Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž R-173/2024-2
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari u tužitelja I. Š. iz V., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo , OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u V., Građansko-upravni odjel, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pr- 61/2020 od 13. ožujka 2024., dana 21. listopada 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pr-61/2020 od 13. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba tužitelja protiv tuženice radi isplate, podnesena 30. svibnja 2019.
2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi tužitelj pozivajući se na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. - dalje ZPP) u vezi s člankom 381. ZPP-a, te predlaže uvaženjem žalbe pobijanu odluku ukinuti te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. U odgovoru na žalbu tuženica osporava osnovanost žalbenih navode s prijedlogom da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a.
6. Tužitelj je tužbu protiv tuženice kao poslodavca podnio radi isplate razlike plaće na ime prekovremenog rada.
6.1. Pritom je tužitelj postavio tzv. stupnjevitu tužbu iz članka 186.b stavak 3. ZPP-a prema kojoj odredbi u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati. Stavkom 4. članka 186.b ZPP-a propisano je da u slučaju postavljanja zahtjeva sukladno stavku 3. ove zakonske odredbe, tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.
6.2. Prema tome, sud o postavljenoj stupnjevitoj tužbi odlučuje u dva stupnja, u prvom stupnju o manifestacijskom zahtjevu (radi predaje traženih podataka prema članku 325.a ZPP-a) te u drugom stupnju o kondemnatornom zahtjevu (na isplatu razlike plaće).
7. Odlučujući o postavljenom manifestacijskom zahtjevu i urednosti tužbe, sud prvog stupnja je utvrdio da podnesena tužba nije uredna, jer nije postavljen određeni tužbeni zahtjev. Osim toga, sud je utvrdio da nisu bile ostvarene pretpostavke za usvajanje postavljenog manifestacijskog zahtjeva, budući da tužitelj na poziv suda iz rješenja od 19. rujna 2019. nije u određenom mu roku dopunio tužbu na način da bi dostavio dokaz da mu tuženica ne želi dati podatke potrebne za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva odnosno dokaza da je prije postavljanja manifestacijskog zahtjeva od tuženice zatražio da mu dostavi podatke i dokumentaciju potrebnu za postavljenje određenog tužbenog zahtjeva. Dalj je utvrđeno da u istom roku po pozivu suda tužitelj nije postavio određeni tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja, već je tužbu vratio bez ispravka odnosno dopune. Stoga je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 109. stavak 4. ZPP-a odbacio tužbu.
8. Pravilno je sud prvog stupnja odlučio kada je tužbu u konkretnom slučaju odbacio.
9. Na taj način prvostupanjski je sud postupio u skladu sa ukazanim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-677/2021 od 2. veljače 2022., zauzetom u činjenično i pravno gotovo identičnom sporu, u kojoj revizijskoj odluci je dan slijedeći odgovor vezano za pitanje koje se tiče okolnosti da tužitelj u stupnjevitoj tužbi nije naznačio odnosno dostavio dokaz da je tuženik prethodno odbio ispuniti svoju obvezu prema sadržaju njihovog pravnog odnosa:
„Pretpostavka urednosti tzv. stupnjevite tužbe iz članka 186.b ZPP-a je u dužnosti tužitelja dokazati da je postavljeni manifestacijski zahtjev osnovan, odnosno tužitelj prvotno mora dokazati da mu tuženik odbija dati podatke na koje se manifestacijski zahtjev odnosi (ili mu tuženik neopravdano uskraćuje uvid u te podatke) i bez kojih se objektivno ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev“.
9.1. Osim toga, u istoj revizijskoj odluci izneseno je stajalište da će kod tzv. stupnjevite tužbe iz članka 186.b u vezi s člankom 325.a ZPP-a, sud najprije odlučivati o tome je li manifestacijski zahtjev osnovan. O tome odlučuje kao i o svakom drugom takvom zahtjevu, dakle, utvrđuje se je li osnovan ili nije. Ako utvrdi da je manifestacijski zahtjev osnovan, rješenjem će ga prihvatiti i tuženiku naložiti polaganje računa, podnošenje pregleda imovine i obveza ili davanje podataka na koje se manifestacijski zahtjev odnosi. U tom slučaju, ako tuženik udovolji manifestacijskom zahtjevu, tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba. Naprotiv, ako se utvrdi da manifestacijski zahtjev sadržan u tzv. stupnjevitoj tužbi iz članka 186.b stavak 2. i 3. ZPP-a nije osnovan, sud o tom zahtjevu ne donosi odmah (odbacujuću ili odbijajuću) odluku, nego će rješenjem, koje zapravo ima značenje rješenja iz članka 109. ZPP-a, kojim se tužitelj poziva otkloniti nedostatke svoje tužbe, tužitelju odrediti rok (od osam dana - novelirani članak 109. stavak 2. ZPP-a) radi postavljanja određenog tužbenog zahtjeva (za isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava).
10. Kako je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju postupio na navedeni način, odnosno utvrdio da manifestacijski zahtjev nije osnovan jer tužitelj po pozivu suda nije dostavio dokaze da je od tuženice zatražio dostavu podataka koje bi mu ona odbila dati te je utvrđeno da tužitelj po pozivu suda sukladno članku 109. ZPP-a na uklanjanje nedostataka tužbe i postavljanja određenog tužbenog zahtjeva, u ostavljenom roku tome nije udovoljio, pravilno je tužba odbačena pozivom na članak 109. stavak 4. ZPP-a.
11. Radi navedenog, žalba tužitelja je ocijenjena neosnovanom pa je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a.
U Rijeci 21. listopada 2024.
Sutkinja
Branka Ježek Mjedenjak, v.r.
