna da je ona jedno kraće vrijeme boravila u okrivljenikovoj obiteljskoj kući jer je ostala bez smještaja.

9. Svjedokinja ĐK iskazala je da je prije oštećenice radila u caffe baru Cheers u [adresa] te da se okrivljenik prema njoj nije neprimjereno ponašao, kao i da joj se oštećenica nije požalila na ponašanje okrivljenika. Sjeća se da je HK pričao gostima u kafiću da oštećena nije bila zadovoljna poslom jer da joj nešto nije odgovaralo. Ne zna o čemu se radi. Nije željela odgovoriti na pitanje da li je imala intimnu vezu s JK dok je radila kao konobarica navodeći da bi se time izvrgnula sramoti. Ispitana u ODO-u Osijek iskazala je da joj se ČK povjerila da je s okrivljenikom imala seksualne odnose na njegovu inicijativu na koje je pristala bojeći se da će izgubiti posao, ali je na raspravi to porekla tvrdeći da joj oštećena to nije spominjala.

10. Svjedok UK iskazao da je vlasnik caffe bara na autobusnom kolodvoru u [adresa] u kojem je kratko radila oštećena nakon što je prestala raditi u okrivljenikov kafiću. Naveo je da je jednom zgodom u kafiću čuo razgovor između oštećene i CK u kojem su one spominjale neprimjereno ponašanje okrivljenika prema njima. O tome je prvo govorila CK, a potom je ošt. ŠK rekla da se i njoj to dogodilo. Kasnije je pitao oštećenu da li je to zaista tako bilo, na što mu je ona odgovorila da jeste. Potom je pitao oštećenu "Je li taj JK barem čemu?", a ona mu je odgovorila: "Ma ništa, fuj". Zato je zaključio da je ona imala seksualni odnos s okrivljenikom, ali ne može reći pod kojim okolnostima.

11. Svjedok EK je iskazao je da je oštećenoj pronašao posao u okrivljenikovom kafiću, te da ju je upoznao dok je radila u [adresa] u jednom lokalu u kojem je i stanovala kod GK. Na posao je dolazila autobusom, a kući ju je iza ponoći obično vozio okrivljenik, ali su je znali povesti i neki momci iz Viljeva. Za okrivljenika mu nikada nije ništa loše rekla. Zna da je bila pod tabletama "za živce" koje je miješala s alkoholom, te da je znala slagati i izmisliti koješta. Više puta ju je uhvatio u laži, a jednom je slagala da ide na sahranu ocu koji nije umro. U njegovoj kupaonici je dva puta rezala žile. Ne zna zašto, a navodno je to činila i ranije.

12. Svjedok VK je iskazao da je radio kao konobar u okrivljenikovom lokalu i da je kratko vrijeme radio s oštećenom. Oštećena mu se nije žalila na okrivljenika. Nije primijetio da se okrivljenik neprimjereno ponašao prema oštećenoj.

13. Svjedok PK je iskazao je da je stalni gost u kafiću Cheers, te da je poznavao sve konobare, pa tako i oštećenu. Ona mu se nije žalila na neprimjereno ponašanje okrivljenika. Nije primijetio da je na poslu bila uznemirena ili da je plakala.

14. Svjedok RK je iskazao da je gotovo svako večer dolazio u lokal dok je su tamo radile ošt. ŠK i CK, te da mu se oštećena nije žalila na šefa. Poznato mu je da su oštećenu u [adresa] ponekad vozili dečki iz [adresa] nakon zatvaranja lokala. Jednom ju je vidio uplakanu na poslu, no nije ju pitao zašto plače.

15. Svjedokinja KK je iskazala da je u više navrata radila u caffe baru kao konobarica. Ošt. ŠK ne poznaje. Okrivljenika poznaje od malih nogu jer su susjedi i on prema njoj nije upućivao nikakve seksualne aluzije.

16. Po ukidbenoj uputi Županijskog suda u Vukovaru, sud je proveo kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje oštećene ŠK kako bi se utvrdilo njeno psihičko stanje od kraja lipnja do rujna 2013., te da li je ona sklona izmišljanju događaja i je li sugestibilna. Vještačenje su provele stalne sudske vještakinje dr. sc. Marina Perković Kovačević, klinički psiholog i prof. prim. dr. sc. JKM, dr. med. spec. psihijatar, subspec. dječje i adolescentne psihijatrije i forenzične psihijatrije.

17. Psihologijskim nalazom i mišljenjem vještakinja je utvrdila da je oštećena intelektualno ispodprosječna osoba, urednih komunikacijskih sposobnosti i da je bez smetnji vizualno motoričkog integrativnog funkcioniranja, te da ima prosječnu sposobnost reprodukcije upamćenog i prosječnu sposobnost prepoznavanja upamćenog. Vještakinja nije pronašla smetnje u okvirima prosječne sposobnosti pamćenja, niti dugoročnog pamćenja, te nije uočila sklonost konfabuliranju (nesvjesna sklonost popunjavanja ispada u sjećanju), niti izrazitiju sugestibilnost. Nadalje, nije uočila. Nije uočila simptome na temelju kojih bi mogla utvrditi dijagnozu kronificiranog PTSP-a vezanih uz predmetni događaj kao moguće traumatsko iskustvo. Naime, oštećena je primarno emocionalno nestabilnija osoba sa aktualno povišenom anksioznošću i znakovima proživljene psihičke traumatizacije, ali bez klinički značajnih poteškoća prilagodbe, odnosno oštećena je socijalno dobro prilagođena jer je zaposlena, udana je, skrbi za dijete i odgovorna je. Temeljem utvrđenih kognitivnih sposobnosti oštećene, njenih crta ličnosti i trenutačnog psihičkog stanja, vještakinja je zaključila da je ošt. ŠK sposobna valjano i istinito iskazivati na sudu u svojstvu svjedoka. Također, analizom motivacije vještakinja nije pronašla znakove patološke motivacije za neistinito prijavljivanje optuženika. Ispitana na raspravi vještakinja je ponovila zaključke iz pisanog nalaza i mišljenja, te je dodala da je provela forenzički intervju na način da je oštećena prvo prepričala sve čega se sjeća veza za predmet ovog postupka, a taj razgovor je snimljen putem mobitela kako bi kasnije mogla napraviti transkript. Prilikom donošenja zaključka uzela je u obzir rezultate psihologijskih mjernih instrumenata, klinički i forenzički intervju, te opservaciju ponašanja oštećene.

18. Psihijatrijskim vještačenjem stalna sudska vještakinja utvrdila je da oštećena mlađe životne dobi, da je radno sposobna, u braku, te je majka dvoje mlt. djece iz dva braka i ispodprosječnih intelektualnog kapaciteta s očuvanim kognitivnim funkcijama dostatnim da može sudjelovati u vještačenju i samostalno dati iskaz. Zbog odrastanja u disfunkcionalnim obiteljskim odnosima koji su bili opterećeni očevim alkoholizmom, te njegovim fizičkim i verbalnim agresivnim ponašanjem prema njenoj majci i njoj, te egzistencijalnoj nesigurnosti, strahu od oca i izostanku podrške i poticaja u odgojnom, emotivnom i pedagoško pristupu, oštećena je rano razvila bazični osjećaj nesigurne privrženosti i pasivnosti prema situacijama koje su za nju rizične i nepovoljne. Stoga je vještakinja utvrdila da je ošt. emocionalno osjetljiva, nesigurna, ovisna. podložna, pasivna, slabog samopoštovanja i kapaciteta da se zauzme za sebe. Vještakinja je utvrdila da je oštećena pokazala da nije sklona izmišljanju događaja, te da ne pokazuje sklonost sugestibilnosti u predmetnom vještačenju, niti konfabulaciji, pa je sposobna valjano i istinito iskazivati pred sudom, jer ima dostatne kognitivne i intelektualne kapacitete da reproducira okolnosti predmetnog događaja. Ispitana na raspravi, vještakinja je ponovila zaključke iz pisanog nalaza i mišljenja, iskazujući da je provela strukturiran, klinički i psihijatrijski razgovor s oštećenom, kao i da je izvršila uvid u sudski spis te da je u suradnji s vještakinjom psihologom sumirala ključne činjenice. Odgovarajući na pitanje obrane navela je da prilikom obavljanja forenzičkog intervjua ne snima razgovore s ispitanicima.

19. Analizirajući izvedene dokaze i tako utvrđene činjenice, sud je stajališta da je izvan svake razborite dvojbe dokazano da je okrivljenik u više navrata kad je oštećenu vozio u selo [adresa] nakon završetka radnog vremena, tražio od nje stupanje u spolne odnose na koje je ona pristajala zbog straha da će izgubiti posao. Dokazano je i da je okrivljeni JK u namjeri da zadovolji svoj spolni nagon iskoristio podređeni položaj oštećene koja je bila njegova zaposlenica i koja je kao takva bila u odnosu zavisnosti prema njemu jer je u neželjene spolne odnose s njim stupala u strahu da ne dobije otkaz, odnosno da zadrži svoj posao. Na ovaj način nedvojbeno su dokazana nužna zakonska obilježja kaznenog djela protiv spolne slobode - spolnog odnosa bez pristanka iz čl. 152. st. 1. i st. 3. KZ/11, te nije utvrđeno postojanje ispričavajućih razloga, a okrivljenikova ubrojivost nije dovedena u pitanje.

20. Dakle, sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećenice ŠK kao vjerodostojan dokaz jer je on uvjerljiv, jasan i dovoljno je konzistentan i kongruentan. Njen je iskaz u bitnome potkrijepljen iskazom svjedokinje CK, a djelomično i iskazima svjedoka HK (koji je preminuo nakon ispitivanja) te UK. Oštećena je vrlo detaljno opisivala gdje su se dogodila ova djela (''poljski put, u blizini voćnjaka, uvijek u Podravskoj Moslavini''), na koji način su se dogodila (''okrivljenik joj je rekao da sjedne na zadnje sjedalo, te da se skine i da s njim ima spolni odnos ako želi zadržati posao, pristajala je na to jer je bila financijski ovisna o okrivljeniku i nije htjela izgubiti posao jer živi sama i sama se uzdržava te nema drugih financijskih sredstava''). Opisala je kako se osjećala nakon tih spolnih odnosa (''neugodno, ponižavajuće, uznemireno''). Nakon provođenja kombiniranog psihijatrijsko-psihološkog vještačenja utvrđeno je da je ošt. ŠK osoba ne pokazuje sklonost sugestibilnosti, niti konfabulaciji, te da je ona sposobna valjano i istinito iskazivati pred sudom, jer ima dostatne kognitivne i intelektualne kapacitete da reproducira okolnosti predmetnog događaja. Time je otklonjena primjedba obrane da oštećena zbog nekih zdravstvenih problema nije u mogućnosti dati vjerodostojan iskaz na sudu. Treba navesti da su vještački nalazi vjerodostojni dokazi jer su razumljivi, cjeloviti i sačinjeni su sukladno pravilima struke, objektivni su i uvjerljivi.

21. Osim navodne oštećeničine ''sklonosti laganju'', obrana je prigovarala istinitosti njenog iskaza i zbog proteka vremena od inkriminacije pa do podnošenja kaznene prijave. Međutim, iako je oštećena prijavu podnijela nakon godinu dana od kritičnih događaja, uvjerljivo je i razumno njeno objašnjenje zašto je tomu bilo tako. Naime, oštećena iskazuje da je o svemu razgovarala sa CK koja je bila u sličnoj situaciji i da su tek nakon tog razgovora obje zajednički odlučile podnijeti kaznenu prijavu. To je sasvim racionalno i plauzibilno objašnjenje. Štoviše, ono je sasvim uobičajeno upravo u kaznenim predmetima spolne zlostave i spolnih delikata u kojima je žrtva najčešće sama, bez izravnih svjedoka, u strahu je da li će joj se vjerovati, a posebice u slučaju kada je počinitelj seksualnog delikta ujedno i njen poslodavac.

22. Iskaz oštećene je potvrdila svjedokinja CK kojoj se oštećena povjerila da je više puta imala neželjene seksualne odnose s okrivljenikom. Također, i svjedok HK je iskazao da mu je oštećena rekla kako je okrivljenik od nje u više navrata zahtijevao spolni odnos i to kada ju je nakon posla iz [adresa] vozio kući u [adresa]. Ovaj je svjedok jasno naveo da mu je oštećena rekla da je okrivljenik od nje zahtijevao spolne odnose, ako hoće zadržati posao. Potom je i svjedok UK iskazao da je u kafiću čuo dio razgovora između oštećene i CK kada su se međusobno požalile jedna drugoj da se prema njima okrivljenik neprimjerno ponašao. U odnosu na iskaze svjedoka obrane i to PK, RK i VK valja naglasiti da su oni od sekundarnog i sasvim sporednog značaja jer ovi svjedoci nemaju nikakvih bitnih saznanja o predmetu postupka. S obzirom da navedeni svjedoci nisu oštećeničini prijatelji, niti su oni njeni bliski poznanici, sasvim je logično da im ŠK nije otkrivala svoje unutarnje brige i probleme, a posebno ne takve koji bi bili vezani uz analizu njenih najintimnijih odnosa s vlasnikom kafića u kojem radi kao konobarica.

23. Iskazi svjedoka HK i UK su pročitani te njihovo ispitivanje nije bilo provedeno kontradiktorno, tj. na način propisan čl. 234. i 235. ZKP/08. Naime, HK je preminuo, a nekonfrontirani iskaz UK je pročitan uz stranačku suglasnost. No, sud njihove iskaze nije uzeo kao odlučujuće dokaze jer nije isključivo na njima utemeljio osuđujuću presudu. Odlučni dokazi za okrivljenikovu krivnju proizlaze prvenstveno na temelju iskaza oštećenice ŠK te svjedokinje CK. Valja navesti i da je o tome kako se ponašao okrivljenik, kao vlasnik ugostiteljskog objekta, prema svojim zaposlenicama (konobaricama) vrlo indikativan iskaz svjedokinje ĐK, točnije onaj dio koji je ostao neizrečen. Naime, ova svjedokinja nije htjela odgovoriti na pitanje da li je imala spolne odnose s okrivljenikom dok je radila u njegovom lokalu, rekavši da bi se odgovorom na to pitanje izvrgla sramoti.

24. Stoga, nedvojbeno je dokazano da okrivljenikova obrana nije istinita, već da je usmjerena na izbjegavanje vlastite kazneno-pravne odgovornosti. Posebno je neuvjerljiv dio njegove obrane u kojoj objašnjava navodni motiv žrtve za davanje lažnog iskaza protiv njega tvrdeći da mu je ošt. ŠK željela napakostiti i ujedno pomoći obližnjim seoskim lokalima kojima je njegov kafić velika konkurencija u radu. Takav motiv je sasvim nevjerodostojan, pa čak i infantilan s obzirom na sve ozbiljne reperkusije vezane za učin ovakvog kaznenog djela.

25. Dokazano je da je okrivljenik u razdoblju od oko 4 mjeseca u više navrata izvršio spolne odnose sa žrtvom i to bez njenog stvarnog pristanka jer je ona bila zavisna o počinitelju kao njenom poslodavcu, čime je počinio kazneno djelo spolnog odnošaja bez pristanka iz čl. 152. st. 1. KZ/11. Ovdje treba naglasiti da je okrivljeniku na teret stavljeno kazneno djelo silovanja iz čl. 153. st. 1. KZ/11 jer je Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN 126/19) kazneno djelo spolnog odnošaja bez pristanka iz čl. 152. KZ/11. brisano iz Kaznenog zakona. Ove izmjene su objavljene 24. prosinca 2019., a stupile su na snagu 1. siječnja 2020. Ipak, to još uvijek ne znači da inkriminirano kazneno djelo spolnog odnosa bez pristanka više ne postoji, jer je tom izmjenom zakona izmijenjena i odredba čl. 153. st. 1. KZ/11 (kazneno djelo silovanja) na način da je osnovni oblik kaznenog djela silovanja postala prijašnja odredba čl. 152. st. 1. KZ/11 - kaznenog djela spolnog odnosa bez pristanka. Dakle, sadašnja odredba iz čl. 153. st. 1. KZ/11. u odnosu na njen zakonski opis identična je prijašnjoj odredbi iz čl. 152. KZ/11. Time je dokazano postojanje pravnog slijeda (kontinuiteta) između bića navedenih kaznenih djela (kazneno djelo spolnog odnosa bez pristanka iz. čl. 152. st. 1. KZ/11 i kaznenog djela silovanja iz. čl. 153. st. 1.). Međutim, za počinitelja je bilo povoljnije kazneno djelo spolnog odnosa bez pristanka iz. čl. 152. st. 1. KZ/11 jer je za njega bila propisana blaža zatvorska kazna u rasponu od 6 mjeseci do 5 godina, za razliku od recentnog kaznenog djela silovanja iz čl. 153. st. KZ/11 za koji je propisana kazna zatvora u trajanju od 3 do 8 godina. To je razlog zašto je okrivljenik proglašen krivim za kazneno djelo po starom, a ne po važećem Kaznenom zakonu.

26. Dokazano je da je osim svijesti o obilježjima djela, okrivljenik želio njihovo ostvarenje, te je na taj način dokazano da je prilikom počinjenja djela okrivljenik postupao s izravnom namjerom (dolus).

27. Prilikom odmjeravanja kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja, pobude iz koje je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenih djela, prijašnji počiniteljev život, te njegovo ponašanje nakon počinjenog djela, odnosno odnos prema žrtvi.

28. Od olakotnih okolnosti na strani okrivljenika JK sud je cijenio činjenicu da oženjen, zaposlen, otac dvoje djece, sudionik Domovinskog rata i odlikovan te da je neosuđivana osoba. Činjenice koje bi predstavljale otegotne okolnosti sud nije našao.

29. Imajući u vidu navedene olakotne, a izostanak otegotnih okolnosti, sud je okrivljenika JK za kazneno djelo spolnog odnošaja bez pristanka osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci. No, primjenom odredbi čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11, sud je okr. JK izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti, ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Dakle, sud je stanovišta da nije neophodno da se kazna zatvora i izvrši jer će se i uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ, te je uvjerenja da će se uvjetnom osudom utjecati na okrivljenika da više ne čini takva i slična kaznena djela, čime će se izraziti jasan društveno-moralni prijekor zbog počinjenog kaznenog djela i tako jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, ali i da će ova kazna dovoljno djelovati u smislu generalne prevencije, to jest i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja. To je pravedna i pravična kazna koja je adekvatna u odnosu na opasnost počinjenog djela i samog počinitelja. Ovakvom uvjetovanom osudom sud je okrivljeniku odlučio pružiti priliku socijalne reintegracije te mu omogućiti da razvije i ojača osobnu odgovornost radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela. Ako okrivljenik u roku provjere ne bude činio nova djela, neće se izvršiti kazna zatvora.

30. S obzirom da je proglašen krivim, sud je okrivljenika JK obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka kako je to odlučeno u izreci. Troškove kombiniranog vještačenja sud je već predujmio vještakinjama sukladno njihovim troškovnicima koji su utemeljeni na važećem Pravilniku o stalnim sudskim vještacima i pripadajućem Cjeniku naknada i nagrada stalnih sudskih vještaka (NN 38/2014), a paušalni iznos je odmjeren sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11) te duljini trajanja postupka i složenosti predmeta, kao i optuženikovim imovinskim prilikama. Ukupan trošak okrivljenik je dužan platiti ovom sudu u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.

31. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 21. listopada 2024.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ivan Sajter

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude postoji pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud u Vukovaru.

DOSTAVITI:

1. ODO Osijek na K-DO-19/2015

2. Opt. JK

3. Branitelj Alen Jakobović

nakon pravomoćnosti

4. oštećenica