Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž R-75/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Goranu Stošiću, u pravnoj stvari tužiteljice: S. T. iz B., OIB:…, koju zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika: Centar D. OIB:…, koga zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1419/2022 od 21. kolovoza 2024. godine, dana 21. listopada 2024. godine
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1419/2022 od 21. kolovoza 2024. godine.
Obrazloženje
1. Protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen kao neosnovan prigovor tuženika protiv rješenja o pristojbi tog suda broj Pr-1419/2022-44 od 23. srpnja 2024. godine, te je predmetno rješenje potvrđeno, žalbu je podnio tuženik pobijajući ga (sadržajno) zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima.
2. Žalba nije osnovana.
3. Suprotno prigovorima žalitelja, sud prvog stupnja je pravilno i zakonito postupio kada je donio pobijano rješenje, kojim je odbio prigovor tuženika, kao pristojbenih obveznika, protiv rješenja o sudskoj pristojbi u tom predmetu, kojim je naloženo tuženiku da plati sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 73,47 eura, odgovor na tužbu u iznosu od 36,73 eura, prvostupanjsku presudu u iznosu od 73,47 eura te za žalbu u iznosu 146,94 eura, odnosno, ukupno iznos od 330,61 eura.
4. Naime, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da u tom radnom sporu tuženik kao poslodavac nije oslobođen plaćanja sudskih pristojbi.
5. Tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo - odredbe članka 11. stavaka 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23; dalje: ZSP), jer da je tuženik pravna osoba koja je u stopostotnom vlasništvu Republike Hrvatske i koja obavlja javne ovlasti, a da u "obavljanju svojih javnih ovlasti, pa tako osim onih vezanih uz socijalnu skrb, tako i onih koji se odnose na područje obrazovanja, mora i zapošljavati adekvatne djelatnike i s njima regulirati radne odnose", pa da "regulacija radnih odnosa sa zaposlenicima s kojima ostvaruje svoju javnu djelatnost i na području obrazovanja, po logici stvari, neizostavno mora proizlaziti iz javnih ovlasti tuženika kao poslodavca".
6. Prema odredbi članka 11. stavka 1. točke 2. ZSP, od plaćanja pristojbi oslobođene su osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti.
7. Po nalaženju ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno otklonio kao neosnovane navedene tvrdnje iz prigovora tuženika – jer je tužiteljica u tom radnom sporu potraživala isplatu razlike plaće temeljem radnog odnosa kod tuženika, kao poslodavca, pa se ne radi o sporu u kojem tuženik nastupa kao pravna osoba u obavljanju javnih ovlasti u smislu članka 11. stavka 1. točke 2. ZSP, već kao poslodavac tužiteljice.
8. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava – članka 11. stavka 1. stavka 2. i članka 13. ZSP – donio pobijano rješenje, pa nije ostvaren istaknuti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
9. Slijedom navedenog je žalbu tuženika kao neosnovanu valjalo odbiti, potvrditi prvostupanjsko rješenje i temeljem članka 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) i članka 29. ZSP, riješiti kao u izreci.
U Šibeniku, 21. listopada 2024. godine
S U D A C
Goran Stošić,v.r.
