Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: Kmp-29/2022-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Renati Marciuš, uz sudjelovanje zapisničarke Maje Vidrač, u kaznenom predmetu protiv okr. UM, zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz čl. 315.a st. 2. u svezi st. 1. u svezi čl. 34. i čl. 24. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, dalje u tekstu KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu broj KOmp-DO-22/2022 od 28. srpnja 2022., nakon održane i dovršene javne rasprave 21. listopada 2024. održane u nazočnosti općinske državne odvjetnice Ivane Krnjak i okrivljenika osobno uz z.z. izabranog branitelja Hrvoja Lukavca, odvjetnika iz Zagreba, istoga dana je izrekao, objavio i

p r e s u d i o  j e

Na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu ZKP/08)

utvrđuje se

I. da je okr. UM, OIB [osobni identifikacijski broj], sin Ivana i ZM rođene U, rođenog **.**.2001. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], medicinski tehničar, sa završenom srednjom školom, zaposlen u tvornici fleksibilne ambalaže MEC Pribislavec s mjesečnom plaćom oko 1.000,00 eura, neoženjen, bez djece, bez čina, bez odlikovanja, vlasnik osobnog automobila marke Mini Cooper 2007. godište, bez druge imovine, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak,

dana 18. veljače 2022. oko 13,30 sati, u Čakovcu, tijekom vožnje u vozilu Hitne medicinske pomoći Međimurske županije, u stanju privremene duševne poremećenosti odnosno prolaznog duševnog rastrojstva, zbog čega nije mogao shvatiti značenje svog postupanja niti upravljati svojom voljom i postupcima, a kako bi spriječio da ga se odveze u dežurnu psihijatrijsku ambulantu Županijske bolnice Čakovec, višeg medicinskog tehničara ŠM koji se s njim nalazio u stražnjem dijelu vozila, zatvorenim šakama više puta udario u predjelu prednje strane glave, nanijevši mu natučenje glave u području čela i lica, ozljede lake naravi, nakon čega je po zatraženoj intervenciji policije smješten na Odjel psihijatrije Županijske bolnice Čakovec,

dakle, u neubrojivom stanju, s namjerom da drugog zdravstvenog radnika koji zdravstvenu djelatnost obavlja kao javnu službu silom spriječi u obavljanju njegove zdravstvene djelatnosti, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela prisile prema zdravstvenom radniku, a kaznenim djelom je drugom zdravstvenom radniku nanesena tjelesna ozljeda,

II. čime je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv javnog reda – prisilom prema zdravstvenom radniku u pokušaju – opisano u članku 315.a stavak 2. u svezi stavka 1. u svezi članka 34. i članka 24. stavak 1. KZ/11,

III. pa se temeljem čl. 554. st. 1. ZKP/08 prema okr. UM

određuje

PSIHIJATRIJSKO LIJEČENJE NA SLOBODI

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI.

IV. Temeljem čl. 554. st. 1. ZKP/08 okr. UM upozorava se da će psihijatrijsko liječenje na slobodi biti zamijenjeno prisilnim smještajem u psihijatrijsku ustanovu ako do dana koji će biti određen rješenjem o upućivanju u psihijatrijsku ustanovu ne započne liječenje na slobodi.

V. Temeljem čl. 554. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 kao i nužni izdaci okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu (dalje u tekstu: ODO u Čakovcu) podiglo je kod ovoga suda optužnicu protiv okr. LM zbog počinjenja protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela prisilom prema zdravstvenom radniku u pokušaju – opisano u čl. 315.a st. 2. u svezi st. 1. u svezi čl. 34. i čl. 24. st. 1. KZ/11, u kojoj je postavilo zahtjev da sud nakon rasprave utvrdi da je okr. UM počinio protupravno djelo u stanju neubrojivosti i da mu se odredi psihijatrijsko liječenje na slobodi prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

2. Državna odvjetnica je također u završnom govoru ostala u cijelosti kod podignute optužnice, a sve na način kako sada činjenično i pravno slijedi iz izreke presude.

3. Prije rasprave, nakon ispitivanja okrivljenika, stalnom sudskom vještaku psihijatrije mr. sc. Nenadu Horvatu koji je vještačio okr. u istrazi na okolnost ubrojivosti, dan je nalog da se u skladu s odredbom čl. 325. st. 5. ZKP/08 očituje o trenutnoj raspravnoj sposobnosti okr. i da se izjasni da li ostaje kod nalaza i mišljenja na okolnost ubrojivosti okr. tempore criminis te na okolnost da li je potrebno njegovo psihijatrijsko liječenje u ustanovi ili na slobodi. Nakon što je vještak obavio intervju sa okr. u zasebnoj prostoriji, u svom nalazu i mišljenju naveo je da mu je okr. predočio obilje psihijatrijske medicinske dokumentacije iz koje je razvidno da je on nakon dovršetka pisanog nalaza i mišljenja nastavio redovito kontinuirano ambulantno psihijatrijsko liječenje i praćenje i da je redovito bio na psihijatrijskoj medikaciji. Iz te medicinske dokumentacije vještak je iščitao da je okr. u svibnju ove godine iznova morao biti psihijatrijski hospitaliziran u razdoblju od 20. do 30. svibnja 2024. , zaprimljen u stanju akutne uznemirenosti koja je nastala uslijed naglog prekida dugotrajnije emocionalne veze. Prema opisu stanja kod prijema proizlazi da je u času prijema okr. bio na rubu duševnog rastrojstva i da je sam tražio stručnu pomoć i u času prijema okr. napravljen je opširan urinski test na droge na kojem je ispao negativan u pogledu svih ilegalnih droga. Tijekom kratkotrajnog liječenja terapija mu je modificirana i osuvremenjena na način da mu je uveden dugodjelujući preparat antipsihotika koji se primjenjuje putem injekcije svaka 4 tjedna. Prema dokumentaciji okr. je bio na prvoj kontroli nakon bolničkog liječenja iz kojeg slijedi da se njegovo stanje praktički saniralo, što mu je omogućilo da se vrati na posao. Prema nalazu vještaka okr. je bio donekle impresioniran sudskom situacijom, ali je demonstrirao da u potpunosti vlada sobom odnosno da ima potpunu samokontrolu, da je svjestan gdje se nalazi, u vezi kojeg događaja se ovaj postupak vodi i što bi se upravo trebalo dogoditi. Demonstrirao je da odlično razumije svoju i poziciju drugih sudionika u ovom postupku kao i to da odlično razumije svoje interese pred sudom. Konačno, okr. je sposoban suvislo komunicirati sa svojim braniteljem, davati mu upute i surađivati s njime u pripremi i kasnijem iznošenju obrane te je vještak zaključio da je okr. u ovom času raspravno sposoban. 4. Stoga je obzirom na činjenicu raspravne sposobnosti okr. prisustvovao raspravi.

5. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice, okr. je izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu je optužnicom stavljeno na teret jer da to nije bio on, i ujedno je zahtijevao da se ispita na završetku dokaznog postupka.

6. U provedenom dokaznom postupku ispitani su svjedoci AM, zatim svjedok žrtva ŠM te svjedoci FM i MM. Nadalje, u dokaznom postupku izvršen je uvid u ispis dojave Policijskoj upravi međimurskoj od 18. veljače 2022. (listovi 16-18), u medicinsku dokumentaciju za žrtvu ŠM (list 21), u medicinsku dokumentaciju za okrivljenika (list 22) i u obrazac za prijam poziva Zavoda za hitnu medicinu (list 23 i list 166), razgledana je fotodokumentacija ozljeda žrtve ŠM (listovi 24-25 ), pročitan izvadak iz KE za okr. (list 42) te potvrda odjela za prekršajne evidencije (listovi 44-45), pročitana sociopedagoška anamneza Centra za socijalnu skrb Čakovec (listovi 50-51), izvršen uvid u otpusno pismo Županijske bolnice Čakovec, Odjela za psihijatriju od 2. ožujka 2022. (listovi 53-54), u specijalistički nalaz Županijske bolnice Čakovec, Odjela za psihijatriju, od 16. ožujka 2022. (list 55) te u podatke o liječenju ŠM sa kvalifikacijom ozljeda (list 56). Uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje vještaka psihijatra mr. sc. Nenada Horvata od 2. svibnja 2022. (listovi 61-69) i dopuna nalaza i mišljenja sa zapisnika od 8. srpnja 2024. te ujedno vještačenje na okolnost raspravne sposobnosti okr. (listovi 146-148 spisa) te izvršen uvid u specijalistički nalaz Županijske bolnice [adresa] - Odjela za psihijatriju za okr. od 6. travnja 2022. (list 70). Na završetku dokaznog postupka ispitan je okr. koji je iznio svoju obranu.

7. Sud je u konačnici odbio dokazni prijedlog obrane okr. za pribavu audio snimke poziva upućenog Zavodu za hitnu medicinu u vezi intervencije upućene za okr. UM kritične zgode 18.02.2022. oko 12,30 – 13,00 sati kao neprikladan i usmjeren na odugovlačenje postupka obzirom iz dopisa Zavoda za hitnu medicinu od 2.10.2024. (list 178) slijedi da unatoč svim naporima nisu uspjeli pribaviti traženu snimku zbog tehničkih poteškoća te da je utvrđeno da je navedena snimka oštećena i na taj način nedostupna, pa se stoga taj dokazni prijedlog ukazuje neprikladnim, a obzirom na iskaze svih predloženih i ispitanih svjedoka i pribavljenu materijalnu dokumentaciju taj dokazni prijedlog obrane ukazuje se i kao usmjeren na odugovlačenje postupka.

8. Okr. UM je prilikom ispitivanja sukladno čl. 208.a ZKP/08 naveo da je bio tri i pol mjeseca u Nizozemskoj gdje se drogirao, a kući došao tri dana prije kritičnog događaja za koje vrijeme nije konzumirao droge. Ne zna što mu se zbilo kritične zgode, došao je na ulicu, vidio susjede da nešto slažu na dvoru te je do njih dotrčao, ali im nije ništa napravio. Njegova sestra zvala je u bolnicu, on je rekao da mu nije dobro i da će se spikati nožem i ubiti. Kad su došli djelatnici hitne medicinske pomoći oni su mu izmjerili tlak, šećer i postavili par pitanja, a potom ga smjestili u stražnji dio hitne. Tijekom vožnje do bolnice nije se mogao kontrolirati, mislio je da će ga medicinski tehničar napasti, da će mu nešto napraviti, mislio je da ide na promjenu identiteta, taj tehničar mu je nešto rekao što je on krivo razumio pa ga je više puta udario po glavi, a potom je došla policija koja ga je otpratila do psihijatrije.

9. Prilikom provođenja dokazne radnje njegova prvog ispitivanja okr. je izjavio da je po završetku srednje škole preko interneta našao posao u tvornici automobila u Nizozemskoj, tamo ih je na stanu bilo šestero i svi su konzumirali travu, kokain i bombone pa je s vremenom i on počeo. Bilo mu je jako teško, čuo se s roditeljima i njegov otac je odlučio da se vrati kući, a kada je došao doma imao je krizu od kokaina i bombona, javili su mu se glasovi i paranoje. Dok mu se smučilo sestra je pozvala hitnu. I kad su došli djelatnici hitne nije ništa vjerovao medicinskom tehničaru koji mu je probao izvaditi glukozu, no niti to nije dozvolio iako znade da je potrebno samo upiknuti prst. Dok su se vozili cijelo vrijeme mislio je da ide na promjenu identiteta i da će ga medicinski tehničar napasti, radi čega je napao medicinskog tehničara na način da ga je boksnuo u glavu no ne sjeća se koliko puta. Došla je policija te su ga odvezli na psihijatriju. Da danas vidi tog medicinskog tehničara njemu bi se ispričao. U kritično vrijeme nije trošio nikakve lijekove, a sada troši samo Risset i jako mu je žao zbog počinjenog.

10. U obrani na raspravi okr. je iznio kako u stvari ostaje kod obrane koju je dao prilikom ispitivanja na državnom odvjetništvu u prisutnosti branitelja. Još je dodao da u vrijeme dok su ga vozili nije niti znao da ide u bolnicu, na momente je imao svijest te opet na momente nije bio pri svijesti, ustvari mora reći da to nije bio on te se ovim putem još jednom želio ispričati medicinskom tehničaru. Kad je otišao raditi u Nizozemsku bilo mu je teško i počeo je koristiti opijate, a po povratku kući počeo se liječiti te se redovito liječi na odjelu psihijatrije, uzima propisanu terapiju, svaka 4 i pol tjedna dobiva Depo injekciju i za sada dobro funkcionira.

11. Iz iskaza svjedoka žrtve ŠM, medicinskog tehničara u Zavodu za hitnu medicinu Međimurske županije, slijedi da je kritične zgode radio u Timu 1 Zavoda za hitnu medicinu te je zajedno sa dr. FM i vozačem VM oko 13 sati od strane dežurnog dispečera pozvan na intervenciju u [adresa] po dojavi ženske osobe da njezinom bratu nije dobro jer nije dobio posao u bolnici u [adresa], da je rastrojen i uznemiren. Dolaskom na mjesto intervencije vani su ih čekali taj mladić kojem je trebala pomoć, UM, njegov otac i sestra te su UM doktorica i on kao tehničar pozvali u stražnji dio vozila gdje se obavljaju pregledi pacijenata. Okr. je od samog njihovog dolaska bio izrazito verbalno agresivan prema doktorici govoreći joj nek mu se makne s očiju i psovao ju i u takvim situacijama kad je pacijent agresivan uobičajeno se zove policija radi asistencije pa je doktorica pitala okr. da li će se smiriti ili će morati zvati policiju i okr. je na to rekao da će se smiriti i tražio je samo da ga se vozi na psihijatriju. Prije polaska obavljen je pregled okr. na način da su mu uzeti osnovni parametri te anamneza i tijekom vožnje svjedok žrtva nalazio se sa okr. u stražnjem dijelu vozila hitne medicinske pomoći, dok su doktorica i vozač bili u prednjem dijelu vozila. Tijekom vožnje okr. ga je više puta pitao kamo idu i zbog čega, djelovao je zbunjeno, kao da doista ne zna kamo i zbog čega ga vode, dobar dio puta nije pokazivao agresivnost, ali je onda u jednom trenutku uzeo knjigu i njome svjedoka udario po natkoljenici, a potom je doktoricu i vozača pitao kako se zovu i ponovno pitao kamo idu, nakon čega se okrenuo prema svjedoku žrtvi, digao sa stolice, djelovao je kao da je prestravljen i potom je svjedoka žrtvu zatvorenom šakom najprije udario u nos, orbitu i u obraz, a potom još dva puta zatvorenom šakom u nadlakticu. Vozač je odmah stao, svjedok žrtva je okrivljenog odgurnuo od sebe i posjeo ga natrag na stolicu, a on je samo rekao "Dobar bum". Doktorica je obavijestila dispečera o tome što se dogodilo, zatražila je da se pozove policija, a potom su u blizini uočili policijsku maricu koju su zaustavili i oni su potom preuzeli okr. te ga prevezli do odjela psihijatrije Županijske bolnice u Čakovcu. Svjedok žrtva je pojasnio da stražnji dio kola hitne pomoći ima ležaj i dva sjedišta sa sigurnosnim pojasom te naveo da se ne sjeća da li je okr. konkretne zgode bio vezan sigurnosnim pojasom, njih dvojica sjedili su može se reći jedan nasuprot drugoga. U konkretnom slučaju oni okr. nisu sputavali humanom fiksacijom što inače određuje liječnik, a to su mjere koje se poduzimaju kada je pacijent agresivan i ta humana fiksacija sastoji se od vezanja remenom te prakticira na odjelu psihijatrije. Obzirom na ponašanje okr. u konkretnom slučaju zatražena je asistencija policije gdje se radi o vezanju klasičnim lisicama što je i poduzeto od strane policije. Misli da se okr. nije dalo nikakav lijek za smirenje kad su vozilom hitne s njime krenuli u bolnicu. Doktorica je na terenu ispunila obrazac medicinske dokumentacije o pacijentu (list 22) i pošto u njega nije upisala da je pacijentu potreban lijek, okr. stoga nije ordiniran nikakav lijek kada su s njime krenuli za [adresa], a doktorica je procijenila da je dovoljno da je on kao medicinski tehničar zajedno sa okr. u stražnjem dijelu vozila hitne. Na pitanje da li je po njegovoj procjeni bilo potrebno primijeniti mjere humane fiksacije žrtva je odgovorio da je okr. bio verbalno agresivan i da je na konstataciju da će se u tom slučaju zatražiti asistencija policije ukoliko se neće primiriti rekao da će se primiriti te je odlučeno da se ne zove policija. Policija nije pozvana na mjesto događaja jer se najprije mora pregledati pacijenta i nakon toga procijeniti da li je potrebna njihova intervencija, a procjena je bila da angažman policije nije potreban, naime kada bi okr. bio fizički agresivan odmah bi pozvali policiju, dok je u ovom slučaju bio samo verbalno agresivan i nakon opaske liječnice se primirio. Oni su htjeli okr. samo olakšati i pomoći obzirom se radi o kolegi iz struke, mladoj osobi i zato nisu zvali policiju obzirom nije bio fizički agresivan jer bi u protivnom samo zakomplicirali njemu, a sebi olakšali.

12. Iz iskaza svjedoka FM, liječnice Zavoda za hitnu medicinu, koja je bila u Timu koji je krenuo na intervenciju na poziv sestre okrivljenika, slijedi da su po dolasku na mjesto intervencije razgovarali sa pacijentom i dogovorno odlučili transportirati ga u Županijsku bolnicu Čakovec te ga smjestili u stražnji dio kola hitne pomoći, ona je sjela u prednji dio vozila, dok je sa okr. u stražnjem dijelu bio tehničar. Kako su krenuli nakon nekoliko minuta čula je galamu, tehničar je vikao neka zaustave auto te su stali uz cestu, vozač je priskočio u pomoć tehničaru i onda su nazvali prijavno-dojavnu jedinicu da obavijesti policiju i dođe asistirati do prijema pacijenta u bolnicu. Inače, kad su došli na intervenciju sjeća se sestre koja je zvala hitnu te su inicijalno razgovarali s njome i sa pacijentom koji je u tom trenutku bio miran i smatrali su da nije potrebna intervencija policije, pacijent je bio sukladan da ga se odveze na psihijatriju. Prema protokolu na licu mjesta uzeti su od njega vitalni parametri i uzeta anamneza i na kraju su zaključili da je to dovoljno za transport u [adresa]. Kako je sjedila u prednjem dijelu vozila čula je da se nešto dešava iza u stražnjem dijelu, nije vidjela što se konkretno tamo dešavalo a kad su stali vozilom primijetila je na kolegi tehničaru oteklinu i hematom na glavi te je on rekao da ga je iz ničega napao pacijent, nasrnuo na njega i da se on pokušao braniti. Napomenula je kako nije bilo indikacija da ona bude s njima otraga pošto pacijent nije bio životno ugrožen. Pojasnila je da su liječnici dužni primijeniti mjere humane fiksacije prema pacijentu kada je on agresivan i kad postoji mogućnost da bi mogao fizički nasrnuti na članove medicinskog tima odnosno kada predstavlja opasnost za sebe ili članove tima, a u konkretnom slučaju pacijent je bio miran, mirno su razgovarali i mirno je ušao u vozilo hitne i u tom trenutku nije bilo indikacije za nekom od mjera, humane ili sedirane fiksacije ili pak asistencije policije. Kada su krenuli na intervenciju znala je da se radi o psihički rastrojenoj osobi jer je to pisalo u primopredaji poziva, međutim procijenila je da nema potrebe za primjenom nikakvih mjera na temelju primopredaje poziva, poziva sestre koja je zvala hitnu – da su oni razgovarali i da je on spreman ići u bolnicu i da je ona to s njime dogovorila, a osim toga sve ovisi o inicijalnoj procjeni liječnika i odluci o daljnjim postupcima te je ona na temelju kliničkog pregleda i njezine liječničke procjene zaključila da ovaj put niti jedna mjera prevencije nije potrebna.

13. Stoga nije sporno da je hitnu medicinsku pomoć pozvala sestra okr. AM jer to slijedi iz iskaza svih ispitanih svjedoka u ovom postupku te obrane okr. kao i obrasca za prijem poziva. Svjedoci AM i MM opisali su da se okr. nalazio u psihotičnom, rastrojenom stanju prije poziva hitnoj medicinskoj pomoći, dok iz obrasca za prijem poziva (list 23 odnosno 166) slijedi između ostalog da je isti od jučer u psihozi, nikad liječen na psihijatriji, priznao da je konzumirao svakakve droge, želi pomoć psihijatra, nemiran, nije agresivan. Svjedoci AM i MM smatraju da je tim medicinske pomoći koji je došao na intervenciju odnosno liječnica tima trebala zatražiti asistenciju policije što je također ranije spomenuo dispečer te oni smatraju da je to kojim slučajem učinjeno da se ovaj događaj u vozilu hitne pomoći ne bi desio odnosno da bi se to spriječilo.

14. Naime, svjedok AM je navela da je okr. bio nepovjerljiv prema osoblju hitne pomoći pa tako nije dao da mu se izvadi šećer što je onda ona učinila, dok mu je medicinski tehničar izmjerio tlak, doktorica tima je s njome razgovarala dok sa okr. uopće nije kontaktirala, a okr. je cijelo vrijeme u prisutnosti hitne pokazivao znakove nemira, čas se dizao, čas sjedao te ga je tehničar upozorio da u tom slučaju ako će se tako ponašati ne može ići s njima, na što se okr. smirio te su ga oni odlučili tako nefiksiranog i nesediranog voziti na odjel psihijatrije u čakovečku bolnicu na način da je doktorica u vozilu sjedila naprijed sa vozačem dok su okr. i tehničar sjedili otraga okrenuti jedan prema drugome, time da okr. prilikom smještaja u vozilo hitne nije nikoga napadao već je bio nemiran. Kad je krenuo sa hitnom okr. je mislio da ide na zamjenu identiteta uzevši sa sobom knjigu i svoju fotografiju.

15. Ono što se dogodilo u vozilu hitne pomoći kada su okr. vozili na odjel psihijatrije u čakovečku bolnicu - o tome svjedoci AM i MM nemaju saznanja jer su ostali kod kuće, već je svjedokinja AM, kako navodi u svom iskazu, za nekih sat vremena nakon toga u razgovoru sa liječnikom psihijatrom saznala da su okr. negdje iza pruge kod Visoke učiteljske škole u Čakovcu prebacivali u vozilo policije te da ga je policija odvezla na odjel.

16. Iz svega navedenog slijedi da je liječnica tima hitne medicinske pomoći FM odlučila da okr. odvezu na odjel psihijatrije kako bi mu se pružila adekvatna liječnička pomoć na način da je on smješten u stražnji dio vozila hitne medicinske pomoći sa medicinskim tehničarom CM nasuprot kojega je sjedio tijekom vožnje do bolnice, budući je procijenila na temelju primopredaje poziva, razgovora sa sestrom okrivljenika te nakon pregleda pacijenta - okrivljenika da nema potrebe za primjenom nikakvih mjera, niti da mu se daju lijekovi, niti za vezivanje niti za pomoć policije. Naime, i svjedok žrtva potvrdio je njezine navode da je okr. bio samo verbalno, a ne i fizički agresivan i da se prije odlaska vozilom hitne primirio, a niti su svjedoci AM i MM spomenuli da bi u bilo kojem trenutku okr. bio fizički agresivan bilo prema liječnici ili pak tehničaru. Doduše svjedok AM je spomenula kako je okr. mislio kada je krenuo sa hitnom da ide na zamjenu identiteta, a također iz obrane okr. iznijete prilikom prvog ispitivanja slijedi kako je cijelo vrijeme dok su ga vozili mislio da ide na promjenu identiteta, međutim ponašanje okr. kako su ga opisali liječnica i medicinski tehničar nakon što je s njima u vozilu hitne pomoći krenuo za [adresa] nije ničim upućivalo na to da će on u vozilu hitne pomoći fizički napasti medicinskog tehničara CM, i teško je da bi se to moglo unaprijed predvidjeti.

17. Niti liječnica, a dakako niti vozač u vozilu hitne medicinske pomoći, nisu vidjeli sam fizički napad okrivljenika na svjedoka žrtvu. Da je okr. fizički napao ovdje žrtvu medicinskog tehničara ŠM i nanio mu tjelesne ozljede slijedi osim iz iskaza svjedoka žrtve u kojem je opisao na koji način i pod kojim okolnostima mu je okr. nanio ozljede, da ga je nekoliko puta zatvorenom šakom udario u prednju stranu glave, također iz medicinske dokumentacije za žrtvu. Naime, svjedok žrtva ŠM odmah je zatražio liječničku pomoć te je prema konzilijarnom pregledu objedinjenog hitnog bolničkog prijema – kirurgije ŽB Čakovec, koji nalaz je izdan 18.02.2022. u 15,04, postavljena dijagnoza žrtve u vidu površinskih ozljeda glave, a nakon završenog liječenja žrtve ŠM koji je ambulantno liječen 18.02.2022. prema podacima o njegovom liječenju (list 56) slijedi da je zadobio natučenje glave u području čela i lica koje su ozljede okvalificirane kao lake tjelesne ozljede. Uostalom, i na fotodokumentaciji vidljive su ozljede žrtve na glavi – u predjelu čela i lica, a svjedok FM također je potvrdila u iskazu da je odmah nakon što su stali vozilom hitne vidjela oteklinu i hematom na glavi medicinskog tehničara koji joj je rekao da ga je upravo napao pacijent. Uostalom, okr. u svojoj obrani priznaje da je u vozilu hitne napao medicinskog tehničara tako što ga je više puta udario (boksnuo) po glavi. Nakon toga, kako je u postupku utvrđeno, vozilo hitne pomoći se zaustavilo, zatražena je intervencija policije prema ispisu dojave (list 16-18) te je okr. odvezen na odjel psihijatrije ŽB Čakovec po policijskim službenicima.

18. Okrivljeniku je u datim okolnostima, kako iz provedenog dokaznog postupka proizlazi, bila neophodno potrebna liječnička pomoć na odjelu psihijatrije, a kako je umislio da ide na zamjenu identiteta i da će ga medicinski tehničar napasti a svjedok žrtva ŠM potvrdio je u svom iskazu da je okr. više puta tijekom vožnje pitao kamo ga vode, kao da doista nije znao da ga voze u bolnicu te djelovao zbunjeno i prestravljeno, ispada da je okr. doista umislio da će ga medicinski tehničar napasti radi čega je on napao medicinskog tehničara ŠM kojega je više puta zatvorenim šakama udario po prednjoj strani glave te mu nanio ozljede u vidu natučenja glave u području čela i lica koje su bile lake naravi. Na taj način napadom na medicinskog tehničara u vozilu hitne okr. je htio spriječiti da ga odvezu na liječenje u dežurnu psihijatrijsku ambulantu ŽB Čakovec, međutim u tome svejedno nije uspio jer su ga preuzeli policijski službenici i odvezli u bolnicu.

19. Stoga je okr. svojim postupanjem ostvario objektivna obilježja kaznenog djela prisilom prema zdravstvenom radniku u pokušaju jer je fizičkim napadom, dakle uporabom sile na medicinskog tehničara kao zdravstvenog radnika koji zdravstvenu djelatnost obavlja kao javnu službu pokušao spriječiti tim hitne medicinske pomoći u tome da ga odvezu u bolnicu na liječenje i pritom je zdravstvenom radniku nanio tjelesnu ozljedu.

20. Sud je prihvatio iskaz svjedoka žrtve ŠM kao vjerodostojan te mu poklonio vjeru obzirom je iskazivao objektivno, okolnosno i uvjerljivo, sukladno izvedenim materijalnim dokazima u ovom postupku, na okolnosti inkriminiranog događaja iz optužnice. Svjedoci AM i MM nisu imali saznanja o inkriminiranom događaju već su svjedočili na okolnosti zbivanja neposredno prije odvođenja okr. vozilom hitne pomoći u bolnicu na liječenje te su u tom dijelu njihovi iskazi prihvaćeni kao vjerodostojni obzirom se međusobno podudaraju i nadovezuju jedan na drugi, a neposredna saznanja o kritičnom događaju nije imala niti liječnica u vozilu hitne pomoći – svjedok FM, već posrednih na osnovu onoga što joj je netom nakon toga prenio svjedok žrtva te se u tom dijelu njezin iskaz podudara sa iskazom svjedoka žrtve zbog čega ga sud prihvaća vjerodostojnim, jer sud ocjenjuje da doista svjedoci liječnica i medicinski tehničar nisu imali ama baš nikakvog razloga neosnovano teretiti okr. i time otežati njegov položaj u postupku. Materijalna dokumentacija u spisu ocijenjena je kao vjerodostojna jer sud nije imao nikakvog razloga sumnjati u istinitost njezinog sadržaja. Doduše, svjedoci AM i MM nastojali su ukazati na to da je upravo zbog pogrešnog postupanja liječnice mimo pravila medicinske struke došlo do ovog događaja koji se u protivnom ne bi zbio da je na intervenciju na lice mjesta pozvana i policija od strane tima medicinske pomoći, međutim liječnica je pojasnila iz kojih razloga to nije odlučeno i na čemu je bazirala takav svoj stav odnosno mišljenje, a ponašanje okr. kada je odveden sa hitnom pomoći u bolnicu nije ukazivalo na to da će postati fizički agresivan. Osim toga, u ovom postupku nije se sudilo liječnici hitne pomoći radi navodnog neprofesionalnog postupanja odnosno postupanja protivnog pravilima struke prilikom preuzimanja pacijenta koji pokazuje znakove psihoze.

21. Obzirom na postojanje sumnje o ubrojivosti okr. tempore criminis, provedeno je psihijatrijsko vještačenje okr. po vještaku psihijatru Nenadu Horvatu i to na osnovu pregleda okr. i uvida u medicinsku dokumentaciju u spisu. Iz njegova nalaza i mišljenja proizlazi da je okr. u inkriminirano vrijeme bio u stanju privremene duševne poremećenosti odnosno prolaznog duševnog rastrojstva zbog čega u sporno vrijeme i u odnosu na inkriminirano ponašanje nije imao sposobnost shvaćanja suštine svojeg postupanja i nije imao sposobnost upravljanja svojom voljom i postupcima, odnosno da je u inkriminirano vrijeme i u odnosu na inkriminirano ponašanje bio neubrojiv. Prema nalazu vještaka okr. je u sporno vrijeme zadesio psihotični slom odnosno epizoda teškog, ali prolaznog duševnog rastrojstva, te je ostao raspadnute psihičke strukture i organizacije te je bio pod strašnim utjecajem halucinacija i sumanutosti, a u takvom stanju nije mogao ispravno percipirati svijest i događaje oko sebe, nije ih mogao ispravno interpretirati i shvatiti te nije mogao prilagoditi svoje ponašanje vanjskim okolnostima. Njegovi psihološki resursi bili su potpuno konzumirani bolesnim materijalom koji je preuzeo dominaciju i potisnuo sve konstruktivne mehanizme. Vještak je naveo u nalazu da okr. sam po sebi uopće nije konfliktna, opaka, divlja, bezobzirna ili opasna osoba, ali da je pod pritiskom psihoze postao besmisleno agresivan, a time nepredvidljiv i opasan. S obzirom da se okr. aktualno nalazi u psihijatrijskom tretmanu koji daje prihvatljive rezultate te dolazi iz sređene i organizirane obitelji koja mu može pružiti strukturu, nadzor i poticaj za daljnje liječenje, vještak smatra da je za neutralizaciju opasnosti koja se veže uz okr. dovoljno određivanje psihijatrijskog liječenja na slobodi.

22. Vještak je na raspravi održanoj 8. srpnja 2024. ostao kod nalaza i mišljenja da je okr. tempore criminis bio neubrojiv te je ostao kod svih utvrđenja u pogledu dijagnosticiranja psihičkog poremećaja okr. i u pogledu ocjene njegove ubrojivosti u kritičnom času i kod forenzičkih preporuka za tretman okr. kao neubrojive osobe. U vezi dvojbe koja se odnosila na etiologiju duševnog rastrojstva okr. sporne zgode, vjerojatnija je varijanta endogene duševne bolesti. Prema predočenoj medicinskoj dokumentaciji od strane okr., vještak je naveo da se okr. pokazao kao nadasve suradljiv pacijent koji redovito odlazi na kontrole i koji disciplinirano uzima svoju terapiju, a nedavno je prebačen na depo-terapiju koja sama po sebi značajno poboljšava terapijsku suradnju pacijenta, i da sve s čime sada raspolažemo ukazuje na to da je okr. prihvatio svoje liječenje, a ništa ne ukazuje da bi se u bližoj budućnosti to moglo pokvariti. Stoga i dalje smatra da se neutralizacija opasnosti koju se veže uz okr. zbog njegovog duševnog poremećaja može postići psihijatrijskim liječenjem na slobodi.

23. Utvrđena neubrojivost okr. razlog je isključenja krivnje u smislu čl. 23. KZ/11 za počinjeno kazneno djelo pa je time isključena primjena kaznenopravne sankcije, no u provedenom postupku sud je utvrdio da je okr. u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela prisilom prema zdravstvenom radniku u pokušaju iz čl. 315.a st. 2. u svezi st. 1. u svezi čl. 34. i čl. 24. KZ/11, dakle da je u neubrojivom stanju pokušao silom spriječiti zdravstvenog radnika u obavljanju njegove zdravstvene djelatnosti i pritom mu nanio tjelesnu ozljedu.

24. Obzirom se okr. aktualno nalazi u psihijatrijskom tretmanu koji daje prihvatljive rezultate budući je prihvatio svoje liječenje te ništa ne ukazuje da bi se u bližoj budućnosti to moglo promijeniti i da se po preporuci vještaka neutralizacija opasnosti vezana uz okr. zbog njegovog duševnog poremećaja može postići psihijatrijskim liječenjem na slobodi, sud je prihvatio nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka te našao da su ispunjeni uvjeti da se okr. odredi psihijatrijsko liječenje na slobodi iz čl. 51. st. 2. Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama (NN 76/14).

25. Slijedom navedenog, na temelju odredbi čl. 544. st. 1. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci, dakle utvrđeno je da je okr. počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv javnog reda – prisilom prema zdravstvenom radniku u pokušaju iz čl. 315.a st. 2. u svezi st. 1. u svezi čl. 34. i čl. 24. st. 1. KZ/11 u stanju neubrojivosti te mu je određeno psihijatrijsko liječenje na slobodi u trajanju od 6 mjeseci.

26. Temeljem čl. 551. st. 1. ZKP/08 okr. je ujedno upozoren da će psihijatrijsko liječenje na slobodi biti zamijenjeno prisilnim smještajem u psihijatrijsku ustanovu ako do dana koji će biti određen rješenjem o upućivanju u psihijatrijsku ustanovu ne započne liječenje na slobodi.

27. Sud je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio stručnim i objektivnim i ničim dovedenim u sumnju, danim u skladu s pravilima psihijatrijske struke i znanosti, iz kojih razloga ga je u cijelosti prihvatio.

28. Na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08 ujedno je odlučeno da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 5. ZKP/08 kao i nužni izdaci okr. padaju na teret proračunskih sredstava suda.

29. Svjedok žrtva ŠM u ovom postupku prema okr. nije postavio imovinskopravni zahtjev za naknadu štete pa stoga nije bilo uvjeta za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 158. ZKP/08.

U Čakovcu 21. listopada 2024.

Sutkinja:

Renata Marciuš

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe putem ovoga suda na Županijski sud, pismeno u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana po dostavi prijepisa presude. Žalbom se presuda može pobijati zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji i troškovima kaznenog postupka.

O tom obavijest:

1. ODO Čakovec, na broj KOmp-DO-22/2022,

2. Okr. UM,

3. Branitelj okr. – Hrvoje Kuprešak, odvjetnik iz Zagreba,

4. Žrtva ŠM.