REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyjev trg 11

Povrv-51/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda Romini Markovinović u pravnoj stvari tužitelja SVEUČILIŠTE U ZAGREBU AGRONOMSKI FAKULTET, OIB 76023745044, Svetošimunska Cesta 25, 10000 Zagreb, zastupanog po punomoćnici Gorani Grubišić, odvjetnici u odvjetničkom društvu - Odvjetničko društvo Grubišić & Lović & Lalić d.o.o., protiv tuženika Konjički klub Hiperion Zagreb, OIB 39779961423, [adresa], 10000 Zagreb, zastupanog po punomoćniku Vlatku Bukovcu, odvjetniku u odvjetničkom društvu - Odvjetničko društvo PENEZIĆ I PARTNERI d.o.o. ,radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 07. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 21.listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-44759/22, koje je 06. srpnja 2022. godine donio javni bilježnik Ivana Macanić iz Zagreba, Vlaška 124, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju u roku od osam dana namiri tražbinu u iznosu od 9.287,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 02.04.2022. do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-44759/22, koje je 06. srpnja 2022. godine donio javni bilježnik Ivana Macanić iz Zagreba, Vlaška 124, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju u roku od osam dana namiri tražbinu u iznosu od 31.177,74 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 168,39 eur od 02.04.2022. do isplate

-31.009,35 eur od 02.04.2022. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

u dijelu u kojem zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos iz stavka I izreke preko dosuđene kamatne stope, te u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju nadoknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.277,26 eur sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 06. srpnja 2022. do isplate, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 6.330,38 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 21.10.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 5.821,98 eur.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Ivana Macanić iz Zagreba, izdala je rješenje o ovrsi broj Ovrv-44759/22 od 6.7.2022. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 40.464,74 eur/304.881,60 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te nadoknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.277,26 eur / 9.623,53 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja do isplate.

2. Tuženik u prigovoru i tijekom postupka osporava predmetno rješenje o ovrsi u cijelosti navodeći da je potraživanje tužitelja temeljno na računu broj 29-0485/22 neosnovano jer da tuženik ne koristi prostor tužitelja bez pravne osnove. Navodi da tužitelj od listopada 2021. opstruira reguliranje zakupnog odnosa sa tuženikom i odbija raspisati javni natječaj za davanje u zakup prostora za čije korištenje traži naknadu iako je to njegova zakonska obveza, a sve iz razloga što ne želi regulirati pitanje ulaganje koje je tuženik od 1986.g. uložio u objekt. Osporava i visinu potraživanja s osnove korištenja prostora bez pravne osnove te navodi da je proizvoljan i da ne odgovora visini zakupnine koju tuženik uredno plaća. Ističe građansko- pravni prigovor prijeboja te navodi da je tražbina tužitelja u iznosu od 233.640,00 kn po računu br. 29-0484/22 prestala Izjavom o prijeboju dana 01.04.2022. Svoju tražbinu temelji na Ugovoru o poslovnoj suradnji od 01.10.2016 koji je sklopljen između stranka na temelju kojih je ispostavio tužitelju račun broj 48/1/1, račun br. 49/1/1 i račun br. 50/1/1 koje je stavio u prijeboj s tražbinom tužitelja po osnovi zakupnine iz računa br. 29-0484/22, u ukupnom iznosu od 233.640,00 kn.

3. U daljnjem tijeku postupka, nastavljenog po pravilima parničnog postupka, tužitelj je činjenično obrazložio tužbeni zahtjev navodeći da su tužitelj i tuženik dana 1. listopada 2016. godine sklopili Ugovor o zakupu kojim je tužitelj kao zakupodavac dao, a tuženik kao zakupnik primio u zakup prostor u vlasništvu tužitelja i to gospodarsku zgradu i trenažni prostor na nekretnini sjeveroistočnoj strani Parka Maksimir, na adresi [adresa], a čine ju glavna zgrada - staja, površine 385 m2, glavna zgrada - ured površine 55 m2, nadstrešnica površine 24 m2, pomoćna zgrada površine 68,35 m2. Člankom IV istoga ugovoreno je da sklapa na određeno vrijeme u trajanju od 5 (pet) godina počevši od dana 1. listopada 2016.g. Ističe da između tužitelja i tuženika nije postignuta suglasnost o produljenju ugovorenog trajanja zakupnog odnosa niti je po isteku Ugovora o zakupu i prestanku zakupnog odnosa između tužitelja i tuženika postignuta suglasnost oko sklapanja novog ugovora o zakupu kojim bi se zasnovao daljnji zakupni odnos između stranaka. Unatoč brojnim pozivima upućenima tuženiku da tužitelju podmiri dospjelo dugovanje te preda prostor koji je bio predmetom Ugovora o zakupu, a koji je istekao dana 1. listopada 2021. godine, tuženik je isto odbio učiniti te do dana sastava ove tužbe neprekinuto koristi prostor odnosno nekretninu u vlasništvu tužitelja bez ikakve pravne osnove i bez suglasnosti tužitelja pa je zbog toga tužitelj protiv tuženika bio primoran pokrenuti parnični postupak radi iseljenja koji se vodi pred naslovnim sudom pod pos. br. P- 1073/22. Dakle, potraživanje tužitelja po osnovi računa br. 29-0484/22 proizlazi iz obveza tuženika na osnovu zakupnog odnosa koji je između stranaka bio zasnovan temeljem Ugovora o zakupu te se temelji na iznosu mjesečne zakupnine koji je ugovoren Ugovorom o zakupu te obuhvaća period za koji tuženik tužitelju nije podmirio ugovorene iznose zakupnine. Tužitelj osporava navod tuženika da bi tražbina tužitelja po osnovi zakupnine iskazana u računu br. 29-0484/22 prestala temeljem izjave o prijeboju tuženika od 1. travnja 2022. godine, budući tuženik prema tužitelju nema nikakvo potraživanje koje je moglo biti stavljeno u prijeboj s tražbinom tužitelja po osnovi računa br. 29-0484/22. Navodi da je između parničnih stranaka bio sklopljen Ugovor o poslovnoj suradnji od 1. listopada 2016. godine i to na razdoblje od 5 godina, a koji Ugovor je prestao istekom roka na koji je sklopljen ali da je tuženik neosnovano ispostavio račun br. 48/1/1, račun br. 49/1/1 i račun br. 50/1/1 koje je stavio u prijeboj s tražbinom tužitelja po osnovi zakupnine iz računa br. 29-0484/22, a sve s obzirom da tuženik tužitelju nije pružio usluge za koje je izdao predmetne račune, stoga niti ne postoji njegova tražbina koja bi mogla biti stavljena u prijeboj s protutražbinom tužitelja po osnovi zakupnine. Tužitelj u ak. godinama 2018./2019, ak. godina 2019./2020., ak. godina 2020./2021. na koju se računi koje je tuženik neosnovano ispostavio odnose, kao niti do današnjeg dana, nije održavao nastavu korištenjem opreme i konja u vlasništvu tuženika, stoga tuženik nije tužitelju pružio usluge za koje bi imao pravo na naknadu koja je ugovorena odredbama čl. III. Ugovora o poslovnoj suradnji te tužitelj osporava takav navod tuženika. Tuženik se nakon prestanka Ugovora o zakupu neprekinuto i bez valjane pravne osnove nalazi u posjedu prostora koji je bio predmet zakupa bez da za to plaća ikakvu naknadu.

4. Stoga, s obzirom da se tuženik u utuženom razdoblju nalazio u predmetnom poslovnom prostoru na temelju ugovora, a nakon 01.10.2021. do 01.04.2022. koristio je prostor bez pravne osnove, zahtijeva od tuženika a) da mu isplati preostalo dugovanje s osnove zakupnine za period od 01.10.2018. do 01.10.2021. u iznosu od 233.640,00 kn b) naknadu koristi koju je tuženik ostvario korištenjem poslovnog prostora i nakon prestanka ugovora, za period od 01.10.2021. do 01.04.2022. iznos od 71.241,69 kn, dakle sveukupno 304.881,60 kn.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao: Račun broj 29-0484/22 (list 8 spisa), Račun broj 29-0485/22 (list 9 spisa), Ugovor o poslovnoj suradnji od 01.10.2016. (list 22-23 spisa), Dostava računa iz Izjave o prijeboju (list 24 spisa), Račun broj 48/1/1, račun br. 49/1/1 i račun br. 50/1/1 (list 25-27 spisa), Izjava o prijeboju od 01.04.2022. s potvrdom o primitku (list 28-29 spisa), Ugovor o zakupu od 01.10.2016. (list 59-61 spisa), Sporazum o međusobnim pravima i obvezama u svezi načina korištenja gospodarske zgrade [adresa] Zagreb od 27.05.2014. (list 62-67 spisa), Dopis tužitelja od 17.01.2022. (list 68 spisa), Dopis tužitelja od 25.03.2022. (list 69-70 spisa), Zamolba za mirovanje predmeta "Jahanje" od 21.10.2019. (list 79 spisa), Odluka o mirovanju izbornog predmeta "Jahanje" od 05.11.2019. (List 80 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige (list 81 spisa), sudska praksa (list 82-84 spisa), Mišljenje Porezne uprave od 16.03.2015. (list 85-86 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĆK (list 220-221 spisa), ĆKP (list 247-248 spisa) i GK (list 248249 spisa) te je proveden dokaz građevinskim vještačenjem po vještaku Zlatku Omerhodžiću od 31.07.2023. (list 101-135 spisa), Očitovanje od 09.10.2023. (list 163-166 spisa). Sud nije izvršio uvid u korespondenciju između stranaka (list 195-203 spisa) s obzirom da je dokumentacija predana nakon zaključenja prethodnog postupka.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu s osnove preostale zakupnine u iznosu od 9.455,38 eur i zahtjev na naknadu koristi koju je tuženik ostvario korištenjem predmetnog poslovnog prostora bez osnove u razdoblju od 01.10.2021. do 01.04.2022. u ukupnom iznosu od 31.009,35 eur, sveukupno 40.464,74 eur.

7. Tuženik je istaknuo građanskopravni prigovor prijeboja u kojem navodi da je tražbina tužitelja po računu br. 29-0484/22 ( zakupnina u iznosu od 9.455,38 eur) prestala Izjavom o prijeboju dana 01.04.2022.

8. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o zakupu od 01.10.2016. Nije sporno da je ugovor prestao protekom vremena dana 01.10.2021. Nije sporno niti da je tuženik nastavio koristiti predmetni poslovni prostor. Nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu i na temelju Ugovora o poslovnoj suradnji od 01.10.2016. Nije sporno da je temeljem predmetnog ugovora ranije vršen prijeboj međusobnih potraživanja po osnovi zakupnine i po osnovi pruženih usluga.

Sporna je osnova i visina tražbine tužitelja koja se odnosi na korištenjem predmetnog poslovnog prostora bez osnove u razdoblju od 01.10.2021. do 01.04.2022.

Sporna je osnovanost protutražbine tuženika.

9. U odnosu na tužbeni zahtjev s naslova naknade za korištenje prostora bez pravne osnove u razdoblju od 01.10.2021. do 01.04.2022.

10. Naime, tužitelj i tuženik su dana 1. listopada 2016. godine sklopili Ugovor o zakupu kojim je tužitelj kao zakupodavac dao, a tuženik kao zakupnik primio u zakup prostor u vlasništvu tužitelja i to gospodarsku zgradu i trenažni prostor na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] (ranije zk. ul. [broj ZK uloška]), zk.č.br. 7779, k.o. grad Zagreb koja se nalazi na sjeveroistočnoj strani Parka Maksimir, na adresi [adresa], a čine ju glavna zgrada - staja, površine 385 m2, glavna zgrada - ured površine 55 m2, nadstrešnica površine 24 m2, pomoćna zgrada površine 68,35 m2.

Predmetni Ugovor o zakupu sklopljen je između tužitelja i tuženika na osnovu Sporazuma o međusobnim pravima i obvezama u svezi načina korištenja gospodarske zgrade [adresa], Klasa: 947-03/14-05/02, Ur. broj: 251-71-01/14- 3 sklopljenog 27. svibnja 2014. godine između tužitelja i Grada Zagreba (dalje u tekstu: Sporazum), a što proizlazi i iz čl. I Ugovora o zakupu.Slijedom navedenog, tužitelj i tuženik sklopili su dana 1. listopada 2016. godine uvodno naznačeni Ugovor o zakupu pri čemu je čl. IV istoga ugovoreno da sklapa na određeno vrijeme u trajanju od 5 (pet) godina počevši od dana 1. listopada 2016. Odredbom čl. VI. Ugovora o zakupu ugovorena je visina zakupnine za predmet zakupa na način da ista iznosi ukupno 5.192,00 kn mjesečno uvećano za PDV,a što čini mjesečni iznos od 6.490,00 kn.Člankom IV. ugovoreno je trajanje Ugovora o zakupu i zakupnog odnosa između tužitelja i tuženika na određeno vrijeme i to za razdoblje od 5 (pet) godina, a koje razdoblje trajanja ugovornog odnosa zakupa je isteklo dana 1. listopada 2021. godine, time je prestao zakupni odnos između tužitelja i tuženika.

Kako je već rečeno tužitelj i tuženik sklopili su dana 1. listopada 2016. godine uvodno naznačeni Ugovor o zakupu pri čemu je čl. IV istoga ugovoreno da sklapa na određeno vrijeme u trajanju od 5 (pet) godina počevši od dana 1. listopada 2016. Odredbom čl. VI. Ugovora o zakupu ugovorena je visina zakupnine za predmet zakupa na način da ista iznosi ukupno 5.192,00 kn mjesečno uvećano za PDV,a što čini mjesečni iznos od 6.490,00 kn. Člankom IV. ugovoreno je trajanje Ugovora o zakupu i zakupnog odnosa između tužitelja i tuženika na određeno vrijeme i to za razdoblje od 5 (pet) godina, a koje razdoblje trajanja ugovornog odnosa zakupa je isteklo dana 1. listopada 2021. godine, time je prestao zakupni odnos između tužitelja i tuženika.

11. Slijedom navedenog ugovor o zakupu je prestao protekom vremena.

12. Tuženik navodi da prostore ne koristi bez osnove te da od listopada 2021. tužitelj opstruira reguliranje zakupnog odnosa te odbija raspisati javni natječaj za davanje u zakup predmetnog prostora iako je to njegova zakonska obveza,a sve to iz razloga jer ne želi regulirati ulaganje koje je tuženik od 1986. uložio u objekte koje tužitelj daje u zakup.

13. Tužitelj navodi da između tužitelja i tuženika nije postignuta suglasnost o produljenju ugovorenog trajanja zakupnog odnosa niti je po isteku Ugovora o zakupu i prestanku zakupnogodnosa između tužitelja i tuženika postignuta suglasnost oko sklapanja novog ugovora o zakupu kojim bi se zasnovao daljnji zakupni odnos između stranaka.

Naime, čl. 6.st.1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora propisano je da poslovni prostor u vlasništvu Republike Hrvatske, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba u njihovu vlasništvu ili pretežitom vlasništvu daje se u zakup javnim natječajem. Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, ugovor o zakupu poslovnoga prostora sklapa se bez javnog natječaja kada ga sklapaju međusobno Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, ako je to u interesu i cilju općega, gospodarskog i socijalnog napretka njezinih građana, a zakupnina se određuje sukladno kriterijima za određivanje visine zakupnine jedinice lokalne samouprave gdje se nekretnina nalazi (st.2.). Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, Republika Hrvatska kao zakupodavac može dati pisanu ponudu za sklapanje novog ugovora o zakupu na određeno vrijeme na rok od pet godina pod istim uvjetima (iznos mjesečne zakupnine, zakupnik…) kao u postojećem ugovoru o zakupu, kada je to ekonomski opravdano, odnosno kada je mjesečni iznos zakupnine veći od najveće cijene zakupnine po odluci jedinice lokalne samouprave neovisno o djelatnosti isključivo zakupniku koji s Republikom Hrvatskom ima sklopljen ugovor o zakupu na temelju javnog natječaja i koji u potpunosti ispunjava obveze iz ugovora o zakupu, kada mu istječe takav ugovor o zakupu sklopljen na temelju javnog natječaja, a na njegov pisani zahtjev (st.3.). Neovisno o tome je li tužitelj dužan raspisati javni natječaj i da li je ugovor ugovor o zakupu koji je bio sklopljen između stranaka sklopljen na temelju javnog natječaja potpuno je nejasno iz kojeg razloga tuženik smatra, sve da je tužitelj i dužan raspisati javni natječaj, da bi tužitelj bio obvezan sklopiti novi ugovor o zakupu upravo s tuženikom jer tuženik za takva stav nigdje nema uporišta. Stoga je takav prigovor tuženika neosnovan i neodlučujući za predmet spora.

14. Očito je da su stranke pregovarale o produljenju ugovora, međutim suglasnost nije postignuta. Tome u prilog govori i činjenica da je tužitelj pokrenuo i postupak radi iseljenja tuženika. Čak i da je sud, eventualno utvrdio da postoji dogovor između stranaka da će produljiti ugovor, dogovor o produljenju pravno predstavlja dogovor o tome da će stranke naknadno sklopiti novi ugovor. Pravno gledajući moglo bi se raditi o nekoj vrsti "predugovora" kojim se stranke obvezuju naknadno sklopiti neki drugi glavni ugovor. Međutim, u smislu odredbe čl.268. ZOO predugovor obvezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora. Stoga, iako su postojali usmeni dogovori između stranaka o tome da bi se ugovor produljio, sud bi iste jedino mogao tretirati kao pregovore koji prethode ugovoru. Ipak, pregovori koji prethode sklapanju ugovora (ili predugovora koji je također ugovor) ne obvezuju(čl. 251 st. 1. ZOO-a).

U odnosu na navode tuženika da tužitelj želi izbjeći sklapanje ugovora zbog eventualnih ulaganja tuženika u objekt valja reći da je takav prigovor irelevantan jer to nije predmet spora, odnosno tuženik nije stavio u tom smislu nikakav zahtjev. Dakle, Ugovor o zakupu prestao 01.10.2021. istekom vremena na koji je sklopljen, a nakon prestanka ugovora tuženik nije postupio po odredbi čl. 20. ZZKPP nego je nastavio koristiti predmetni prostor bez temelja.

15. Prema odredbi čl.20. ZZKPP nakon prestanka zakupa zakupnik je dužan nego je nastavio koristi predati zakupodavcu poslovni prostor u stanju u stanju u kojem ga je primio, ako nije drugačije ugovoreno ili propisano ovim Zakonom.

16. Prema odredbi članka 161., st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tužitelj kao vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

17. Iz citiranih odredbi jasno je da je temeljna zakupnikova obveza nakon prestanka zakupa, u ovom slučaju protekom vremena, prostor predati zakupodavcu te je već iz citiranih odredbi proizlazi da tko ima naslov zahtijevati predaju poslovnog prostora posljedično tome ima i naslov tražiti i zakupninu odnosno u ovom slučaju naknadu za uporabu tuđe stvari.

Tijekom postupka nije sporno da je prednik tuženika čitavo sporno razdoblje koristio predmetni poslovni prostor.

18. Tuženikova ugovorna obveza bila je po otkazu ugovora vratiti tužitelju predmetni poslovni prostor. Zakupnik poslovnog prostora koji je i nakon otkaza ugovora o zakupu poslovnog prostora nastavio koristiti poslovni prostor zakupodavca dužan je naknaditi zakupodavcu korist koju je imao od neovlaštene upotrebe poslovnog prostora, a ta korist predstavlja visinu zakupnine koju bi inače zakupodavac ostvario. Budući da je tuženik nesporno nakon prestanka ugovora protekom vremena nastavio koristiti predmetni poslovni prostor, to je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju korist koju je imao od upotrebe predmetnog poslovnog prostora i to kao što je gore navedeno prema odredbi čl.165. ZOVO.

19. Dakle, uporaba tuđe stvari u svoju korist u smislu odredbe čl.1120.ZOO je prelaz imovine ili dijela imovine bez osnove kada naturalna restitucija nije moguća ili kada gospodarski razlozi to ne opravdavaju s obzirom na to da stjecatelj tuđe stvari više ne drži u posjedu jer je potrošena ili je promijenila identitet.

Odredba čl.164.st.1. i čl.165st.1 ZV reguliraju situacije kad je naturalna restitucija moguća odnosno kad je moguć povrat stvari. Stoga je razlikovni kriterij za primjenu odredba čl.164.st.1. i čl.165.st.1 ZV u odnosu na odredbu čl.1120.ZOO stanje stvari koje su bez osnove u posjedu nevlasnika odnosno bez osnove prešle u imovinu nevlasnika.

U ovom konkretnom slučaju, kao što je već gore rečeno, kad je stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku u posjedu nevlasnika, valja primijeniti odredbe čl.164.st.1. i čl.165.st.1 ZV prema kojim odredbama je samo nepošteni posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari.

20. Prema čl.165. (1) Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.(2) Vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana.(3) Nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku; to mu pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari.(4) Nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego mora stvar predati bez odgode.(5) Ono što je posjednik dodao, učinivši troškove koji mu se ne naknađuju, ovlašten je odvojiti i sebi uzeti, ali jedino ako to može učiniti bez oštećenja same stvari.(6) Od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

21. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Pri tome se poštenje posjeda predmnijeva, ako se ne dokaže suprotno (čl. 18. st. 3. i 5. ZVDSP- a).

22. Kako je nesporno da je predmetni ugovor o zakupu poslovnog prestao protekom vremena 01.10.2021., a da je tuženik bez obzira na navedeno nastavio koristiti poslovni prostor, tuženik je nepošteni posjednik.

23. U smislu prethodno citirane odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima da bi tužitelj ostvario pravo na naknadu koristi od posjedovanja stvari, potrebno je ispunjene slijedećih pretpostavki; da je tužitelj vlasnik poslovnog prostora, da je tuženik bio u posjedu poslovnog prostora bez pravnog temelja (nepošteni posjednik) i da je posjedovanjem poslovnog prostora ostvario korist ili propustio ostvariti korist, a u ovom konkretnom slučaju ostvarene su sve navedene pretpostavke.

24. Naime, sud je utvrdio da je tuženik nakon prestanka ugovora o zakupu nastavio koristiti predmetni poslovni prostor bez temelja koje bi mu dalo pravo da ga posjeduje iako je pritom obzirom na okolnosti znao da mu ne pripada pravo da ga posjeduje to je pravilno tretirati tuženika nepoštenim posjednikom tog prostora u spornom razdoblju i to od dana prestanaka ugovora o zakupu protekom vremena i time je tuženik obveznik isplate tužitelju ( u smislu odredbe čl.165.ZV) svih stečenih plodova i onih koje je propustio ubrati, odnosno svih koristi koje je od nekretnine imao. Tuženik je u utuženom razdoblju od prijepornog prostora stekao plodove ili koristi bar za iznos zakupnine koju bi inače za taj poslovni prostor trebao plaćati- pa je ta korist ujedno i ono što je u smislu čl.165.ZV dužan platiti tužitelju kao vlasniku poslovnog prostora.

25. Slijedom navedenog nepošteni posjednik je dužan vlasniku naknaditi sve koristi koje od stvari imao. Koristi koje je nepošteni posjednik imao ne smatraju se samo eventualni prihodi koje je ostvario, već i izdaci koje bi imao za posjedovanje stvari, a kojima nije bio izložen upravo zato što je neovlašteno posjedovao tuđu stvar. Stoga, nepošteni posjednik dužan je platiti i naknadu za korištenje tuđe stvari i to bar u visini zakupnine koju bi vlasnik mogao ostvariti, a kako je tuženik nepošteni posjednik najkasnije od 01.10.2021. tuženi je dužan nadoknaditi koristi koje je imao od stvari i to bar u visini zakupnine za razdoblje od kada je tužitelj zatražio, odnosno ovdje od 01.10.2021. do 01.04.2022.

26. Radi utvrđivanja visine koristi koju bi inače tužitelj kao zakupodavac ostvario sud je proveo građevinsko vještačenje.

27. Iz nalaza i mišljenja vještaka Zlatka Omerhodžića od 23.08.2023. (list 101- 137), Očitovanja od 09.10.2023. (list 163-166) te usmeno na ročišta dana 20.02.2024. proizlazi da je vrijednost koristi koju je tuženik ostvario za vrijeme posjedovanja poslovnog prostora u razdoblju od 01.10.2021. do 01.04. 2022 iznosi 9.287,00 eur ( sa PDV-om od 25%) ili 69.972,90 kn (sa PDV-om od 25%). Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina (NN 78/15) i Pravilnik o metodama procjene vrijednosti nekretnina (NN 105/15) je propisao da se za korištenje uporedne metode procjene vrijednosti zakupa koriste ulazni podaci od nadležne Službe za vrednovanje nekretnina te je vještak slijedom navedenog zatražio ulazne podatke od Službe za vrednovanje nekretnina Grada Zagreba. Iskazana vrijednost je sa PDV-om iz razloga što su ulazni podaci (cijene zakupa) koji su dobiveni od nadležne Službe za vrednovanje nekretnina bili sa PDV-om. S obzirom da se u osnovnom nalazu i mišljenju koristi uporedna metoda to su se onda koristili i ulazni podaci koji u sebi sadržavaju PDV.

28. U odnosu na prigovor tuženika da se posebno odvaja staja, a posebno uredski prostor valja reći da je takav prigovor neosnovan.

29. Naime, u ugovoru kojeg su tužitelj i tuženik potpisali definirano je da se vrijednost zakupa staje procjenjuje kao 70%-tna vrijednost uredskog prostora. To znači da je već unaprijed definirana povezanost uredskog prostora i staje te se u osnovnom nalazu i mišljenju tako i tretiralo. Nadalje je u članku VI. Ugovora, kojeg su stranke međusobno potpisale, definirano da se na prostor staje plaća zakup isto kao i na uredski dio. Na unaprijed određenu vrijednost zakupa po m2 je dodan i PDV kao i na poslovni prostor. S obzirom da nije staja ničim, u međusobnom ugovoru, posebno izdvojena i s obzirom da je i za zakup staje definiran PDV to se u iskazanoj vrijednosti koristi iskazao PDV.

U postupku procjene zakupa (koristi) koristila se uporedna metoda zakupa jer za zakupe prostora i ne postoji druga metoda.Ulazni podaci za zakupe se procjenjuju i evaliraju u smislu daljnje analize vrijednosti zakupa. U postupku evaluacije Služba za vrednovanje analizira i usklađuje sve one podatke koji se ne prikazuju u ugovorima o zakupima koji se evidentiraju u sustavu eNekretnina. To znači da se u izvadak Grada Zagreba može i mora (zakonski) pouzdati kao jedini mjerodavni pokazatelj kretanja cijena zakupa (kao i ostalih cijena) na tom mikro području

Prema podacima Grada Zagreba dana namjena uporednih nekretnina za ugostiteljstvo, trgovina, obrti, ured što je komercijalnija namjena od namjene tražene nekretnine (tj. takve nekretnine postižu veću cijenu zakupa na tržištu) uzet je u obzir koeficijent za preračunavanje od Kp=0,80.

To je napravljeno i iz razloga što se, u sklopu interkvalitativnog izjednačenja, komparacijom sa uporednim nekretninama uzela u obzir njihova namjena kao i površina uporednih nekretnina (iskazane su manje površine kod uporednih nekretnina od površine tražene nekretnine, a smatra se da na tržištu nekretnina, površinom manje nekretnine postižu veću cijenu u EUR/m2 nego površinom veće nekretnine). Isto tako u izvadku Grada Zagreba su definirani i podaci o starosti nekretnine. Usporedbom starosti tih etalonskih nekretnina i predmetne dobiveno je 20%-tno umanjenje.

To znači da su uporedne cijene zakupa dodatno smanjene u smislu interkvalitativnog izjednačavanja jer se provelo 20%-tno umanjenje na račun izjednačavanja sa namjenom poslovnog prostora, sa starošću i sa površinom uporednih nekretnina. Općenito su korišteni svi evaluirani podaci o uprednim nekretninama (koji se mogu dobiti u izvadku) I uspoređivano je sa svim saznanjima koja se mogu provesti za predmetnu nekretninu.

Na kraju se, kod međuvremenskog izjednačenja, zakup staje dodatno smanjio za 30% jer je isto smanjenje preuzelo iz ugovora kojeg su tužitelj i tuženik potpisali pa se može smatrati nespornim. Vještak je na ročištu i ponovio

Vještak navodi prema tvrdnji tuženika zašto nije korištena posebna poredbena metoda za konkretne prostore treba reći da ne postoji uporedna metoda za staje niti posebno za uredski prostor nego je uporedna metoda definirana Zakonom o procjenama i pravilnikom o procjeni nekretnina koji kaže da se zakupi prostora izračunavaju uporednom metodom i za zakupe prostora ne postoji druga metoda. Takav obrazac izdavanja ulaznih podataka propisan je od strane navedenog zakona o procjenama i pravilnika o procjenama. Za uredski prostor korištene su namjene prostora iz spomenutog obrasca pa su još dodatno kontrolirane kvalitativnim koeficijentom kako je detaljno opisano u osnovnom nalazu, a služi da izjednači kvalitetu uporednih nekretnina sa kvalitetom traženih nekretnina. O povezanosti uredskog prostora iskazuje da je čl. 6 ugovora između tužitelja i tuženika definirano da je staja u 70 postotnoj vrijednosti od uredskog prostora, što je bio temelj za određivanje zakupa. Navodi i je iz ugovora i spisa razvidno da se ured nalazi u sklopu objekta.

30. Iz tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tuženik posjedovanjem toga prostora ostvario korist u visini koja je utvrđena vještačenjem u iznosu od 9.287,00 eur pa je tu korist u smislu odredbe čl.165.ZV dužan platiti tužitelju.

31. Tuženik je, nakon što je vještak dao nalaz i mišljenje i nakon što se očitovao na prigovore i primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje, ustrajao kod iznesenih prigovora.

32. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka u cijelosti prihvatio s obzirom da je vještak objektivno, argumentirano i u skladu s pravila struke odgovorio na zadani mu zadatak te je argumentirano otklonio primjedbe i prigovore tuženika na nalaz i mišljenje i kao takvo je podobno ili dostatno da bi se na njemu mogla utvrditi visina tužbenog zahtjeva. S obzirom da je vještak procjenu proveo na temelju podataka o ugovorenim cijenama zakupa sukladno zakonu o procijeni vrijednosti nekretnina (NN 78/15) te je koristio podatke koje mu je Grad Zagreb, Služba za vanjsko vrednovanje dostavila kao izvadak iz zbirke kupoprodajnih cijena te se prilikom izračuna pozvao i koristio Zakon o gradnji (NN 153/13, 20/17, 39/19), Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina (NN 78/15), Pravilnik o metodama procjene vrijednosti nekretnina (NN 105/15), Pravilnik o informacijskom sustavu tržišta nekretnina (NN 114/15), Zakon o prostornom uređenju (NN 153/13), Zakon o normizaciji (NN 80/13), Odluka o donošenju Generalnog urbanističkog plana Grada Zagreba ( Sl.glasnik Grada Zagreba 12/16), Odluka o donošenju Prostornog plana Grada Zagreba (Sl.Burza nekretnina www.burza-nekretnina.com i Tehničke standarde Baugesesetzbuch-2011 (BauGB); Immobilienwertermittlungsverordnung-2010 (ImmoWertV), European Valuation Standars -2012 (EVS); International Valuation Standards Council -2010 (IVSC). slučaj.

33. S obzirom da prema stajalištu suda u nalazu i mišljenju vještaka proturječnosti i nedostatak i s obzirom da sud nije imao razloga posumnjati u pravilnost danog mišljenja, nisu se sukladno čl.261.st.3. ZPP, stekli uvjeti za ponavljanjem vještačenja sa drugim vještacima ili za ponovnim saslušavanjem vještaka.

34. Dakle, ono što je utvrđeno i što je pravno relevantno je, da se pod poslovnim prostorom podrazumijeva svaki onaj prostor koji se koristi u poslovne svrhe, a s obzirom da se i ured i staja koriste za poslovne svrhe to se moralo zajedno i procjenjivati. U ugovoru kojeg su tužitelj i tuženik nesporno utvrdili definirano je da se vrijednost zakupa staje procjenjuje kao 70%-tna vrijednost uredskog prostora. To znači da je već unaprijed definirana povezanost uredskog prostora i staje te se u osnovnom nalazu i mišljenju tako i tretiralo. S obzirom da nema posebnog etažnog upisa kojim bi tuženik eventualno dokazao da je staja posebna i jedinstvena funkcionalna cjelina, objekt se promatra u cjelini. Nadalje tuženik krivo tumači i citira članak 2. stavak 3. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (NN 125/11 i 64/15) u kojem se navodi da se “za poslovni prostor, u smislu ovog Zakona, smatra poslovna zgrada, poslovna prostorija, garaža i garažno mjesto”.

Taj citirani Zakon se odnosi na jasno određene posebne cjeline koje su u zemljišne knjige upisane kao samostalne uporabne cjeline. Iste, kao prethodnica, imaju građevinsku dozvolu (kao dokaz legalnosti) u kojoj su te iste cjeline izdvojeno definirane i time se dokazalo da iste mogu tehnički funkcionirati kao zasebne i jedinstvene cjeline, što ovdje nije slučaj.

U potpunosti jasno i utvrđeno da je konkretni prostor i predan tuženiku kao prostor u kojem je definirana povezanost uredskog prostora i staje te tužitelj ima pravo na naknadu koristi koju je tuženik imao od posjedovanja za takav konkretni prostor, neovisno o tome da li ga je tuženik mijenjao ili eventualno koristio na drugi način ili da ga nije niti koristio.

35. Valja reći i da je vještak razgledao predmet vještačenja dan 01.06.2023. o čemu je obavijestio stranke no međutim protivno sudskom nalogu da su stranke dužne vještaku omogući pristup objektu koji je predmet razmatranja, tuženik po istom nije postupio te nije omogućio vještaku pregled unutarnjeg dijela objekta pa je tako vještak razgledao nekretninu izvana te je između ostalog i na tome temeljio svoj nalaz i mišljenje, a što su smatra ispravnim i dostatnim za izradu nalaza i mišljenja. Naime, vještaci obavještavaju sud o svojim sadašnjim stručnim zapažanjima potrebnim za utvrđenje sadržaja neke relevantne činjenice, izvodeći eventualne zaključe o činjenicama koje su se dogodile u prošlosti. Vještačenje se poduzima radi zapažanja činjenica koje postoje u trenutku suđenja i koje bi sud mogao opažati i razjasniti kada bi raspolagao potrebnim stručnim znanjem.

36. Sud je tuženikov protivljenje unutarnjeg razgledavanja objekta te potom stavljanja prigovora koje se odnose na neke činjenice koje su se mogle provjeriti samo pregledom iznutra (npr.štete od potresa) cijenio kao postupanje protivno nalogu suda te takvo ponašanje predstavlja zlupotrebu pravnog znanja i prava i postupka, a takvo ponašanje tuženika sud je ocijenio i kao pokušaj odugovlačenja postupka. U tom smislu sud je odbio sve takve prigovore tuženika koji bi se odnosile na unutarnji pregled objekta,

U svakom slučaju, tužitelju pa i tuženiku je dana prilika da se provede dokaz koji je predložio, a sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku (čl. 10. st. 1. ZPP-a). U tom smislu sud je odbio sve takve prigovore tuženika koji bi se odnosile na unutarnji pregled objekta,

Odlučna činjenica u ovom postupku je da je tuženik koristio gore precizirani prostor bez temelja, neovisno o tome kako je njime raspolagao, koristio ga je bez temelja kao nepošteni posjednik pa je dužan naknaditi korist koju je imao od posjedovanja tog prostora u tom razdoblju bar za iznos zakupnine koju bi inače trebao plaćati.

37. S obzirom da je utvrđeno da je u utuženom razdoblju tuženik koristio poslovni prostor bez pravnog osnova, sukladno navedenim odredbama tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju korist koji je imao od korištenja poslovnog prostora bez pravnog osnova te je time utvrđen osnova tužbenog zahtjeva. Visina tog dijela tužbenog zahtjeva je utvrđena vještačenjem.

38. Valja reći da je tužitelj podneskom od 24.03.2023. specificirao tužbeni zahtjev u eurima na način da se tuženiku nalaže platiti utužene iznose umjesto da se nalog za plaćanje iz rješenja o ovrsi održava na snazi. Kako se nalog za plaćanje nalazi u rješenju o ovrsi i kako se radi o istima iznosima podneskom tužitelja od 24.03.2023. nije izvršena preinaka pa je sud odlučivao u okviru platnog naloga iz rješenja o ovrsi.

39. Slijedom navedenog, a temeljem čl. 451.st.3 ZPP-a,platni nalog je održan na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.287,00 eur ( na ime koristi u visini pretpostavljene zakupnine koju je tužitelj mogao ostvariti) pa je stoga odlučeno kao u točkom I izreke presude.

40. Kako tužitelj nije uskladio tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka u preostalom dijelu od 169,39 eur tužbeni zahtjev je valjalo odbiti kao pod točkom II izreke presude.

41. Tuženik je istaknuo građanskopravni prigovor prijeboja u kojem navodi da je tražbina tužitelja po računu br. 29-0484/22 ( zakupnina u iznosu od 31.009,35 eur / 233.640,00 kn) prestala Izjavom o prijeboju dana 01.04.2022.

42. Tuženik svoju protutražbinu temelji na pruženim uslugama temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji od 01.10.2016. za koje je ispostavio račune br. 48/1/1 u iznosu od 10.336,45 eur/ 77.880,00 kn, račun broj 49/1/1 u iznosu od 10.336,45 eur/ 77.880,00 kn te račun broj 50/1/1 u iznosu od 10.336,45 eur/ 77.880,00 kn, sveukupno 31.009,35 eur / 233.640,00 kn.

43. Dakle, tuženik ističe prigovor prijeboja u smislu čl.195. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08,125/11, 78/15;29/18, 126/21, 156/22, 155/23; dalje ZOO), građanskopravni prigovor da je tražbina tužitelja prestala uslijed prijeboja.

44. Ovaj prigovor tuženika u svojoj suštini znači da tuženik ne osporava da je sa tužiteljem bio u poslovnim odnosima, ne osporava osnovu niti visinu tražbine, već ističe da je potraživanje tužitelja prestalo i to prijebojem. Dakle, tuženik je izjavio građansko pravni prijeboj da je tražbina tužitelja prestala na temelju tuženikove jednostrane izjave o prijeboju što znači da tuženik priznaje obje tražbine do nastupanja učinka o prijeboju ali se brani tvrdnjom da tužbeni zahtjev nije osnovan jer tužitelj više nema tražbinu prema tuženiku zbog činjenice da je njegova tražbina prestala prijebojem.

45. Dakle, kada tužitelj ospori tuženikovu tvrdnju da je njegova tražbina prestala prijebojem, pravila o teretu dokazivanja obvezuju tuženika da dokaže svoju tvrdnju (čl.219.st.1. ZPP-a). Tuženik je dužan dokazati da ima protutražbinu prema tužitelju, da su bile ostvarene pretpostavke za prijeboj te da je učinio tužitelju izjavu o prijeboju.

46. Naime, sukladno odredbom čl. 196. st.1. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine 35/08, 41/08, 125/11, 78/15;29/18, 126/21, 156/22, 155/23; dalje ZOO), prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju. Tek nakon što jedna strana obveznopravnog odnosa učini drugoj strani izjavu o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onog trenutka kada su se ostvarile pretpostavke za prijeboj odnosno kada su tražbine dospjele što znači da izjava o prijeboju djeluje retroaktivno (ex tunc). Izjava se može dati usmeno, pisano ili na koji drugi način očitovanja volje i potrebno je reći da suglasnost druge strane nije nužna za nastanka prijeboja.

47. Tužitelj je osporio tuženikovo protupotraživanje navodeći da tuženik tužitelju nije pružio usluge za koje je izdao predmetne račune.

48. Sud je utvrdio da je između parničnih stranaka bio sklopljen Ugovor o poslovnoj suradnji od 1. listopada 2016. godine i to na razdoblje od 5 godina, što znači da je prestao istekom vremena odnosno Ugovor je prestao istekom roka na koji je sklopljen.

49. S obzirom da je Ugovor bio sklopljen na određeno vrijeme, u konkretnom slučaju ima se primijeniti čl. 211.ZOO, kojim je propisano da trajni obvezni odnos s određenim rokom trajanja prestaje kad rok istekne izuzev kada je ugovoreno ili zakonom određeno da se poslije isteka roka obvezni odnos produljuje za neodređeno vrijeme, ako ne bude pravodobno otkazan.

50. Iz navedene odredbe proizlazi da ugovori sklopljeni na određeno vrijeme prestaju istekom vremena, a onaj obvezni odnos čije trajanje nije određeno prestaje otkazom.

51. Člankom I st.2. Ugovora o poslovnoj suradnji od 01.10.2016. ugovorne strane suglasne su da od 1987. uspješno surađuju u edukaciji vezanoj za uzgoj konja i konjički sport čime je omogućeno kvalitetnije izvođenje nastavnog programa.

52. Člankom II st.1. stranke su suglasne da će se nastaviti surađivati na projektima poticanja i razvoja znanstvenog, stručnog i obrazovnog rada u području konjogojstva, posebice na obavljanju praktične nastave studenata fakulteta te voditi brigu za dobrobit konja i razvoj konjičkog sporta i omogućiti primjeren prostor za siguran rad. Ć se obvezuje u prostoru koji je predmetom ovog Ugovora držati konje na način koji udovoljava njihovim potrebama, poštujući načela dobrobiti životinja te se obvezuje urediti isti kako bi odgovarao potrebama konja uvažavajući sva načela dobrobiti konja, osigurati im smještaj i hranu te adekvatnu njegu (pravovremeno potkivanje) i brinuti se o treningu konja, osigurati im veterinarsku njegu i brinuti se o njihovom zdravlju. (st. 2.) Ć se obvezuje omogućiti Fakultetu obavljanje izvođenja praktičnog dijela nastave iz modula "Uzgoj i korištenje konja", "Jahanje" i "Objekti i oprema u stočarstvu". (st.3.). U obavljanju praktičnog dijela nastave iz navedenih modula Ć je dužan osigurati opremu i sigurnost studenata. (st.4.). Vrijeme, broj konja, način njihovog korištenja uredit će se posebnim Ugovorom uz supotpis obje ugovorne strane. (st.5.). Ć neće potraživati naknadu za obavljanje praktičnog dijela nastave. (st.6.)

53. Člankom III st.1. Ugovorne strane su suglasne da prostor, oprema i konji koje koristi Hiperion omogućava nastavnicima i studentima Fakulteta održavanje nastave i ispita na modulima: Uzgoj i korištenje konja, Jahanje, Objekti i oprema u stočarstvu. Proizvodnja mlijeka i mesa kopitara te prigodom Dana otvorenih vrata. S obzirom na vrijednost konja i opreme cijena rada/sat je 97,37 kuna. Ukupno u jednoj akademskoj godini Fakultet koristi prostor i konje Hiperiona 800 sati, što je ukupno 77.880,00 kuna (st.2.). Fakultet se obvezuje platiti korištenje prostora i opreme Hiperiona jednom godišnje, najkasnije do 30. lipnja na temelju fakture koju će Hiperion ispostaviti najkasnije mjesec dana prije tog roka(st. 3.).

54. Naime, u prilog svojih tvrdnji o postojanju potraživanja prema tužitelju, tuženik je dostavio račune 48/1/1 u iznosu od 77.880,00 kn, račun broj 49/1/1 u iznosu od 77.880,00 kn te račun broj 50/1/1 u iznosu od 77.880,00 kn, sveukupno 233.640,00 kn te su saslušani svjedoci ĆK, ĆKP i GK.

55. Iz iskaza svjedoka ĆK (list 220-2021 spisa) koja je bila zaposlenik tuženika u funkciji trenera i tajnika kluba, sud je utvrdio u bitnom, da je tuženik tijekom akademske godine 2018/2019, 2019/2020 i 2020/2021 uredno izvršavao usluge i kontinuirano osiguravao prostor, opremu i konje, da je prostor stalno bio u funkciji i da je studentima i nastavnicima omogućeno kontinuirano održavanje nastave. Utvrđen je da je tužitelj iskoristio satnicu od 800 sati godišnje odnos da je u toj stanici koristio konje, opremu i prostor i da od strane tuženika nije bilo nikakvih prigovora na izvršene usluge kao niti prigovora prilikom izdavanja računa. Iskazuje i da su međusobne tražbine kompenzirale. Nema saznanja o neodržavanju predmeta Jahanje, a navodi da je vezano uz neopravdani prigovor od 12.04.2019. za isti bila zadužena prof. ĆKP, a smatra da je do tog prigovora došlo jer je prigovoreno prof. OK na ponašanje koje se ticalo na dolazak osoba koji su jahali, a nisu bili studenti.

56. Iz iskaza svjedoka ĆKP (list 247-248 spisa) koja je bila članica upravnog odbora tuženika, zadužena i za komunikaciju s tužiteljem, sud je utvrdio u bitnom, da su sa tužiteljem dogovarali oko broja konja koji su morali biti spremni za nastavu, vrstu i količinu opreme te da je sukladno dobivenom rasporedu sve pripremano i da je bilo pripremljeno za korištenje. Iskazuje da je predmet Jahanje u nekoliko navrata bio otkazan i to ne pravovremeno, iz nepoznatog razloga te proizlazi da svjedoku nije poznato da je predavačica tog predmeta prof. OK stavila predmet Jahanje u mirovanje. Utvrđeno je da je cca. u dva navrata bilo prigovora oko opreme, da je tome prigovorila prof. OK i da su ti prigovori razriješeni. Iskazuje da je bilo nekoliko sastanaka sa tužiteljem koji su bili vezani za poboljšanje poslovne suradnje, a ne u smislu prekida suradnje. Utvrđeno je prostor stalno bio u funkciji i održavan, da su konji bili pripremani i spremni za održavanje nastave, da je oprema bila osigurana i da je bilo predviđeno da tužitelj iskoristi satnicu od 800 sati godišnje. Utvrđeno je da raspored nastave nije bio izveden slučajevima kada bi prof. OK izvijestila tuženika da studenti neće doći iako su konji bili spremni. Proizlazi i da vrata nikada nisu bila zaključana jer nije prihvatljiva situacija u kojoj konji ne bi mogli izaći iz prostora kao i da je prof. OK od početka 2019. imala ključeve svih prostorija. U vrijeme kovid pandemije 2020. nastava se nije odvijala, a Iskazuje i da su međusobne tražbine kompenzirale.

Nakon savjesne i brižljive ocjene iskaza saslušanih svjedoka, ovaj je sud prihvatio iskaze u cijelosti kao istinite i uvjerljive s obzirom da se podudaraju s

dokumentacijom priloženom u spis, a o predmetu spora imaju neposrednih saznanja, a u cijelosti se podudaraju i jedan s drugim.

Iz tako provedenog postupka sud je utvrdio da je tuženik osigurao korištenje prostora i opreme i uvjete za nastavu te da je tužitelj u vrijeme na koji se računi odnose koristio prostor i konje tuženika i provodio nastavu.

57. S druge strane, iz iskaza svjedoka GK (list 248-249 spisa) koji je bio dekan tužitelja u razdoblju od 01.10.2015. do 01.10.2021. sud je utvrdio da sam nije imao neposrednih saznanja o eventualnom ne pružanju usluga od strane tuženika, da je sve informacije dobio od prof. OK, da su se ti prigovori sastojali u tome da je prof. OK rekla da joj nije omogućeno ući u prostor i odvijati nastavu, a iskazuje da se tražilo od strane tuženika da nastavu provode djelatnici tuženika. Navodi da se nije moglo naći rješenje te da je fakultetsko vijeće donijelo Odluku o mirovanju da se nastava odnosno predmeti koji se odvijaju kod tuženika stave u mirovanje, a takva odluka vrijedi do opoziva. U odnosu na Odluku o mirovanju 05.11.2019. iskazuje da su oni tu Odluku donijeli za sebe i da misli da je Odluka prenesena tuženiku. Proizlazi da su postojali problemi, da nisu mogli dobiti uslugu od tuženika, da prof. OK nije mogla doći na nastavu, da se nastava nije održavala već od 2018. do 2019. i da sve te informacije crpi iz razgovora sa sastanka u proljeće 2019. Navodi da je postojao neki incident zbog kojeg je bila prisutna i policija i da nije tražio da se o tome očituje druga strana.

58. Sud iskaz svjedoka ocjenjuje u pretežnom dijelu proizvoljnim jer svjedok iznosi vlastite zaključke koji se temelje na informacijama jedne profesorice, bez sustavnog utvrđivanja eventualnog neizvršenja ugovora ili obavijesti o nedostatku ili davanja roka za ispravljanje eventualnih nedostataka, i to kao dekana tužitelja, potpisnika Ugovora o poslovnoj suradnji kao i potpisnika Odluke o mirovanju. Sud nije mogao utvrditi koje to konkretno usluge tuženik nije izvršio niti je svjedok definirao niti isticao da tuženik nije osigurao opremu ili osigurao korištenje konja ili da bi konji bilo neadekvatno održavani ili da bi prostor bio neosiguran ili nepripremljen za nastavu, nego se zapravo neispunjenje u ugovora svodi na tvrdnju nastavnice da joj nije omogućeno ući u prostor. Sud ne prihvaća iskaz niti dijelu u kojem svjedok navodi da je ĆKP sa Medicinskog fakulteta pa da bi tuženik tražio da djelatnici Medicinskog fakulteta budu demonstratori na predmetima koji su predmet Ugovora (Uzgoj i korištenje konja, Jahanje, Objekti i oprema u stočarstvu), jer se ne čini logičnim niti životno uvjerljivim da bi djelatnici Medicinskog fakulteta držali nastavu iz predmeta Jahanje i drugih navedenih predmeta ili da se moglo povezati konjički klub i usluge koje može pružati tuženik sa medicinskim fakultetom, u svakom slučaju u prilog iznesenoj tvrdnji kao niti o spornom incidentu nema materijalnih dokaza u spisu predmeta, primjerice zapisnik sa sastanka o kojem govori svjedok ili zapisnik o očevidu u prilog tvrdnji da tužitelju nije omogućena nastava i slično. S druge strane u prilog suprotnom vezano uz dopis od 04.02.2019. koji je citiran na ročištu od 17.09.2024. i kojeg tužitelj nije osporio, tužitelj traži popis 4 konja, popis opreme koja se ustupa na korištenje, suglasnost vlasnika da se konji mogu mogu koristiti u edukativne svrhe što sve govori o tome da nije točna tvrdnja tužitelja da se nastava nije održavala već od 2018. već upravo suprotno proizlazi da je tužitelj koristio konje i opremu i da se ugovor konzumirao. Sud ne prihvaća taj dio iskaza iz razloga što bi sud smatrao da je svjedok iskazivao neistinito, već iz razloga što zbog proteka vremena svjedok iskazuje nepotpuno i nekonzistentno. Dovodeći u vezu iskaz svjedoka GK sa Zamolbom za mirovanjem u kojoj prof. OK traži da se za akademsku godinu 2019/2020 (ljetni semestar) odobri mirovanje izvođenja predmeta Jahanje zbog nedostatnih uvjeta za izvođenja praktičnog dijela nastave(list 79 spisa) sud zaključuje da je Odlukom stavljen predmet Jahanje u mirovanje, a ne i ostali predmeti odnosno to niti u kojem slučaju ne znači, a tako proizlazi i iz iskaza svjedoka ĆK i ĆKP da tužitelj nije održavao nastavu iz drugih predmeta ili da nije koristio prostor tuženika odnosno da nije uredno ispunjavao svoju uslugu i samu svrhu ugovora. Iz ugovora proizlazi da je tuženik bio dužan osigurati korištenje prostora, opreme i konja radi izvođenja nastavnog programa, a iz iskaza svjedoka ĆK i ĆKP nedvojbeno proizlazi da su te usluge i osigurane. Iz samoinicijativne zamolbe nastavnika u kojoj uopćeno navodi da uvjeti nisu dostatni ne navodeći koje obveze nisu ispunjene, te isto tako iz Odluke o mirovanju u kojoj se ne navodi razlog takve odluke, niti iz iskaza svjedoka GK ne proizlazi koje to obveze nisu ispunjenje sud nije mogao zaključiti da tuženik nije poštivao svoje obveze u smislu kvalitete ili kvantitete.

59. Osim toga, neovisno o razlozima zašto je nastavnik zatražio odluku o mirovanju predmeta, nastavnik ima pravo i ne održavati nastavu ili mijenjati raspored, a može doći i do promjene u modulima, a posebno kada se takva odluka niti ne dostavi tuženiku, bitna činjenica je da i u tom slučaju postoje obveze koje tuženik mora obaviti u smislu pripreme konja i prostora što znači da time nije tužitelj nije oslobođena svoje obveze na plaćanje jer tako proizlazi iz ugovora, ugovor je bio na snazi, ugovor se mora poštovati, a ukoliko je tužitelj smatrao da tuženik u znatnom dijelu ne izvršava obveze mogao je raskinuti ugovor zbog neispunjenja sukladno čl. 360-270 ZOO ili za vrijeme covid pandemije tražit izmjenu ugovora. prema odredbi čl. 369. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21 dalje: ZOO) ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine.

60. Kada je riječ o trgovačkom ugovoru obavijesti i prigovori na izvršene usluge ili nepotpuno izvršenje usluga, a da bi bile valjane , trebaju imati određeni sadržaj. Nije dostatno općenito navesti kako nedostaci postoje-nedostani uvjeti ili nezadovoljstvo ispunjenjem obveze, nego je uvjet valjanosti obavijesti o nedostatku- pobliže, konkretno, opisivanje nedostataka i kumulativno pozivanje dužnika da pregleda rezultat svog ispunjenja. A to naročito nije dovoljno kada se radi o očuvanja tužiteljevih prava iz Zakona o obveznim odnosima i kada strana odbija plaćanje zbog neispunjenja usluge, ( zapravo se sve svodi na neko nejasnu primjedbu da jednoj nastavnici nije omogućen ulaz odnosno na neki sukob, s duge strane iz postupka proizlazi i da vrata ne mogu radi konja biti zaključana ili zatvorena, kao i da je nastavnica imala ključeve svih prostora, bez jasnih tvrdnji koje to obveze tuženik nije ispunjavao) , a s druge strane tužitelj nije raskinuo ugovor u kojem trenutku je oslobođena svih svojih obveza.

61. Činjenica je da je iz Ugovora vidljivo da se nastava održavala u više modula, a da je odluka o mirovanju donesena na zamolbu nastavnice, da se Odluka o mirovanju odnosi samo na jedan modul i da se u službenoj odluci o mirovanju ne navode razlozi za takvu odluku i da za tvrdnju su uvjeti bili nedostatni valja reći da osim što je takva tvrdnja paušalna i neprecizna da za istu ne postoje niti materijalni dokazi. Osim toga iz Odluke o mirovanju vidljivo je da ista nije nije niti dostavljena tuženiku, a to proizlazi i iz iskaza svjedoka ĆK i ĆKP jer iste nisu imale saznanje da je takva odluka donesena, dok iz iskaza svjedoka GK proizlazi da „misli da je ta odluka iskomunicirana sa tuženikom“.

Iz te činjenice također proizlazi da s obzirom da je ta odluka donesena samostalno i da tuženik o njoj nije imao saznanja da je i nadalje bio dužan osigurati korištenje prostora, opreme i konja, a utvrđeno je da je svoje obveze i izvršavao stoga donošenje takve odluke nije odlučujuće za razrješenja spora , pa sve da je tužitelj donio takve odluke za sve module takva odluka se tiče tužitelja, a ne tuženika jer istome nije niti dostavljena, ugovor nije bio raskinut i tuženika ne oslobađa obveze pružanja usluge, a tužitelj može i odustati od ugovora.

62. I prema čl. 619. ZOO-a, sve dok naručeno djelo nije dovršeno naručitelj može raskinuti ugovor kad god hoće, ali je u tom slučaju dužan isplatiti izvođaču ugovorenu naknadu, umanjenu za iznos troškova koje ovaj nije imao, a koje bi inače imao da ugovor nije raskinut, a i za iznos zarade što ju je ostvario na drugoj strani ili što ju je namjerno propustio ostvariti. U tom slučaju na tužitelju bi bio teret dokaza da je iznos koji je ugovoren, eventualno trebao biti umanjen za određene troškove koje zbog neizvršenja djela do kraja druga strana nije imala, a tužitelj to u tijeku postupka nije niti pokušao dokazati.

63. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da u aktivnim godinama 2018./2019, aktivnim godinama 2019./2020., aktivnim godina 2020./2021. na koju se računi koje je tuženik ispostavio odnose, pružio usluge za koje imao pravo na naknadu koja je ugovorena odredbama Ugovora o poslovnoj suradnji, a s druge strane tužitelj nije niti postupio kako je to propisano odredbama Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na ugovor o djelu glede obavještavanja o eventualnim nedostatcima i ostavljanja roka za ispravljanje nedostataka svoje usluge, a isto tako nije postupio niti po odredbama o raskidu ugovora u slučaju neispunjenja ugovora. Uvidom u Ugovor utvrđeno je da se tužitelj za korištenje konja i opreme obvezao plaćati 10.336,45 eur / 77.880,00 kn godišnje koju naknadu je tuženik pravilno obračunao to je tuženik dokazao visinu svoje protutražbine. Naime, s obzirom na to da tijekom postupka tužitelj i nije posebno osporio visinu protutražbine tuženika niti je osporio sam izračun tuženika valja zaključiti kako su računi i ugovor odnosno predmetne isprave dovoljan dokaz visine protutražbine tuženika i da tužitelj nije sa uspjehom osporio visinu protutražbine.

64. S obzirom da je sud odlučne činjenice mogao utvrditi na temelju izvedenih dokaza i s obzirom na zauzeta pravna shvaćanja dana u obrazloženju, sud je izvođenje daljnjih dokaza ocijenio nepotrebnim, te je odbio daljnje dokazne prijedloge. Pri tome se posebno ukazuje da sud nije provodio saslušanje svjedokinje OK jer se neke bitne činjenice mogu utvrditi i iz isprava u spisu, a kao što je gore obrazloženo ( da se odluka o mirovanju odnosi na jedan modul, da ne sadrži nikakve razloge takvog postupanja, uz to ista i nije dostavljena tuženiku), a u nedostatku materijalnih dokaza vezanih uz tvrdnju da je nastavnici bio onemogućen ulazak u prostor, iako je navodno bila prisutna i policija, a unatoč tome tužitelj nije dostavio takvu ispravu, uz to postoje i indicije da je nastavnica bila involvirana u neki sukob sa djelatnicima tuženika, a iskaz svjedoka koji je bio odgovoran za zastupanje tužitelj sud nije u cijelosti prihvatio. Valja naglasiti da čak da je i svjedok iskazivao drugačije (da mu je bio onemogućen ulazak, da tuženik nije izvršavao usluge ili da ih je izvršavao neuredno ili da se nastava uopće nije održavala) sud bi ipak donio istu odluku, s obzirom na svoje pravno shvaćanje i dajući veću težinu ispravama u spisu i iskazima svjedoka koji su su iskazivali vjerodostojno i uvjerljivo.

65. Slijedom svega navedenog tuženikov prigovor prijeboja je osnovan te je tražbina tužitelja s osnova zakupnine u iznosu od 31.009,35 eur prestala uslijed prijeboja u smislu odredbe čl.195. ZOO-a te je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

66. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i 41/08;dalje ZOO), jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom.

67. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, jer se potraživanje tužitelja ne temelji na trgovačkom ugovoru. Slijedom navedenog, odlučeno je glede zateznih kamata kao pod točkom I i II izreke.

68. Uzevši u obzir činjenicu da je tužitelju konačno dosuđen iznos od 9.287,00 eur, tužitelj je uspio u omjeru od 22,95 %, a tuženik u omjeru od 77,05 %. Oduzimanjem postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela u ovom dijelu spora (tuženik) od postotka one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tužitelj), dobiva se iznos od 54,10%.

Obveza je tužitelja da tuženiku nadoknadi 54,10% troškova koje je sud odmjerio kao troškove koji su tuženiku nastali i koji su bili potrebni za vođenje ovog spora (čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP), a odnose se na troškove sastava prigovora u iznosu od 1.000,00 EUR prema Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 – dalje: OT), u iznosu od po 1.000,00 EUR za sastav podnesaka od 02.10.2023. i 31.10.2023. (Tbr. 8/1 OT), u iznosu od po 1.000,00 EUR za pristup ročištima 24.04.2023., 20.02.2024., 27.02.2024., 14.05.2024, 17.09.2024. i 07.10.2024. (Tbr. 9/1 OT), sve uvećano za PDV 25% ili 2.250,00 EUR, te za trošak pristojbe na prigovor u iznosu od 451,26 EUR odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 11.701,26 EUR.

Dakle, tuženiku je na ime troškova postupka dosuđeno 54,10% iznosa od 11.701,26 EUR, odnosno iznos od 6.330,38 EUR.

Slijedom navedenog, tuženiku prema omjeru uspjeha u sporu ne pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 5.370,88 EUR.

Nije mu priznat niti zatraženi trošak za sudsku pristojbu za odgovor na tužbu u iznosu od 451,10 EUR jer obveza plaćanja za istu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

69. Stoga je odlučeno kao u toč. III i IV izreke presude.

U Zagrebu, 21. listopada 2024.g.

S U D A C:

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz sudsku pristojbu na presudu

- tuženiku

- kal. 30