Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1498/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja P. b. Z. d.d., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku A. M., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu B. D., P. M., N. P., A. M. i K. B. Š., G., protiv I. ovršenice I. H. iz K. R., OIB:… i II. ovršenice T. S. iz K. R., OIB:…, radi naplate novčane tražbine ovrhom na nekretninama ovršenica, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Ovr-461/2024-8 od 26. kolovoza 2024., dana 21. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Ovr-461/2024-8 od 26. kolovoza 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja na nekretninama ovršenica podnesen 23. studenog 2023. godine.

2. Protiv rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj, kako iz sadržaja žalbe proizlazi, iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje: OZ), te predlaže pobijano rješenje preinačiti, odnosno podredno, isto ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku da ovrhovoditelj nije priložio dokaze iz kojih bi bilo vidljivo da su ovršenice u obvezi podmiriti obvezu koja proizlazi iz ovršne isprave, pa kako ovrhovoditelj nije dokazao da su ovršenice pasivno legitimirane u postupku, to je sud prvog stupnja ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu odbio.

5. Ovrhovoditelj žalbenim navodima osporava rješenje suda prvog stupnja ističući da iz potvrde zemljišnoknjižnog odjela suda prvog stupnja proizlazi da se za nekretnine u odnosu na koje je predložena ovrha može izdati zemljišnoknjižni izvadak jer su zemljišne knjige uništene, te da iz navedene potvrde proizlazi da kao evidencija vlasništva može posložiti posjedovni list katastra.

6. Međutim, takvi žalbeni navodi ovrhovoditelja su neosnovani. Naime, odredbom čl. 22. OZ propisano je da se ovrha se određuje samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako zakonom nije drukčije određeno.

7. Odredbom čl. 32. st. 1. OZ propisano je da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku.

Stavkom 2. istog članka propisano je da se odredba stavka 1. na odgovarajući način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik.

8. Iz Ugovora o kreditu od 5. travnja 2006 na osnovi kojeg ovrhovoditelj predlaže odrediti ovrhu proizlazi da su u dužnici ovrhovoditelja P. H. (korisnik kredita ujedno i založni dužnik) i A. H. (solidarni dužnik ujedno i založni dužnik). Ovrhovoditelj međutim ovrhu predlaže ovrhu odrediti protiv I. H. i T. S. dakle, protiv osoba koje nisu navedene u ovršnoj ispravi kao dužnice. S obzirom da ovrhovoditelj predlaže ovrhu odrediti protiv osoba koje nisu u ovršnoj ispravu označene kao dužnice on je, sukladno čl. 32. st. 1. i 2. OZ, bio dužan dokazati javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom odnosno presudom donesenom u parničnom postupku da je na ovršenice I. H. i T. S. prešlo dugovanje P. H. i A. H.. Ovrhovoditelj u postupku to nije učinio tako da je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je prijedlog za ovrhu odbio. 9. U odnosu na ovrhovoditeljevo ukazivanje na potvrdu zemljišnoknjižnog odjela i posjedovni list potrebno je navesti da se na nekretninama koje nisu upisane u zemljišnim knjigama vlasništvo i založno pravo, sukladno odredbama čl. 120. st. 4. i čl. 309. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) stječu polaganjem na sud odgovarajuće ovjerovljene isprave. Ovrhovoditelj u postupku ne tvrdi da je Ugovor o kreditu od 5. travnja 2006. položio u zemljišne knjige tako da u postupku nije dokazao, ne samo da je dugovanje P. i A. H. prešlo na ovršenice, već i to da je on uopće založni vjerovnik odnosno da je odgovarajućim polaganjem isprava uopće stekao založno pravo, te da bi posljedično tome ovršenice kao vlasnice nekretnina koje su nekretnine stekle nakon P. i A. H. bile dužne trpjeti namirenje njegove tražbine.

10. Ovrhovoditelj u žalbi ističe i da njegov prijedlog za ovrhu sadrži sve podatke propisane odredbama OZ. Međutim, sud prvog stupnja ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu nije odbacio zbog njegove nepotpunosti, već je isti zbog njegove neosnovanosti odbio. Stoga predmetni žalbeni navodi kojima ovrhovoditelj ukazuje na potpunost prijedloga za ovrhu ne mogu imati utjecaj na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

11. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu odbio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe ovrhovoditelj. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

12. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

U Zagrebu, 21. listopada 2024.

Sudac:

Robert Jambor, v.r.