REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyjev trg 11

P-1759/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J EŠ E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Romini Markovinović, u pravnoj stvari tužitelja DANTECH SOLUTIONS d.o.o., Zagreb, Debanićeve stube 2, OIB:41500953216, zastupan po punomoćniku Blaženki Muslin, odvjetnici iz OD Muslin i Suradnici iz Zagreba, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ul. Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 kojeg zastupa punomoćnica Dajana Čepo, odvjetnica iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave zaključene dana 08.listopada 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 21.listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju DANTECH SOLUTIONS d.o.o., Zagreb, Debanićeve stube 2, OIB: 41500953216 na ime naknade štete ukupan iznos od 683,20 EUR sa zateznom kamatom od 24.6.2022. i to u visini kamatne stope do 31.12.2022. koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 1.533,91 eur sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.374,00 EUR od 24.06.2022.

- iznos od 6,64 EUR od 15.7.2022.

- iznos od 99,54 EUR od 19.9.2022.

- iznos od 53,73 EUR od 15.8.2022. do isplate,

kao i u dijelu u kojem zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos iz stavka I izreke preko dosuđene kamatne stope, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi iznos od 427,42 EUR eur sa zakonskom zateznom kamatom od 21.10.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 447,58 eur.

i

r i j e š i o je

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 959,01 eur sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- iznos od 464,53 EUR od 24.06.2022.

- iznos od 26,54 EUR od 15.7.2022.

- iznos od 398,17 EUR od 19.9.2022.

- iznos od 69,81 EUR od 15.8.2022. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu 29.09.2022. U tužbi navodi da se dana 19. 06. 2022. dogodila prometna nesreća koju je prouzročio osiguranik tuženika CA. Navodi da je u predmetnom štetnom događaju oštećeno vozilo u vlasništvu tužitelja reg. oz. [registarska oznaka] te je na istome nastala totalna šteta. Tužitelj je štetu na vozilu prijavio tuženiku te je predmet kod tuženika zaveden pod brojem 2205 1051 3021. Tužitelj smatra da je tuženik pogrešno obračunao vrijednost vozila reg. oz. [registarska oznaka] te s naslova naknade imovinske štete za štetu na vozilu nije dostavio prihvatljivu ponudu. Vozila iste marke i sličnih specifikacija na tržištu ostvaruju prodajnu cijenu od najmanje 60.000,00 kn (s time da mnogi oglasi znatno prelaze iznos od 60.000,00 kn), dok je tuženik vrijednost vozila obračunao na iznos od 41.000,00 kn. S obzirom da je tuženik s naslova imovinske štete na vozilu reg. oz. [registarska oznaka] isplatio tužitelju nesporan iznos od 21.400,00 kn, stoga tužitelj s naslova imovinske štete na vozilu potražuje daljnji iznos od 19.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom od dana prijave štete 24.6.2022.g., a uzevši u obzir vrijednost ostatka.

U trenutku nastanka štetnog događaja tužitelj je predmetno vozilo koristio za potrebe obavljanja djelatnosti društva što uključuje prijevoz i distribuciju robe. Zbog prometne nesreće tužitelj nije bio u mogućnosti koristiti vlastito vozilo radi čega je bio prisiljen angažirati i o vlastitom trošku platiti usluge drugih autoprijevoznika, odnosno paketni službu uslijed čega je pretrpio imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 4.934,81 kn koju štetu potražuje zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja pojedinog računa kako slijedi: Račun br. 615/P1/221 u iznosu od 250,00 kn od 15.7.2022.g., Račun br. 665/P1/221 u iznosu od 3.750,00 kn od 19.9.2022.g., Račun br. 347990/POSL1/600032 u iznosu od 934,81 kn od 15.8.2022.g.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja i da je za štetni događaja odgovoran osiguranik tuženika GA. Tuženik ne spori da je tužitelj platio račune s osnova usluga autoprijevoznika u iznosu od 654,96 eura. Navodi da je 19. 07. 2022. tuženik na ime totalne štete isplatio iznos od 2.840,26 eur / 21.400,00 kn, a da je dana 20.10.2022. isplatio daljnji iznos od 464,52 eur / 3.500,00 kn, dakle, na ime totalne štete na vozilu tuženik je isplatio tužitelju iznos od 3.304,79 eur / 24.900,00 kn. Tuženik je tužitelju 20.10.2022. isplatio i iznos od 494,48 eur / 3.725,69 kn od čega je 398,16 eur / 3.000,00 kn po računu br. 665/P1/221, iznos od 26,54 eur / 200,00 kn po računu br. 615/P1/221, a iznos od 69,80 eur / 525,96 kn na ime troška slanja paketa do dana 19.10.2022 . Sve isplate 20.10.2022. izvršene su bez PDV-a budući da tužitelj kao pravna osoba ima pravo na odbitak PDV-a kao pretporez te tuženik i nadalje osporava traženje tužitelja koje se odnosi na PDV.

Glede visine štete na vozilu tužitelja tuženik ističe da nije sporno da je nastupila totalna šteta, međutim tuženik osporava obračun sačinjen po tužitelju i smatra da je nespornom isplatom namirio štetu koju je tužitelj u štetnom događaju pretrpio. Tuženik je tužitelju uz obrazloženu ponudu dostavio i ponudu za otkup vozila na iznos od 3.251,70 eur / 24.500,00 kn sa PDV-om, pa tuženik smatra da je uz nespornu isplatu u visini od 3.304,79 eur / 24.900,00 kn tužitelj namiren u cijelosti.

3. Podneskom od 09.11.2022. tužitelj je djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 959,01 eur sa zateznom kamatom te ostao kod preostalog utuženog iznosa u iznosu od 2.217,11 eur sa pripadajućom zateznom kamatom.

4. S obzirom da se tuženik djelomičnom povlačenju tužbe nije protivio, sud je odlučio kao u izreci rješenja.

5. Slijedom navedenog, tuženik osporava visinu zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa.

6. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Potvrdu PP Dugo Selo od 23.06.2022. (list 5-6 spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 9 spisa), Odluku tuženika od 15.07.2022. i 12.07.2022. (list 12-13 spisa), Fotografije i dokumentacija (list 14-23 spisa), Račune br. 615/P1/221, br. 665/P1/221 i br. 347990/POSL1/600032 (list 24-31 spisa), Potvrde o uplati (list 32-33 spisa), Obrazloženu ponudu i ponudu za otkup vozila (list 43-45 spisa), Obračun visine štete, izvid štete (list 49-57 spisa), Sudsku praksu (list 86-109, 114-118,130-135 spisa) te je proveden dokaz prometnim vještačenjem po vještaku dipl. ing. stroj. Zlatku Tothu (list 72-76 spisa), Očitovanje vještaka od 05.08.2024. (list 121-122 spisa).

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev da mu tuženik naknadi materijalnu štetu u iznosu od 2.217,11 eur koja je nastala na njegovom vozilu prilikom prometne nezgode od 19.06.2022., a koja se odnosi na razliku između utvrđene i isplaćene štete od strane tuženika i neisplaćenog iznosa po obračunu tužitelja.

8. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika, odgovornost za nastanak štetnog događaja i činjenica da je na vozilu vlasništva tužitelja nastupila materijalna šteta kao posljedica prometne nezgode koja se dogodila 19.06.2022. i da je tuženik na ime utvrđene totalne štete na vozilu tužitelju isplatio iznos od 3.304,79 eur/24.900,00 kn. Nije sporno niti da je zbog štetnog događaja tužitelj snosio trošak usluge autoprijevoznika u iznosu od 654,96 eur/4.934,81 kn.

9. Među strankama je sporna visina stvarne štete koju je tuženik isplatio tužitelju, odnosno stoji li tuženik u obvezi tužitelju naknaditi razliku do punog iznosa stvarne štete temeljem obračuna tužitelja. Sporno je pravno pitanje da li je tužitelj imao pravo obračunati PDV ili ne, obzirom da je tužitelj pravna osoba u sustavu PDV-a te ima pravo na odbitak PDV-a.

10. Sud je radi utvrđivanja visine štete na vozilu izveo dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Zlatku Tothu.

11. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka (list 71-76 spisa) Zlatka Totha sud je utvrdio da je s obzirom na opseg nastalih oštećenja, starost i tržišnu vrijednost vozila slijedi da nastalu štetu treba obračunati kao totalnu štetu. Proizlazi da je tržišna vrijednost neoštećenog vozila konkretnog stanja, a starog na dan oštećenja iznosila s PDV-om oko 7.669,22 EUR dok je vrijednost ostataka oštećenog vozila iznosila oko 2.684,22 EUR, a stvarna šteta na vozilu je s PDV-om iznosila oko 4.985,00 EUR. Očitovanjem vještaka od 05.08.2023. vještak je dodatno pojasnio da se ne može izjasniti da li je ponuda za otkup od 19.600,00 kn (2.601,37 EUR) bez PDV-a m prihvatljiva, bez pregleda vozila. Nadalje, navodi da bez da je došlo do stvarne realizacije kupnje realnost ponude nije moguće ni potvrditi.

Međutim ističe da za procjenu vrijednosti ostataka oštećenog vozila postoji uobičajena metodologija procjene, a koja uvažava starost vozila, pređenu kilometražu, poziciju vozila na tržištu rabljenih dijelova i postotak ostatka vrijednosti pojedinih neoštećenih dijelova. Uvažavajući navedeno vještak je procijenio vrijednost ostataka oštećenih dijelova na 35 % tržišne vrijednosti vozila, odnosno s uključenim PDV-om na 7.669,22 x 0,35 = 2.684,22 EUR, bez PDV-a 2.147,38 EUR. Dalje navodi da je tuženik je obračunavao cijene njegove procjene u cijene bez PDV-a na pogrešan način pa tako cijene bez PDV-a nisu korektno navedene i usporedna tablica procjene u točki 9. nije korektna, naime, tuženik je od bruto cijene za PDV odbijao 25 %, međutim PDV 25 % se dodaje na neto cijenu te korektan izračun s iskazima u PDV-u iznosi - tržišna vrijednost neoštećenog vozila s PDV-om 7.669,22 EUR, bez PDV-a 6.135,38 EUR , vrijednost ostataka oštećenog vozila s PDV-om iznosila bi oko 2.684,22 EUR bez PDV-a 2.147,38 EUR , stvarna šteta na vozilu je s PDV-om iznosila ok 4.985,00 EUR, bez PDV-a 3,988,00 EUR.

S obzirom na obrazloženje u vezi dobivene ponudu za otkup u točki Ad. 4. vještak ne prihvaća izračun s vrijednosti spašenih dijelova iz te ponude i u cijelosti ostaje pri obračunu totalne štete iz nalaza i mišljenja.

12. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka u cijelosti prihvatio s obzirom da je

vještak objektivno, argumentirano i u skladu s pravilima struke i na temelju raspoložive dokumentacije odgovorio na zadani mu zadatak te je argumentirano otklonio primjedbe i prigovore tuženika na nalaz i mišljenje i kao takvo je podobno dostatno da bi se na njemu mogla utvrditi visina tužbenog zahtjeva.Sud prihvaća takav način obračuna jer se radi o uobičajenoj metodologiji pa je sud odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog vještačenja.

13. Podneskom od 21.02.2024. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da je djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 377,00 eur te ostao kod preostalog utuženog iznosa od 1.840,11 eur sa zateznom kamatom.

Kako se tuženik podneskom od 05.04.2024. usprotivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva sud o tužbenom zahtjevu odlučuje meritorno odnosno presudom. Dakle, sporno je pravno pitanje da li naknada štete obuhvaća i iznos poreza na dodanu vrijednost.

Prema odredbi čl. 1085 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje ZOO) odgovorna osoba (a time i osiguravatelj) dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, dok je stavkom 4 istog članka propisano da će se naknada u novcu dosuditi oštećeniku ako on to zahtijeva. Prema tome, kada tužitelj svoj zahtjev temelji na osiguranju od odgovornosti za štetu te ako je taj zahtjev osnovan, a što je u konkretnom slučaj tada osiguravatelj odgovara oštećeniku za punu naknadu štete, a to znači da je dužan uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala ili kada uspostavljanje prijašnjeg stanja nije moguće, kao što je slučaj kada se radi o tzv. totalnoj šteti na vozilu, dužan je isplatiti odgovarajuću svotu novca na ime te naknade, s tim da se visina štete u takvom slučaju, a prema odredbi čl. 1089 st. 2 ZOO-a računa prema stanju vozila prije nezgode, a prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

14. Naime, iako je pravilno shvaćanje tužitelja da je osnovano pravilo u popravljanju materijalne štete sukladno odredbi čl. 1090. ZOO-a uspostava prijašnjeg stanja u oštećenikovoj imovini, odnosno isplata naknade štete u novcu u onom iznosu koji je potreban da se uspostavi stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, s obzirom na to da je oštećenik u konkretnom slučaju pravna osoba, navedenom zahtjevu se ne može udovoljiti ako se oštećeniku priznaje i pravo na naknadu pripadajućeg iznosa PDV-a, jer potpuna naknada štete pravnoj osobi ne uključuje PDV. Navedeno ne mijenja činjenica što osiguranik tužitelja u konkretnom slučaju nije izvršio popravak vozila niti mu je u tom smislu ispostavljen račun s obračunatim PDV-om, jer i u slučaju plaćanja računa za kupnju novog vozila u kojem je iskazan PDV oštećenik ostvaruje pravo na odbitak pretporeza u smislu čl. 58. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18 i 121/19). Prema tome, budući da imovina osiguranika tužitelja neće biti umanjena za iznos PDV-a u smislu čl. 1090. ZOO-a valjalo je ocijeniti neosnovanim tužbeni zahtjev za isplatu iznosa PDV-a kojeg tužitelj potražuje upravo po toj osnovi.

15. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o totalnoj šteti, tužitelj kao oštećenik ima pravo na naknadu u visini vrijednosti oštećenog vozila, a koja se određuje tako da se od nabavne cijene – cijene novog takvog vozila (odnosno ako takvog vozila na tržištu nema uzima se cijena vozila koja je najbliže karakteristikama uništenog vozila) odbija postotak istrošenosti (tzv. amortizacija) i vrijednost spašenih dijelova.

16. Kako iz utvrđenja vještaka kojeg sud u cijelosti prihvaća proizlazi da bi stvarna šteta na vozilu tužitelja iznosila 4.985,00 eur u koji je iznos uračunat PDV od 25% ,odnosno bez PDV-a iznos od 3.988,00 eur, to je tuženik u obvezi platiti tužtelju po osnovi naknade štete na predmetnom vozilu iznos od 3.988,00 eur.

17. Kada se od vrijednosti stvarne štete prema podacima vještačenja u iznosu od 3.988,00 eur oduzme isplaćena šteta u iznosu od 3.304,80 eur, tuženik je dužan tužitelju isplatiti razliku u iznosu od 683,20 eur.

18. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u točki I Izreke presude.

19. S obzirom na nespornu činjenicu da je tuženik tužitelju priznao i isplatio štetu zatraženu po računima: iznos od 26,54 EUR, iznos od 398,17 EUR te iznos od 69,81 EUR, sveukupno 494,48 EUR ( bez iznosa PDV-a), sud je uzeo da priznaje činjenicu da je tužitelj obveznik plaćanja PDV-a kao i njegovo pravo na odbitak pretporeza u visini pripadajućeg PDV-a, stoga je valjalo ocijeniti neosnovanim tužbeni zahtjev za isplatu iznosa PDV-a kojeg tužitelj potražuje upravo po toj osnovi, te je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

20. Uzevši u obzir činjenicu da je tužitelju konačno dosuđen iznos od 687,20 eur, tužitelj je uspio u omjeru od 21,50 %, a tuženik u omjeru od 78,49 %. Oduzimanjem postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela u ovom dijelu spora (tuženik) od postotka one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tužitelj), dobiva se iznos od 56,99%.

Obveza je tužitelja da tuženiku nadoknadi 56,99% troškova koje je sud odmjerio kao troškove koji su tuženiku nastali i koji su bili potrebni za vođenje ovog spora (čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP), a odnose se na troškove sastava odgovora na tužbu iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 – dalje: OT), u iznosu od 200,00 EUR za sastav podneska od 05.04.2024. (Tbr. 8/1 OT), u iznosu od 200,00 EUR za pristup ročištu 04.10.2023. (Tbr. 9/1 OT), sve uvećano za PDV 25% ili 150,00 EUR, odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 750,00 EUR.

Dakle, tuženiku je na ime troškova postupka dosuđeno 56,99% iznosa od 750,00 EUR, odnosno iznos od 427,42 EUR.

21. Slijedom navedenog, tuženiku prema omjeru uspjeha u sporu ne pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 322,58 EUR.

Nije mu priznat niti zatraženi trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR uvećano za PDV od 25%, a to stoga što se dostava presude strankama koje su obaviještene o ročištu na kojem se presuda objavljuje, u slučaju njihovog nedolaska na ročište za objavu, obavlja putem e-oglasne ploče suda istog dana kad je presuda objavljena pa je stoga trošak dolaska na ročište na kojem se presuda objavljuje nepotreban u smislu čl. 155 ZPP.

22. Stoga je odlučeno kao u toč. III i IV izreke presude.

Zagreb, 21. listopada 2024.

Sudac

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana od primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.