Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: K-159/2020-61
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sucu Snježani Lukač-Keretić, predsjedniku vijeća kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Marine Benjak, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog JR, 2. optuženog FR, 3. optužene DR, 4. optuženog ČR, zbog kaznenih djela iz članka 256. stavak 3. u svezi stavka 1., članka 256. stavak 1., članka 248. sve u svezi članka 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11.), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj K -DO- 409/15, KPO-DO-16/18 od 26. studenog 2019., djelomično izmijene u tijeku dokaznog postupka, nakon javne i zaključene rasprave održane 16. listopada 2024., u prisutnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu Božene Šoštar Mastelić, 1. optuženog ZR uz branitelja odvjetnika Marina Hraina, 2. optuženog FR uz branitelja odvjetnika BR, braniteljicu 3. optužene OR, odvjetnicu iz [adresa], te 4. optuženog ČR, a u odsutnosti 3. optužene DR, dana 21. listopada 2024., donio je i objavio je, te
p r e s u d i o j e
1. Okrivljeni ZR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin RR i J djevojački F, rođen **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, stolar, zaposlen, razveden, otac dvoje djece od koje je jedno malodobno u dobi od 16 godina, neosuđivan,
2. Okrivljeni FR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin D i Č rođene Z, rođen **.**.1982. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, komercijalist, zaposlen, oženjen, oca dvoje mldb. djece u dobi od 9 i 12 godina, vlasnik t.d. MLS d.o.o., neosuđivanog,
3. Okrivljena DR (ranije VR), OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer B i O rođene R, rođena **.**.1987. u [adresa], državljanka Republike Hrvatske s prebivalištem u [adresa], prehrambena tehničarka, zaposlena u Republici Njemačkoj s plaćom u visini od 1.900,00 eura, razvedena, bez djece, vlasnica osobnog vozila marke Golf 8, godište 2022., neosuđivana,
4. Okrivljeni ER, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ĐR i V, rođene E, rođen **.**.1988. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, vozač, nezaposlen, uzdržava ga majka, razveden, otac dvoje mldb. djece u dobi od 13 i 17 godina, bez imovine , osuđivan presudom Općinskog suda u Varaždinu pod brojem K-531/15 od 06.02.2018., zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/97, na kaznu zatvora od 7 (sedam) mjeseci uvjetno na 1 (jednu) godinu,
I.) Na temelju članka 452. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 147/13., 152/14., 70/17,. 126/19, 36/24, – dalje u tekstu: ZKP/08),
o d b i j a s e o p t u ž b a
protiv 1. okrivljenog ZR,
da bi:
3) u razdoblju od 11. do 30. listopada 2013., u Možđencu 53, kao vlasnik [obrt], protivno čl. 56. st. 1. i 2. Općeg poreznog zakona, čl. 5. Zakona o računovodstvu, u glavnu knjigu i dnevnik knjiženja za 2013. godinu, netočno i nepotpuno vršio evidentiranja knjigovodstvene dokumentacije i evidentiranje isprava čiji sadržaj ne predstavlja istinit poslovni događaj,
dakle, da bi vodio poslovne knjige tako da je otežana preglednost poslovanja i imovnog stanja,
4) u razdoblju od 25. rujna do 31. prosinca 2013., u Kaštel Gomilici, kao direktor društva Milak usluge d.o.o. Kaštel Gomilica, protivno odredbama čl. 55. i čl. 56. st. 1. i 2. Općeg poreznog zakona i čl. 5. Zakona o računovodstvu, u glavnu knjigu i dnevnik knjiženja za 2013. godinu, netočno i nepotpuno vršio evidentiranja knjigovodstvene dokumentacije i evidentiranje isprava čiji sadržaj ne predstavlja istinit poslovni događaj,
dakle, da bi vodio poslovne knjige tako da je otežana preglednost poslovanja i imovnog stanja,
te da bi time počinio pod točkom 3) i 4) kazneno djelo protiv gospodarstva – povreda obveze vođenja trgovački i poslovnih knjiga – opisano i kažnjivo po članku 248. u svezi članka 51. KZ/11.
protiv 2. okrivljenog ZR,
da bi.
5) u razdoblju od 3. rujna do 28. rujna 2013 u Splitu, kao direktor društva Merkaš gradnja d.o.o. Split, protivno odredbama čl. 55. i čl. 56. st. 1. i 2. Općeg poreznog zakona i čl. 5. Zakona o računovodstvu, u glavnu knjigu i dnevnik knjiženja za 2013. godinu, netočno i nepotpuno vršio evidentiranja knjigovodstvene dokumentacije i evidentiranje isprava čiji sadržaj ne predstavlja istinit poslovni događaj,
dakle, da bi vodio poslovne knjige tako da je otežana preglednost poslovanja i imovnog stanja,
te da bi time počinio pod točkom 5) kazneno djelo protiv gospodarstva – povreda obveze vođenja trgovački i poslovnih knjiga – opisano i kažnjivo po članku 248. KZ/11.
II)
1. Okrivljeni ZR i 2. okrivljeni FR,
k r i v i s u
što su
1) u razdoblju od 3. rujna 2013. do 31. prosinca 2013. u [adresa] i [adresa] i to 1. okrivljeni ZR, vlasnik obrta [obrt], [adresa]. okrivljeni FR, direktor trgovačkih društava Limer j.d.o.o. Varaždin i Merkaš gradnja d.o.o. Split, u cilju da djelomično i u cijelosti izbjegnu plaćanje poreza na dodanu vrijednost (PDV) te tako za društvo Merkaš gradnja d.o.o. neosnovano ishode povrat PDV-a te da time ujedno uskrate sredstva Državnom proračunu u korist obrta [obrt] ZR i trgovačkog društva Merkaš gradnja d.o.o. Split, pa su radi realizacije cilja postupali zajednički i dogovorno, protivno odredbama čl. 56. st. 1. i 2. Općeg poreznog zakona, čl. 5. Zakona o računovodstvu, čl. 20. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost kao i čl. 157. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost na način da su međusobno izdavali neistinite račune iz kojih je proizlazilo da se radi o prodaji robe, iako stvarne prodaje robe nije bilo, tako da su:
a) 1. okrivljeni ZR ispred obrta [obrt], izdao jedanaest neistinitih računa po kojima nije došlo do prodaje robe sa iskazanim PDV-om prema društvu Merkaš gradnja d.o.o. Split, a radi se o računima: - račun 09/1/1 od 03.09.2013. na iznos od 198.650,00 kuna i PDV u iznosu od 49.662,50 kuna, - račun 10/1/1 od 05.09.2013. na iznos od 99.200,00 kuna i PDV u iznosu od 24.800,00 kuna, - račun 12/1/1 od 11.09.2013. na iznos od 71.000,00 kuna i PDV u iznosu od 17.750,00 kuna, - račun 13/1/1 od 13.09.2013. na iznos od 91.550,00 kuna i PDV u iznosu od 22.887,50 kuna, - račun 15/1/1 od 18.09.2013. na iznos od 71.000,00 kuna i PDV u iznosu od 17.750,00 kuna, - račun 16/1/1 od 20.09.2013. na iznos od 205.000,00 kuna i PDV u iznosu od 51.250,00 kuna, - račun 17/1/1 od 23.09.2013. na iznos od 279.100,00 kuna i PDV u iznosu od 69.775,00 kuna, - račun 18/1/1 od 24.09.2013. na iznos od 323.100,00 kuna i PDV u iznosu od 80.775,00 kuna, - račun 19/1/1 od 26.09.2013. na iznos od 409.200,00 kuna i PDV u iznosu od 102.300,00 kuna, - račun 20/1/1 od 27.09.2013. na iznos od 288.000,00 kuna i PDV u iznosu od 72.000,00 kuna, - račun 21/1/1 od 28.09.2013. na iznos od 120.000,00 kuna i PDV u iznosu od 30.000,00 kuna,
nakon čega je 2. okrivljeni FR te račune u poslovnim knjigama društva Merkaš gradnja d.o.o. knjižio kao vjerodostojne u ukupnom iznosu od 2.155.800,00 kuna s obračunatim PDV-om od 538.950,00 kuna, koji iznos je oduzeo od porezne obveze društva Merkaš gradnja d.o.o., a od Porezne uprave Split je zatražio povrat iskazane ukupne razlike pretporeza, što mu je bilo djelomično odobreno, oštetivši na taj način državni proračun Republike Hrvatske za iznos od 538.950,00 kuna,
b) 2. okrivljeni FR ispred društva Limer j.d.o.o. izdao deset neistinitih računa po kojima nije došlo do prodaje robe sa iskazanim PDV-om prema obrtu [obrt], a radi se o računima: - račun broj 45/1/1 od 11. listopada 2013. na iznos od 95.200,00 kuna i PDV u iznosu od 23.800,00 kuna, - račun broj 46/1/1 od 12. listopada 2013. na iznos od 119.000,00 kuna i PDV u iznosu od 29.750,00 kuna, - račun broj 47/1/1 od 14. listopada 2013. djelomično na iznos od 54.888,00 kuna i PDV u iznosu od 13.722,00 kuna, - račun broj 48/1/1 od 15. listopada 2013. na iznos od 88.550,00 kuna i PDV u iznosu od 22.137,50 kuna, - račun broj 49/1/1 od 17. listopada 2013. na iznos od 88.550,00 kuna i PDV u iznosu od 22.137,50 kuna, - račun broj 50/1/1 od 19. listopada 2013. na iznos od 68.610,00 kuna i PDV u iznosu od 17.152,50 kuna, - račun broj 53/1/1 od 23. listopada 2013. na iznos od 320.200,00 kuna i PDV u iznosu od 80.050,00 kuna,
- račun broj 54/1/1 od 24. listopada 2013. na iznos od 405.000,00 kuna i PDV u iznosu od 101.250,00 kuna, - račun broj 55/1/1 od 29. listopada 2013. na iznos od 270.000,00 kuna i PDV u iznosu od 67.500,00 kuna, - račun broj 56/1/1 od 30. listopada 2013. na iznos od 112.500,00 kuna i PDV u iznosu od 28.125,00 kuna,
nakon čega je 1. okrivljeni ZR te račune u poslovnim knjigama obrta [obrt] knjižio kao vjerodostojne te ih naveo i u poreznoj prijavi, a na temelju kojih je za obrt iskazao poreznu osnovicu od 1.622.498,00 kn na koju je bio dužan platiti PDV, pri čemu je odbio i pretporez u iznosu od 405.624,50 kuna, na koji način je obrtu umanjio obvezu plaćanja PDV-a za iznos od 405.624,50 kuna, oštetivši državni proračun
Republike Hrvatske u navedenom iznosu,
dakle, 1. okrivljeni ZR i 2. okrivljeni FR, s ciljem da oni i druge osobe djelomično i u cijelosti izbjegnu plaćanje poreza, dali netočne podatke o dohodcima i drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze, pa je zbog toga došlo do smanjenja porezne obveze velikih razmjera,
III)
1. okrivljeni ZR, 2. okrivljeni FR, 3. okrivljena DR
(VR) i 4. okrivljeni ER,
2) u razdoblju od 25. rujna do 31. prosinca 2013. u Kaštel Gomilici i Splitu, 1. okrivljeni ZR, direktor društva Milak usluge d.o.o. Kaštel Gomilica, u zasebnim dogovorima sa 2. okrivljenim NR, direktorom društva Merkaš gradnja d.o.o. Split, 3. okrivljenom DR (Denac), direktorom trgovačkog društva Denakom d.o.o. Kaštel Gomilica, i 4. okrivljenim ČR, direktorom trgovačkog društva Kednos d.o.o. Kaštel Gomilica, u cilju da trgovačko društvo Milak usluge d.o.o. djelomično i u cijelosti izbjegne plaćanje poreza na dodanu vrijednost (PDV) i neosnovano ishodi povrat PDV-a, te time uskrate sredstva državnom proračunu u korist društva Milak usluge d.o.o., postupili protivno odredbi čl. 56. st. 1. i 2. Općeg poreznog zakona, čl. 5. Zakona o računovodstvu, čl. 20. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost kao i čl. 157. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, na način da su 2. okrivljeni FR, 3. okrivljena DR i 4. okrivljeni ER, kao direktori svojih društava i osobe ovlaštene za izdavanje računa, svjesno izdavali neistinite račune iz kojih je proizlazilo da se radi o prodaji robe društvu Milak usluge d.o.o., iako stvarne prodaje robe nije bilo, tako da su:
a) 2. okrivljeni FR ispred društva Merkaš gradnja d.o.o. na temelju zajedničkog dogovora s 1. okrivljenim JR, direktorom društva Milak usluge d.o.o., prema društvu Milak usluge d.o.o., izdao tri neistinita računa po kojima nije došlo do prodaje robe sa iskazanim PDV-om u iznosu od ukupno 379.810,44 kuna , a radi se o računima: - račun 5-MG-91 od 25.09.2013. na iznos osnovice od 179.600,00 kuna i PDV u iznosu od 44.900,00 kuna, - račun 6-MG-91 od 26.09.2013. djelomično na iznos osnovice od 76.210,44 kuna i PDV u iznosu od 19.052,61 kuna - račun 2-MG-99 od 27.09.2013. na iznos osnovice od 1.034.800,00 kuna i PDV u iznosu od 258.700,00 kuna,
b) 3. okrivljena DR (Denac), direktor društva Denakom d.o.o., na temelju zajedničkog dogovora s I-okr. JR, direktorom društva Milak usluge d.o.o., ispred društva Denakom d.o.o., prema društvu Milak usluge d.o.o. izdala šest neistinitih računa po kojima nije došlo do prodaje robe sa iskazanim PDV-om u iznosu od ukupno 52.867,25 kuna, a radi se o računima : - račun 2-01/0113-1 od 06.12.2013. na iznos osnovice od 36.270,00 kuna i PDV u iznosu od 9.067,50 kuna, - račun 3-01/0113-1 od 09.12.2013. na iznos osnovice od 32.505,00 kuna i PDV u iznosu od 8.126,25 kuna, - račun 4-01/0113-1 od 11.12.2013. na iznos osnovice od 31.520,00 kuna i PDV u iznosu od 7.880,00 kuna, - račun 5-01/0113-1 od 11.12.2013. na iznos osnovice od 37.440,00 kuna i PDV u iznosu od 9.360,00 kuna, - račun 1-01/0113-1 od 12.12.2013. na iznos osnovice od 37.440,00 kuna i PDV u iznosu od 9.360,00 kuna, - račun 6-01/0113-1 od 12.12.2013. na iznos osnovice od 36.270,00 kuna i PDV u iznosu od 9.067,50 kuna,
c) 4. okrivljeni ER, direktor društva Kednos d.o.o. na temelju zajedničkog dogovora s I-okr. JR, direktorom društva Milak usluge d.o.o., ispred društva Milak usluge d.o.o. izdao tri neistinita računa po kojima nije došlo do prodaje robe sa iskazanim PDV-om u iznosu od ukupno 299.516,23 kuna, a radi se o računima: - račun 103-000001/0113-1 od 15.10.2013. godine na iznos osnovice od 255.680,00 kuna i PDV u iznosu od 63.920,00 kuna, - račun 104-000001/0113-1 od 21.10.2013. godine na iznos osnovice od 769.500,00 kuna i PDV u iznosu od 192.375,00 kuna, - račun 105-000001/0113-1 od 31.10.2013. godine na iznos osnovice od 176.884,90 kuna i PDV u iznosu od 44.221,23 kuna, nakon čega je 1. okrivljeni ZR sve navedene račune u poslovnim knjigama društva Milak usluge d.o.o. knjižio kao vjerodostojne te ih naveo i u poreznoj prijavi, a na temelju kojih je za društvo Milak usluge d.o.o. iskazao ukupnu poreznu osnovicu od 2.704.150,34 kuna na koju je bio dužan platiti PDV, pri čemu si je odbio ukupni pretporez u iznosu od 676.030,09 kuna te za društvo umanjio obvezu plaćanja PDV-a u navedenom iznosu, oštetivši državni proračun Republike Hrvatske u iznosu od 676.030,09 kuna,
dakle, 1. okrivljeni ZR, s ciljem da druga osoba djelomično i u cijelosti izbjegne plaćanje poreza, u slučaju obvezne prijave, dao netočne podatke o dohocima i drugim činjenicama koje su od utjecaja za utvrđivanje porezne obveze, pa je zbog toga došlo do smanjenja porezne obveze velikih razmjera, a 2. okrivljeni FR, 3. okrivljena DR (Denac) i 4. okrivljeni ER, s ciljem da druga osoba djelomično izbjegne plaćanje poreza, u slučaju obvezne prijave, dali netočne podatke koji su od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze, pa je zbog toga došlo do smanjenja porezne obveze u iznosu koji prelazi dvadeset tisuća kuna,
IV) čime su 1. okrivljeni ZR, 2. okrivljeni FR, 3. okrivljena DR (VR) i 4. okrivljeni ER počinili kazneno djelo protiv gospodarstva – i to: 1. okrivljenik ZR pod točkom 1) – utaja poreza ili carine – opisano u članku 256. stavak 3. u svezi stavka 1. u svezi članka 36. KZ/11, a kažnjivo po članku 256. stavak 3. KZ/11., te pod točkom 2) – utaja poreza ili carine – opisano u članku 256. stavak 3. u svezi stavka 1. u svezi članka 36. KZ/11, a kažnjivo po članku 256. stavak 3. KZ/11., zatim 2. okrivljeni FR pod točkom 1) – utaja poreza ili carine – opisano u članku 256. stavak 3. u svezi stavka 1. u svezi članka 36. KZ/11, a kažnjivo po članku 256. stavak 3. KZ/11., te pod točkom 2) – utaja poreza ili carine – opisano u članku 256. stavak 1. u svezi članka 36. KZ/11., a kažnjivo po članku 256. stavak 1. KKZ/11., zatim 3. okrivljena DR (Denac) pod točkom 2) – utaja poreza ili carine – opisano u članku 256. stavak 1. u svezi članka 36. KZ/11., a kažnjivo po članku 256. stavak 1. KKZ/11., te 4. okrivljeni ER 2) – utaja poreza ili carine – opisano u članku 256. stavak 1. u svezi članka 36. KZ/11., a kažnjivo po članku 256. stavak 1. KKZ/11.
V) pa se 1. okrivljenom GR za kazneno djelo pod točkom 1) na temelju članka 256. stavka 3. u svezi članka 48. stavak 3. u svezi članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11., utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, te mu se za kazneno djelo pod točkom 2) na temelju članka 256. stavka 3. u svezi članka 48. stavak 3. u svezi članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11., utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci,
VI) te se 1. okrivljeni ZR na temelju članka 256. stavak 3. u svezi članka 51. u svezi članka 48. stavak 3. KZ/11.,
o s u đ u j e
NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA
U TRAJANJU OD 11 (JEDANAEST) MJESECI
VII.) Na temelju članka 56. KZ/11., 1. okrivljenom GR,
se izriče
UVJETNA OSUDA
te se izrečena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci neće izvršiti ukoliko 1. okrivljenik ZR u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
VIII) pa se 2. okrivljenom FR za kazneno djelo pod točkom 1) na temelju članka 256. stavka 3. u svezi članka 48. stavak 2. u svezi članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11., utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, te mu se za kazneno djelo pod točkom 2) na temelju članka 256. stavka 1. KZ/11., utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,
IX) te se 2. okrivljeni FR,
o s u đ u j e
NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA
U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI
X) Na temelju članka 56. KZ/11., 2. okrivljenom FR,
se izriče
UVJETNA OSUDA
te se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko 2. okrivljenik FR u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
XI) dok se 3. okrivljena DR (Denac) za kazneno djelo pod točkom 2) na temelju članka 256. stavka 1. KZ/11.,
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA
U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI
XII) Na temelju članka 56. KZ/11., 3. okrivljenoj DR (Denac),
se izriče
UVJETNA OSUDA
te se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko 3. okrivljena DR (Denac) u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
XIII) dok se 4. okrivljeni ER za kazneno djelo pod točkom 2) na temelju članka 256. stavka 1. KZ/11.,
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA
U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI
XIV) Na temelju članka 56. KZ/11., 4. okrivljenom ČR,
se izriče
UVJETNA OSUDA
te se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko
4. okrivljeni ER u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
XV.) Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08., 1. optuženi ZR, 2. optuženi FR, 3. optužena DR, te 4. optuženi ER dužni su naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 300,00 eura, svaki, te iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08., 1. optuženi ZR i 2. optuženi FR dužni su platiti iznos od 1.500,00 eura, svaki, a 3. optužena DR i 4. optuženi ER dužni su platiti iznos od 701,5 eura, svaki, u iznosu od roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. ODO u Varaždinu podiglo je kod ovog suda optužnicu broj K-DO-409/15, KPO- DO-16/18 od 30. siječnja 20219., protiv 1. optuženog JR, 2. optuženog FR, 3. optužene DR, 4. optuženog ČR, 5. okrivljenog t.d. Milak Usluge d.d., zbog kaznenih djela iz članka 256. stavak 3. u svezi stavka 1., članka 248. sve u svezi članka 51. KZ/11., te članka 256. stavak 3. u svezi stavka 1., članka 248. u svezi članka 51. KZ/11, sve u svezi članka 3. stavak 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, no, ista optužnica je na temelju ovosudne odluke pod brojem Kov-19/19-11 od 4. travnja 2019. vraćena ODO u Varaždinu radi boljeg razjašnjenja stvari. Nakon toga je ODO u Varaždinu podiglo optužnicu pod brojem K-DO-409/15, KPO- DO-16/18 od 26. studenog 2019., protiv 1. optuženog JR, 2. optuženog FR, 3. optužene DR, 4. optuženog ČR, V. okrivljenog t.d. Milak Usluge d.d., zbog kaznenih djela iz članka 256. stavak 3. u svezi stavka 1., članka 256. stavak 1., članka 248. sve u svezi članka 51. KZ/11., te članka 256. stavak 3. u svezi stavka 1., članka 248. u svezi članka 51. KZ/11, sve u svezi članka 3. stavak 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela te je ista optužnica potvrđena ovosudnim rješenjem pod brojem Kov-313/19-13 od 27. veljače 2020.
2. U tijeku postupka, sud je ovosudnim rješenjem pod brojem K -159/2020-37 od 2. svibnja 2023. obustavio kazneni postupak protiv 5. okrivljenog t.d. Milak usluge d.o.o., u cijelosti.
3. Na raspravi održanoj 16. listopada 2024., 1. optuženi ZR, 2. optuženi FR, te 4. optuženi ER, pozvani da se očituju o svom stavu prema optužbi, izjavili su da se u odnosu na optužbu smatraju krivim, dok se 3. okrivljena DR (VR) u tijeku rasprave očitovala da se ne smatra krivom za kazneno djelo kojim se tereti.
4. U dokaznom postupku sud je saslušao optuženike, te pročitao Porezno rješenje Porezne uprave, Područni ured Varaždin od 9. travnja 2014. za poreznog obveznika JR, [adresa], za 2013. godinu, s zaključkom od 27. siječnja 2014. i zapisnikom o obavljenom poreznom nadzoru od 27. veljače 2014., Temeljnica za knjiženje od 31. prosinca 2013. – kompenzacije Stolarija Milak – Limer uz račune, Zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru Porezne uprave, Područni ured Varaždin od 2. svibnja 2014. za Limer j.d.o.o., dopis Porezne uprave, Područni ured Sjeverna Hrvatska od 10. rujna 2015. za ZR, [obrt], Knjiga primljenih (ulaznih računa [obrt] za 2013.) (list 115-149) – OMOT 1, fotografije strojeva za obradu drva broj 1-13, građevinska knjiga - poslovni prostor u [adresa], vještački nalaz stalnog sudskog vještaka ĐR za poslovnu građevinu u Možđencu 53 od 24. srpnja 2015., žalba društva Milak usluge d.o.o. Kaštel Gomilica na porezno rješenje Porezne uprave, Područni ured Dalmacija od 15. svibnja 2015., Izvadak i povijesni izvadak iz sudskog registra za Limer j.d.o.o. i podaci portala „Poslovna Hrvatska“, Rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu o otvaranju stečajnog postupka nad društvom Limer j.d.o.o. od 29. prosinca 2015., zapisnik o poreznom nadzoru Porezne uprave, Područni ured Varaždin od 2. svibnja 2014. za društvo Limer j.d.o.o., Ugovor o prijenosu poslovnog udjela između FR i HR od 29. siječnja 2014. uz javnobilježničke odluke, Rješenje o ovrsi Porezne uprave, Ispostave Čakovec za ovršenika Limer j.d.o.o. od 22. rujna 2014., Izjava HR od 29. siječnja 2014. uz novinske članke, Izvadak i povijesni izvadak iz sudskog registra za Merkaš gradnja d.o.o. Split uz podatke iz portala „Poslovna Hrvatska“, Porezno rješenje Porezne uprave, Područni ured Dalmacija od 12. kolovoza 2015. za poreznog obveznika Markaš gradnja d.o.o. Split za 2013. godinu, sa zapisnikom o obavljenom poreznom nadzoru od 17. ožujka 2015., Računi [obrt], [adresa] za Merkaš gradnja d.o.o. Split (list 306-316), Višestruke kompenzacije za 2013. godinu, Računi društva Kednos d.o.o. Kaštel Gomilica društvu Merkaš gradnja d.o.o. Split, Računi društva Limer j.d.o.o. društvu Merkaš gradnja d.o.o. R1-80/1/1/ od 11. prosinca 2013. i 85/1/1 od 19. prosinca 2013., Prijave poreza na dodanu vrijednost društva Merkaš gradnja d.o.o. Split, Izvadak i povijesni izvadak iz sudskog registra za Milak usluge [adresa] uz podatke „Poslovna Hrvatska“, Porezno rješenje Porezne uprave, Područni ured Dalmacija od 15. lipnja 2015. za poreznog obveznika Milak usluge d.o.o. za 2013. godinu, sa zapisnikom o obavljenom poreznom nadzoru od 19. veljače 2015., Prijave poreza na dodanu vrijednost za 2013. društva Milak usluge d.o.o., Knjiga primljenih (ulaznih) računa za 2013. poreznog obveznika Milak usluge d.o.o. [adresa], Računi društva Merkaš gradnja d.o.o. izdani kupcu Milak usluge d.o.o. za 2013., Računi društva Kednos d.o.o. društvu Milak usluge d.o.o. za 2013., Računi Stolarije Milak Novi Marof društvu Milak usluge d.o.o. za 2013., Računi društva Denakom d.o.o. društvu Milak usluge d.o.o. za 2013., Višestruke kompenzacije za 2013., Međunarodni tovarni listovi pošiljatelja Milak usluge d.o.o. primatelju Agro partner, Beltinci – Slovenija za 2014., Podaci FINA-e Zagreb za Limer j.d.o.o., Merkaš gradnja d.o.o., [obrt], Milak usluge d.o.o., FR, ZR, Pregled po računu za Stolarija Milak Hypo Alpe Adria Bank d.d. od 26. listopada 2015., Dopis Zagrebačke banke d.d. od 4. listopada 2015., Promet po računu Hrvatske poštanske banke d.d. za Limer j.d.o.o. za razdoblje od 12. veljače 2013. do 31. kolovoza 2015., Promet po računu Splitske banke za Merkaš gradnja d.o.o. od 12. srpnja 2013. do 31. kolovoza 2015., Knjiga primljenih ulaznih računa za 2014. godinu – preslik; knjiga izdanih izlaznih računa za 2014. godinu – preslik; žalba na porezno rješenje od 9. travnja 2014. datirana s 23. travnja 2014.; preslik iz RRIF br. 6/10.; preslik višestrukih kompenzacija po računima broj 9-21/1/1 od 30.12.2013. s računima; otpremnice, računi, međunarodni tovarni listovi (19 dokumenata); Odluka Ustavnog suda broj U-III-4261/2012 od 28. svibnja 2014.; vještački nalaz u originalu vještaka Zlatka Čalec od 24. srpnja 2015.; građevinska knjiga poslovnog prostora u [adresa] , Ugovor o dogradnji poslovnog objekta [obrt] od 27. kolovoza 2013., zapisnik o primopredaji izvedenih radova od 21.10.2013., specifikacija materijala – poslovni prostor A (ulaganje u prostor obrta od strane Milak usluge d.o.o. po računima Merkaš gradnja d.o.o.) – OMOT 1, Dopis i dokumentacija Porezne uprave, Područni ured Sjeverna Hrvatska od 25. srpnja 2016. za poreznog obveznika [obrt], [adresa], Dokumentacija Porezne uprave, Ispostava Ivanec, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Sanje Horvat, dipl.oec. od 4. svibnja 2017., Preslik nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Sanje Horvat, dipl.oec. u kaznenom predmetu broj K-DO-221/16 od 24. travnja 2017., Promet po žiro računu društva Kednos d.o.o. za razdoblje od 23. travnja 2013. do 2. lipnja 2014., Nalaz i mišljenje društva Centar poslovnih analiza d.o.o., stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo Natalije Jambrečić, mag. oec. od 16. studenog 2017., Dopis Porezne uprave, Područni ured Split od 14. veljače 2018. uz dokumentaciju, Dopis Porezne uprave, Područni ured Split od 15. svibnja 2017. sa dokumentacijom, Zapisnik o prvom ispitivanju predstavnika okrivljene pravne osobe za trgovačko društvo Milak usluge d.o.o. [adresa] - ŽR od 23. kolovoza 2018., Knjigovodstvena kartica za poreznog obveznika ZR i knjigovodstvena kartica za poreznog obveznika društvo Milak usluge d.o.o., Dopis Porezne uprave, Područni ured Varaždin od 9. listopada 2018. sa podacima o dugovanju poreznog obveznika ZR na dan 3. listopada 2018., Dopis Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Kaštela od 5. rujna 2018. o poreznom zaduženju društva Milak usluge d.o.o., Izvadak iz sudskog registra za društvo CETUS d.o.o. Kaštel Gomilica, Dokumentacija Obrta [obrt], vlasnik LR od 12. rujna 2019., Dokumentacija Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Novi Marof od 12. rujna 2019., Dokumentacija društva GALDI d.o.o. Varaždinske Toplice od 17. rujna 2019., Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Velimira Kramarića, dipl.ing.arh. od 23. rujna 2019., Dokumentacija Porezne uprave, Područni ured Split od 3. listopada 2019., Podaci FINA-e, Regionalni centar Split od 16. listopada 2019., Podaci HZMO, Područna služba Split, Odjel za mirovinsko osiguranje od 16. listopada 2019., Karton ovlaštenih potpisnika trgovačkog društva Denakom d.o.o. kod Splitske banke, pročitani je iskaz svjedoka KR, VR (listovi 1475-1477), LR, PR (listovi 1480-1482), nalaz i mišljenje te dopuna nalaza i mišljenja vještak Velimira Kramarić (listovi 1485-1486), nalaz i mišljenje te dopuna nalaza i mišljenja vještakinje Sanje Horvat (listovi 1491-1494), dopuna nalaz i mišljenje te dopuna nalaza i mišljenja vještakinje Natalije Jambrečić od 7. veljače 2023. (listovi 1519 -1530), dopuna nalaza i mišljenja vještakinje Natalije Jambrečić (listovi 1592-1593), iskaz svjedoka HR, dokumentacija od strane Porezne uprave [adresa], imovinske podatke za optuženike, izvatke iz prekršajnih i kaznenih evidencije za optuženike.
5. U obrani je 1. optuženi ZR iskazao da se smatra krivim za sve točke optužnice koje mu se stavljaju na teret nakon izmijenjene optužnice. Žao mu je što je došlo do toga, pogriješio je, no, na kraju je podmirio sve obveze državi.
6. U obrani je 2. optuženi FR iskazao da se smatra krivim za sve točke optužnice, žao mu je što je to počinio i neće više ponoviti kazneno djelo.
7. U obrani je 3. optužena DR izjavila da je bila jedina vlasnica i direktorica društva Denakom d.o.o., no, ne zna koje je točno poslove obavljao njezin suprug, za koje je poslove bio ovlašten obavljati, ne zna da li je bio član uprave ili nije obzirom na protek vremena, no, zna da je u tom trgovačkom društvu bio dogovor između nje i njega da se on bavi kupnjom i prodajom robe, a ona je imala salon za nokte, koji je poslovao u sklopu društva Denakom d.o.o., dakle, samo se bavila poslovima vezano za salon za nokte, nije ulazila i ne zna koje je poslove radio njezin suprug, ali je za cjelokupno društvo Denakom d.o.o. pribavljala papire za računovodstvo, plaćala račune koje joj je suprug naložio platiti, poslala je možda koji e-mail. Njezin suprug nije obavljao nikakve poslove u vezi njezinog salona, samo je ona radila poslove u vezi salona. Nema nikakvih saznanja vezano za ovih 6 računa koji se opisuju pod točkom 2B, ne zna niti detaljno o kojoj se robi radilo osim da se radilo o drvu, da su drvo izvozili u Austriju, ali vezano za ove račune nema saznanja. Čula je za društvo Milak usluge d.o.o., međutim , osobno nije poslovala s tim društvom. Međutim, društvo Denakom d.o.o. je poslovalo s društvom Milak d.o.o. i te poslove je vodio njezin suprug. Ne postoji nikakva dokumentacija o tome koje je poslove trebala obavljati ispred društva Denakom d.o.o, a koje njezin suprug, jer su tada bili u braku, te su na grubo razgovarali o poslovima koje on obavlja, a koje ona obavlja, ali ništa detaljno. Međusobno su podijelili koje poslove će on obavljati, a koje ona. Iz viđenja poznaje ZR, no, osobno nije imala poslovnu suradnju s njim. Nije željela odgovarati na pitanja ODO u Varaždinu i branitelja.
8. U obrani je 4. optuženi ER iskazao da se smatra krivim za sve točke optužnice, žao mu je što je počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.
9. Nedvojbeno je, da su 1. okrivljeni ZR, 2. okrivljeni FR, 3. okrivljena DR i 4. okrivljeni ER odgovorne osobe društava, kako im se to stavlja na teret, a što proizlazi iz izvadaka iz sudskog registra za društvo Milak usluge d.o.o., društvo Merkaš gradnja d.o.o., društvo Kednos d.o.o., društvo Denakom d.o.o., te iz izvatka iz sudskog registra za društvo Limer j.d.o.o. proizlazi da je direktor tog društva i jedini član ĆR koji je imenovan s danom 29. siječnja 2014., a prema povijesnom izvatku iz sudskog registra za Limer j.d.o.o. utvrđeno je da 2. okrivljenom FR u tom društvu ovlast prestala s danom 29. siječnja 2014. Također, u odnosu na društvo Denakom d.o.o. iz sudskog registra proizlazi da je 3. okrivljena DR (Denac) odgovorna osoba i član društva od 4. srpnja 2013., što obuhvaća njezinu odgovornost u okviru inkriminiranog razdoblja od 6. do 12. prosinca 2013. Nedvojbeno je, da je za proračun Republike Hrvatske nastala šteta opisana u činjeničnom opisu, ali je isto tako nedvojbeno da je ista šteta u cijelosti podmirena od strane 1. okrivljenika.
10. Dvojbeno je, sporna je prijevarna namjera u odnosu na 3. optuženicu, jer ista poriče počinjenje kaznenog djela kojim se tereti.
11. Svjedokinja TR je iskazala da je vodila knjigovodstvo samo za obrt [obrt], pri tome misli na društva i obrte koji se spominju u ovom postupku, dakle, za druga društva i obrte nije vodila knjigovodstvo, pa tako niti za društvo Milak usluge d.o.o. Naime, za obrt se vodi jednostavno knjigovodstvo, dok se za trgovačko društvo vodi dvojno knjigovodstvo, a ona takvo dvojno knjigovodstvo nije mogla voditi. Zna da je 2013. bila kontrola od strane porezne uprave i da je dala svu dokumentaciju koju je imala za obrt [obrt]. Sada je u mirovini, više ne vodi knjigovodstvo, onaj iskaz, koji je vezano za ovaj predmet dala 2018. za [obrt], kod tog iskaza ostaje, jer je govorila onako kako je bilo. Naime, svjedokinja je na zapisnik od 28. rujna 2018. (list 783-784) iskazala da od svih okrivljenika poznaje samo ZR i to iz razloga što mu je njezino društvo Damas d.o.o., koje se bavi računovodstvenim uslugama, ranije vodilo računovodstvo za obrt „ [obrt]“, kojeg je on bio vlasnik i to do 2013. godine. Prije toga je njezino društvo vodilo računovodstvo i za obrt okrivljenikovog oca RR koji je prepustio stolariju sinu AR. Sjeća se da obrt [obrt] nije iskakao od drugih takvih obrta, imao je jednog do dvoje zaposlenih, a knjigovodstvo se vodilo prema propisima važećima u to vrijeme kako se vodi računovodstvo za takve obrte. Ne sjeća se kakvi su bili prihodi i rashodi obrta, no zna da se računovodstvo vodilo na način da je klijent, dakle vlasnik obrta u ovom slučaju, donosio račune koje bi ona zaprimala i računovodstveno ih provela kroz poslovne knjige. U 2013. godini i ranije nije bila potrebna za takav obrt popratna materijalna dokumentacija uz račun, nego je bilo bitno samo da klijent priloži valjani račun za uslugu ili robu. Svaki obrtnik, pa tako i 1. okrivljeni ZR je samostalno izdavao račune, primao račune i upravljao žiro -računom, te joj je na mjesečnoj bazi dostavljao dokumentaciju koja je uvijek bila u redu i koju je knjižila. Konkretno za [obrt] je vodila knjigu blagajne, knjigu ulaznih i izlaznih računa, knjigu primitaka i izdataka i to je u poreznom nadzoru sve bilo pregledano. S obzirom je prestala voditi računovodstvo za [obrt] prije 5 godina, a zbog proteka vremena se više ne može sjetiti pojedinih računa, odnosno trgovačkih društava s kojima je ZR poslovao, tako da se ne sjeća niti računa društva Limer j.d.o.o. Međutim, sjeća se računa društva Merkaš gradnja d.o.o., ali ne zna koliko ih je bilo, i da su to bili ulazni računi. Nakon poreznog nadzora u [obrt] vratila je svu dokumentaciju GR i rekla da mu više ne može voditi računovodstvo jer je u nadzoru utvrđeno da prometom prelazi iznos od 2.000.000,00 kuna, u kojem slučaju treba voditi dvojno knjigovodstvo, a ona za to nije imala potrebni računovodstveni program, pa su prekinuli poslovnu suradnju. Sjeća se da je u poreznom nadzoru utvrđeno da neki ulazni računi na temelju kojih su oni obračunali pretporez [obrt] nisu bili priznati, a ona ne zna zašto ih Porezna uprava nije priznala. Međutim, na istu robu s tih ulaznih računa, na izlaznim računima je obračunat PDV, koji je tada postao njegova obveza koju je trebao platiti. Nije joj poznat ishod postupka nadzora, samo zna da mu je predala svu dokumentaciju koju je tražio zbog sastavljanja žalbe. Službenicima Porezne uprave, na njihovo traženje, dostavljala je potrebnu dokumentaciju, dok je vezano uz sve drugo u poreznom nadzoru sudjelovao ZR i komunicirao neposredno s njima. Nije joj poznato trgovačko društvo Denakom d.o.o., odnosno ne sjeća se da bi postojao kakav račun ili zapis u poslovnim knjigama vezano uz to konkretno trgovačko društvo.
11.1. Svjedokinja TR je nadalje iskazala da je ZR imao obrt [obrt], pa prema Zakonu o knjigovodstvu nije bila dužna voditi i materijalno knjigovodstvo, što znači da uz izdane račune nije trebala utvrđivati koja je roba sadržana u tim izlaznim računima. Dakle, nije postojala obveza raspisivanja kome je roba fakturirana. Tako je bilo za sve obrte, barem za to vrijeme kako je radila tamo, do 2013., kako je imala obrt i radila knjigovodstvo za [obrt]. A misli da je tako još uvijek za obrt, s time da je i tada, a i sada određeno da ako promet prelazi 2 milijuna kuna da tada i obrt treba voditi dvojno knjigovodstvo, pri tome misli da mora voditi još i materijalno knjigovodstvo. U poreznom nadzoru porezna uprava je to i utvrdila, i poreznoj upravi je bila dostavljena sva dokumentacija koju obrt treba voditi. Obrt, ukoliko je imao prihode do 2 milijuna kuna, bio u obvezi plaćati porez na dohodak i PDV, ako je u sustavu PDV -a, a trgovačko društvo je u obvezi plaćati porez na dohodak i PDV, isto tako ako je u sustavu PDV-a. Vezano uz PDV je isti način i obračunavanja i vraćanja pretporeza, isti način vođenja knjigovodstva i za obrt i za trgovačko društvo. U ovom slučaju porezna uprava je prilikom nadzora za istu robu priznala obračunati PDV, a nije priznala s druge strane pretporez, smatrajući da su to fiktivni računi. Zna da je ZR stavio prigovor na odluku porezne uprave po poreznom nadzoru, ali ne zna kako je to kasnije završilo. Nije ulazila u vjerodostojnost računa, ali svaki račun je imao sve stavke koje je prema zakonu bio dužan imati, a uz to nije trebalo priložiti otpremnicu, izdatnicu ili neki drugi dokument, jer se nije trebalo voditi materijalno knjigovodstvo. Dakle, postupala je na jednak način za sve račune iz obrta [obrt], dakle, niti jedan račun nije bio popraćen s dodatnom dokumentacijom, ali je svaki račun imao sve potrebne sastojke koje treba imati prema zakonu, a to iz razloga što za to nije postojala zakonska obaveza. Kada je račun naplaćen i kada je plaćena faktura, tada se taj račun knjiži u knjigu primitaka i izdataka, a dok račun nije plaćen, vodi se u knjigovodstvu na obrascu obaveze i tražbine. Tek kada je račun plaćen, tek tada se obračunava pretporez i porez, i to se stavlja u obrazac PDV, koji se svaki mjesec dostavlja poreznoj upravi.
12. Svjedok UR je iskazao da je on osnovao trgovačko društvo Denakom d.o.o., ali u tom društvu nije bio niti direktor niti zaposlenik, već vlasnik, a u kojem svojstvu je imao ovlast sklapati poslovnu suradnju sa drugim poslovnim subjektima pa je tako i dogovarao poslovnu suradnju sa društvom Milak usluge d.o.o., odnosno direktorom JR kojeg poznaje dugo godina. U 2013. godini došlo je do prodaje i isporuke drvene građe od strane društva Denakom d.o.o. prema društvu Milak usluge d.o.o. time da je bilo više dobavljača takve vrste robe, ali je način poslovanja društva bila prodaja i isporuka robe u tranzitu od više dobavljača. Društvo nije imalo skladište za bilo koju vrstu robe, jer po zakonu za takav način poslovanja to nije ni potrebno. Roba koja je u 2013. godini prodavana društvu Milak usluge d.o.o. ne zna za što je iskorištena osim što zna da se to društvo bavilo stolarijom, odnosno izradom namještaja i slično. Njegova tadašnja supruga SR u odnosu na konkretne poslove u društvu bavila se svojim salonom za uljepšavanje, ali je površno znala sa kojim kupcima se posluje, nije znala za sve kupce, i nije znala za dobavljače jer je taj dio on odrađivao, ali je zapravo ona znala što on radi. U odnosu na potpisivanje poslovne dokumentaci je od strane SR ne zna sa sigurnošću što je potpisivala, ali je on potpisivao npr. ponude prema kupcima. On nije bio ovlašteni potpisnik poslovne dokumentacije u društvu na temelju kartona deponiranih potpisa. Ne zna koju poslovnu dokumentaciju je potpisivala SR, a u odnosu na poslovnu dokumentaciju koja je trebala biti dostavljena Poreznoj upravi. Naveo je da nije znao koja dokumentacija se šalje Poreznoj upravi, i da li je to potpisivala ona. Društvo Denakom d.o.o. imalo je porezni nadzor od strane Porezne uprave Split, ne zna koje godine da li 2013. i 2014., i za potrebe tog nadzora inspektori su odnijeli svu poslovnu dokumentaciju iz knjigovodstvenog ureda i nikad ju nisu vratili. Nakon što su mu predočeni računi društva Denakom d.o.o. na listovima od 411-416 spisa predmeta (spis Općinskog suda u Varaždinu broj Kov-19/19 ) navodi da su mu poznati ti računi, odnosno roba koja je bila predmet prodaje, dobavljač te robe bilo je društvo Kednos d.o.o. i roba je u tranzitu išla izravno prema kupcu društvu Milak usluge d.o.o. koje društvo je po ispostavljenim računima robu platilo društvu Denakom d.o.o. S obzirom na naznaku na računima da je način plaćanja bio transakcijski račun radilo se o plaćanju putem žiro računa. Ne zna tko je bio prijevoznik robe iz društva Kednos d.o.o. prema društvu Milak usluge d.o.o., ali postoji mogućnost da je AR sam preuzeo robu. Smatra da društvo Denakom d.o.o. u tom slučaju ne treba imati dokumentaciju za prijevoz robe. Njegova supruga po predmetnim računima nije bila uključena u organizaciju niti dogovaranje kupoprodaje niti bilo kakve druge poslove, ali se ne sjeća tko je te račune ispred društva Denakom d.o.o. potpisao. U odnosu na mogućnost da je SR kao direktor društva Denakom d.o.o. potpisivala dokumentaciju koju bi joj on predočio, i što je kao direktor društva bila u obvezi potpisati, a da ona u stvari nije sudjelovala u konkretnim poslovima, naveo je da se radilo o takvim situacijama i da je ona potpisivala dokumentaciju koju je ona morala kao direktor potpisati. Za autoprijevoznika IR je čuo ali nikad nije koristio njegove usluge osim što zna da je s područja [adresa]. DR (Denac) nikad nije sudjelovala u dogovorima ili sastancima u svezi poslovnih dogovora koje je on vodio sa ČR, direktorom društva Kednos d.o.o. i ZR, ali joj je prenosio ono što je dogovarao i ona je znala za njegove dogovore s tim poslovnim partnerima, a nakon toga je i potpisala račune i drugu poslovnu dokumentaciju. U odnosu na konkretnu robu koja se navodi u predmetnim računima društvo Denakom d.o.o. platilo je dobavljaču, a i naplatilo od kupca i time zaključilo poslovni događaj.
13. Svjedok LR, iskazao je da je vlasnik obrta [obrt] iz [adresa] i početkom 2014. vršio prijevoz građevnog materijala za Milak usluge d.o.o. [adresa], a ZR poznaje odavno. ZR mu je ponudio da izvrši više prijevoza robe, što je prihvatio i zna da je prevozio drvenu građu i palete iz odredišta Split u Sloveniju, to je vršio više puta, a robu je vozio u Sloveniju blizu Ptuja, kod Završja, ali se ne sjeća naziva firme koja je bila kupac. Prijevoz je vršio kamionom obrta koji je imao registarsku oznaku [registarska oznaka], kojemu je bila pridodana prikolica sa reg. oznakom [registarska oznaka], a taj kamion i prikolicu je u međuvremenu prodao. Način na koji se vrši prijevoz od prodavatelja do kupca u inozemstvo je taj da je najbitniji dokument međunarodni tovarni list-CMR koji na mjestu preuzimanja robe može ispuniti ili prodavatelj-pošiljatelj ili on kao prijevoznik, to iz razloga što on kao prijevoznik zna kako to ide. Ono što je bitno kod ispunjavanja tog dokumenta je da pošiljatelj stavi štambilj na CMR, a ujedno da prilikom preuzimanja robe kupac također stavi štambilj, a odgovorna osoba potpis. Što se tiče prelaska državne granice, već 2014., zbog Europske unije nije bilo potrebno carinjenje, prolaz je bio slobodan, a on kao prijevoznik nije trebao kod sebe imati račune prodavatelja. Što se tiče konkretnih prijevoza prodavatelja Milak usluge d.o.o. , on se sa sigurnošću ne može sjetiti da li je kao prijevoznik imao račune koje bi trebao predati kupcu u Sloveniji. Roba koju je vozio iz društva Milak usluge d.o.o. u Sloveniju bila je utovarena u Splitu, a moguće i u [adresa], jer je sve utovare radio na tom mjestu, odnosno tamo je bilo neko skladište i asfaltirani plato na kojem je bila roba i gdje se utovarilo. Način na koji je dogovaran prijevoz bio je takav da je njega ZR telefonom nazvao i rekao mu da treba prijevoz za određenu vrstu robe, dogovarali su i za cijenu prijevoza, pa nakon što je pristao, kamionom je otišao u Split, utovario robu, a na utovaru su bile neke osobe koje on ne zna niti je morao znati, ali je siguran da ZR nikada nije bilo kod utovara. Ne sjeća se imena bilo koje osobe u Sloveniji na mjestu odredišta gdje se roba istovarivala. Izdane račune za prijevoz robe društvo Milak usluge d.o.o. nije mu plat ilo, pa je bio primoran sudskim putem ishoditi naplatu. Predočavanjem predmetnih CMR-ova prema rukopisu, naveo je da je neke ispunjavao on, a neke netko drugi. S obzirom da se na svakom CMR-u, osim broj 00606, kao mjesto preuzimanja navodi [adresa], a govorio je da je svu robu koja je išla u Sloveniju utovarivao u Splitu, odnosno [adresa], nje se mogao izjasniti zbog čega je tome tako. Prema CMR-u 00606 iz kojeg proizlazi da je vršen prijevoz ukupno 780 drvenih prozora, sjeća se jednog prijevoza gdje je vozio prozore i moguće je da se radi o tom prijevozu. Za njega kao prijevoznika nije nužno da ima prilikom prijevoza i otpremnicu, ali ju prodavatelj može putem njega poslati.
13.1. Svjedok LR je na raspravi iskazao da se zbog proteka vremena, i to osam godina više se točno ne sjeća što je sve vozio za Milak usluge d.o.o. osim što je naveo, pa tako može ponoviti i toga se sjeća, da je od gotovih proizvoda, vozio proizvode, zatim se sjeća da je vozio palete, a drugog se ne sjeća. Nije vozio odnosno vršio prijevoz za neko drugo trgovačko društvo vlasnika ZR kao npr. [obrt], već je izvršio samo taj prijevoz koji je opisao za društvo Milak usluge d.o.o. U to vrijeme , samo je bio vozač, nije imao nikog drugog zaposlenog i tada je imao samo jedno vozilo za prijevoz. Ništa nije vozio u Republici Hrvatskoj za društvo Milak usluge d.o.o., dakle, svu robu koju je vozio, išla je za Sloveniju.
14. Svjedokinja PR je iskazala da je direktorica i odgovorna osoba društva Cetus d.o.o. sa sjedištem na adresi [adresa], a društvo se bavi knjigovodstvenim uslugama i najmom plovidba, ali unatrag oko dvije godine društvo fizički djeluje na adresi [adresa] u [adresa]. Njezin knjigovodstveni ured vodio je poslovne knjige za društva Milak usluge d.o.o., Denakom d.o.o. i Kednos d.o.o. i to za 2013. i 2014. godinu, a za Milak usluge d.o.o. vodi poslovne knjige i danas. Za društvo Merkaš gradnja d.o.o. poslovne knjige nikad nije vodila. ZR i ER upoznala je neposredno prije nego što su dogovorili vođenje poslovnih knjiga, a SR je upoznala samo jednom, jer je u odnosu na poslovnu suradnju kontaktirala s njezinim suprugom VR. Od navedenih osoba, ZR uredno je dostavljao poslovnu dokumentaciju, dok je ER bio zapravo neuredan klijent koji nije na vrijeme i u cijelosti dostavljao poslovnu dokumentaciju. Klijenti za koje vode knjigovodstvo u obvezi su dostavljati svu poslovnu dokumentaciju, a ukoliko netko nešto ne dostavi ili je manjkavo oni ih obavezno kontaktiraju i od njih traže konkretnu dokumentaciju i podatke. U odnosu na VR, s njim je kontaktirala uglavnom telefonom, a dostava dokumentacije bila je ili poštom ili e-mailom, rijetko osobno. Osobe FR se sjeća te ga je jedanput vidjela s ČR u društvu, odnosno zajedno su došli u njezin knjigovodstveni ured. Trgovačka društva Milak usluge d.o.o., Denakom d.o.o. i Kednos d.o.o. bila su registrirana na njezinoj kućnoj adresi [adresa] , jer je takva situacija dosta česta u slučaju tvrtki kojima su vlasnici dislocirani, odnosno u slučajevima kad su vlasnici tvrtki strani državljani. U odnosu na društva Denakom d.o.o. i Milak usluge d.o.o,. njihovi vlasnici su joj objašnjavali da su iz [adresa] i da im je za poslovanje zbog dislociranosti bolje da društvo bude registrirano u [adresa], pa je pristala da sjedišta društva budu na njezinoj adresi, a govorili su da je to samo privremeno dok ne nađu poslovne prostore, ali zna da do toga nije došlo. Sva ta tri društva, po njezinim saznanjima, u [adresa] niti u okolici nisu imala konkretan poslovni prostor, dakle niti skladišni prostor. Ona nikada nije vidjela nikakvu robu koja bi bila prevožena za navedena tri društva, ali njezin posao se ne odnosi na bilo kakav fizički pregled ili zapažanje kolanja robe, već isključivo na poslovnu dokumentaciju. U odnosu na razdoblje 2013. i 2014. godine i način na koji je nužno da u poslovnim knjigama bude sadržana originalna poslovna dokumentacija, prije svega računi i otpremnice, a s obzirom da je navela da su joj računi i dokumentacija dostavljani putem e-maila, navela je da se na taj način pristigla dokumentacija preliminarno uvažavala da se stigne obaviti knjiženje u rokovima, međutim, odgovorne osobe društava su u daljnjem vremenu bile u obvezi u poslovne knjige dostaviti originalnu dokumentaciju, a to svakako i zbog eventualnog poreznog nadzora. ZR je za svoje društvo uglavnom dostavljao originalnu dokumentaciju, a najviše problema je bilo sa društvom Kednos d.o.o. Porezna uprava Split je u svrhu poreznog nadzora zatražila svu poreznu dokumentaciju i ona je inspektoru koji je vršio porezni nadzor predala takvu dokumentaciju i to se nikada više nije vratilo u njezin ured. Nije joj poznata osoba imena LR, odnosno obrt za prijevoz [obrt] iz [adresa]. U odnosu na konkretan poslovni odnos između društava Milak usluge d.o.o. i Agrovinko-Mihael Vinkovič SP, Gančani, Beltinci, Slovenija, kako se radi o poslovnom odnosu sa kupcem iz druge države, navela je da direktori društva ili ovlaštene osobe, njoj pošalju podatke o robi ili uslugama (podaci sadržavaju oznake, opis robe, količine, jedinične cijene, rabat, neto cijenu i sve ostalo što račun treba sadržavati), i na osnovu takvih podataka ona izrađuje račune, odnosno otpremnice i nakon što sve podatke unese, isto tako e-mailom prosljeđuje izrađene račune direktorima, odnosno klijentima. Kada su joj predočeni računi i otpremnice na listovima 1328-1344 spisa, navela je da se točno ne sjeća tih podatka i konkretnog izrađivanja računa, ali kako je na toj dokumentaciji njezino ime „Operater 01- PR“ zaključuje da je tu dokumentaciju izradila, a to tako da joj je direktor društva Milak usluge d.o.o. dao podatke za izradu te dokumentacije, radi se o izlaznim računima, ona ih je ispunila i njemu proslijedila putem e -maila (pri čemu je navela da je 90% sigurna da se radilo o prosljeđivanju upravo putem e -maila), i nju kao knjigovođu ne zanima što se dalje s tim događalo. Ukoliko se radi o robi koja se prosljeđuje, odnosno prodaje inozemnom kupcu, uz račune mora biti priložena dokumentacija u vidu CMR-a i računa prijevoznika. U odnosu na knjiženje konkretnih računa (listovi 1328-1344) na upit da li su se u knjigovodstvu morali nalaziti originalni i potpisani takvi dokumenti, navela je da, ukoliko ih ona izrađuje ostavlja ih u evidenciji, međutim, prema njezinim saznanjima, u odnosu na propisan način vođenja knjigovodstva, nije potrebno da se takvi potpisani odnosno poštambiljani dokumenti vraćaju u knjigovodstvo. Ukoliko bi prijevoznik izvršio prijevoz u inozemstvo i to konkretne robe po ovim računima o kojima je ovdje riječ, račune koje bi prijevoznik izdao za prijevoz, ZR kao direktor vjerojatno bi dostavio knjigovodstvu radi knjiženja. Nije nužno da osobno direktor to dostavi, dostaviti može bilo koja osoba koja sudjeluje u poslovnom odnosu i čiji je interes naplata. Konkretnog prijevoznika [obrt] se ne sjeća, ali je moguće da je došlo do takvog prijevoza. Izlazne račune na isti način ispunjavala je za društvo Denakom d.o.o., čija je djelatnost bila nekakve usluge, ali se konkretno ne sjeća o čemu je bila riječ, i ne sjeća se da se radilo o kozmetičkim uslugama. Njezin suprug je vlasnik kuće na adresi [adresa], i sa društvima Denakom d.o.o., Kednos d.o.o. i Milak usluge d.o.o. sklopio je ugovore o najmu poslovnog prostora za simbolične iznose, međutim, osim plaćanja od strane Milak usluge d.o.o. ostali su vrlo rijetko plaćali i ostali su dugovi. U sjećanju joj je ostalo da je ER donio Ugovor o najmu skladišta, ali ne za skladište na području Dalmacije, već negdje na području sjeverne Hrvatske.
14.1. Svjedokinja PR je iskazala na raspravi da je nastavila voditi knjigovodstvo i računovodstvo za Milak usluge d.o.o., još uvijek vodim knjigovodstvo za to trgovačko društvo i to trgovačko društvo još uvijek ima upisano sjedište na njezinoj adresi. Međutim, žiroračun društva Milak usluge d.o.o. je blokiran od strane Porezne uprave zbog spora koje to trgovačko društvo vodi s Poreznom upravom, a vezano uz porezni nadzor. Prema Zakonu o stečaju, Fina bi trebala pokrenuti stečajni postupak nad društvom koje ima neprekidnu blokadu dulje od 120 dana, međutim , stečaj još nije pokrenut zbog spora. To je njezinoj mišljenje. Misli da je žiro-račun društva Milak usluge blokiran prije više od četiri godine. Njezino društvo je obračunavalo PDV, međutim, nisu vršili plaćanje PDV-a, jer nisu imali takav dogovor da bi plaćali PDV za društvo Milak usluge d.o.o., dakle, dogovor je bio između nje i Milak usluge da obračunaju PDV i izvrše prijavu PDV-a, a Milak d.o.o. usluge sami plaćaju PDV. Ne sjeća se koji je bio promet trgovačkog društva Milak usluge. Uredno je obračunavala PDV prema dokumentaciji koju joj je dostavljalo trgovačko društvo Milak usluge d.o.o. U svezi obračuna pretporeza, od društva Milak d.o.o. zaprimila bi dokumentaciju, ulazne, izlazne račune i na temelju takve dokumentacije izvršila bi knjiženje i ako je bilo više izlaznih računa tada je postojala obveza plaćanja poreza, a ako je bilo više ulaznih računa tada se iskoristio pretporez. Fakture koje je dobila od društva Milak d.o.o. su imale sve elemente koje su trebale imati i te fakture je uvela u knjigovodstvo. Smatra da su sve fakture bile uredno sastavljene, dopušta da neka faktura nije uredno sastavljena. Prema sadržaju računa, ne sjeća se da li je društvo Milak d.o.o. imalo kakvu poslovnu suradnju s nekim društvima s područja njezine županije. Sjeća se da je gospodin ZR redovito i uredno dostavljao dokumentaciju u njezin knjigovodstveni biro i koliko se sjeća do trenutka kad je Porezna uprava blokirala žiro-račun društva Milak d.o.o., da žiro-račun tog društva nikad nije bio u blokadi. Sada ima dvanaest zaposlenih i vode knjigovodstvo za 160 firmi tako da se ne sjeća pojedinosti u vođenju knjigovodstva za svako trgovačko društvo. Pretporez je reguliran Zakonom o PDV-u. Za odbijanje pretporeza potrebna je dokumentacija i to uvijek račun, a ovisno o tome da li se radi o usluzi, robi potrebno je priložiti još i dodatnu dokumentaciju. Pa kao primjer navodi usluga odvjetnika, za to je potrebno uz fakturu još npr. dostaviti i ugovor, npr. za mobitel potrebno je dostaviti račun otpremnicu, zatim ovisi kod uvoza da li se roba uvozi iz zemalja Europske unije, ili iz trećih zemalja je različito što je potrebno dostaviti uz fakturu da bi se priznao pretporez. Kupac nema obvezu kontrole dokumentacije od dobavljača, a vrijedi i obratno, a pogotovo kod plaćenih računa.
15. Svjedok ĆR iskazao je da poznaje osobe imena ZR, FR i ER, to su ljudi koji su prepisali firmu Limer j.d.o.o. na njegovo ime. Rekli su mu da će raditi u skladištu i imati plaću 7.000,00 kuna ako potpiše ugovor o radu. Međutim, nije znao da potpisuje dokumentaciju s kojom je cijela firma prebačena na njegovo ime. Bio je sa svom trojicom kod javnog bilježnika, a prije nego što su tamo došli rekli su mu da tamo mora govoriti samo „da, da, da“ i da mora potpisati što će se od njega tamo tražiti i očekivati. Od njih trojice nije primio nikakvu dokumentaciju, ali je dobio štambilj, odnosno plastični pečat kojeg je izgubio, a oni su za dokumentaciju rekli da ju sada nemaju, i rekli su nešto kao da su je bacili ili zapalili. Od te trojice prvog je upoznao onog koji je nižeg rasta i zvali su ga po nadimku „ Đ“, a preko njega je upoznao drugog i trećeg. Ne želi više ništa govoriti jer se boji za svoj život. Prije nekoliko mjeseci, ne zna točno datum, u [adresa] je sreo ČR, nadimka N, koji mu je rekao da njemu sud ne može ništa. Toliko je u strahu da se bojao ići na policiju, i zbog toga više ne želi ovdje ništa govoriti.
16. U tijeku postupka provedeno je građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina Velimiru Kramariću, te knjigovodstveno- financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Nataliji Jambrečić i Sanji Horvat.
17. Iz nalaza i mišljenja vještaka Natalije Jambrečić (koji nalaz obuhvaća i analizu nalaza stalnog sudskog vještaka Sanje Horvat) proizlaze bitna utvrđenja u odnosu na isporuke robe u lancu društava Limer j.d.o.o. - obrt [obrt]o. [obrt]-Milak usluge d.o.o., tako da je vještak u odnosu na toč. 1) optužnice utvrdio da se na iznos osnovice od 779.389,56 kuna radilo o stvarnoj isporuci robe u jednom dijelu gdje se može priznati pretporez od 194.847,39 kuna, odnosno po računima izdanim od društva Merkaš usluge d.o.o. radi se o vrijednosti robe u tom iznosu. Nalazom vještak utvrđuje da je od ukupnog iznosa računa koji je ispostavljen od društva Limer j.d.o.o. obrtu [obrt] s osnovicom od 2.100.220,00 kuna, za iznos od 477.722,00 kuna uistinu došlo do stvarnog prometa robe, dok u iznosu od 1.622.498,00 kuna nije bilo stvarnog prometa robe, pa se stoga iznos PDV-a od ukupno 405.624,50 kuna ne može priznati kao pretporez, već taj iznos predstavlja gubitak poreznih prihoda od obr ta [obrt]. Dalje je utvrđeno da se poslovni odnos između Limer j.d.o.o. i obrta [obrt] po računima u razdoblju od 11. listopada do 30. listopada 2013. ne temelji na vjerodostojnoj knjigovodstvenoj dokumentaciji jer uz izdane fakture nisu priloženi robni dokumenti, što je suprotno čl. 56. Općeg poreznog zakona i čl. 5. Zakona o računovodstvu, a niti je došlo po tim računima do stvarnog prometa roba. Iako proizlazi da je obveza obrta [obrt] po računima Limer j.d.o.o. podmirena sa dvanaest višestrukih kompenzacija od 30. prosinca 2013., vještačenjem je utvrđeno da te kompenzacije ne predstavljaju stvarne dužničko vjerovničke odnose. Naime, na dan sklapanja kompenzacije žiro-račun obrta [obrt] bio je u blokadi, a kompenzacije su u poslovnim knjigama provedene 31. prosinca 2013. na način da su zatvorena potraživanja kupca Merkaš gradnja d.o.o. u iznosu od 2.694.750,00 kn, ali nije knjižena obveza u istom iznosu prema Milak Mariu. U poslovnom odnosu društava Merkaš gradnja d.o.o.- Milak usluge d.o.o. u knjizi primljenih ulaznih računa Milak usluge d.o.o. za razdoblje od 1. rujna do 31. prosinca 2013. proizlazi pet računa izdanih od društva Merkaš d.o.o. [obrt], međutim vještak utvrđuje da nije bilo stvarnog prometa robe za razdoblje od 25. do 27. rujna 2013., pa ti ulazni računi ne predstavljaju vjerodostojne knjigovodstvene isprave u skladu s čl. 56. Općeg poreznog zakona i čl. 5. Zakona o računovodstvu.
17.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka Natalije Jambrečić, u odnosu na točku 2) optužnice proizlazi da je društvo Milak usluge d.o.o. na osnovu primljenih ulaznih računa od društava Merkaš gradnja d.o.o. Kednos d.o.o. i Denakom po osnovi pretporeza uputio zahtjev za isplatu nadležnoj ispostavi Porezne uprave Split u iznosu od 816.823,87 kuna, a iz proračuna je isplaćen dio tog iznosa od 513.620,70 kuna koji iznos se odnosi na fakturiranje koje se odvijalo između društava Limer j.do.o. - Stolarija Milak - Merkaš gradnja d.o.o. i Milak usluge d.o.o., a koji iznos predstavlja stvarni porezni gubitak. Od tog isplaćenog iznosa podignuto je gotovine od 194.000,00 kuna, a ostali dio je utrošen na plaćanje dobavljača (str. 52,53 Nalaza i mišljenja). U odnosu na relevantnu dokumentaciju ne egzistiraju Ugovori o pozajmicama na temelju kojih bi se moglo potvrditi postojanje obveze društava po osnovi pozajmica fizičkim osobama, ali i da su takvi ugovori sklopljeni, radi se o poslovnom odnosu i fakturama po kojima nije došlo do stvarnog prometa roba.
17.2. Stalna sudska vještakinja Natalija Jambrečić je na raspravi od 8. lipnja 20222. (listovi 1490-1494) dodala da provođenje kompenzacija u uvjetima blokade računa nije dozvoljeno i može se složiti da navedeno predstavlja prekršaj. Međutim, ukazuje da iz nalaza i mišljenja proizlazi da međusobna potraživanja i obveze koje su zatvarane navedenim kompenzacijama ne predstavljaju stvarne isporuke i stvarne poslovne događaje, stoga niti same kompenzacije kao ni ti računi ne mogu biti vjerodostojni. Nema saznanja da bi protiv ZR odnosno obrta bio pokrenut kakav postupak od strane nekog drugog vjerovnika koji se nije namirio zbog kompenzacija provedenih u vrijeme blokade računa, niti je to bilo predmet analize niti naloga za vještačenje. Višestruke kompenzacije od 30. prosinca 2013. ne predstavljaju vjerodostojne knjigovodstvene isprave jer nije knjiženo naprijed navedeno potraživanje. Iz stanja spisa, u vrijeme kada je izrađivala nalaz i mišljenje, proizlazi da je obrt vodio knjigu primitaka i izdataka i knjigu dugotrajne imovine, a što predstavlja poslovne knjige obrta. U navedenim okolnostima navedena kompenzacija bi se u poslovne knjige mogla proknjižiti jedino isključivo kada bi prije toga u knjizi izdataka bilo jasno navedeno da je obrt određena sredstva isplatio fizičkoj osobi. Obzirom je u nalazu na stranama 24 i 25 priznat tijek robe za izgradnju hale, vještakinja je navela da je kod izrade nalaza i pregledom dokumentacije u spisu nalaz izradila na način da je objektivno sagledala sve mogućnosti koje bi išle u prilog okrivljeniku. Iz tog razloga čak i u nedostatku robne dokumentacije na temelju stvarnih ulaganja koja su vidljiva na kartici dugotrajne imovine priznala je određene račune kao vjerodostojne, no, navedeno se ne može generalizirati u smislu ostalih računa jer se ovdje radi o tome da je nedostajuću robnu dokumentaciju bilo moguće utvrditi na temelju drugih knjigovodstvenih isprava i poslovnih knjiga. Na pitanje jesu li povrati PDV-a izraženi u tablicama na str. 37 i 40 nalaza za društva Merkaš Gradnja, Denakom i Kednos, vezani uz poslovne odnose sa [obrt] ili društvom Milak usluge, vještakinja je navela da ti podaci iz tablica nisu u direktnoj vezi s trgovačkim društvom [obrt] što je jasno naznačeno i u nalazu gdje ukazuje na stranu 35 tabela 15 u kojoj je navedeno koji iznos je isplaćen iz državnog proračuna je u direktnoj vezi sa [obrt]. Prilikom izrade nalaza, dokumentaciju nije tražila direktno od trgovačkih društva Denakom i Kednos, već je za izradu nalaza koristila dokumentaciju iz spisa KO-DO-860/16 i K-DO-39 u kojoj je tražena navedena dokumentacija, a ista nije dostavljena. Korištenje dokumentacije iz ova dva spisa navela je na strani 4 nalaza. Izvršila je korekcije koje je bila u mogućnosti izvršiti na temelju dokumentacije u spisu u trenutku izrade nalaza. Ukoliko sud ocijeni da je navedeno prikladno i ukoliko joj se dostavi dokumentacije iz koje bi nesporno bilo moguće zaključiti da je i po drugim računima došlo do stvarne isporuke roba, dozvoljava mogućnost eventualne naknadne korekcije. Nema saznanja o tome da bi ZR od 7. kolovoza 2017. do 27. veljače 2018. uplatio u proračun ukupno 759.545,35 kuna vezano na okolnosti iz optužnice u ovom postupku, ali može isto dodatno vještačiti. Na strani 37 tabela 20 nalaza vidljivo je da je Merkaš Gradnja za isplatu iz državnog proračuna zatražila ukupno 779.380,21 kunu , od tog iznosa državni proračun je na račun Merkaš Gradnje djelomično isplatio iznos od 253.335,61 kunu, to se odnosi na ukupni iznos računa koji osim spornih računa uključuju i druge. Termin porezni gubitak predstavlja iznos koji je iz državnog proračuna isplaćen u korist poreznog obveznika nakon što je na prijavi PDV-a iskazano potraživanje za pretporez i označeno da se traži isplata na račun. Nastavno na pitanje da li se cijeli iznos od 43.937,30 kuna odnosi na inkriminirane račune kao i na prethodno pitanje vezano uz Merkaš Gradnja izjavila je da ne otklanja mogućnost da je u tom iznosu sadržan i neki drugi račun. Ukoliko sud ocijeni da je isto potrebno, kao i u slučaju Merkaš Gradnje mogu izvršiti dodatnu analizu i eventualno po potrebi izvršiti korekciju nalaza. Vještakinja je dodala da svoje mišljenje i nalaz temelji na dokumentima iz kojih je moguće zaključiti da je objektivno da je do nekog poslovnog događaja došlo. U slučaju Milak Stolarije i Milak Usluge i uz nedostatak otpremnica bilo je moguće priznati navedene račune temeljem drugih dokumenata i stvarno izvršenih ulaganja. U tom smislu, kao vještak ne može svoje mišljenje temeljiti isključivo na iskazima svjedoka bez materijalne dokumentacije, već to može jedino i isključivo sud. U svezi računa specificiranih u tabeli 10, nije vršila analizu od koga je TD Kednos nabavio navedenu robu. U svezi izvršenih plaćanja, nalazom je utvrdila da je [obrt] po navedenim računima dobavljaču Kednos d.o.o. platila iznos od 10.000,00 kuna. U odnosu na TD Milak Usluge d.o.o. u trenutku izrade nalaza (16. studenog 2017.) nije utvrđeno da bi navedeni računi bili u cijelosti plaćeni. Nije utvrđivala za TD G u kojim sve bankama ima otvorene račune. Ističe da porezni gubitak predstavlja iznos novaca koji je iz državnog proračuna na temel ju zahtjeva za povratom pretporeza isplaćen na račun Kednos d.o.o. Pri tom naglašava , da kao i u slučaju Merkaš Gradnje i Denakom d.o.o., ne otklanja mogućnost da se navedeni iznos od 589.957,61 kunu odnosi i na neke druge račune osim onih koji su obuhvaćeni inkriminacijom u ovom predmetom. Prihvaća sugestiju međutim za konačan odgovor i izjašnjavanje po tom pitanju molila bih da izvršim ponovni uvid u spis i nakon toga eventualno po potrebi izvrši korekciju.
17.3. Stalna sudska vještakinja Natalija Jambrečić je u dopuni nalaza i mišljenja od 7. veljače 2023. navela da je uvidom u Očitovanje RH, Ministarstvo financija-porezna Uprava, područni ured [adresa], ispostava [adresa] od 03.10.2018. , utvrdila da je porezni obveznik AR ([obrt]) u razdoblju od 07.08.2017. do 27.02.2018. godine u proračun RH uplatio ukupan iznos od 759.158,62 kuna, a navedeni iznos uplaćen je s osnove poreza na dodanu vrijednost utvrđenog nadzorom za 2013. godinu. Navedena činjenica značajno utječe na Nalaz od 16.11.2017. godine, budući da izvršenom uplatom šteta za državni proračun od poreznog obveznika ZR ([obrt]) iznosi 0,00 kuna, pa je stoga i korigirala svoj nalaz od 16.11.2017., na način da je sada analizom dokumentacije u spisu, utvrdila da se iznos iskazanog poreznog odbitka od 405.624,50 kn (525.055,00 – 119.430,50 kn)/53.835,62 EUR ne temelji na vjerodostojnoj knjigovodstvenoj evidenciji. Međutim, kako je porezni obveznik AR ([obrt]) u razdoblju od 07.08.2017. do 27.02.2018. godine u proračun RH uplatio ukupan iznos od 759.158,62 kuna, šteta za državni proračun iznosi 0,00 kuna. U samom Zapisniku o poreznom nadzoru poreznog obveznika ZR ([obrt]) nigdje izrijekom ne piše da je provedba kompenzacije u trenutku blokade žiro računa navedena kao razlog osporavanja odbitka pretporeza. Razlog osporavanja pretporeza u Zapisniku (i Nalazu) je prije svega utvrđenje da se radi o djelomično ili potpuno nevjerodostojnoj knjigovodstvenoj dokumentaciji (računi, potraživanja i obaveze koje se narečenom kompenzacijom zatvaraju). Pitanje ništavosti kompenzacije u uvjetima blokade računa prema njezinim saznanjima predstavlja prekršaj. Iz dokumentacije u spisu ne proizlazi da bi neki vjerovnik pokrenuo postupak za namirenje svojih potraživanja jer je u vrijeme blokade provedena kompenzacija. Na pitanje, na koji način je trebalo biti knjiženo potraživanje [obrt] da bi se radilo o vjerodostojnim ispravama (kompenzacija), vještakinja je navela da iz točke 3.1. Nalaza proizlazi da je „Uvidom u višestruke kompenzacije utvrđeno da su potpisane i ovjerene od svih sudionika, te da su sklopljene na način da (zbirno): FR duguje GR iznos od 2.625.275,00 kuna, zatim ZR duguje [obrt] iznos od 2.625.275,00 kuna, zatim [obrt] duguje TD Limer j.d.o.o. iznos od 2.625.275,00 kuna, a TD Limer j.d.o.o. duguje FR iznos od 2.625,275,00 kuna. Da bi se radilo o vjerodostojnoj ispravi (kompenzacija), prije njenog provođenja u knjizi izdataka [obrt] trebalo je biti evidentirano da je [obrt] isplatila GR iznos od 2.625.275,00 kuna, a koji iznos bi ovom kompenzacijom ZR vratio. To znači da je iz knjige izdataka i izvoda s računa trebalo biti vidljivo da je ZR od [obrt] primio iznos od 2.625.275,00 kuna. No, to iz dokumentacije spisa nije bilo vidljivo. Fizička isporuka robe se u redovnom tijeku stvari dokazuje otpremnicom. U ovom konkretnom slučaju, i uz nedostatak otpremnice, iz ostale dokumentacije spisa uz objektivno sagledavanje svih činjenica koje bi išle u prilog optuženicima bilo je moguće objektivno zaključiti da je došlo do isporuke robe iako nije bilo otpremnice. Za iznos tako priznatih isporuka korigirala je u Nalazu obavezu (u odnosu na zapisnik porezne uprave), pa je tako u točki 3.3. nalaza navela da uz spomenuti raskorak u vremenu fakturiranja, te nedostatak robne dokumentacije kojom se potvrđuje isporuka robe u lancu TD Limer j.d.o.o. – [obrt] – TD Merkaš gradnja d.o.o. – TD Milak usluge d.o.o. ostaje činjenica da TD Milak usluge d.o.o. u dugotrajnoj imovini u inkriminiranom razdoblju ima evidentiranu nabavu strojeva (ulazni račun 43/1/1 od TD Merkaš gradnja) u iznosu od 303.000,00 kn i ulaganje u halu u [adresa] u iznosu od 476.389,56 kn, stoga na temelju uvida u knjigovodstvenu karticu dugotrajne imovine TD Milak usluge d.o.o. te pripadajuću specifikaciju utrošenog materijala za iznos proknjižene dugotrajne materijalne imovine u poslovnim knjigama TD Milak usluge d.o.o. u iznosu od 779.389,56 kn (303.000,00 + 476.389,56) vještak utvrđuje da se radi o stvarnom kolanju robe, odnosno, da je u lancu fakturiranja TD Limer j.d.o.o. – Stolarija Milak – TD Merkaš gradnja d.o.o. – TD Milak usluge d.o.o. za iznos osnovice od 779.389,56 kn (PDV 198.847,39 kn) izvršena isporuka, odnosno da se za robu po fakturama 43/1/1, 6-MG-91 (djelomično) i 7-MG-91 TD Merkaš gradnja d.o.o. može priznati pretporez u iznosu od 194.847,39 kuna. Iz dokumentacije u spisu ne proizlazi da su povrati poreza na stranama 37. i 40. Nalaza u svezi poslovnog odnosa [obrt] i TD Milak usluge d.o.o. koji je predmet ovog postupka. U dokumentaciji spisa bila je opsežna dokumentacija koja je prikupljena tijekom poreznog nadzora, pa stoga od TD Denakom d.o.o. i TD Kednos d.o.o nije tražena dodatna dokumentacija.
17.4. Stalna sudska vještakinja je na raspravi od 8. svibnja 2024. je dodala da se prema odredbi članka 14. Zakona o provedbi ovrhe nad novčanim sredstvima u razdoblju blokade ne smije obavljati obračunsko plaćanje, a kompenzacija u svojoj suštini predstavlja obračunsko plaćanje. Sama kompenzacija se imajući u vidu odredbe Zakona o provedbi ovrhe nad novčanim sredstvima u poslovnim knjigama svejedno može provesti, pri čemu pitanje osnovanosti knjiženja poslovnog događaja koji kompenzacija predstavlja nije u nikakvoj direktnoj vezi sa zabranom obračunskog plaćanja. Drugim riječima može se, ali ne smije se. Otpremnica sastavljena temeljem računa koja je propisno ovjerena može predstavljati dokaz da je do isporuke zaista došlo. Porezni obveznik stolarija Milak u proračun je uplatio iznos od 759.158,62 kune, a obzirom da se optužnicom 1. optuženik tereti da bi oštetio državni proračun RH za iznos od 676.030,09 kuna, vještakinja je navela da bi se prema njezinoj procjeni razlika odnosila na obračunatu zakonsku zateznu kamatu, imajući u vidu da je optužnicom obuhvaćena samo glavnica potraživanja (gubitka za proračun RH). Na pitanje da li je plaćanjem iznosa dugovanja s osnove pretporeza od strane TD Milak faktički zatvoreno i dugovanje koje ima trgovačko društvo Milak usluge prema državnom proračunu, vještakinja je odgovorila da je gubitak za državni proračun koji je predmet optužnice namiren uplatom [obrt]. U lancu transakcija koje su provedene između osoba obuhvaćeni optužnicom pod točkom 1., iznos od 538.950,00 kuna odnosi se na gubitak državnog proračuna koji je nastao izdavanjem i knjiženjem računa između [obrt] i ostalih društava. Uplatom koju je izvršila [obrt] u potpunosti je taj dug namiren. Iznosom od 759.158,62 kune koje je [obrt] uplatila u državni proračun obuhvaćene su i točka 1. točka 2. optužnice.
18. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Velimira Kramarića, dipl.ing.arh. proizlaz i da specificirani materijal u vrijednosti osnovice od 2.070.000,00 kuna sadržan u pet izdanih računa koji su bili predmet vještačenja (broj 4-MG-91 od 24. rujna 2013. na iznos osnovice od 303.000,00 kn, 5-MG-91 od 25. rujna 2013. na iznos osnovice od 179.600,00 kn, 6-MG-91 od 26. rujna 2013. na iznos osnovice od 95.160,00 kn, -MG-91 od 27. rujna 2013. na iznos osnovice od 457.440,00 kuna, broj 2-MG-99 od 27. rujna 2013. na iznos osnovice od 1.034.800,00 kuna) nije materijal koji je utrošen u građenje objekta- poslovne hale [adresa]. Niti jedna vrsta, količina i vrijednost robe prema tim računima nije stvarno korištena-ugrađena u građevinski objekt u Možđencu 53, odnosno objekt je sagrađen prije izdavanja računa i otpreme robe (nakon 8. srpnja 2012. a najkasnije do 26. lipnja 2013.). Ozakonjenje zgrade nije izvršeno sukladno odredbama Zakona o postupanju sa nezakonito izgrađenim zgradama i gradnja i građenje sadašnje građevine nije izvršeno sukladno odredbama Zakona o gradnji, odnosno, način izgradnje građevinskog objekta u Možđencu 53 nije pravilan, dakle, izgradnja kao i vođenje dokumentacije o građenju nisu u skladu s propisima. Dokumentacija vezana uz CMR-ove je neusklađena, a usporedbe CMR-ova sa računima nisu bile moguće jer računi nisu u spisu. Iz kompletnog nalaza i mišljenja nedvojbeno proizlaze dokazi da je objekt – poslovna hala na adresi [adresa] sagrađen prije kupnje i dostave materijala, sagrađen je bez akta za građenje odnosno protivno Zakonu o gradnji, a dokumentacija priložena u spisu pokušaj je opravdanja utroška materijala, pri čemu samo ozakonjenje tog objekta ili dijela objekta nije provedeno u skladu sa Zakonom o postupanju sa nezakonito izgrađenim zgradama.
18.1. Stalni sudski vještak Velimir Kramarić je na raspravi dodao da armaturna mreža, beton, cigla Unipor, koje se detaljnije opisuju na stranicama 12 i 13 nalaza ne postoje na tržištu, jer po nomenklaturi prema propisima građevinske struke ne postoji oznaka 558, postoje druge oznake, ali ne ta, znači nema armaturne mreže s takvom oznakom na tržištu. Isto tako takva marka betona 550 ne postoji na tržištu, jer su oznake označene brojem C i dvoznamenkastim brojevima, a ne troznamenkastim, kao što je navedeno. Isto tako na tržištu ne postoji cigla Unipor oznake 382035. Trgovac koji prodaje građevinski materijal može unijeti svoju šifru ili oznaku proizvoda u račun ili otpremnicu, ali uz svoju šifru artikla on navodi i nomenklaturu materijala prema građevinskim propisima. Smatra da su fotografije sa servisa Google Earth, izvor vjerodostojnih podataka na kojima se može temeljiti vještački nalaz, a osim te aplikacije Google Earth u njegovom nalazu i mišljenju korišteni su i drugi dokazi da bi se dokazalo da je postojala drugačija zgrada na toj parceli, koja je trebala biti legalizirana. U svom nalazu i mišljenju utvrdio je da ni jedna vrsta, ni količina, koja je prezentirana, nije ugrađena u taj objekt.
19. Iz podataka Porezne uprave, Područni ured Varaždin od 24. lipnja 2024. proizlazi da je za poreznog obveznika ZR, vlasnika obrta „ [obrt]“, podmirena obveza po poreznom nadzoru s osnove poreza na dodanu vrijednost, dana 27. veljače 2018. u iznosu od 548.242,50 kuna i kamate u iznosu od 182.916,12 kuna , dakle, ukupno 731.158,62 kuna, s time da je u razdoblju od 7. kolovoza 2017. do 27. veljače 2018. uplaćeno ukupno 759.545,35 kuna, što čini iznos duga i kamata do 27. veljače 2018., dakle, nakon podnošenja kaznene prijave 29. svibnja 2015., što utječe na olakotne okolnosti prilikom odabira vrste i visine kaznene sankcije.
19.1. Iz dopisa Porezne uprave Dalmacija od 15. svibnja 2018. (list 1047-1050 spisa) proizlazi da u odnosu na porezne nadzore kod društava Merkaš gradnja d.o.o., Milak usluge d.o.o. i Kednos d.o.o. nisu pokrenuti prekršajni postupci, dok je u odnosu na društvo Denakom d.o.o. podnijet optužni prijedlog Ministarstvu financija od 7. srpnja 2017. za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2015. radi prekršaja iz čl. 85. st. 7. i čl. 86. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (ali se ne radi o neplaćanju PDV-a za inkriminirano razdoblje).
20. Valja istači da su na posljednjoj raspravi 1. optuženi ZR, 2. optuženi FR i 4. optuženi ER priznali počinjenje kaznenih djela na način kako se terete činjeničnim opisom, pa stoga nisu sporne činjenice koje su utvrdili stalni sudski vještaci provedenim vještačenjima.
20.1. Naime, u odnosu na točku 1). optužnice, utvrđeno je da su 1. okrivljeni ZR, vlasnik obrta i 2. okrivljeni FR, odgovorna osoba društva Merkaš gradnja d.o.o. i Limer j.d.o.o. u razdoblju od 3. rujna 2013. do 31. prosinca 2013., nedvojbeno djelujući u zajedničkom cilju da istovremeno, dakle, za isto obračunsko razdoblje (svi računi izdani u 2013. godini) izbjegnu plaćanje poreza na dodanu vrijednost, i za društvo Merkaš gradnja d.o.o. neosnovano ishode povrat PDV-a i uskrate sredstva državnom proračunu u korist obrta [obrt] i trgovačkog društva Merkaš gradnja d.o.o. Split, međusobno izdavali račune o kupoprodaji identične robe, iako nije došlo do stvarnog prometa roba, što proizlazi iz činjenice da izostaje nužna i zakonom propisana dokumentacija koja bi potvrđivala stvarni promet-kupoprodaju robe, te su i to 1. okrivljeni ZR, obrtu odnosno sebi, kao i 2. okrivljeni društvu Merkaš gradnja d.o.o., pribavili nepripadnu imovinsku korist, a oštetili državni proračun za navedeni iznos u optužnici.
20.2. Potvrda nevjerodostojnosti spornih računa iz točke 1) odnosno nepostojanja stvarnog prometa konkretne robe po izdanim računima, i zbog toga postojanja zajedničkog plana i cilja za utaju poreza, govore i podaci o datumu njihovog izdavanja, dakle, društvo Limer jd.o.o. (direktor FR) prodalo je robu obrtu [obrt] (ZR) po računima koji su izdani kasnije (u razdoblju od 11. do 30. listopada 2013.) nego je potom [obrt] dalje prodala tu istu robu društvu Merkaš gradnja d.o.o. (u razdoblju od 3. do 28. rujna 2013.). Stoga, u takvom kolanju robe izostaju nužni robni dokumenti-otpremnice, a što bi omogućilo uvid i potvrdilo stvarnog korisnika robe. Dakle, da se radi o zajedničkom dogovoru za počinjenje predmetnog kaznenog djela govore činjenice o kolanju iste robe (bez ijednog dokaza o stvarnom postojanju robe u odnosu na sporne račune) i to na način da je 2. okrivljeni FR ispred društva Limer j.o.o. prodao (i to kasnije) robu 2. okrivljenom GR, odnosno obrtu [obrt], a koji je dalje tu istu robu (ranije) prodaje društvu vlasnika 2. okrivljenog FR, trgovačkom društvu Merkaš gradnji d.o.o., a potom slijedi prodaja te robe društvu vlasnika 1. okrivljenog ZR, Milak usluge d.o.o., što dovodi do opravdanog zaključka o zajedničkom dogovoru o protupravnom djelovanju. Daljnja potvrda takvog zaključka je zatvaranje međusobnih potraživanja s 12 višestrukih (nevjerodostojnih) kompenzacija između 1. okrivljenog ZR i 2. okrivljenog FR kao fizičkih osoba te društva Merkaš gradnja d.o.o. i obrta [obrt], s danom 30. 12. 2013. a provedene 31. 12. 2013. u vrijeme blokade žiro računa obrta [obrt].
20.3. Ujedno je knjigovodstveno-financijskim vještačenjem utvrđeno da su 1. okrivljeni ZR, kao vlasnik obrta [obrt] i direktor društva Milak usluge d.o.o. i 2. okrivljeni FR, direktor društva Merkaš gradnja d.o.o. kao odgovorne osobe, postupali u odnosu na izdavanje neistinitih računa u inkriminiranim razdobljima, protivno odredbama čl. 56. st. 1. i 2. Općeg poreznog zakona (koji propisuje da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno, i bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama) i čl. 5. Zakona o računovodstvu, (koji osobito propisuje da knjigovodstvena isprava mora nedvojbeno i istinito sadržavati sve podatke o poslovnom događaju), a koje radnje predstavljaju povredu obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga.
21. Nadalje, iz poslovne dokumentacije na temelju koje je izvršeno financijsko- računovodstveno vještačenje, kao i građevinsko vještačenje poslovne građevine na adresi [adresa], u odnosu na točku 2a) optužnice, nedvojbeno je utvrđeno da je 2. okrivljeni FR, direktor društva Merkaš gradnja d.o.o., dogovorno djelovao s 1. okrivljenim JR, direktorom društva Milak usluge d.o.o., na način da je svjesno u međusobnom poslovanju u vremenu od 25. - 27. rujna 2013. izdao tri računa s neistinitim podacima o poslovnom odnosu-kupoprodaji koji se uistinu nije dogodio. Dakle, radi se o računima broj 5-MG-91 od 25.09.2013. na iznos osnovice od 179.600,00 kn i PDV od 44.900,00 kn, 6-MG-91 od 26.09.2013. djelomično na iznos osnovice od 76.210,44 kn i PDV od 19.052,61 kn i 2-MG-99 od 27.09.2013. na iznos osnovice od 1.034.800,00 kuna i PDV od 258.700,00 kuna, za koje je građevinski vještak (a zajedno s računima-dijelu računa koje je financijski vještak priznao kao vjerodostojne) utvrdio da roba sadržana u računima nije ugrađena u poslovnu građevinu u Možđencu 53. Iako građevinski vještak utvrđuje da prema svim računima koji su bili predmet vještačenja (i računima koje priznaje financijski vještak) roba nije postojala u smislu ugradnje u tu konkretnu građevinu, zaključuje se da računi u dijelu u kojem ih financijski vještak priznaje predstavljaju vjerodostojne poslovne isprave, a to u smislu načela „in favorem“, dakle, u korist okrivljenika.
21.1. U odnosu na konkretnu robu po računu 2-MG-99 od 27.09.2013. na iznos od 1.034.800,00 kuna, a radi se o ukupno 800 prozora oznake 05, 06, 07 i 08, koji su prema otpremnici br. 01-0008-1 od 25. 1. 2014. odvezeni u Republiku Sloveniju i iz koje je vidljivo da je primitak robe ovjeren od „Agro partner“- Beltinci (koji nije identičan kupac prema računu), a koju otpremnicu je dostavio 1. okrivljeni ZR u spis, dakle, vidljivo je da ista otpremnica nije ovjerena od strane prodavatelja Milak usluge d.o.o. niti kupca Agrovinko-Mihael Vinković S.P., Gančani 41, Beltinci, Slovenija. Međutim, ta otpremnica dostavljena od 1. okrivljenog ZR, različita je od računa-otpremnice za istu robu (800 prozora s istom oznakom 05, 06, 07 i 08) dostavljene od strane Porezne uprave Split br. 1/0114-1 (list 1328) i koja ne sadrži ovjeru niti kupca niti prodavatelja (kao niti otpremnice br. 3-1/0114-1, i 4-1/0114-1 (listovi 1328-1329), pa stoga navedeni računi- otpremnice nisu vjerodostojni jer iz istih ne proizlazi da je prodavatelj otposlao robu niti da ju je kupac primio, a financijskim vještačenjem je potvrđeno da roba nije plaćena niti je dug-potraživanje sadržano u poslovnim knjigama Milak usluge d.o.o.
21.2. Svjedok LR navodi da je stvarno vršio prijevoz robe za društvo Milak usluge d.o.o. u Sloveniju kupcu Agrovinko-Mihael Vinković, i to potvrđuje izdanim CMR- ovima, no, njegov iskaz u tom dijelu nije prihvaćen kao vjerodostojan, osobito u pogledu stvarnog mjesta preuzimanja robe i dostave kupcu, jer isto nije u skladu s ostalom materijalnom dokumentacijom, te nalazom i mišljenjem vještakinje. U tom smislu svjedokinja PR potvrdila je da društvo Milak usluge d.o.o. nije imalo nikakve poslovne prostore niti skladište na području Splita, da bi preuzeo i odvezao robu. Stoga je i na temelju toga utvrđeno da uistinu roba sadržana u spornim računima nije bila predmet stvarne kupoprodaje, već se radilo o izdavanju lažnih računa isključivo s ciljem ishođenja povrata poreza za društvo Milak usluge d.o.o.
22. U odnosu na djelo pod točkom 2c) u odnosu na 4. okrivljenog ČR, utvrđeno je da je isti kao direktor i odgovorna osoba društva Kednos d.o.o., dogovorno djelovao s 1. okrivljenikom JR, direktorom društva Milak usluge d.o.o., na način da je svjesno u međusobnim poslovnim odnosima u razdoblju od 15. -31. listopada 2013. izdao tri neistinita računa koje su kao odgovorne osobe evidentirali u poslovnim knjigama, pri čemu se nije radilo o stvarnim poslovnim odnosima, odnosno stvarnom kolanju i isporukama roba (također izostaje popratna dokumentacija u vidu otpremnica ili drugih robnih dokumenata), a na osnovu kojih računa je 1. okrivljeni ZR, kao direktor i odgovorna osoba obračunavao i umanjivao porezne obveze. Suprotna argumentacija također izostaje, kako od strane 4. okrivljenog ČR tako i od strane 1. okrivljenog ZR. U ovom dijelu je svjedokinja PR u svezi načina vođenja knjigovodstva iskazala da su joj podatke o poslovnim događajima i dokumentaciju dostavljale ovlaštene osobe društva Milak usluge d.o.o., Denakom d.o.o. i Kednos d.o.o., a najviše problema u tome je bilo s 4. okrivljenim ČR kao direktorom društva Kednos d.o.o.
22.1. Da se uistinu radilo o izdavanju i knjiženju neistinitih računa u poslovnim knjigama, upravo s ciljem uskrate poreznih obveza i prouzročenja štete za proračun RH, proizlazi iz nalaz i mišljenja financijskog vještaka da račune nisu pratili robni dokumenti, a osobito u vidu otpremnica i da knjiženja nisu bila potpuna, pri čemu je također vještačenjem utvrđeno da je u inkriminiranom razdoblju 2. okrivljeni FR u korist svojeg društva Merkaš gradnja d.o.o. od Porezne uprave Split neosnovano zatražio povrat poreza koji mu je djelomično priznat i isplaćen u iznosu od 538.950,00 kuna, društvo Kednos d.o.o. zatražilo i na ime povrat PDV primilo iznos od 589.957,61 kn, a Denakom d.o.o. iznos od 43.937,30 kuna, koji iznosi predstavljaju stvarni porezni gubitak. 23. U odnosu na točku 2b) i 3. okrivljenu MR (VR), utvrđeno je da je da je ista ispred svojeg trgovačkog društva Denakom d.o.o. djelovala u dogovoru s 1. okrivljenim JR, direktorom društva Milak usluge d.o.o., na način da je svjesno prema društvu Milak usluge d.o.o. u vremenu od 6. do 12. prosinca 2013. izdala tri računa s neistinitim podacima o poslovnom odnosu koji se uistinu nije dogodio. 1. okrivljeni ZR, je priznao počinjenje kaznenog djela, a i iz nalaza financijskog vještaka proizlazi da je ista jedina u to vrijeme bila odgovorna osoba društva - podaci iz sudskog registra, odnosno bila jedina ovlaštena osoba za zastupanje društva, sklapanje poslova i izdavanje poslovne dokumentacije. Iz podataka Zavoda za mirovinsko osiguranje Split vidljivo je da je SR bila zaposlena i prijavljena u društvu Denakom d.o.o. neprekidno u razdoblju od 1. veljače 2011. do 2. ožujka 2015., i da je bila jedini ovlašteni potpisnik za društvo (karton deponiranih potpisa), dok UR u tom razdoblju nije bio zaposlenik društva, niti ovlašteni potpisnik.
23.1. Valja istači da 3. optužena DR nije sporila činjenice koje su utvrđene provedenim vještačenjima, već je tvrdila da se samo bavila poslovima vezano za salon za nokte, nije ulazila i ne zna koje je poslove radio njezin suprug, ali je za cjelokupno društvo Denakom d.o.o. pribavljala papire za računovodstvo, plaćala račune koje joj je suprug naložio platiti, poslala je možda koji e-mail, pa tako nema nikakvih saznanja vezano za ovih 6 računa koji se opisuju pod točkom 2b) optužnice, ne zna niti detaljno o kojoj se robi radilo osim da se radilo o drvu, da su drvo izvozili u Austriju, ali vezano za ove račune nema saznanja, čula je za društvo Milak usluge d.o.o., međutim, osobno nije poslovala s tim društvom, ali je društvo Denakom d.o.o. poslovalo s društvom Milak d.o.o. i te poslove je vodio njezin suprug. Navela je da ne postoji nikakva dokumentacija o tome koje je poslove trebala ona obavljati ispred društva Denakom d.o.o, a koje njezin suprug, jer su tada bili u braku, te su na grubo razgovarali o poslovima koje on obavlja, a koje ona obavlja, ali ništa detaljno, jer su podijelili koje poslove će on obavljati, a koje ona, a ZR poznaje iz viđenja, s njim osobno nije imala poslovnu suradnju.
23.2. Svjedok UR je iskazao da su on i supruga podijelili poslove koje će koji od njih obavljati, pa se tako ona bavila salonom za uljepšavanje, a u svezi njegovih poslova je površno znala s kojim kupcima on surađuje, nije znala za sve kupce i dobavljače jer je on to radio, ali je znala što on radi. Ističe da njegova supruga nije bila uključena u organizaciju i dogovaranje kupoprodaje i ne sjeća se tko je potpisao te račune ispred društva Denakom d.o.o., ali je DR (ranije UR) potpisivala dokumentaciju koju je trebala potpisati kao direktor. Isto tako je naveo da DR nije sudjelovala u poslovnim razgovorima koje je on vodio s ČR, direktorom društva Kedos d.o.o. i ZR, ali joj je prenosio ono što je dogovorio i ona je znala za njegove dogovore s tim poslovnim partnerima, a nakon toga je i potpisala račune i drugu poslovnu dokumentaciju. Dakle, uzevši u obzir da je DR (ranije UR) potpisala 6 računa koji se opisuju pod točkom 2)b) optužnice, a svjedok UR je potvrdio da je ona znala što je on dogovorio s ČR, direktorom društva Kedos d.o.o. i ZR i da je ona potpisala račune i drugu poslovnu dokumentaciju, nije prihvaćena obrana 3. okrivljene DR (ranije UR) da nije znala koje poslove obavlja njezin suprug i da nije sudjelovala u tim konkretnim poslovima s JR, jer je time što je, njezin suprug UR dogovarao poslove s JR i potom joj prenio što je dogovorio, a ona je to odobrila potpisivanjem računa i poslovne dokumentacije, ona je, kao direktor društva Denakom d.o.o. imala dogovor s JR, odnosno njegovim društvom Milak usluge d.o.o., pa je takvu njezinu obranu cijenio kao pokušaj otklanjanja kaznene odgovornosti od sebe. Sud je povjerovao iskazu svjedoka VR u dijelu u kojem je njegov iskaz suglasan priloženoj materijalnoj dokumentaciji i nalazu i mišljenju vještaka, ali mu nije povjerovao da je s predmetnih 6 računa društvo Denakom d.o.o. platilo dobavljaču i naplatilo od kupca i time zaključilo poslovni događaj, jer suprotno proizlazi iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić, a i obrane 1. okrivljenika JR koji priznaje počinjenje kaznenih djela na način kako se tereti optužnicom, pa je takav dio njegovog iskaza ocijenio kao nevjerodostojan i dani u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti od okrivljenika. Valja istači da dio iskaza svjedoka VR u kojem opisuje da je on vršio dogovore s ZR označen je kao njegovo „operativno“ djelovanje ispred trgovačkog društva, nakon čega je SR kao direktorici, prenosio ono što je dogovarao i ona je znala za njegove dogovore sa tim poslovnim partnerima, a nakon toga je i potpisala račune i drugu poslovnu dokumentaciju, što je u skladu s činjenicom da je ona jedina odgovorna osoba u društvu Denakom d.o.o. u inkriminiranom razdoblju, a što potvrđuje i svjedok UR. I svjedokinja PR opisuje UR kao osobu s kojim je kontaktirala u pogledu dostave poslovne dokumentacije, ali isti nije imao nikakve ovlasti kao odgovorna osoba društva. Stoga je opravdan zaključak da je uloga UR bila „operativnog“ karaktera, međutim bez ikakvog formalnog ovlaštenja, te da je isti sve što je poduzimao prenosio direktorici DR (UR), koja je znala, kao direktor i odgovorna osoba trgovačkog društva, da takva funkcija podrazumijeva obveze i odgovornosti, te eventualne provjere tuđih radnji.
24. Stoga, djelovanje 2. okrivljenika, 3. okrivljene i 4. okrivljenika u smislu zajedničkog dogovora sa 1. okrivljenim ZR, rezultiralo je izdavanjem predmetnih spornih računa kao fiktivnih poslovnih odnosa, jer je u okviru pravila poslovanja trgovačkih društava razumljivo da kupac ne bi prihvatio račune koji ne predstavljaju istiniti poslovni događaj da takvog međusobnog dogovora nije bilo , a posebno što je svjedokinja PR iskazala da ona kao knjigovođa podatke o robi ili uslugama (podaci sadržavaju oznake, opis robe, količine, jedinične cijene, rabat, neto cijenu i sve ostalo što račun treba sadržavati), dobiva od direktora društava ili ovlaštenih osobe i na osnovu takvih podataka izrađuje račune, odnosno otpremnice koje prosljeđuje direktorima, odnosno klijentima. U skladu s takvim navodima o načinu vođenja knjigovodstva, nema dvojbe da su upravo okrivljenici, radi knjiženja, svojim knjigovođama dostavljali podatke u odnosu na sporne račune a koji nisu bili vjerodostojni. Dakle, nedvojbeno je utvrđeno da su u inkriminiranom razdoblju društva Merkaš gradnja d.o.o., Denakom d.o.o. i Kednos d.o.o. ispostavljali društvu Milak usluge d.o.o. račune bez stvarne prodaje robe, koje račune je potom društvo Milak usluge d.o.o. knjižilo kao vjerodostojne i na iskazane osnovice odbijalo pretporez i umanj ivalo obvezu plaćanja PDV-a na osnovu kojih je društvo Milak usluge d.o.o. pribavilo imovinsku korist, a prouzročilo štetu za državni proračun od ukupno 676.030,09 kuna. Dakle, potvrda neistinitosti svih spornih računa proizlazi iz provedenih dokaza, a osobito iz mišljenja financijskog vještaka da uz račune nisu priloženi robni dokumenti-otpremnice, primke i sl., a to u odnosu na sve izdane račune navedene u točki 1.) i 2.) optužnice, a ujedno isti vještak utvrđuje da ulazni računi ne predstavljaju vjerodostojne knjigovodstvene isprave sukladno čl. 56. Općeg poreznog zakona i čl. 5. Zakona o računovodstvu.
25. Radnje svih okrivljenika u odnosu na točku 2) optužnice ocjenjuju se radnjama izvršenja kaznenog djela, budući da su neistiniti računi, koje su izdavali kao odgovorne osobe ispred svojih društava prema društvu Milak usluge d.o.o., bili osnova za knjiženje. Dakle, svi okrivljenici postupali su prema unaprijed stvorenom planu koji je realiziran izdavanjem fiktivnih računa, odnosno računa koji imaju propisanu formu i time omogućavaju knjiženje u poslovne knjige, ali njihova neistinitost -nevjerodostojnost proizlazi iz sadržaja u odnosu na postojanje robe i stvarne isporuke, a na što ukazuje nedostatak robnih dokumenata i nepravilnosti u knjiženju. Stoga se utvrđuje da su isti postupali na način kako im je stavljeno na teret, a sve radi toga da 1.okrivljenik ZR, u poslovnim knjigama svojeg društva za 2013. godinu, neistinito iskaže osnovicu i neosnovano odbije pretporez i time umanji obvezu plaćanja PDV -a, što je 1. okrivljeni ZR i učinio, a koji podaci proizlaze i iz porezne prijave. Dakle, takvi ulazni računi koje su izdavali 2. okrivljeni FR. 3. okrivljena CR i 4. okrivljeni ER ne predstavljaju vjerodostojne knjigovodstvene isprave u skladu s čl. 56. Općeg poreznog zakona i čl. 5. Zakona o računovodstvu.
26. S obzirom iz priložene materijalne dokumentacije, te nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka proizlazi kaznena odgovornost za počinjenje kaznenih djela kojim se terete, to je i prihvaćena obrana 1. okrivljenika ZR, 2. okrivljenog FR i 4. okrivljenog ČR u kojoj su priznali počinjenje kaznenih djela na način kako se terete optužnicom. Obrana 3. okrivljene DR (ranije UR) nije prihvaćena u dijelu u kojem poriče počinjenje kaznenog djelo, jer suprotno proizlazi iz priložene materijalne dokumentacije i dijela iskaza svjedoka VR u kojem opisuje da je DR imala saznanja o tome što potpisuje, pa je takva njezina obrana ocijenjena kao pokušaj otklanjanja kaznene odgovornosti od sebe. Sud je iskaze svjedoka LR, PR, HR, VR prihvatio u dijelu u kojem su njihovi iskazi suglasni priloženoj materijalnoj dokumentaciji i provedenim vještačenjima, dok je u preostalom dijelu njihove iskaze ocijenio kao pokušaj otklanjanja kaznene odgovornosti od okrivljenika. Sud je nalaze i mišljenja svih vještaka ocijenio kao vjerodostojne, stručne i objektivne, izrađene prema pravilima struke na temelju stručnog znanja i vjerodostojne dokumentacije. Sud je u cijelosti prihvatio svu priloženu materijalnu dokumentaciju kao vjerodostojnu i istinitu.
27. Dakle, okrivljenici su počinili kaznena djela na način kako se to terete optužnim aktom i to 1. okrivljeni ZR pod obje točke optužbe kazneno djelo iz članka 256. stavak 3. u svezi stavka 1. KZ/11., jer se radi o smanjenju porezne obveze velikih razmjera, obzirom se svaki iznos veći od 600.000,00 kuna (valuta u inkriminirano vrijeme) smatrao novčanim iznosom velikih razmjera, nadalje je 2. okrivljeni ŠR pod točkom 1) počinio kazneno djelo iz članka 256. stavak 3. u svezi stavka 1. KZ/11. , jer se radi o smanjenju porezne obveze velikih razmjera, obzirom se svaki iznos veći od 600.000,00 kuna (valuta u inkriminirano vrijeme) smatrao novčanim iznosom velikih razmjera, a pod točkom 2) počinio je kazneno djelo iz članka 256. stavak 1. KZ/11. Isto tako su 3. okrivljena DR (ranije VR) i 4. okrivljeni ER počinili kazneno djelo iz članka 256. stavak 1. KZ/11.
28. Na opisani način, optuženici kazneno djelo kojim se terete počinili s izravnom namjerom, u cilju da za svoje društvo pribavi nepripadnu materijalnu korist, ostvarivši time i objektivne i subjektivne elemente tog kaznenog djela kojim se terete, a za njihovo postupanje nije postojao niti jedan ispričavajući razlog.
29. Pri odabiru vrste i mjere kazne sud je utvrdio okolnosti na strani okrivljenika koje su od utjecaja na težinu kazne.
30. Kao olakotnu okolnost kod 1. okrivljenog ZR sud je cijenio činjenicu da je priznao počinjenje kaznenog djela, te u cijelosti podmirio porezni dug, što je neosuđivan, otac malodobnog djeteta o koje je dužan brinuti se i uzdržavati ga, što je u radnom odnosu i obiteljski čovjek. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio visinu imovinske štete. Imajući u vidu naprijed iznijete okolnosti, vodeći računa o stupnju krivnje i o pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela, a i o svrsi kažnjavanja, sud je 1. okrivljeniku primjenom članka 48. stavak 3. KZ/11., za svako kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 9 mjeseci, te mu na temelju članka 256. stavak 3. u svezi članka 51. u svezi članka 48. stavak 3. KZ/11., izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci uvjetno na 3 godine. Sud je primijenio odredbu u ublažavanju kazne primjenom članka 48. stavak 3. KZ/11., jer u konkretnom slučaju postoje naročito olakotne okolnosti jer je u potpunosti naknadio štetu prouzročenu kaznenim djelom, te se sporazumio s zamjenicom ODO u Varaždinu o toj jedinstvenoj kazni, urednog je obiteljskog života. Sud smatra da će se ovako izrečenom jedinstvenom kaznenom sankcijom postići svrha kažnjavanja, dakle, da će izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo .
31. Kao olakotnu okolnost kod 2. okrivljenog FR sud je cijenio činjenicu da je priznao počinjenje kaznenog djela, da je u cijelosti podmiren porezni dug, što je neosuđivan, otac dvoje malodobne djece o kojima je dužan brinuti i uzdržavati ih, što je u radnom odnosu i obiteljski čovjek. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio visinu imovinske štete. Imajući u vidu naprijed iznijete okolnosti, vodeći računa o stupnju krivnje i o pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela, a i o svrsi kažnjavanja, sud je 1. okrivljeniku primjenom članka 48. stavak 3. KZ/11., za kazneno djelo pod točkom 1) utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 9 mjeseci, a za kazneno djelo pod točkom 2) utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, te mu na temelju članka 256. stavak 3., članka 256. stavak 1. u svezi članka 51. u svezi članka 48. stavak 3. KZ/11., izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci uvjetno na 2 godine. Sud je primijenio odredbu u ublažavanju kazne primjenom članka 48. stavak 3. KZ/11., jer u konkretnom slučaju postoje naročito olakotne okolnosti jer je u potpunosti nadoknađena šteta prouzročena kaznenim djelom, te se sporazumio s zamjenicom ODO u Varaždinu o toj jedinstvenoj kazni, neosuđivan je i urednog obiteljskog života. Sud smatra da će se ovako izrečenom jedinstvenom kaznenom sankcijom postići svrha kažnjavanja, dakle, da će izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.
31. Kao olakotnu okolnost kod 3. okrivljene DR (Denac) sud je cijenio činjenicu da je u cijelosti podmiren porezni dug, što je neosuđivana, što je u radnom odnosu, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene. Imajući u vidu naprijed iznijete okolnosti, vodeći računa o stupnju krivnje i o pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela, a i o svrsi kažnjavanja, sud joj je izrekao kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci uvjetno na 2 godine. Sud smatra da će se ovako izrečenom kaznenom sankcijom postići svrha kažnjavanja, dakle, da će izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.
32. Kao olakotnu okolnost kod 4. okrivljenog ČR sud je cijenio činjenicu da je u cijelosti podmiren porezni dug, što je otac dvoje malodobne djece, urednog obiteljskog života, a kao otegotne okolnosti što je bio osuđivan. Imajući u vidu naprijed iznijete okolnosti, vodeći računa o stupnju krivnje i o pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela, a i o svrsi kažnjavanja, sud mu je izrekao kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci uvjetno na 2 godine. Sud smatra da će se ovako izrečenom kaznenom sankcijom postići svrha kažnjavanja, dakle, da će izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.
33. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08., 1. optuženi ZR, 2. optuženi FR, 3. optužena DR, te 4. optuženi ER dužni su naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 300,00 eura, svaki. Visina paušalne svote određena je s obzirom na složenost i trajanje ovog kaznenog postupka, te imovinske prilike okrivljenika koji ostvaruju mjesečne prihode i vlasnici su imovine, ta ovakvim plaćanjem troškova postupka neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje i uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati. Isto tako su dužni platiti troškove iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08., i to 1. optuženi ZR i 2. optuženi FR iznos od 1.500,00 eura, svaki, a 3. optužena DR i 4. optuženi ER iznos od 701,5 eura, svaki, u iznosu od roku od 15 dana. Naime, ukupni troškovi provedenih vještačenja iznose 33.174,86 kuna (4.403,00 eura) i to prema računu vještakinje Natalije Jambrečić u iznosu od 12.804,00 kuna (1.699,38 eura), te prema računu vještaka Velimira Kramarića u iznosu od 10.370,86 kuna (1.376,44 eura. Troškovi vještačenja određeni su okrivljenicima primjenom članka 148. stavak 4. ZKP/08 jer je s obzirom na to da se 1. okrivljeni ZR i 2. okrivljeni FR terete za počinjenje dva kaznena djela, a 3. optužena DR, te 4. optuženi ER za jedno kazneno djelo procijenjeno da su isti dužni platiti svaki oko jedne trećine troškova provedenih vještačenja.
U Varaždinu 21. listopada 2024.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
KAO SUDAC POJEDINAC:
Snježana Lukač-Keretić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranka ima pravo podnijeti žalbu putem ovoga suda, pismeno u dovoljnom broju primjerka roku od 15 dana po dostavi prijepisa presude, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1. ODO u Varaždinu na broj K-DO-409/15,
2. 1. optuženi ZR,
3. Branitelj 1. optuženog JL, odvjetnik iz [adresa],
4. 2. optuženi FR,
5. Branitelj 2. optuženog BR, odvjetnik iz [adresa],
6. 3. optužena MR,
7. Braniteljica 3. optužene OR, odvjetnica iz [adresa],
8. 4. optuženi ER,
