REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž R-85/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia bus d.o.o., Zagreb, Avenija Marina Držića 4, OIB: 57123451910, zastupanog po punomoćniku Davorinu Karačić, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Zorić & Karačić u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-6998/2020-57 od 1. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Croatia bus d.o.o., Zagreb te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-6998/2020-57 od 1. ožujka 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška datog odgovora na žalbu u cijelosti.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati štetu u iznosu od 6.328,67 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje na iznos od 6.002,39 eura teku od 6. ožujka 2020., na neto iznos od 16,15 eura teku od 15. siječnja 2020. te na neto iznos od 310,13 eura teku od 15. veljače 2020., po stopi koja se do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.714,53 eura, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od 1. ožujka 2024., pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana (točka I. izreke). U točki II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu a u točki III. odbijen je u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog postupka.
2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tuženik i to zbog žalbenih razloga bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje: ZPP), predlažući usvajanje žalbe te preinačenje pobijane presude na način da se tužbeni zahtjev odbije. Ističe da ne postoji njegova odgovornost u ovom slučaju jer se putnik u autobusu smatra trećom osobom koja je napala vozača, da na njegovo takvo djelovanje nije mogao utjecati ni predvidjeti te da je to okolnost koja ga oslobađa odgovornosti.
3. Sa žalbom je postupljeno temeljem odredbe čl. 359. st. 1. ZPP-a.
4. Odgovor na žalbu dostavio je tužitelj navodeći da su žalbeni navodi i razlozi neosnovani a da je pobijana presuda zakonita i pravilna te predlaže odbijanje žalbe te potvrđivanje prvostupanjske presude. Potražuje trošak za sastav ovog odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja, kao radnika, da mu tuženik kao poslodavac naknadi nematerijalnu i materijalnu štetu koja mu je nastala zbog tjelesnih ozljeda koje je zadobio na radnom mjestu vozača autobusa od napada putnika.
7. U ovom stadiju postupka nadalje je sporna odgovornost tuženika za štetu koju je pretrpio tužitelj u predmetnom štetnom događaju obzirom na njegov prigovor da je do štete došlo radnjom treće osobe za koju on ne odgovara.
8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijana presuda zakonita i pravilna.
8.1. Prije svega u ovom postupku, obzirom na žalbene navode žalitelja, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju ukazuje žalitelj obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.
8.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. 5 ZPP, pa je žalbu žalitelja u dijelu u kojem ukazuju na bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.
9. Suprotno žalbenim navodima žalitelj u ovom postupku činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.
10. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelj kao radnik tuženika dana 20. prosinca 2019. obavljao dužnost vozača autobusa, da ga je tada na radnom mjestu u autobusu napao i ozlijedio putnik, nanijevši mu tjelesne ozljede. Utvrđeno je i to da tužitelj svojim ponašanjem nije doprinio nastanku štete.
11. Za navedena činjenična utvrđenja prvostupanjsku je sud dao valjane i uvjerljive razloge koje tuženik ne dovodi u sumnju žalbenim navodima, zbog čega ovaj sud prihvaća ta utvrđenja kao pravilna.
12. S obzirom na ta utvrđenja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio zbog ozljede zadobivene na radu.
13. Naime, odredbom članka 111. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14,, 127/17, 98/19, 151/22 dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, dok je člankom 25. stavkom 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18i 96/18 - dalje ZZR) propisano da poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom prema načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti) a prema općim propisima obveznog prava.
14. Poslodavac se može osloboditi odgovornosti za štetu ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili kajanjem nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njegove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu kako je to propisano odredbom članka 25. stavak 2. ZZR.
15. Dakle, pravilna je ocjena prvostupanjsko suda da tuženik nije dokazao bilo koju od spomenutih osnova koje bi ga oslobodile odgovornosti za naknadu štete tužitelju.
16. Ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da putnik HV nije treća osoba i da njegova radnja, dakle, nanošenje ozljede tužitelju, ne predstavlja radnju treće osobe koju tuženik nije mogao predvidjeti odnosno čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Opće poznato je da tužitelj pri obavljanju redovnih i uobičajenih radnih zadataka dolazi u doticaj sa putnicima koji su korisnici usluga prijevoza koje tuženik pruža. U odnosu na posao vozača nema karakter protupravnog djelovanja treće osobe nego se smatra profesionalnim rizikom za koji odgovara poslodavac, jer je tužitelj kao vozač autobusa uredno obavljao svoje radne zadatke, vozio je autobus, kada ga je bez njegova povoda napao putnik koji se tada nalazio u autobusu. Po naravi posla vozač autobusa pri obavljanju posla nužno je izložen riziku uzrokovanja štete između ostalog i zbog toga što je u kontaktu s putnicima u autobusu koji mu mogu svojim radnjama uzrokovati štetu, kako se to i dogodilo u konkretnom slučaju. Ta mogućnost uzrokovanja štete predstavlja profesionalni rizik ove vrste zanimanja, ali koji ne snosi radnik nego poslodavac za koga se posao obavlja, pa se upravo zbog toga protupravni postupak putnika ne smatra radnjom treće osobe. Taj rizik je tuženik mogao i trebao predvidjeti a time preuzeti odgovarajuće mjere da do takvih napada ne dođe.
17. Slijedom iznjetog o žalbi tuženika odlučeno je kao u izreci ove presude (čla. 368. st. 1. ZPP-a).
U Puli 21. listopada 2024.
Predsjednik vijeća
Marija Sošić
