Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: Ko-2622/2013-304

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sucu Olji Krčar Mišić kao predsjedniku vijeća uz sudjelovanje zapisničara Ane Anić, u kaznenom predmetu protiv optuženog UI, radi kaznenog djela iz članka 292. stavka 1. alineje 1 i stavka 2. u svezi članka 60 Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04 i 84/05, u daljnjem tekstu: KZ/97), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, sada Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-2152/08 od 12. prosinca 2013., uz izmjene od 8. srpnja 2024. i 11. rujna 2024., nakon održane javne rasprave 10. srpnja 2024., nastavljene 10. rujna 2024., 15. listopada 2024. i 18. listopada 2024., u prisutnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Sanje Žugić Ćuk i braniteljice optuženog, odvjetnice Vesne Rogulj, a u odsutnosti optuženog UI po članku 402. stavku 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka i rješenje Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22

- odluka i rješenje Ustavnog suda i 36/24 - dalje u tekstu ZKP/08), 23. listopada 2024. objavio je, a 18. listopada 2024.

p r e s u d i o j e

I/ Na temelju članka 455. ZKP/08

optuženi UI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin U i Ane, rođene D, rođen **.**.1961. u [adresa], općina Ružić (Drniš), RH, s prijavljenim prebivalištem u [adresa] ([adresa]), kod DI, državljanin RH, razveden, otac troje punoljetne djece, bez nekretnina, bez vrednijih pokretnina, sa završenom SSS, bez stalnog zaposlenja, osuđivan,

k r i v je

što je

- 1.) - u razdoblju od 9. rujna 2004. do 30. travnja 2005., u Zagrebu, u svojstvu direktora trgovačkog društva V.D.R. – BOND d.o.o. sa sjedištem u [adresa], u cilju djelomičnog izbjegavanja plaćanja porezne obveze navedenog trgovačkog društva za 2004. godinu s osnove poreza na dodanu vrijednost te time pribavljanja znatne nepripadne materijalne dobiti navedenom trgovačkom društvu s osnove uskraćenih poreznih davanja, i to neobračunavanjem i neprijavljivanjem dužnog poreza na dodanu vrijednost odnosno dostavljanjem netočnih podataka prilikom podnošenja prijave poreza na dodanu vrijednost, nakon što je 9. rujna 2004. kupcu PLASTICO d.o.o. ispostavio račun broj 046/2004 za isporuku vozila BMW 330 3.0 CI u ukupnoj vrijednosti 305.000,00 kn od čega s izdvojeno iskazanim porezom na dodanu vrijednost u iznosu od 55.000,00 kn, te nakon što je 24. rujna 2004. kupcu GRANDEX d.o.o. ispostavio račun broj 057/2004 za isporuku vozila Mercedes CLK 270 CDI u ukupnoj vrijednosti 483.979,95 kn od čega s izdvojeno iskazanim porezom na dodanu vrijednost u iznosu od 87.275,07 kn, iako prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine 60/96 do 55/04, u daljnjem tekstu: Pravilnik o porezu na dodanu vrijednost) u trenutku izdavanja tih računa nije bio ovlašten izdvojeno iskazati porez na dodanu vrijednost jer se trgovačko društvo V.D.R.-BOND d.o.o. nije nalazilo u sustavu poreza na dodanu vrijednost, svjestan da je ukupni iznos poreza na dodanu vrijednost, budući da je već izdvojeno iskazan, sukladno odredbi čl. 15. st. 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 47/95 do 82/04, u daljnjem tekstu: Zakon o porezu na dodanu vrijednost) bio u obvezi obračunati, prijaviti i uplatiti u Državni proračun Republike Hrvatske, protivno toj zakonskoj odredbi propustio u mjesečnoj prijavi poreza na dodanu vrijednost te u konačnom obračunu poreza na dodanu vrijednost za 2004. godinu obračunati i prijaviti porez na dodanu vrijednost iskazan na navedenim računima, pri čemu u poslovnim knjigama trgovačkog društva V.D.R. -BOND d.o.o. nije uopće evidentirao naznačene izlazne račune, a nakon što je od 27. rujna 2004. registriran u sustavu PDV-a te je bio u obvezi vršiti mjesečne prijave poreza na dodanu vrijednost te konačne obračune poreza na dodanu vrijednost i iste dostavljati Poreznoj upravi, po izvršenim uplatama po osnovi predujma od strane trgovačkog društva VULJA AUTO d.o.o. u razdoblju od 12. listopada 2004. do 9. studenog 2004. u ukupnom iznosu od 1.900.000,00 kn, protivno čl. 7. st. 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propustio za primljene predujmove obračunati porez na dodanu vrijednost u iznosu od 81.578,61 kn, ispostaviti račune sukladno čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, te isto evidentirati u knjizi izdanih računa za predujmove, mjesečnim prijavama poreza te konačnom obračunu poreza za 2004. godinu, te je pribavio neistinite račune za izvršene usluge i isporučenu robu, znajući da ti računi nisu istiniti jer u njima opisane isporuke nisu nikad izvršene, niti su po trgovačkom društvu V.D.R. – BOND d.o.o. plaćene, i to pribavio: neistinit račun trgovačkog društva M.M.T.H. d.o.o. broj 64/2004 od 28. prosinca 2004. na iznos 640.500,00 kn, od čega se na porez na dodanu vrijednost odnosi 115.500,00 kn, za prodaju bijelog mramora koji nikad nije isporučen; neistiniti račun trgovačkog društva VIND-PROM d.o.o. broj 58/04 od 26. listopada 2004. za isporuku raznih dobara ukupne vrijednosti 640.498,00 kn od čega se na porez na dodanu vrijednost odnosi 115.499,64 kn, iako isporuka robe nikad nije izvršena; tri računa navodnog izdavatelja TIHO-TRGOVINA d.o.o., i to broj 37/04 od 23. rujna 2004., 32/04 od 28. listopada 2004. i 48/04 od 4. studenoga 2004. s ukupno izdvojeno iskazanim porezom na dodanu vrijednost od 17.824,25 kn za isporuku razne građevinske robe, koja isporuka nikad nije izvršena; te račune trgovačkog društva INTERTRGOVINA d.o.o. i to broj 004/04 od 1. rujna 2004., račun broj 005/04 od 9. rujna 2004., račun broj 006/04 od 30. rujna 2004., račun broj 007/04 od 4. listopada 2004., račun 007/04 od 18. listopada 2004., račune broj 008/04, 009/04, 010/04, 011/04 i 012/04 od 19. listopada 2004., račun broj 013/04 od 9. studenoga 2004., račun broj 014/04 od 14. prosinca 2004., račun broj 015/04 od 20. prosinca 2004., račune broj 013/04 i 016/04 od 27. prosinca 2004., sve u ukupnoj vrijednosti 965.477,29 kn od čega se na porez na dodanu vrijednost odnosi 174.102,47 kn, za prodaju razne robe koja nikad nije isporučena, nakon čega je, a svjestan svih navedenih okolnosti, protivno odredbi čl. 20. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i protivno odredbi čl. 104. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost kojima je propisano da poduzetnik koji obavlja oporezive isporuke dobara i usluga ima pravo na odbitak pretporeza ako je isporuka dobara i usluga drugog obveznika poreza na dodanu vrijednost doista primljena, ispostavljene račune evidentirao u knjizi ulaznih računa trgovačkog društva V.D.R. – BOND d.o.o. u djelu obračuna pretporeza i prikazao u prijavama poreza na dodanu vrijednost za mjesečna obračunska razdoblja, tako što je u naznačenom razdoblju iskazao obračunati pretporez u ukupnom iznosu od 422.926,36 kn, za koji je iznos neosnovano umanjio obvezu poreza na dodanu vrijednost trgovačkog društva V.D.R. – BOND d.o.o., na koji je način s osnove neobračunatog i neprijavljenog poreza na dodanu vrijednost po računima izdanima društvima Plastico d.o.o. i Grandex d.o.o., s osnove neobračunatog i neplaćenog poreza na dodanu vrijednost po primljenim predujmovima te s osnove neosnovanog obračuna i iskazivanja pretporeza, za trgovačko društvo V.D.R.-BOND d.o.o. stekao nepripadnu materijalnu dobit u ukupnom iznosu od 646.780,04 kn/85.842,46 EUR1, za koji je iznos oštetio Državni proračun Republike Hrvatske,

2.) - u razdoblju od 05. siječnja 2005. do 21. ožujka 2006., u Zagrebu, u svojstvu direktora trgovačkog društva V.D.R. – BOND d.o.o. sa sjedištem u [adresa], u cilju djelomičnog izbjegavanja plaćanja porezne obveze navedenog trgovačkog društva za 2005. godinu s osnove poreza na dodanu vrijednost te time pribavljanja znatne nepripadne materijalne dobiti navedenom trgovačkom društvu s osnove uskraćenih poreznih davanja, i to neobračunavanjem i neprijavljivanjem dužnog poreza na dodanu vrijednost odnosno dostavljanjem netočnih podataka prilikom podnošenja prijave poreza na dodanu vrijednost, iako svjestan da je 27. rujna 2004. ušao u sustav PDV-a te je bio u obvezi vršiti mjesečne obračune i prijave PDV- a te konačne obračune PDV-a i iste dostavljati Poreznoj upravi, po izvršenim uplatama po osnovi predujma od strane trgovačkog društva društva VULJA AUTO d.o.o. u razdoblju od 25. veljače 2005. do 7. travnja 2005. u ukupnom iznosu od 5.319.000,00 kn, te po izvršenim uplatama po osnovi predujma od strane trgovačkog društva DEMIN-KA d.o.o. dana 10. veljače 2005. u iznosu od 458.720,00 kn, protivno čl. 7. st. 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propustio za primljene predujmove obračunati porez na dodanu vrijednost u ukupnom iznosu od 984.683,93 kn, ispostaviti račune sukladno čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, te isto evidentirati u knjizi izdanih računa za predujmove, mjesečnim prijavama poreza i konačnom obračunu poreza za 2005. godinu, te je pribavio neistinite račune za izvršene usluge i isporučenu robu, znajući da ti računi nisu istiniti jer u njima opisane isporuke nisu nikad izvršene, niti su po trgovačkom društvu V.D.R. – BOND d.o.o. plaćene, i to pribavio: neistinit račun trgovačkog društva M.M.T.H. d.o.o. broj 28/2005 od 14. veljače 2005. na iznos 311.100,00 kn od čega se na porez na dodanu vrijednost odnosi 56.100,00 kn, za prodaju bijelog mramora koji nikad nije isporučen; neistinite račune trgovačkog društva T.M.S. – PROMET d.o.o., i to račune broj 02/05 i 03/05 od 5. siječnja 2005., račune broj 04/05 i 05/04 od 7. siječnja 2005. te račune broj 17/05 i 19/05 od 10. siječnja 2005. u ukupnoj vrijednosti 1.205.597,07 kn, od čega se na porez na dodanu vrijednost odnosi 217.222,42 kn, za prodaju boje i izvođenje građevinskih radova, koja roba nikad nije isporučena, niti su radovi izvršeni; neistinit račun trgovačkog društva KATIN d.d., broj 110-03-005 od 20. siječnja 2005. u vrijednosti 352.618,70 kn, od čega se na porez na dodanu vrijednost odnosi 77.576,11 kn, za prodaju 9000 komada križića za keramiku, koji nikad nisu isporučeni; neistinit račun trgovačkog društva INTERTRGOVINA d.o.o. broj 001/05 od 10. siječnja 2005. u vrijednosti 50.508,64 kn, od čega se na porez na dodanu vrijednost odnosi 9.108,12 kn, za prodaju razne robe koja nikad nije isporučena; te neistinite račune trgovačkog društva PERO-PROM d.o.o. broj 002/05 od 14. siječnja 2005. i račun broj 004/05 od 25. siječnja 2005. za prodaju razne građevinske robe u ukupnoj vrijednosti od 669.547,31 kn od čega se na porez na dodanu vrijednost odnosi 131.538,81 kn, koja roba nikad nije isporučena, niti su računi ikad evidentirani u poslovnim knjigama društva PERO-PROM d.o.o., nakon čega je, a svjestan svih navedenih okolnosti, protivno odredbi čl. 20. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i protivno odredbi čl. 104. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost kojima je propisano da poduzetnik koji obavlja oporezive isporuke dobara i usluga ima pravo na odbitak pretporeza ako je isporuka dobara i usluga drugog obveznika poreza na dodanu vrijednost doista primljena, ispostavljene račune evidentirao u knjizi ulaznih računa trgovačkog društva V.D.R. – BOND d.o.o. u dijelu obračuna pretporeza i prikazao u prijavama poreza na dodanu vrijednost za mjesečna obračunska razdoblja, tako što je u naznačenom razdoblju iskazao obračunati pretporez u ukupnom iznosu od 491.545,46 kn, za koji je iznos neosnovano umanjio obvezu poreza na dodanu vrijednost trgovačkog društva V.D.R. – BOND d.o.o., na koji je način s osnove neobračunatog i neplaćenog poreza na dodanu vrijednost po primljenim predujmovima te s osnove neosnovanog obračuna i iskazivanja pretporeza, za trgovačko društvo V.D.R.-BOND d.o.o. stekao nepripadnu materijalnu dobit u ukupnom iznosu od 1.476.229,39 kn/195.929,31 EUR2, za koji je iznos oštetio Državni proračun Republike Hrvatske,

- dakle, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za svoju pravnu osobu pri izvršavanju obveza prema proračunu uskratio sredstva koja mu pripadaju, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi,

- čime je kaznenim djelima opisanima pod točkama 1.) i 2.) počinio kaznena djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju – opisano u čl. 292. st. 1. i 2. al. 4. u svezi čl. 60. KZ/97, a kažnjivo po članku 292. stavku 2. u svezi čl. 60. KZ/97,

optuženom UI se na temelju čl. 292. stavka 1. alineje 4. i stavka 2. KZ/97 za kaznena djela opisana pod točkama 1.) i 2.) izreke ove presude

u t v r đ u j u

KAZNE ZATVORA U TRAJANJU

OD 2 (DVIJE) GODINE ZA SVAKO DJELO

na temelju članka 60. KZ/97 optuženi UI

o s u đ u j e s e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 3 (TRI) GODINE

u izrečenu kaznu zatvora optuženiku će se uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. lipnja 2018. do 13. lipnja 2018.

III/ Temeljem čl. 158 st. 2 ZKP/08 oštećenoj Republici Hrvatskoj, dosuđuje se postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 281.771.77 eura, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), tekućom:

- na iznos od 85.842,46 eura od 30. travnja 2004., pa do isplate

- na iznos od 195.929,31 euro od 21. ožujka 2006., pa do isplate,

te se nalaže optuženom UI dosuđeni iznos imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećenoj Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

IV/ Na temelju članka 148. stavak 1 u svezi s člankom 145. stavkom 2 točke 6. ZKP/08 optuženi UI je dužan nadoknaditi sudu troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.500,00 eura, zatim temeljem članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 troškove vještačenja u ukupnom iznosu od 3.038,03 eura te temeljem članka 145. stavka 4. ZKP/08 troškove postavljenih branitelja po službenoj dužnosti u ukupnom iznosu od 2.135,18 eura, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

O b r a z l o ž e n j e

1. Uvodno označenom optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, sada Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj K-DO-2152/08 od 12. prosinca 2013. izmijenjenom 8. srpnja 2024. i **.**.2024. UI je optužen da bi počinio kazneno djelo iz članka 292. stavka 1. alineje 4. i stavka 2. u svezi članka 60. KZ/97.

Rješenjem ovog suda od 26. travnja 2024., broj: Kv-339/24, potvrđenim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj Kž-391/2024, temeljem članka 402. stavka 3. i 4. ZKP/08 određeno je suđenje u odsutnosti za optuženog UI. Stoga, ovaj postupak je proveden u odsutnosti optuženika.

Sud je optuženog UI osudio po KZ/97, a koji zakon je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela, a budući da se nakon KZ/97 Kazneni zakon nije izmijenio na način da bi isti bio povoljniji za optuženika pa nije bilo osnove da sud sudi optuženika na temelju „novog“ Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12 i 56/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/23 dalje u tekstu KZ/11). Naime, sukladno članku 3. KZ/97 prema počinitelju se primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno, a ako se nakon počinjenja kaznenog djela zakon jedanput ili više puta izmijeni, obvezno će se primijeniti zakon koji je blaži za počinitelja. Sud je utvrdio da je KZ/97, a koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio blaži za počinitelja, a budući da je u članku 292. stavku 2. KZ/97 propisao maksimum kazne zatvora koja se optuženiku za ovo kazneno djelo može izreći u trajanju od osam godina. Kazneno djelo koje se stavlja na teret optuženiku ima pravni kontinuitet u članku 256. stavku 3. KZ/11, a koji je propisao zakonski maksimum za ovo kazneno djelo od deset godina zatvora. Sud nije utvrdio da bi članak 256. stavku 3. KZ/11 bio blaži za konkretnog počinitelja jer je kao kvalifikatorno obilježje propisivao da je počinjenjem djela došlo do smanjenja ili neutvrđena porezne obveze velikih razmjera, za razliku od članka 292. stavku 2. KZ/97 koji je kao kvalifikatorno obilježje predviđao da je kaznenim djelom pribavljen samo znatna imovinska korist, a budući da je djelima za koje je optuženik osuđen došlo do uskrate sredstava prema proračunu u iznosu koji premašuje oba iznosa, pa stoga sud to obilježje nije smatrao za počinitelja relevantnim.

2. Očitujući se o navodima optužbe, braniteljica optuženog UI se izjasnila se optuženik ne smatra krivim za učin kaznenih djela koja su mu stavljena na teret izmijenjenom optužbom i da nije suglasna s imovinskopravnim zahtjevom. Optuženi UI, prije nego što je postao nedostupan pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj također se očitovao o osnovanosti optužbe te je naveo da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret optužnicom državnog odvjetništva, time da se isti očitovao o optužnici prije izmjena optužbe od 8. srpnja 2024. i 11. rujna 2024.

3. Budući da je optuženi UI nedostupan sudu te mu je suđeno odsutnosti, pročitana je obrana koju je ovaj optuženik iznio na raspravi 13. lipnja 2018.

Na navedenoj raspravi optuženik je naveo kako su temelj za kaznenu prijavu, a kasnije za optužnicu bili zapisnici Porezne uprave od 27. veljače 2006. te porezno rješenje od 12. travnja 2006., što je svakako izvan vremena u kojem je on bio vlasnik i direktor tvrtke V.D.R. – BOND d.o.o., kao i vremena za podnošenje prigovora i potrebne dokumentacije na zapisnik Porezne uprave i žalbe na navedena rješenja. Nadalje, naveo je kako on nije bio u obvezi podnošenja poreznih prijava pa da samim time niti nema odgovornost za te propuste. Naveo je i kako je porezna uprava napravila zapisnik i rješenje na temelju manjeg dijela dokumentacije i nedostataka većine poslovne dokumentacije te da je u samom startu počinjena velika pogreška poreznim rješenjem, bez realnog pokrića za što on nije odgovoran pa je time i optužba državnog odvjetništva samo prijepis pogrešno utvrđenog stanja, što za sobom povlači da je osnova za optužbu potpuno izvan realiteta. Istaknuo je i da iako je ugovorom o prijenosu poslovnog udjela definirano da je potpisom istog preuzeta sva daljnja odgovornost za tvrtku V.D.R. – BOND d.o.o. te da je novi vlasnik u potpunosti upoznat sa stanjem dugovanja - potraživanja i obveza prema institucijama države te preuzimanjem istih i poslovne dokumentacije, državno odvjetništvo je propustilo da odgovornu osobu tj. novog vlasnika potražiti i razriješi pitanje odgovornosti za ono za što ga se tereti. Zbog toga optuženik smatra i da su povrijeđene odredbe Zakona o kaznenom postupku po kojima je optužba dužna prikupiti dokaze kako u korist optužbe, tako i u korist obrane, kao i članka 207. stavak 1., 2. i 3. ZKP, po kojem je optužba bila dužna pronaći vlasnika tvrtke i oduzeti dokumentaciju, računala te druge po zakonu utemeljene isprave, ali ništa od toga nije učinjeno. Time su tijekom istrage po stavu optuženika počinjene bitne pogreške. Slijedeći korak koji je učinjen je nalog suda financijskom vještaku da izradi nalaz o poslovanju nakon čega vještak traži dokumentaciju koja mu je potrebna za izradu nalaza, a koja mu uopće nije dostavljena te iako nije dobio traženu dokumentaciju i umjesto da se očituje o nemogućnosti izrade realno utemeljenog naloga, vještak se upustio u vlastitu proceduru što bi moglo biti, a što ne, po vlastitoj procjeni, bez valjanog dokaza za isto, za što optuženik navodi da u svojoj biti predstavlja kazneno djelo klevete. Tako na primjer, za novac tvrtke Vulja auto d.o.o. koji je njihovo vlasništvo obračunava porez na dohodak kao obvezu za izuzeti novac i PDV, što nikako nije moguće učiniti, a ta je stavka vještačenja predmet drugog suda, Županijskog suda u Bjelovaru, u predmetu broj K-13/15, znači dva puta ga se sudi za isto djelo. Najveća stavka u vještačkom nalazu su automobili prodani tvrtkama Grandex i Plastico te Vulja auto, gdje je vještak samo obračunao PDV na izlazne fakture, bez ikakve dvojbe o tome da su ti automobili plaćeni putem cesije i plaćeni s pretporezom koji je kao takav odbijen i proknjižen, a isto tako ni jedan automobil na hrvatskom tržištu ne može biti registriran bez plaćenog PDV-a jer su to bili novi automobili te registrirani. Obzirom na račune tvrtke Demin-KA naveo je da su ti računi predmet drugog kaznenog postupka koji se vodi kod ovog suda broj K-355/15 i isto tako su plaćeni putem cesije ili kompenzacije, što bez dokumentacije u ovom trenutku se ne može točno sjetiti. Računi tvrtke Vind prom d.o.o. su vjerodostojni dokumenti te zbog čega je Porezna uprava iste stavila kao sporne, nije mu poznato, ali mu je poznato da je vlasnik te tvrtke poginuo u saobraćajnoj nesreći, zbog čega mu je žao, ali njegova odgovornost za prijavu poreznoj upravi ne postoji i ne može biti odgovoran za nju. Obzirom na sve izneseno, propuste državnog odvjetnika, vještaka te Porezne uprave, moli sud da analizira detaljno sve dokaze te zbog mnogih dvojbi i nedostatka dokaza navode optužbe odbije kao na zakonu neutemeljene i donese oslobađajuću presudu. Na postavljeno pitanje braniteljice da li je ikada preuzeo rješenje Porezne uprave od 04. studeni 2005. isti navodi da naravno da ne jer da je prestao biti direktor i vlasnik V.D.R. – BOND i to u siječnju 2006. godine. Na posebno pitanje ZODO vezano za točku 1 optužnice isti je naveo da su navodi optužbe apsolutno netočni, da je društvo VDR Bond bilo u sustavu PDV-a, i da je po naputku Porezne uprave donijelo obrasce. Naveo je kako apsolutno nitko nije oštećen njegovim postupanjem, pa tako ni proračun Republike Hrvatske. Za sve iznose vezano za točku 2 ispostavljeni su računi te je uredno plaćen PDV i g. GI je detaljno iskazivao na Županijskom sudu u Bjelovaru, a radilo se o tome da je TD Vulja auto naručivalo od tvrtke VDR Bond vozila, građevinski materijal, željezo, kamen, pločice i slično te su se navedene uplate upravo odnosile na tu vrstu robe u periodu koji se navodi u optuženju. Vezano za točku 3 ne sjećam se točno što je kupljeno od tvrtke M.M.T.H. ali se radilo o kupnji materijala i to u par navrata. Na posebno pitanje suca da li se sjeća poslovnog odnosa s ZI i iznosa od 458.720,00 kuna optuženik je naveo da se sjeća i da koliko se može prisjetiti se to radilo o sanaciji nakon provedenog razminiravana. Nadalje, nije mu logično da Porezna uprava koja je tražila dokumentaciju od novog vlasnika i nije došla do istog, samo zbog toga izvodi zaključak da je nešto nevjerodostojno te da se radi o proizvoljnoj konstataciji. S društvom Demin Ka surađivao je nekih četiri do pet mjeseci.

4. Dakle, uzevši u obzir navode iz obrane optuženog UI u ovom postupku nije bilo sporno da je on bio direktor trgovačkog društva V.D.R. – BOND d.o.o., no sporno je u kojem je periodu bio na toj funkciji. Sve ostale okolnosti iz činjeničnog opisa optužbe optuženik je osporio.

5. Uz suglasnost stranaka na raspravi je pročitana dokumentacija u spisu i to povijesni izvadak iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za tvrtku M.M.T.H. d.o.o. Zagreb (list 57 do 59 spisa), povijesni izvadak iz Sudskog registra za tvrtku Intertrgovina d.o.o. (list 60 do 61), povijesni izvadak iz Sudskog registra za tvrtku Vulja auto d.o.o. za trgovinu i usluge (list 62 do 64), povijesni izvadak iz Sudskog registra za tvrtku T.M.S.-promet (list 65 do 66), povijesni izvadak iz Sudskog registra za tvrtku Pero-prom d.o.o. (list 67 do 69 spisa), povijesni izvadak iz Sudskog registra za tvrtku Katin Zagreb d.o.o. (list 70 do 73), povijesni izvadak iz Sudskog registra za tvrtku V.D.R.- Bond d.o.o. (list 74 do 76), ugovor o ustupu poslovnog udjela od 04.02.2004.g. (list 77 do 80), odluka o promjeni članova - osnivača društva od 04. veljače 2004. (list 81 do 82), izjava o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću (list 83 do 87), ugovor o prijenosu poslovnog udjela između I optuženog UI i ŽI iz [adresa] od 21. ožujka 2006. (list 88 do 90 spisa), odluka o promjeni poslovne adrese, razrješenju i imenovanju člana uprave - direktora od 21. ožujka 2006. (list 91 do 92), potpisni karton - kunski račun za poslovni subjekt V.D.R.-Bond d.o.o. (list 93 do 94), obrazac Bon 2 s podacima o solventnosti na dan 31.12.2005. (list 95), očevidnik o danima insolventnosti i redoslijed plaćanja za trgovačko društvo V.D.R. - Bond d.o.o. sa obrascem Bon 2 Erste & Steiermarkische Bank (list 214 do 227 spisa), podaci Podravske banke i to potvrda o solventnosti za trgovačko društvo V.D.R. - Bond (list 228 do 229), čita se nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financije i računovodstvo Mladena Selec (list 331 do 393), izvršen je uvid u račun R-1 br. 148-08-004 V.D.R.- Bond od 21.10.2004. (list 417), račun R-1 br. 162-08-004 V.D.R.- Bond od 27.11.2004. (list 418), račun R-1 br. 163-08-004 V.D.R.- Bond od 07.12.2004. (list 419), račun R-1 otpremnica broj 164-91-004 V.D.R.- Bond od 15.12.2004. (list 420), dokumentacija Erste & Steiermarkische Bank d.d., izvodi prometa po računu za period 26. kolovoza 2004. do 31. prosinca 2005. (list 431 do 439), dokumentacija Podravske banke promet po računu V.D.R - Bond za razdoblje od 26. kolovoza 2004. do 31. prosinca 2005. te kopije naloga isplata iz 2004. (list 440 do 452), čita se nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka Rodoljuba Prpića (list 453 do 474 i 754 do 761), dopuna nalaza i mišljenja vještaka za računovodstvo i financije Rodoljuba Prpića (list 774 do 797), imovinskopravni zahtjev ODO-a u Zagrebu Građansko-upravni odjel (list 811 do 813), zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza i drugih davanja kod poreznog obveznika V.D.R.-Bond Ministarstva financija - Porezne uprave klasa: UP/I-471-02/05-01/272, ur. broj 513-07-01-06-18 od 27.02.2006. (list 379 do 396), porezno rješenje Ministarstva financija - Porezne uprave, klasa UP/I-471-02/05-01/272 od 12. travnja 2006. (list 397 do 411), izvadci Erste Steiermarkische Bank o prometu po žiro-računu trgovačkog društva V.D.R.-Bond (list 412 do 447), stanje računa trgovačkog društva V.D.R. - Bond na dan 09. svibnja 2007. (list 448 do 450), izvadci Podravske banke d.d. o prometu po žiro-računu trgovačkog društva V.D.R. -Bond (list 451 do 456), povijesni izvadak iz Sudskog registra za trgovačko društvo Vulja auto d.o.o. (list 457 do 459), specijalna punomoć od 04. ožujka 2003. godine (list 460), potvrda o primopredaji od 09. studeni 2005. (list 461), račun trgovačkog društva Vulja auto d.o.o. za isporuku osobnog automobila Mercedes 200 kompresor, broj 007/2004 od 23. kolovoza 2004. (list 462), očitovanje PUZ-a Odjela za upravne poslove od 04.02.2004. (list 463 do 464), račun V.D.R.-Bond broj 057/04 od 24. rujna 2004. izdanog kupcu Grandex d.o.o za isporuku vozila Mercedes CLK 270 CDI u ukupnoj vrijednosti 483.979,95 kuna (list 465 do 466), knjiga ulaznih i izlaznih računa za trgovačko društvo V.D.R. -Bond (list 467 do 471), bruto bilanca za 2004. za trgovačko društvo V.D.R. - Bond (list 472 do 475), knjiga primljenih ulaznih računa za V.D.R.-Bond (list 476), knjiga izdanih izlaznih računa za

V.D.R.-Bond (list 477 do 479), prijave poreza na dodanu vrijednost trgovačkog društva

V.D.R.-Bond (list 480 do 490), financijska kartica "pretporez po ulaznim računa za trgovačko društvo V.D.R.-Bond (list 491 do 493), podaci iz informacijskog sustava Porezne uprave za trgovačko društvo V.D.R. -Bond (list 494 do 502), generalna punomoć od 26.11.2002. (list 503), statusni podaci za trgovačko društvo Vind-prom d.o.o. (list 504 do 505), podaci iz informacijskog sustava Porezne uprave za trgovačko društvo Vind-prom (list 506 do 507), račun trgovačkog društva Vind-prom d.o.o. broj 58/04 od 26.10.2004. (list 508 do 519), povijesni izvadak iz Sudskog registra za trgovačko društvo V.D.R. - Bond (list 520 do 526), račun društva M.M.T.H. d.o.o. broj 64/2004 od 28. prosinca 2004. (list 527) i račun broj 28/05 od 04. veljače 2005. (list 528), prijave poreza na dodanu vrijednost za 2004. godinu za trgovačko društvo M.M.T.H. d.o.o. (list 529 do 532), zapisnik Porezne uprave o obavljenom inspekcijskom nadzoru poreza na dodanu vrijednost poreznog obveznika M.M.T.H. d.o.o. od 30. ožujka 2006. (list 533 do 540), porezni izvadak iz Sudskog registra za trgovačko društvo Inter trgovina (list 541 do 543), podaci iz informacijskog sustava Porezne uprave za trgovačko društvo Inter trgovina d.o.o. (list 544 do 546), račun trgovačkog društva Inter trgovina broj 004/04 od 01. rujna 2004. (list 547), računi trgovačkog društva Inter trgovina broj 005/04 od 09. rujna 2004. (list 553), račun broj 006/04 od 30.rujna 2004. (list 554), račun broj 007/04 od 04. listopada 2004. (list 555), račun broj 007/04-1 od 18. listopada 2004. (list 556), račun broj 008/04, 009/04, 010/04, 011/04 i 012/04 od 09. listopada 2004. (list 557 do 565), račun broj 013/04 od 27. prosinca 2004. i 09. studenog 2004. (list 566 i 567), račun broj 014/04 od 14.12.2004. (list 568), račun broj 015/04 od 20. prosinca 2004. (list 569), račun broj 016/04 od 27.12.2004. (list 570), povijesni izvadak iz Sudskog registra za društvo T.M.S. promet (list 571 do 573), podaci iz informacijskog sustava Porezne uprave za trgovačko društvo T.M.S. promet d.o.o. (list 574 do 575), računi trgovačkog društva T.M.S. promet d.o.o. i to račun broj 02/05 i 03/05 od 05. siječnja 2005. (list 576 do 577), račun 04/05 i otpremnica 05/05 od 07. siječnja 2005. (list 578 do 579), račun broj 17/05 i otpremnica broj 19/05 od 10.01.2005. (list 580 do 581), zapisnik Porezne uprave o obavljenom financijskom nadzoru kod poreznog obveznika T.M.S. promet d.o.o. od 28. ožujka 2006. (list 582 do 592), povijesni izvadak iz Sudskog registra za trgovačko društvo Pero prom (list 593 do 595), podaci iz informacijskog sustava Porezne uprave za trgovačko društvo Pero prom d.o.o. (list 596 do 599), računi trgovačkog društva Pero prom broj 002/05 od 14. siječnja 2005. (list 600), račun broj 004/05 od 25. siječnja 2005. (list 601), prijava poreza na dodanu vrijednost za siječanj 2005. godine trgovačkog društva Pero prom (list 602), povijesni izvadak iz Sudskog registra za trgovačko društvo za Katin d.d. (list 603 do 606), podaci iz informacijskog sustava Porezne uprave za trgovačko društvo Katin d.d. (list 607 do 608), stanje računa poreznog obveznika Katin d.d. na dan 31.12.2005. (list 609 do 610), računi trgovačkog društva Katin d.d. i to račun R-1 otpremnica broj 110-03-005 od 20. siječnja 2005. (list 612), računi Tiho trgovine d.o.o. broj 37/04 od 23. rujna 2004. (list 631), račun broj 32/04 od 28. listopada 2004. (list 632), račun broj 48/02 od 04. studeni 2004. (list 633), podaci iz informacijskog sustava Porezne uprave za trgovačko društvo Tiho trgovina d.o.o. i ŠI (list 634 do 639 i 642), očitovanje Raiffeisen banke d.d. od 20.04.2007. (list 640 do 641), karton deponiranih potpisa za Tiho trgovina d.o.o. (list 643), očitovanje Raiffeisen banke d.d. od 19. studeni 2007. (list 644), dopis VB Leasinga od 29. studeni 2007. (list 645), dopis HZMO-a od 21.11.2007. (list 651 do 653), dopuna nalaza i mišljenja vještaka za knjigovodstvo i financije (list 753-761), dopuna nalaza i mišljenja (list 774-797), imovinsko pravni zahtjev ODO Zagreb (list 811-813), dopis Porezne uprave Ispostave Centar od 05.12.2018. godine uz priležeću dokumentaciju (list 943-962), presuda Županijskog suda u Bjelovaru K- 13/15, Presuda Vrhovnog suda RH Kž-403/18, nalaz i mišljenje vještaka grafologa na listu 1012 do 1020.

Stranke nisu stavile primjedbe na pročitanu materijalnu dokumentaciju.

Uz suglasnost stranaka nadalje su pročitani i nalazi i mišljenja vještaka Rodoljuba Prpić i Mladena Seleca.

Na temelju članka 431. stavka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08 pročitani su iskazi svjedoka s rasprava, i to Željka Kantara, JI, TI, SI, HI, GI, LI, II, ĐI, VI, PI, EI, ČI, BI. Naime, radi se o svjedocima koji su ispitani na raspravi, u prisutnosti stranaka te su stranke imale i prilike i mogućnosti ispitati ove svjedoke na sve okolnosti, dok obrana nije navela niti jednu novu okolnost koja bi opravdavala ponovno pozivanje ovih svjedoka na raspravu.

Također, temeljem članka 431. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku, pročitani su i iskazi svjedoka NI (list 241) i FI (list 244), a koji svjedoci su ispitani pred sucem istrage Županijskog suda u Zagrebu, u sklopu provedene istrage kaznenog djela. Na iskazima ovih svjedoka nije temeljena sudska presuda, niti ih je sud uzeo u obzir.

Na sve pročitane iskaze svjedoka stranke nisu stavile nikakve primjedbe.

Usvojen je dokazni prijedlog obrane te je u svojstvu svjedoka na raspravi ispitan ĆI.

Nadalje, sud je na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08 odbio kao nevažne dokazne prijedloge obrane za ispitivanje svjedoka UIS i ispitivanja svjedoka NI i FI. Naime, obrana je predložila u svojstvu svjedoka ispitati UIS na okolnost vršenja poreznog nadzora, no budući da o samom poreznom nadzoru u spisu postoji opširna materijalna dokumentacija te uzevši u obzir protek vremena od samog događaja pa time i izvjesnu okolnost da se ova svjedokinja nakon skoro dvadeset godina zasigurno neće sjetiti eventualnih dodatnih pojedinosti provođenja poreznog nadzora, a koje nisu već prethodno navedene u samoj materijalnoj dokumentaciji, sud je ovaj dokazni prijedlog odbio kao nevažan.

Ujedno, kao nevažni su odbijeni dokazni prijedlozi obrane za saslušanjem svjedoka NI i FI. Naime, radi se o svjedocima koji su već prethodno ispitani tijekom istrage, a koje je vođena po odredbama Zakona o kaznenom postupku iz 1997. Braniteljica nije navela nikakve dodatne niti nove okolnosti zbog kojih predlaže ove svjedoke ispitati, a sud je utvrdio kako je za utvrđivanje odlučnih činjeničnog stanja u ovom kaznenom postupku iskaz ovih svjedoka u cijelosti nevažan, odnosno da ovi svjedoci nemaju nikakva relevantna saznanja o kaznenim djelima. To tim više što je sud činjenice u ovom kaznenom postupku utvrdio kao nesporne na temelju opširne materijalne dokumentacije koja prileži spisu te iskaza svih ispitanih svjedoka te provedenim vještačenjima.

Nadalje, temeljem čl. 421 st. 1 toč. 2 ZKP/08 kao nevažni su odbijeni dokazni prijedlozi za ispitivanjem svjedoka RI, KI i MI. Naime, obrana je navela kako su KI i MI bili suoptuženici UI u istrazi te da se radilo o istom modusu operandi, iako je odvjetništvo u odnosu na firme ovih osoba odustalo jer su oni poslovni odnos potkrijepili materijalnom dokumentacijom. Sud je odbio kao nevažan ovaj dokazni prijedlog jer računi ovih trgovačkih društava nisu predmet ovog kaznenog postupka pa se njihovom ispitivanju u odnosu na sporne činjenice ne bi dobila nikakva relevantna saznanja. RI obrana je predložila saslušati na okolnost poznanstva i suradnje s AI te na okolnost da li on ima kakvih saznanja o poslovnim odnosima. Ovaj dokazni prijedlog sud smatra nevažnim jer niti jedna okolnost na koju je ovaj svjedok predložen nije relevantna za ovaj kazneni postupak, dok je iz iskaza ĆI razvidno kako RI nije povezan s ovim postupkom, niti s društvima obuhvaćenim činjeničnim opisom kaznenih djela, već da je isti samo rekao kako je i on imao problema i kaznenih postupaka zbog UI. RI nije spomenuo niti optuženik u svojoj obrani.

Temeljem članka 421 stavka 1 točke 3 ZKP/08 odbijen je dokazni prijedlog za ispitivanje svjedoka OI i CI. Naime, obrana je predložila ispitivanje svjedoka OI te CI, a koji su bili suoptuženici UI po optužnici državnog odvjetništva, a budući da se radi o osobama koje se i činjenično spominju u optužnici da bi optuženik s njima surađivao. Ovaj dokazni prijedlog odbijen je kao neprikladan jer je iz spisa razvidno da se radi o osobama koje su već dugo vremena, odnosno godinama nedostupne pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, žive na nepoznatim adresama pa je izvjesno da se izvođenjem tih dokaza odlučne činjenice utvrđivale s velikim poteškoćama. Naime, u odnosu na ove svjedoke je u drugom kaznenom postupku doneseno rješenje o suđenju u odsutnosti, list 1185 spisa, i upravo zbog činjenice njihove ne dostupnosti pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Time da je potrebno napomenuti kako je sud imao na raspolaganju brojne svjedoke i materijalnu dokumentaciju iz kojih je činjenično stanje utvrdio kao nesporno, a što će biti obrazloženo u nastavku ove presude.

Temeljem čl. 421 st. 1 toč. 4 ZKP/08 odbijen je dokazni prijedlog za ispitivanje svjedoka UR jer sud smatra da se radi o prijedlogu podnesenom radi odugovlačenja postupka. Naime, obrana je predložila da se u svojstvu svjedoka ispita UR, a radi se o osobi koja je s optuženikom sklopila ugovor o prijenosu poslovnih udjela. Navedenu osobu predlaže ispitati na okolnost preuzimanja TD V.D.R.

– BOND od optuženika, vođenje financijskog poslovanja, podnošenje konačnog PDV- a 2005.-2006., vođenja materijalne i financijske dokumentacije i podizanja novčanih sredstava kod Erste i Podravske banke. Naime, radi se o osobi koja je od samog početka nedostupna pravosudnim tijelima Republike Hrvatske te je u odnosu na njega raspisana objava radi utvrđivanja adrese prebivališta i boravišta time da do održavanja rasprave podaci nisu zaprimljeni. Također, radi se o osobi koja je preuzela društvo nakon inkriminacije, i to u vrijeme kada su računi društva već bili u dugotrajnoj blokadi, nakon čega nije bilo naznaka da bi ovo društvo na bilo koji način nastavilo s poslovanjem, a zbog čega je sud utvrdio kako je ovaj prijenos poslovnih udjela zapravo bio izvršen fiktivno i u cilju pokušaja izbjegavanja kaznene odgovornosti optuženog UI, a što će biti detaljnije obrazloženo u nastavku obrazloženja ove presude.

Sud je odbio prijedlog obrane za provođenjem financijskog vještačenja na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08. Naime, obrana je predložila da se provede ovo vještačenje jer je u spis dostavila presudu ŽS u Bjelovaru broj K-13/15 i presudu Vrhovnog suda RH broj Kž-404/18. Naime, obrana je istaknula da je navedenim presudama optuženik već pravomoćno osuđen za djelo koje je počinio u istom vremenskom periodu na štetu istog oštećenika pa da bi time i bio inkriminacije iz ovog kaznenog postupka se imao smatrati presuđenom stvari zbog čega predlaže provesti financijsko vještačenje radi utvrđenja koji bi eventualno bio iznos koji nije obuhvaćen tom inkriminacijom iz prethodnih presuda odnosno koji točno iznos već prethodnim presudama nije presuđen. Sud je odbio ovaj dokazni prijedlog jer je u presudama koje je dostavila obrana jedino što je slično ovom kaznenom postupku jest da je optuženik presuđen za kazneno djelo u sličnom periodu i za radnje koje je poduzimao kao odgovorna osoba društva V.D.R. – BOND d.o.o. No u ovom kaznenom postupku optuženik se tereti da bi oštetio državni proračun na način da je izbjegao prijavu i plaćanje porezne obveze dok je u presudama dostavljenim od strane obrane presuđen za poduzimanje radnji na štetu svog društva. Stoga, ne radi se o već presuđenoj stvari.

6. U cilju utvrđivanja spornih činjenica u ovom kaznenom postupku, na prijedlog obrane na raspravi je ispitan svjedok ĆI, a koji je u svom iskazu naveo da je on 2000. osnovao firmu MAVIMA, a koja se bavila proizvodnjom brašna i pekarskih segmenata. Preko nekog je saznao da je optuženi UI zainteresiran za kupnju brašna u većim količinama. On se tada i susreo s optuženim UI koji mu je rekao da je zainteresiran za kupnju otprilike 25 tona. Nakon tog sastanka on je UI sastavio ponudu, ne zna da li je ona glasila na njega ili na njegovo društvo, no misli da je čak glasila na njega jer je u pravilu ponude radio za fizičke osobe, a tek onda ako je došlo do realizacije bi službeno račun bio izdan na društvo. Na toj ponudi bio je i memorandum firme ovog svjedoka. UI mu je javio da mu je ta ponuda skupa i da neće kupiti to brašno od njega i time je njihova poslovna suradnja u cijelosti završila. Nakon toga on s UI nije imao više nikakav kontakt, niti su se susretali, možda su se jednom slučajno sreli u gradu. Svjedok je naveo kako je on imao također i druge firme M.M.T.H. d.o.o. i M.M.T.H. ORBIS d.o.o. u sklopu kojih se bavio građevinom, no što se tiče tih firma nikad nije poslovao s optuženik UI. Naveo je i kako on nikada nije niti prema optuženom UI niti prema bilo kojoj njegovoj firmi izdao niti jedan račun. S firmom V.D.R.-bond d.o.o. nikad nije poslovao, za tu firmu čuo je tek ovdje na sudu. Na poseban upit ZOKDO naveo je da je društvo M.M.T.H. d.o.o. osnovano možda nekoliko godina nakon MAVIME, no ne može se sad konkretno sjetiti godine, morao bi pogledati papire. Nikada niti preko tog društva M.M.T.H. d.o.o., a niti bilo kojeg drugog društva nije trgovao bijelim mramorom. Na upit ZOKDO, a kada su svjedoku ĆI predočeni računi društva M.M.T.H. d.o.o. od 28.12.2004. i 14.2.2005., isti je naveo da se ne radi o računima koje je on izdao ili koje bi izdalo njegovo društvo. Iz samog izgleda računa naveo je da oni ne odgovaraju računima koje je on izdavao pa tako na računu od 28.12.2004. nije prikazan memorandum, a svjedok navodi kako on nikada nije izdavao račune bez memoranduma dok na oba računa iako je otisnut pečat koji bi odgovarao pečatu njegovih trgovačkih društava, on te račune nije izdao zato jer je on uvijek na drugačiji način potpisivao i pečatio račune i to bez iznimke na način da je napisao „U Zagrebu i datum“ na lijevoj strani na dnu dokumenta, a ne kako je na predočenim računima navedeno na listu 1119 i 1120 spisa. Naime, svjedok ĆI je naveo kako je on pored mjesta i datuma otisnuo štambilj i tek bi onda skroz desno se potpisao, a potpis nikad nije bio na pečatu. Također na računima koji su mu predočeni, navedeno je da su isti izdani za bijeli mramor, dok je svjedok ponovio kako on nikada nije radio poslove vezano uz bilo kakav mramor. Naveo je kako mu na predočenim računima potpis izgled slično potpisu kojim se on potpisuje. Svjedok ĆI naveo je kako on ne zna kako su nastali računi koji su mu prethodno predočeni te da na to pitanje samo može odgovor dati optuženi UI. Svjedok je još jednom kategorički naveo da on te račune nije izdao, a da on i inače radi na način da račune izdaje tek nakon što obavi neki posao, dok ovaj posao nije obavljao. Na poseban upit braniteljice na koji način bi se onda njegov potpis mogao nalaziti na tim dokumentima svjedok je naveo da on misli da se radi o skeniranim potpisima jer da ih on sigurno nije potpisao. Na daljnji upit braniteljice ĆI je naveo da on zna tko je RI, da je to otac DR, a on je osobno s njim imao kontakt jer je on bio zaposlen u FINI te je upravo njemu predao dokumente kada je osnivao društvo MAVIMA, kasnije ga je bolje upoznao jer su zajedno odsluživali zatvorsku kaznu. Na poseban upit braniteljice da li mu je poznato da RI poznaje UI, svjedok je naveo da mu je poznato jer da kada je bio u zatvoru i dobio poziv u ovom kaznenom postupku, na prvu nije shvatio o kojim se osobama tu radi pa je poziv pokazao RI koji mu je rekao da je i on imao problema i kaznenih postupaka upravo zbog UI. Na daljnji upit braniteljice naveo je da RI nikada nije od njega kupovao nikakve pekarske proizvode, niti su u tom smislu surađivali, no RI je znao čime se njegovo društvo bavi budući da mu je radio registraciju firme. Na daljnji upit je naveo da on za društva REVOLUST i INTER nije čuo. Na poseban upit suda naveo je da njegova firma nikada nije primila novac od AI ili njegovog društva, novac nije isplaćen niti jednoj od njegovih firmi.

Sud je iskaz svjedoka cijenio kao istinit. Svjedok je iskazivao životno, logično i uvjerljivo vezano uz odnose i činjenice koje su mu poznate. Detaljno je opisao kako nikada s optuženim UI nije surađivao i kako računi koji su mu predočeni nisu vjerodostojni, a što je svjedok i detaljno obrazložio. Budući da je ovaj svjedok bio suoptuženik UI te da je državno odvjetništvo odustalo od daljnjeg kaznenog progona ovog optuženika zbog zastare, to ovaj svjedok nije imao razloga neistinito iskazivati, a s obzirom na to da se protiv njega više postupak niti ne može voditi.

7. Na raspravi je pročitan iskaz svjedoka Željka Kantara, a koji je naveo da poznaje optuženog UI, upoznao ga je preko prijatelja i bio mu je jamac za osobni automobil marke Peugeot 2005. godine. Naveo je kako je on tada bio vlasnik firme Pero prom sa sjedištem u [adresa]. Na poseban upit optužbe naveo je kako je on bio direktor i odgovorna osoba TD Pero prom od 2005. godine, kada je firmu kupio od SI. Prilikom kupnje firme od SI, koja kupnja je napravljena kod javnog bilježnika, istom prilikom je preuzeo i pečat firme Pero prom te bankovnu karticu. Firma je poslovala preko postojećeg žiro-računa otvorenog kod Zagrebačke banke, kao što je poslovala i u vrijeme dok je vlasnik bio SI. Na adresi [adresa] bila je prijašnja adresa sjedišta firme za vrijeme vlasništva SI. Sjedište tvrtke je on osobno promijenio. Na daljnje pitanje da li je njegovo TD Pero prom poslovalo s TD V.D.R. – BOND, svjedok je naveo da nije i ne sjeća se da bi poslovao s optuženim UI. Firma Pero prom bavila se skupljanjem sekundarnih sirovina, a koje je kupovala od različitih firmi te fizičkih osoba. Knjigovodstvo tvrtke je vodio PI, koji je radio u ovlaštenom servisu. TD Pero prom imalo je dosta zaposlenih, ne zna točno koliko, a račune je osobno potpisivao. Kada se svjedoku predočavaju računi izdani od TD Pero prom broj 002/05 od 14.01.2005. i račun broj 004/05 od 25.01.2005., isti je naveo da se radi o pečatu njegove firme, dok ne zna tko je parafirao i potpisao račune. Na daljnje pitanje da li je njegovo društvo prodavalo predmete koji su na računima, isti je naveo da ne zna. Izričito poriče da bi paraf na računima bio njegov. Također ne zna zašto je na računu odgovorna osoba SI te navodi da je to zapravo pečat firme kakav je firma koristila dok je bila u vlasništvu SI. Kasnije je promijenio štambilj firme jer je firma promijenila sjedište. Na daljnje pitanje, da li je PI vodio knjigovodstvo i prije nego što je firma kupljena, isti navodi da ne zna, i da to treba pitati SI. Na posebno pitanje obrane optuženog UI naveo je da nema nikakvog saznanja vezano za jamstvo i kupnju spornog automobila, niti je ikada dobivao račune za platiti. Preko prijatelja PI upoznao je optuženog UI, i iz tog razloga je istom bio jamac. TD Pero prom je završilo u stečaju, a 2006. je otišao na bolovanje budući da je imao transplantaciju. Na poseban upit optuženog UI da li dopušta mogućnost da je PI donosio račune isti navodi da da, a na daljnje pitanje kakve račune, isti navodi da se ne sjeća. Sjeća se da je bilo govora o nekim računima i kompenzaciji koju je on potpisao, međutim, ne sjeća se više ničega jer je proteklo dvanaest godina.

Sud je iskaz svjedoka cijenio kao istinit jer je ovaj svjedok iskazivao životno, logično, dok je njegov iskaz sukladan i materijalnoj dokumentaciji u spis. Svjedok je s obzirom na protek vremena svjedočio o okolnostima koje su mu poznate i kojih se i dalje sjeća te je detaljno opisao zbog čega računi koji su mu predočeni ne mogu biti vjerodostojni, odnosno da se na tim računima ne nalazi niti njegov potpis niti paraf, a i da je na račune otisnut pečat koji je u to vrijeme bio ne važeći jer se promijenilo sjedište firme, pa time i pečat društva, kao i da u to vrijeme odgovorna osoba firme nije bio naznačeni SI.

8. Na raspravi je pročitan iskaz TI, a koji je u iskazao naveo da optuženog GR ne poznaje, niti je za njega ikada čuo. Poznata mu je tvrtka Pero prom, vlasništvo njegovog brata SI i u toj firmi je on bio zaposlenik do 1996. Na poseban upit obrane optuženog što je točno radio u društvu Pero prom isti je naveo da je on bio direktor tvrtke, dok je vlasnik bio njegov brat. Firma se za vrijeme dok je on radio bavila trgovinom.

Sud je iskaz svjedoka cijenio kao istinit jer je ovaj svjedok iskazivao životno i uvjerljivo o činjenicama i okolnostima koje su mu poznate, dok njegov iskaz nije doveden u pitanje niti jednim drugim dokazom izvedenim na raspravi.

9. Na raspravi je pročitan iskaz SI, a koji svjedok je u iskazu naveo da je on bio osnivač TD Pero Prom koje je poslovalo u razdoblju 1992. do zaključno prosinca 2004., kada je poslovni udio prenesen na ČI u cijelosti. Udio u TD Pero Prom prodao je Željku Kantaru bez dugovanja u samoj tvrci, a isti se bavio skupljanjem sekundarnih sirovina te je prodaja poslovnog udjela ovjerena kod javnog bilježnika. Svjedok je naveo kako on nema nikakvih saznanja o poslovanju TD Pero Prom nakon što je prenio poslovni udio na Željka Kantara. Za vrijeme poslovanja njegove tvrtke, ni on, a ni firma nisu poslovno surađivali s TD V.D.R. - Bond d.o.o. vlasništvo optuženog UI. Na poseban upit ZODO da li se TD Pero Prom bavilo prodajom građevinskog materijala, isti je naveo da dok je on bio vlasnik da nije, no u opisu djelatnosti tvrtka je osnovana na prodaju svih roba koje su zakonom dozvoljene. Prilikom prodaje poslovnog udjela, Željku Kantaru je predana i poslovna dokumentacija tvrtke, što je također ovjereno kod javnog bilježnika, također je uz dokumentaciju predan i pečat tvrtke. Na poseban upit suca svjedok je naveo i kako je on bio pozvan vezano za sporni događaj na Županijski sud u Zagrebu, gdje je iskazivao 08. rujna 2011. te je naveo da u cijelosti ostaje kod svojeg iskaza.

Sud je iskaz svjedoka cijenio kao istinit jer je ovaj svjedok iskazivao životno i logično te uvjerljivo o činjenicama i okolnostima koje su mu poznate, dok njegov iskaz nije doveden u pitanje niti jednim drugim dokazom izvedenim na raspravi.

10. Na raspravi je pročitan iskaz JI koji je u svom iskazu naveo kako mu ime optuženog UI ne znači ništa, niti istog poznaje. Na poseban upit ZODO da li je bio vlasnik i odgovorna osoba TD Tiho trgovina d.o.o isti je naveo da jest i da je to društvo otišlo u blokadu krajem 2004. Vezano za poslovanje s društvom V.D.R. – BOND d.o.o. naveo je da nikada nije poslovao niti je istom društvu izdavao račune i da je bio ispitivan već kod istražnog suca u Varaždinu gdje je iskazivao 02.09.2011. Tada mu je bio izuzet i rukopis, odnosno preslika osobne te je sudac utvrdio kako se radi o računima koje on u ime svoje tvrtke nije izdao i potpisao. Kada se svjedoku predočava da se radi o računima izdanim 23. rujna 2004., 28. listopada 2004. i 04. studeni 2004. isti je naveo da izričito poriče da bi on izdao u ime svoje tvrtke takve račune, a niti da bi od društva TD V.D.R. – BOND primio bilo kakvu narudžbenicu. Na pitanje optuženog UI da li mu nešto znači ime PI i tvrtka Regulus isti je naveo da ne i da s tom tvrtkom nije surađivao.

11. Na raspravi je pročitan iskaz HI koji je u iskazu naveo da ne poznaje optuženog UI, niti je za njega čuo. Poznata mu je osoba OI jer je to osoba koje je od njega kupila firmu kada je svjedok odlazio u mirovinu. Radilo se o tvrtki T.M.S. promet, tvrtka je prenesena na OI te su papiri ovjereni kod javnog bilježnika. Naveo je kako je u nekoliko navrata, budući da se radi o jako dugom periodu, bio pozvan od strane policije gdje ga se pitalo za OI i to koliko se sjeća više da li je s istim u kontaktu, dok on o poslovanju tvrtke koju je prodao, a nakon prodaje nema nikakvog saznanja. Na pitanje ZODO naveo je da je tvrtku prodao 2004. Nakon prodaje firme izričito poriče da bi u ime tvrtke T.M.S. promet izdavao bilo kakve račune, osim što je primao poštu društva, i to jedno kraće vrijeme. Od trenutka ovjere kod javnog bilježnika prijenosa poslovnih udjela, on više preko te tvrtke nije poslovao.

12. Na raspravi je pročitan iskaz GI koji je u iskazu naveo da u cijelosti ostaje kod svojeg iskaza kojeg je iznio tijekom istrage u predmetu Kio-138/11 i Kio- 226/11. Zbog proteka vremena sada se ne sjeća svih detalja, međutim, tada je govorio istinu kao i uvijek. Optuženika poznaje jer u vrijeme dok je svjedokova supruga imala stanicu za tehnički pregled i autosalon optuženi UI je kupio osobno vozilo i tada je istog upoznao. Kasnije su poslovno surađivali, a misli da je tijekom 2004. svjedokova supruga bila vlasnik TD Vulja auto d.o.o., tim da je na bila samo papirnato vlasnik i odgovorna osoba, dok je u stvarnosti on vodio sve poslove, iako je u to vrijeme bio zaposlenik MUP-a. Ne zna s kojom tvrtkom optuženog UI je u inkriminiranom periodu surađivao, međutim, poslovna suradnja se odnosila da je on od tvrtke optuženika uzimao građevinsku robu, nabavljao željezo te uzimao puno drugih stvari. U inkriminiranom periodu radio je puno poslova i surađivao s puno tvrtki, tako da se ne sjeća poslovnog odnosa konkretno s tvrtkom optuženika, ali sva roba koja je preuzimana, prema računima je i plaćena te je to vidljivo i prema izvodima iz banaka. Na poseban upit ZODO svjedok je naveo da on ne zna preko kojeg društva optuženika je uzimao robu, toga se ne može sjetiti. Koliko se sjeća društvo optuženika je uglavnom plaćalo preuzetu robu po predračunu, a nakon toga po preuzetoj robi bi stigao račun, obično bi se radilo o istom danu ili roku od petnaestak dana. Na poseban upit branitelja optuženog da li mu nešto znači ZRKA isti je naveo da mu ne znači. Na postavljeno pitanje koliki je bio ukupan promet između TD Vulja auto i V.D.R. – BOND svjedok je naveo da negdje oko 3 do 10 miliona kuna kroz period njihove poslovne suradnje. Na daljnje pitanje, preko koje tvrtke je poslovao s V.D.R. – BONDom, svjedok je naveo da je poslovao preko svojih društava TP Auto d.o.o., Vulja auto d.o.o. i Vulja d.o.o. Za sve tri tvrtke je krajem godine uredno podnosio prijave poreza. Na daljnje pitanje obrane naveo je da su sve njegove tvrtke bile u sustavu PDV-a te ako je tvrtka dostavila izdani račun s PDV-om, da mu je račun u cijelosti plaćen s PDV-om. Na daljnje pitanje, što je bilo s tvrtkom Vulja auto d.o.o i da li je isto društvo poslovalo od 2004. do 2005. svjedok je naveo da ne zna da li je prodao, odnosno ustupio tvrtku Vulja auto, i ako jest, kome te osnovao TD Vulja d.o.o. Ako je faktura izdana bez PDV- a, onda je i cijena plaćena bez PDV-a. Na pitanje optuženika da li je od njega kupio jedno osobno vozilo ili više osobnih vozila, svjedok je naveo da se radilo o više osobnih vozila i kombiju. Na pitanje optuženika da li mu je davao pozajmice na ime njegovog trgovačkog društva, svjedok je naveo da da i to u nekoliko navrata. Pozajmice je davao osobno na ruke optuženom kao fizičkoj osobi, i kao pravnoj, kada bi ga isti zamolio, time da kada je pozajmice uplatio na račun tvrtke optuženika istog je teretio kao fizičku osobu jer ga ne zanima što su firme propale, isti mu duguje kao fizička osoba. Ne sjeća se imena tvrtke optuženika kojoj su uplaćene pozajmice, međutim naveo je kako postoje ugovori o posudbi i izvodi banaka po žiro-računima. Ne sjeća se preko koje svoje tvrtke je istom uplaćivao pozajmice, tvrtka koja je u to vrijeme poslovala, preko iste je uplaćivana pozajmica. Svakako se radi o nekoliko miliona kuna, a na pitanje suca koliko točno, isti je naveo da se ne sjeća. Nikada se nije radilo niti o jednoj transakciji, a da nisu za to napravljeni ugovori ili bilo koji drugi dokument vezano uz poslovnu suradnju. Na posebno pitanje branitelja optuženog na koji način je isti vraćao dug, svjedok je naveo da novac koji je dan fizičkoj osobi, da je vraćan je isti način, a pozajmice preko tvrtke vraćane su često kompenzacijom, cesijama i ne sjeća se točno načina. Ne sjeća se točno gdje je TD Vulja auto kroz inkriminirani period imalo sjedište. Porezna uprava Sesvete redovito je vršila inspekcijski nadzor nad tvrtkom. Na daljnje pitanje naveo je da kada bi se radilo o posudbi, u knjigovodstvenim evidencijama svake tvrtke je bila navedena svrha te je prilikom plaćanja bila navedena svrha plaćanja ako se radilo o bankovnoj uplati. Na posebno pitanje suca po čijoj presudi je na izdržavanju kazne zatvora u Glini isti navodi da po presudi Županijskog suda u Bjelovaru i nikada nije osuđivan za kazneno djelo utaje. Kada se istom predočava izvadak iz KE upravo za kazneno to djelo i da pojasni za koju je to njegovu tvrtku kažnjavan za utaju poreza isti navodi da nikada nije primio pravomoćnu presudu.

Kada je ovaj svjedok ispitan u istrazi, isti je naveo da je TD Vulja-Auto d.o.o. službeno bilo u vlasništvu njegove supruge iako je zapravo on vodio sve poslove. Naveo je kako je TD Vulja-Auto d.o.o. poslovalo s društvom V.D.R. – Bond d.o.o. te je on od tog TD uzimao raznu robu, uglavnom građevinsku, a za uzvrat mu je u pravilu dao novac, a jednom i auto u kompenzaciju. Istaknuo je kako je vrlo često mu davao novac i da je na kraju prevaren za 800.000,00 kuna za koji iznos mu V.D.R. – Bond d.o.o. nikada nije predalo robu bilo koje vrste. Naveo je i kako je on svoje obveze prema UI izvršavao uglavnom preko računa, a nekada mu je dao i gotovinu kao pozajmicu. Na kraju mu je UI ostao dužan 800.000,00 kuna koji novac mu nije vratio. Zbog toga ističe da ga je nekoliko puta i tražio, no ne zna gdje se UI nalazi.

Sud je iskaz svjedoka cijenio djelomično kao istinit. Naime, sud je cijenio istinitim iskaz svjedoka o tome da je na račun društva V.D.R. Bond d.o.o. vršio uplate na ime kupoprodaje razne vrste robe, time da sud nije cijenio istinitim iskaz svjedoka da su mu za sve te uplate bili izdani računi, kao što nije cijenio istinitim iskaz svjedoka da je društvu V.D.R. Bond d.o.o. uplaćivao pozajmice. Naime, sud smatra da je iskaz ovog svjedoka usmjeren ka toma da svjedok otkloni kaznenu odgovornost od optuženika, kojeg od ranije poznaje. To tim više što i sam optuženik u obrani ne spominje nikakve pozajmice te izričito navodi da su se uplate odnosile na promet robe i dobara. Ovdje je potrebno napomenuti i kako se ovaj postupak vodi već dugo vremena, a da je od počinjenja djela prošlo dvadeset godina te je logično da bi u tako dugom periodu optuženik ili svjedok dostavili materijalnu dokumentaciju, ugovore ili račune da su s njima raspolagali. Naime, radi se o više milijunskim poslovima i ozbiljnoj poslovnoj suradnji o kojoj svjedoče i ovaj svjedok i optuženik u obrani, pa je stoga nevjerojatno da bi takvi računi jednostavno samo nestali i da se do njih ne bi moglo doći, ukoliko su oni u stvarnosti izdani.

13. Na raspravi je pročitan iskaz II, a koja je u iskazu navela da poznaje UI, kojeg je upoznala preko bivšeg supruga ŽR. Ona osobno nije bila u nikakvom poslovnom odnosu s optuženim, kao niti njegovim tvrtkama. Na poseban upit ZODO navela je da je bila direktorica i ovlaštena osoba TD Vulja auto te osim njezine papirnate odgovornosti, poslovanje tvrtke je vodio ŽR. ŽR je bio na kartonu deponirani potpisnik po žiro-računu. Na poseban upit obrane optuženog UI, ova svjedokinja je navela da koliko se sjeća, da je bila direktorica samo TD Vulja auto d.o.o. Na daljnje pitanje da li je bila ovlaštena osoba i stanice za tehnički pregled ista je navela da ne zna, i da se ne sjeća. Ne zna koje trgovačko društvo je bilo u vlasništvu optuženog. Ona nije izdavala niti potpisivala nikakve račune u ime TD Auto Vulja, već je cjelokupnu poslovnu suradnju vodio ŽR. Na daljnje pitanje da li ima bilo kakvog saznanja o osobnom automobilu marke Mercedes, ista je navela da ne.

Sud je iskaz svjedokinje cijenio kao istinit jer je ova svjedokinja iskazivala životno i logično te uvjerljivo o činjenicama i okolnostima koje su joj poznate.

14. Na raspravi je pročitan iskaz LI, a koja svjedokinja je u iskazu navela da nema nikakvog saznanja o događajima koji su predmet optuženja te da je proživjela sve i svašta, od sudova, preko Heinzelove, pa nadalje. Pretpostavlja da je sve njezino krivotvoreno, od identiteta pa nadalje. Njezin sada pokojni sin ŠR imao je problema sa zakonom, ne zna točno pojedinosti. Na poseban upit ZODO da li je bila vlasnica neke firme ista je navela da apsolutno ne, a ne zna da li je bio njezin sin. Na poseban upit optuženika da li je dala punomoć ovjerenu kod javnog bilježnika upravo svojem sinu ŠR ista je navela da se ne sjeća, a ako je i nešto dala, da joj nije "razjašnjeno". Na postavljeno pitanje suca da li je njezina kuća pod hipotekom ista je navela kako je vlasnik postala njoj nepoznata osoba iz Zagreba, neki obrtnik, koji ju ne tjera van iz kuće. Ispitana u istrazi ova svjedokinja navela je da ne poznaje UI i da ga nikada nije vidjela, a da je ŠR njen sin koji je poginuo **.**.2005. u prometnoj nesreći u Zagrebu. Navela je kako ona nema nikakve veze s TD Vim Prom d.o.o., niti je sinu potpisala punomoć kojim bi ga ovlastila da zastupa to TD.

Sud je iskaz ovog svjedoka cijenio u cijelosti kao istinit i vjerodostojan jer je ova svjedokinja životno uvjerljivo iskazivala o činjenicama koje su joj poznate.

15. Na raspravi je pročitan iskaz ĐI, a koja je u svom iskazu navela da ne poznaje optuženog UI. Navela je da je ona tijekom 2004. i 2005. bila vlasnica i odgovorna osoba TD Demin-KA sa sjedištem u [adresa]. Negdje do sredine 2004., direktor i odgovorna osoba TD Demin-KA bio je njezin otac, koji je pokojni, JR. Poznato joj je poslovanje TD Demin-KA s TD V.D.R. – BOND jer se njezino trgovačko društvo bavilo razminiravanjem te je ušlo u poslovni odnos s V.D.R. – BONDom radi sanacije terena. TD V.D.R. – BOND radilo je sanaciju terena nakon razminiravanja kako bi se zemljište moglo koristi kasnije u svrhu poljoprivrede i slično. Na poseban upit ZODO navela je da je TD Demin-KA uredno platilo izvedene radove TD V.D.R. – BOND, te je ukupna cijena radova iznosila negdje oko 600.000,00 kuna. Isto tako V.D.R. – BOND je uredno ispostavilo račune za izvršene usluge. Radilo se o više izdanih računa jer je bilo više lokacija te su i računi ispostavljani prema dovršenim uslugama za pojedini projekat. Na poseban upit suca na koji način su stupili u poslovni kontakt s TD V.D.R Bond ista je navela da se zbog proteka vremena ne sjeća se točno, ali misli da su do istog TD došli po preporuci jer su i ranije radili radove za auto-cestu. Ona osobni kontakt s odgovornom osobom V.D.R. – BONDa nije imala. Poslovna suradnja tekla je na način da bi voditelji na radilištima vidjeli koje poslove treba izvesti, i na taj način se stupalo u poslovni kontakt s različitim firmama. Njoj osobno ime UI ne znači ništa. Na daljnje pitanje, da li joj nešto znači ime OI i TR, isti je navela da joj je ime TR poznato iz razloga što TD od iste nije plaćalo porez, zbog čega je i njezina tvrtka dobila porezni nadzor. Na poseban upit optuženog da li joj je poznato da je poslovni kontakt između njezine tvrtke i tvrtke V.D.R. – BOND išao preko SR, ista je navela da da jer je HR bio voditelj radilišta i zaposlenik TD Demin-KA. Isti je radio u tvrci sve do otvaranja stečaja. Na daljnje pitanje da li je bila svjedok u postupku protiv SR, ista je navela da da. Naime, opisala je da je bio izvršen porezni nadzor nad tvrtkom Demin-KA, a koji porezni nadzor je osporio vjerodostojnost ulaznih računa jer tvrtke koje su izdale račune nisu platile PDV te je ona osobno, kao odgovorna osoba, inzistirala da se provede očevid da su radovi izvedeni, međutim, porezna je smatrala da to nije potrebno, pri čemu je TD Demin-KA platilo PDV po svim računima kao i razliku poreza na dobit. Na daljnje pitanje da li su utužili tvrtke koje su im izdale "takve račune" ista je navela da ne jer da su se nadali da će uspjeti i u postupku žalbe te i u postupku tužbe na Upravnom sudu. Nadalje, i u momentu kada je porezna vršila porezni nadzor nad tvrtkom Demin-KA isti su naveli da su im odgovorne osobe tvrtki koje su izdale takve račune nedostupne. G je moralo platiti poreza državi 2.300.000,00 kuna, zajedno sa zateznim kamatama. Protiv SR nisu poduzeli ništa tipa kaznene prijave jer nisu niti znali da li je isti njima "radio nešto iza leđa". Na daljnje pitanje da pojasni da li joj je poznato zbog čega je porezna zaključila da su između ostalog od TD V.D. R. Bond nevjerodostojni računi ista je navela da je porezna radila nadzor u njihovoj tvrtci, a kako do poslovne dokumentacije tvrtke V.D.R.

– BOND i ostalih tvrtki nisu mogli doći, što je vidljivo iz zapisnika porezne, njihov zaključak je bio na temelju dokumentacije koja je u njihovoj tvrtci pronađena. Kada je ova svjedokinja ispitana u istrazi predala je račune za koje navodi se odnose na poslovnu suradnju između društva V.D.R. – Bond d.o.o. i Demin-KA d.o.o., a koji se nalazi na listu 417-420 spisa i to račun od 21. listopada 2004. R1 broj 148-08-004 izdan na iznos od 97.600,00 kuna i račun R1 broj 162-08-004 od 27. studenoga 2004. na iznos od 100.000,00 kuna, račun R1 broj 163-08-004 od 4. prosinca 2004. na iznos od 119.600,00 kuna i račun otpremnica broj 164-91-004 od 15. prosinca 2004. na iznos od 185.400,00 kuna.

Sud je iskaz svjedoka cijenio djelomično kao istinit. Naime, sud nije cijenio kao istinit dio iskaza ovog svjedoka o tome da su i za uplate društva Demin KA prema društvu V.D.R. Bond d.o.o., a koje se inkriminiraju pod točkom 2. izmijenjene optužnice bili izdani računi od strane društva V.D.R. Bond. Naime, sud je mišljenja kako ovim iskazom ĐI nastoji otkloniti i svoju odgovornost za protupravna postupanja, odnosno poslovanje bez izdanih računa. Sud donosi ovaj zaključak uzevši u obzir da je i sama ĐI u svom iskazu navela kako je i njezino društvo Demin KA bilo predmetom poreznog nadzora i to, između ostalog, u odnosu na poslovnu suradnju s društvom V.D.R. Bond d.o.o., gdje su utvrđene nepravilnosti. Dakle, Porezna uprava tijekom poreznih nadzora nad oba društva nije uspjela prikupila račune iz kojih bi proizlazilo da su isti izdani za promet roba i dobara koji bi se odnosio na inkriminirane uplate društva Demin KA na račun društva V.D.R. Bond d.o.o. To tim više što takvi računi nikada nisu niti prijavljeni u poreznim prijavama društva V.D.R. Bond., niti je na njih obračunat i plaćen PDV.

16. Na raspravi je pročitan iskaz VI, a koji je u svom iskazu naveo da ne poznaje optuženog Z, a u periodu 2004/2005., ne sjećam se točno, imao je vlastito TD Intertrgovina d.o.o. sa sjedištem u [adresa]. Ne sjeća se ulice u kojoj je to društvo imalo sjedište. Nije mu poznato TD V.D.R. – BOND niti je s istim društvom ikada stupio u poslovnu suradnju. Na pitanje ZODO da li je njegovo TD Intertrgovina d.o.o. tijekom 2004. poslovalo na način da je ispostavljalo račune, isti je naveo da se ne sjeća, također se ne sjeća tko je vodio knjigovodstvo Intertrgovine d.o.o. Na daljnje pitanje naveo je i kako je on bio jedina ovlaštena osoba TD Intertrgovina d.o.o., ne sjeća se kad je društvo osnovano te je isto poslovalo negdje otprilike oko 2 godine. Na pitanje branitelja optuženog da li se ne sjeća da je poslovao s TD V.D.R. – BOND ili zna da nije poslovao s istim društvom, svjedok je naveo da se ne sjeća da li je poslovao. Na poseban upit optuženog da li poznaje i da li mu nešto znači ime PI, svjedok je naveo da poznaje tu osobu, i da je to otac njegovog kuma LR. PI bio je zaposlenik TD Intertrgovina d.o.o., koliko se sjeća, isti je u ime njegove tvrtke sklapao poslove te je moguće da je isti stupio u poslovni odnos sa TD V.D.R. – BOND. Kada se svjedoku predočavaju računi od Intertrgovine d.o.o. i to račun od 01. rujna 2004., 09. rujna 2004., 30. rujna 2004. itd, svjedok je naveo da to nisu računi koje je izdalo TD Intertrgovina. Na daljnje pitanje po čemu smatra da to nisu računi koje je izdalo TD Intertrgovina d.o.o. isti navodi da na računima nije njegov potpis, dok je pečat tvrtke njegov, međutim, roba koja je navedena na računima nije roba koju bi on kupovao jer se njegova tvrtka time nije bavila. Intertrgovina bavila se isključivo prodajom i kupnjom građevinskog materijala te prometa drugom robom nije bilo.

Sud je iskaz svjedoka cijenio kao istinit, uvjerljiv i životan. Naime, ovaj svjedok je detaljno iskazivao o okolnostima i činjenicama koje su mu poznate te je jasno naveo da on ne poznaje optuženika i da računi koji su mu predočeni, a koji su navodno izdani od strane društva Intertrgovina nisu vjerodostojni, a da roba koja je navedena na tim računima nije roba kojom je njegovo društvo ikada trgovalo.

17. Na raspravi je pročitan iskaz PI, a koji je u iskazu naveo da poznaje optuženika UI jer su se neformalno družili po kafićima i to od 2002. pa nadalje. S UI nikad nije bio u nikakvom poslovnom odnosu direktno, međutim on je znao indirektno preporučiti drugima firmu optuženika jer je znao da se ista bavi građevinskim radovima te prodajom građevinskog materijala. Na poseban upit ZODO da li mu je poznata firma Inter trgovina d.o.o. isti je naveo da jest jer je u istoj tvrci bio zaposlen na ugovor o djelu. Konkretno ga je na to mjesto zaposlila IR koja je bila direktorica iste tvrtke. Prvotno je vlasnik tvrtke bio ĐR, a kasnije društvo Regulus. Na ugovor o djelu je radio u tom društvu u 4. i 5. mjesecu 2005. Poznato mu je društvo V.D.R Bond čiji vlasnik je bio optuženik i zna da je bilo poslovne suradnje s TD Inter trgovina d.o.o. Time da je svjedok naveo kako su njegove ovlasti temeljem ugovora o djelu bile smanjene, pa on ne zna o kojem opsegu suradnje se radilo. On osobno nikada nije izdavao račune u ime tvrtke Inter trgovina, već je to radilo računovodstvo. Njemu je u to vrijeme šef bila IR te je ista bila i direktor iste tvrtke. Tvrtka Inter trgovina osnovana je početkom 2004. i tada je vlasnik bio VR. Ne zna točno kada je tvrtka prenesena na IR. Na poseban upit suca da li je u inkriminiranom periodu bio vlasnik i odgovorna osoba bilo koje tvrtke, isti je naveo da je bio odgovorna osoba tvrtke Multiplas. Tvrtka Multiplas i V.D.R. – BOND nisu bili u poslovnoj suradnji. Na postavljeno pitanje suca, a budući da je temeljem pravomoćne presude ovog suda proglašen krivim i iz koje proizlazi da je imao doticaja s platnim prometom tvrtke Inter trgovina d.o.o isti navodi da je on bio referent platnog prometa. Temeljem ugovora o djelu u kojem je bilo striktno navedeno koje su moje ovlasti, a to je izdavanje virmana, plaćanje virmana, time da je platni promet TD Inter trgovina vodio knjigovodstveni servis u Zagrebu. On ne znam zbog čega mu je istom presudom stavljena na teret utaja poreza, jer za utaju poreza odgovara odgovorna osoba i vlasnik tvrtke, a on to u Inter trgovini nije bio. Ne sjeća se da bi on izdao bilo kakve račune u ime TD Inter trgovina d.o.o., međutim, imao je doticaja jer se radilo o uredu, s većim brojem ljudi. Njemu je ugovor o djelu prestao u lipnju 2005. iz razloga što je u lipnju 2005. ušla u Inter trgovinu Porezna inspekcija, a vlasnica firme IR postala je nedostupna. Kaznena prijava je podignuta protiv IR koja je u tom postupku zapravo krivnju svalila na njega. Na poseban upit da li poznaje OI, Željka Kantara, CI i SI isti je naveo da SI poznaje iz vremena dok je isti bio nogometni sudac, Željka Kantara jer je imao svoju firmu za popravak automobila. Na poseban upit ZODO, a je istome predočen izvadak iz Sudskog registra gdje je vidljivo da je UIS postala direktorica i ovlaštena osoba Inter trgovine 25. srpnja 2005., a on je naveo da je zaključio u 4. i 5. mj. 2005. ugovor s istom kao ovlaštenom osobom isti navodi da je vjerojatno zbog proteka vremena od 13 godina pogrešno naveo mjesec.

Sud je iskaz svjedoka cijenio kao djelomično isitnit. Naime, nesporno je da je ovaj svjedok bio na neki način povezan s društvom Inter trgovina, no njegov iskaz glede poslovanja društva V.D.R. Bond d.o.o. s društvom Intertrgovina sud nije cijenio kao istinit jer je u tom dijelu njegov iskaz protivan ostalim dokazima u spis, i to ponajprije iskazu svjedoka VI koji je iskazivao o tome da se ne sjeća da bi njegovo društvo poslovalo s optuženikom ili društvom VDR Bond d.o.o., da mu ta imena uopće nisu poznata dok se izričito očitovao o tome da računi koji su izdani u ime njegovog društva, i to u vrijeme kada je on još bio odgovorna osoba tog društva, nisu vjerodostojni. Sud je stekao dojam da je svjedok PR s obzirom na njegovo poznanstvo s optuženikom, nastojao ublažiti poziciju optuženika u ovom kaznenom postupku te od njega otkloniti kaznenu odgovornost. Time da je i ovaj svjedok navodio u svom iskazu kako on nikada nije izdavao račune za društvo Intertrgovina d.o.o. Dakle, ukoliko niti PI, a niti tadašnji direktor ĐR nisu izdali sporne račune, jasno je kako se radi o nevjerodostojnim računima. IR postala je odgovorna osoba firme tek nakon inkriminiranog razdoblja pa stoga ona nije mogla u to vrijeme niti izdavati račune pa je u tom smislu ista irelevantna za ovaj postupak i ovaj navodni poslovni odnos.

18. Na raspravi je pročitan iskaz ER, a koji je u iskazu na raspravi naveo da ne poznaje optuženog UI, no da mu se čini da ga je jednom do dva puta vidio i to prije desetak godina. Na poseban upit ZODO naveo je da je on bio vlasnik i odgovorna osoba TD Plastikon koje društvo je osnovano negdje 2002. i poslovalo je do 2009. Na daljnje pitanje, a vezeno za poslovnu suradnju s V.D.R. – BOND naveo je da je on kupio osobno vozilo marke BMW od ČR, ne sjeća na koga je vozilo glasilo, moguće je da je bilo na firmu V.D.R. – BOND. Ne sjeća se da li su ČR i optuženik radili zajedno, međutim jednom prilikom je bio nazočan optuženik. Kada su svjedoku predočeni računi koje je izdalo TD V.D.R. – BOND trgovačkom društvu Plastikon isti je naveo da se vjerojatno radi o vozilu marke BMW i da je podnio kaznenu prijavu protiv ČR. Kasnije je saznao da vozilo koje je kupio i platio, a ne zna kome je točno platio, da li Ž ili ČR, bio prevaren od istoga. On je bio uvjeren da je TD V.D.R. – BOND u vlasništvu ČR. Upravo mu je ČR prodao par automobila. Na poseban upit optuženog da li mu je ČR posuđivao bilo kakav novac, isti je naveo da ne. Naveo je kako je on u to vrijeme poslovao na način da je imao preko milion eura na računu tvrtke, pa je nelogično i suludo da bi bilo što posuđivao od ČR. Naveo je i kako ostaje kod iskaza koji je dao na Županijskom sudu u Zagrebu 03. svibnja 2012. Na posebno pitanje raspravnog suca od kojih je osoba imao i da li je imao bilo kakvih "problema", a nakon iskazivanja na sudu, isti je naveo da on o tome ne bi iskazivao niti želi imati neugodnosti od istih. Kada je ispitan u istrazi, naveo da mu ime UI nije poznato, time da je detaljno opisao suradnju s društvom V.D.R. – Bond d.o.o. vezano uz kupnju auta te kako mu je ČR rekao da je firma V.D.R. – Bond d.o.o. njegova firma i kako mu je isti prodao još jedno vozilo s ''falš papirima'' zbog čega ga je prijavio policiji.

Sud je iskaz svjedoka cijenio kao istinit. Svjedok je iskazivao životno i uvjerljivo te je bio dosljedan u svojim iskazima.

19. Na raspravi je pročitan iskaz BI, a koja je u iskazu navela kako poznaje optuženika jer da je vodila knjigovodstvo tvrtke V.D.R. Bond, a u kojem društvu je direktor bio optuženi UI. Na poseban upit braniteljice optuženog Anđelka Mikeić da li se sjeća da li je firma V.D.R. Bond bila u sustavu PDV-a ista je navela da jest, ne sjeća se točno da li su bila mjesečna izvješća ili tromjesečna, ali su ista izrađivana i optuženik je dolazio po njih. Na daljnje pitanje da li se sjeća prilikom vođenja knjigovodstva da bi tvrtka V.D.R. Bond dobila odbitak pretporeza ista navodi da da i da bi to bilo negdje 2004. krajem godine, da se radilo o većem iznosu negdje oko 200.000,00 kuna, međutim, ne sjećam se točno iznosa. Koliko se sjećam radilo se o Poreznoj upravi Ispostava Ilica Centar. Na daljnje pitanje da li je ikada policija, USKOK ili neko drugo tijelo od nje tražilo knjigovodstvenu dokumentaciju ista navodi da da, i koliko se sjeća radilo se o USKOK-u negdje početkom 2005. u proljeće. Ne može se vremenski točno sjetiti, ali je vodila knjigovodstvo za V.D.R. Bond i u periodu kada je zatražena dokumentacija. Za 2004. je napravljeno godišnje završno izvješće za V.D.R. Bond. Koliko se sjeća, bilo je pozajmica, kompenzacija, cesija, a naravno da kad bi se prikupila dokumentacija, mogla bi se prisjetiti detalja. Vezano uz 2004. navela je da su računi postojali jer upravo iz tog razloga je i Porezna uprava vratila pretporez, a vezano za popratnu dokumentaciju, sjeća se da su bili ugovori o zajmu novca, cesije i slično. Za 2004. godinu Ž je imao povrat poreza. Na poseban upit ZODO da li je predala svu dokumentaciju koja je od nje zatražena, a vezano za Ž ista je navela da je predala ono što je od nje traženo. Dok je trajao nadzor, da li od strane policije, USKOK-a i sl., njoj su donosili račune i ona je uredno radila po knjigovodstvu za V.D.R. Bond. Ona je svu dokumentaciju predala USKOK-u, koji je to od nje tražio. Radilo se o inspekcijskom nadzoru jer ju je i porezna tražila dokumentaciju, kao i osobe koje su se predstavile kao policija, odnosno PNUSKOK. Na daljnje pitanje da li joj je poznata osoba BR, ista je navela da nije. Na poseban upit optuženog da li su radili do siječnja 2006. ista je navela da se radilo o 2005. jer su tada raskinuli ugovor o vođenju knjigovodstva. Ona je nastavila voditi knjigovodstvo i za drugu firmu od optuženika, tako da se ne može točno sjetiti do kad je vodila knjigovodstvo za V.D.R. Bond jer nakon što je optuženik naveo da ima i novu firmu, vodila je knjigovodstvo i za novu tvrtku. Na daljnje pitanje da li joj je poznato da kada država mora vratiti PDV, a radi se o većem iznosu, preko 100.000,00 kuna da istovremeno ide i porezni nadzor, ista navodi da je to točno, ali i da porezni nadzor ide inače individualno. Na daljnje pitanje da li joj nešto znači ime NR ista navodi da da i da je to upravo naziv druge firme za koju je vodila knjigovodstvo, a čiji je direktor bio optuženik.

Sud je iskaz svjedoka cijenio kao istinit. Naime, ova je svjedokinja svjedočila o okolnostima koje su njoj poznate kao osobi koja je bila angažirana za vođenje knjigovodstvenih poslova za firmu optuženika. Naime, ona je knjižila dokumentaciju koja je njoj bila i dostavljena od strane optuženika te je jasno kako ona nije imala, niti je mogla imati konkretna saznanja o tome da li je ta dokumentacija i vjerodostojna te je li ista potpuna. Nadalje, iz iskaza ove svjedokinje razvidno je i kako je ova svjedokinja dostavila institucijama svu dokumentaciju koja je od nje tražena, a radi se o dokumentaciji na temelju koje je potom i postupak te su utvrđene činjenice koje su i predmetom ovog kaznenog postupka. Potrebno je napomenuti i kako je ova svjedokinja iskazivala o tome da je njoj optuženik otkazao ugovor o vođenju knjigovodstvenih poslova za društvo V.D.R. Bond d.o.o. i nastavio poslovati preko drugog trgovačkog društva, a što dodatno ukazuje i na namjeru optuženika koji je nakon provedenih poreznih malverzacija prenio firmu na drugu osobu, koja je potom postala nedostupna, a on je poslovanje nastavio preko nove firme.

20. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka grafologa proizlazi da su vještačeni sporni potpisi na računima društva M.M.T.H. naslovljeni na društvo V.D.R. – Bond i to račun 64/2004 od 28. prosinca 2004. izdan na iznos od 640.000,00 kuna i račun broj 28/05 od 14. veljače 2005. izdan na iznos od 311.100,00 kuna. Iz nalaza vještaka grafologa proizlazi da sporni parafni potpis koji se nalazi na računu 28/05 je vrlo vjerojatno gotovo sigurno ispisao ĆI, dok se isti ne može isključiti ni kao mogući skriptor parafnog potpisa na računu 64/2004. Vještakinja je navela kako je vještačenje provela na temelju preslika isprava jer da joj izvornici nisu bili dostupni.

Sud je cijenio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno i vjerodostojno. Time da je potrebno napomenuti i da iako iz nalaza i mišljenja proizlazi da se na računu 28/05 nalazi parafni potpis koji je gotovo sigurno ispisao ĆI, da je sud cijenio kao istinit iskaz ovog svjedoka o tome da taj račun nije vjerodostojan, i da on taj račun nije potpisao već da se na istom njegov potpis našao na neku drugi, njemu nepoznat način, pa tako moguće i skeniranjem potpisa. Naime, ovaj svjedok je u svom iskazu jasno pojasnio na koji je on način potpisivao račune, i što su ti računi sve sadržavali, a koje sastojke sporni računi nisu imali te je u tom smislu sud iskaz ovog svjedoka cijenio kao istinit. Naime, vještak nije imao izvornike ovih računa pa je stoga razvidno kako je moguće da se na tom računu potpis ĆI našao i njegovim naknadnim otiskivanjem.

21. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za TD M.M.T.H. d.o.o. razvidno je da je član uprave tog TD od 27. svibnja 2004. bio ĆI. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za TD Inter trgovina d.o.o. razvidno je da je član uprave tog društva od 25. srpnja 2005. bila UIS, dok je prije nje bio ĐR. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za TD Vulja auto d.o.o. kasnije naziva Hyper gradnja d.o.o. razvidno je da je član uprave tog TD do 12. listopada 2005. bio FR, prije njega do **.**.2005. II, time da je do 12. listopada 2005. jedini osnivač bio ŽR. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za TD T.M.S. promet d.o.o. razvidno je da je član uprave tog TD od 29. rujna 2004. bio OI. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za TD Pero-Prom d.o.o. razvidno je da je član uprave tog TD od 2. prosinca 2004. bio Željko Kantar. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za TD Katin Zagreb d.o.o. razvidno je da je osnivač tog TD bio optuženi UI, a član uprave do **.**.2005. CI. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za TD V.D.R. - Bond d.o.o. razvidno je da je osnivač tog TD bio između ostaloga i UI koji je bio i član uprave tog TD.

Iz ugovora o ustupu poslovnog udjela TD V.D.R. – Bond d.o.o. razvidno je kako je UI navedenim ugovorom koji je sklopljen 4. veljače 2004. stekao poslovne udjele tog TD od ĆR te je tog istog dana UI donio odluku o promjeni člana uprave tog TD čime je isti postao i direktor. Nadalje, iz ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 21. ožujka 2006. proizlazi kako je UI svoj poslovni udio u tom TD prenio na UR koji je tog istog dana imenovan i direktorom ovog TD. Iz potpisnog kartona za TD V.D.R. – Bond d.o.o. u Erste banci proizlazi i kako je UR od 6. travnja 2006. postao i jedini ovlašteni potpisnik po računima društva.

Iz očevidnika o danima insolventnosti za TD V.D.R. – Bond d.o.o. proizlazi da je to TD u neprekinutoj blokadi od 15. travnja 2005., a koja blokada je bila sve do prosinca 2010., a na koji dan je izdan taj očevidnik.

Na raspravi je pročitan i izvod prometa po računu za TD V.D.R. – Bond d.o.o. u Erste & Steiermaerkische Bank i Podravske banke d.d. Time da su pročitane i kopije isplatnih naloga iz 2004. u navedenoj banci.

Nadalje, iz materijalne dokumentacije u spisu te nalaza vještaka Rodoljuba Prpića proizlazi da je društvo V.D.R.-BOND d.o.o. od 27. rujna 2004. registrirano u sustavu PDV-a. Iz spomenutog zapisnika o inspekcijskom nadzoru Porezne uprave (list 44 spisa) proizlazi kako je navedeno društvo registrirano kao mjesečni obveznik podnošenja prijava poreza na dodanu vrijednost te je uz mjesečne prijave, sukladno važećem Zakonu o porezu na dodanu vrijednost, bilo obvezno podnositi i konačni obračun poreza na dodanu vrijednost, i to najkasnije do 30. travnja za prethodnu godinu.

22. Sud je pročitao i pisane nalaze i mišljenja vještaka Mladena Seleca i Rodoljuba Prpića.

Iz nalaza i mišljenja vještaka Rodoljuba Prpića kako je društvo V.D.R. -BOND d.o.o. 24. rujna 2004. ispostavilo društvu GRANDEX d.o.o. račun broj 057/2004 na iznos od 483.979,95 kuna, s izdvojeno iskazanim porezom na dodanu vrijednost u iznosu od 87.275,07 kn, za prodaju vozila Mercedes CLK 270 CDI. Isto je ispostavilo takav račun, iako tada još nije bilo u sustavu PDV. Sukladno članku 15. stavka 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 47/95 do 82/04, u daljnjem tekstu: Zakon o porezu na dodanu vrijednost) temeljem tako ispostavljenog računa, društvo V.D.R. – Bond d.o.o. je bilo u obvezi iskazani PDV u iznosu od 87.275,07 kn prijaviti nadležnoj ispostavi Porezne uprave i uplatiti u Državni proračun RH. Iz knjige izdanih računa društva V.D.R. -BOND d.o.o. razvidno je da u razdoblju od 1. do 30. rujna 2004. navedeno društvo nije evidentiralo da je ispostavilo račun broj 057/2004 niti je u prijavi poreza na dodanu vrijednost za rujan 2004. prikazalo da je ispostavilo navedeni račun i da je u obvezi da plati s osnova računa PDV u iznosu od 87.275,07 kuna.

Nadalje, iz nalaza vještaka Rodoljuba Prpića proizlazi da je društvo V.D.R. - Bond d.o.o. 9. rujna 2004. ispostavilo račun broj 046/2004, i to društvu PLASTICO d.o.o. na iznos od 305.000.00 kn, s izdvojeno iskazanim porezom na dodanu vrijednost u iznosu od 55.000,00 kn, koji je račun ispostavljen u svezi prodaje osobnog automobila marke BMW 330 3.0.CI. Društvo V.D.R. -BOND d.o.o. je ispostavljanjem i ovog računa, a sukladno članku 15. stavka 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost bilo u obvezi iskazani PDV prijaviti nadležnoj ispostavi Porezne uprave i uplatiti ga u Državni proračun. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako niti ovaj račun društvo V.D.R.-Bond d.o.o. nije evidentiralo u svojim poslovnim knjigama niti ga prikazalo u prijavi poreza na dodanu vrijednost za rujan 2004.

Iz nalaza vještaka Rodoljuba Prpića također proizlazi i da je društvo V.D.R. - BOND d.o.o. od 27. rujna 2004. registrirano u sustavu PDV-a. Iz spomenutog zapisnika o inspekcijskom nadzoru Porezne uprave (list 44 spisa) proizlazi kako je navedeno društvo registrirano kao mjesečni obveznik podnošenja prijava poreza na dodanu vrijednost te je uz mjesečne prijave, sukladno važećem Zakonu o porezu na dodanu vrijednost, bilo obvezno podnositi i konačni obračun poreza na dodanu vrijednost, i to najkasnije do 30. travnja za prethodnu godinu.

Imajući u vidu navedeno, valja ukazati kako iz nalaza i mišljenja vještaka Mladena Seleca proizlazi da su od listopada 2004. do travnja 2005. na žiro račun društva V.D.R.-BOND d.o.o. pristizale avansne uplate sredstava temeljem uplata kupaca na kojim doznakama je pisalo – svrha akontacija, u svrhu plaćanja po Ponudi, dok uz neke nije pisalo ništa. Tako je tijekom 2004. godine, točnije od 12. listopada 2004. do 9. studenog 2004., na žiro račun društva V.D.R. -BOND d.o.o. od strane društva VULJA AUTO d.o.o. uplaćeno ukupno 1.900.000,00 kn.

Navedeno u svom nalazu navodi i vještak Rodoljub Prpić. U svezi navedenog vještak Prpić navodi da je društvo V.D.R. -BOND d.o.o. tijekom listopada i prosinca 2004. ispostavilo društvu VULJA AUTO d.o.o. ukupno tri računa na ukupan iznos od 1.447.609,51 kn. S obzirom, dakle na činjenicu da su za dio primljenih uplata ispostavljeni računi, kada se u obzir uzme ukupan iznos primljenih uplata te iznos na ispostavljenim računima, iz dopune nalaza i mišljenja vještaka Rodoljuba Prpića od 14. studenog 2017. proizlazi da društvo V.D.R.-BOND d.o.o. nije za razdoblje od listopada 2004. do studenog 2004. s osnova primljenih uplata od društva VULJA AUTO d.o.o. iskazalo u obračunu PDV-a obvezu poreza na dodanu vrijednost u iznosu od ukupno 81.578,61 kn.

Iz nalaza i mišljenja vještaka Mladena Seleca proizlazi i kako je društvo V.D.R. - Bond d.o.o. u razdoblju od rujna do prosinca 2004. u knjizi ulaznih računa u dijelu obračuna pretporeza te u prijavama poreza na dodatnu vrijednost za mjesečna obračunska razdoblja i za iznos naznačenog poreza na dodanu vrijednost iskazao pravo na odbitak pretporeza za račune društva M.M.T.H. d.o.o., INTERTRGOVINA d.o.o., TIHO-TRGOVINA d.o.o. i VIND-PROM d.o.o. U nalazu vještaka Mladena Seleca navodi se kako zbog pomanjkanja popratne vjerodostojne računovodstvene dokumentacije (otpremnica, skladišna primka, prijevoznica, izdatnica, prijevozno sredstvo, registracija, ime i prezime dostavljača itd.) koja bi dokazivala da je do deklariranog posla po računima u stvarnosti i došlo, proizlazi da su ti računi fiktivni odnosno da u njima opisane isporuke nisu nikad izvršene odnosno roba nije isporučena.

Budući da prilikom izrade svog pisanog nalaza i mišljenja zadaća vještaka Rodoljuba Prpića nije bila da se očituje u odnosu na račune M.M.T.H. d.o.o., INTERTRGOVINA d.o.o., TIHO-TRGOVINA d.o.o., jer ta društva nisu prvotno bila obuhvaćena istragom u kojoj je ovaj vještak iznio pisani nalaz i mišljenje, pa se stoga isti očitovao samo u odnosu na račune društva VIND-PROM d.o.o. te je ovaj vještak zaključio, kao i vještak Selec kako s obzirom na to da društvo V.D.R. -BOND d.o.o.nije priložilo nikakav dokaz o tome da mu je uistinu isporučena roba po računu društva VIND-PROM d.o.o., da društvo V.D.R. – BOND d.o.o. nije imao osnove iskazani PDV na tom računu iskoristiti za umanjenje porezne obveze.

U odnosu na kazneno djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret pod točkom 2.) izmijenjene optužnice prema nalazu i mišljenju vještaka Mladena Seleca na žiro račun društva V.D.R.-BOND d.o.o. su i tijekom 2005. pristizale avansne uplate sredstava temeljem uplata kupaca. Tako je tijekom 2005. godine, točnije u razdoblju od 25. veljače 2005. do 7. travnja 2005. na žiro račun društva V.D.R. -BOND d.o.o. od strane društva VULJA AUTO d.o.o. uplaćeno ukupno 5.341.800,00 kn, dok je od strane društva DEMIN-KA d.o.o. uplaćen 10. veljače 2005. iznos od 458.720,00 kn.

Prema nalazu i mišljenju vještaka Rodoljuba Prpića proizlazi da je u razdoblju od 25. veljače 2005. do 7. travnja 2005. trgovačko društvo VULJA AUTO d.o.o. izvršilo ukupno uplata na žiro račun društva V.D.R. -BOND d.o.o. kod Podravske banke d.d. broj 1110018348 u iznosu od 5.319.000,00 kn.

Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka Rodoljuba Prpića proizlazi i kako je društvo V.D.R. – BOND d.o.o. zaprimilo i uplate od strane društva Demin-KA d.o.o. u iznosu od 458.720,00 kuna, a na koje također u obračunu PDV nije iskazalo obvezu poreza na dodanu vrijednost.

Kada se zbroje uplate društva Demin-KA d.o.o. te uplate društva Vulja Auto d.o.o., iz nalaza i mišljenja vještaka Rodoljuba Prpića proizlazi da društvo V.D.R. - BOND d.o.o. nije za razdoblje od veljače 2005. do travnja 2005. s osnova tih zaprimljenih uplata iskazalo u obračunu PDV obvezu poreza na dodanu vrijednost u iznosu od ukupno 984.683,93 kn.

U nalazu i mišljenju vještaka Mladena Seleca navodi se i da računi koji su izdani od strane društva M.M.T.H. d.o.o., T.M.S. -promet d.o.o., KATIN d.d., INTERTRGOVINA d.o.o. i PERO-PROM d.o.o. zbog pomanjkanja popratne vjerodostojne računovodstvene dokumentacije (otpremnica, skladišna primka, prijevoznica, izdatnica, prijevozno sredstvo, registracija, ime i prezime dostavljača itd.) koja bi dokazivala da je do deklariranog posla po računima u stvarnosti i došlo, proizlazi da su fiktivni odnosno da u njima opisane isporuke nisu nikad izvršene odnosno roba nije isporučena.

Ovi računi nisu bili predmetom vještačenja kod vještaka Rodoljuba Prpića pa se u odnosu na iste vještak Prpić u svom nalazu i mišljenju nije osvrnuo.

Vještaci Mladen Selec i Rodoljub Prpić pozvani su na raspravu na kojoj su iznijeli svoje usmeni nalaz i mišljenje.

Pa je tako na raspravi 12. prosinca 2017. vještak Prpić naveo kako u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja kao i nalaza i mišljenja koji je sačinio sukladno nalogu od 14. studeni 2017. Naveo je da je Porezna uprava dala na uvid kartice TD V.D.R. – BOND s naslova PDV-a za 2006. iz kojih se vidi da je TD V.D.R. – BOND zaduženo za dug po PDV-u u iznosu od 175.714,07 kuna, kao i za PDV koji je utvrđen u poreznom nadzoru, a koji za 2004. iznosi 1.359.839,15 kuna, a za 2005. 1.602.966,21 kuna. Porezna uprava u svojim poslovnim knjigama s 31. prosincem 2011. evidentira taj dug kao i dug s naslova zatezne kamate. U 2012. porezna uprava je na navedenoj kartici poreznog obveznika V.D.R. – BOND izvršila otpis dugovanja zbog nemogućnosti naplate, tako da je s 31. prosinca 2012. s navedenih kartica to iz knjižila i vodi ga u svom potraživanju s naslova utuženih odnosno ovrhom naplaćenih potraživanja. Na kartici sa 31. prosinca 2012. taj dug se više ne evidentira.

Na posebno pitanje optužbe, a budući da je u jednoj fazi došlo do spajanja spisa, pa je svaki od vještaka dao svoj nalaz i mišljenje, koji su kasnije u spisu priloženi kao jedinstveni dokaz, a vezano za točku 2. optuženja, kada se vještaku Mladenu Selecu predočen dio njegovog nalaz i mišljenja sa stranice 19 gdje je naveo da je i na ime predujma odnosno na ime avansnog priljeva sredstava uplaćeno od strane TD Vulja auto 1.900.000,00 kuna te na stranici 36. gdje je također naveo avanse, isti je naveo kako on ostaje kod svojeg pisanog nalaza i mišljenja. Naveo je da na listu 19 nalaza navode izvodi i datumi iz 2004., a na listu 36 i 37 spisa izvodi i datumi iz 2005., a zbog čega su iznosi različiti. Vještak Mladen Selec nadalje je naveo da u cijelosti ostaje kod svojeg pisanog nalaza i mišljenja te da je svoj nalaz radio na temelju dokumentacije s kojom je u tom vremenu raspolagao. Na daljnje pitanje vještaku Mladenu Selecu, a budući da iz nalaza i mišljenja vještaka Prpića proizlazi da su TD Demin KA ispostavljena dva računa, dok on ista ta dva računa ne navodi u svojem nalazu i mišljenju, vještak je naveo kako je on svoj nalaz radio na temelju dokumentacije kojom je raspolagao.

Na daljnje pitanje vještaku Rodoljubu Prpiću, a gledajući njegov nalaz i mišljenje na stranici 11 gdje je naveo da su Demin ZI ispostavljena dva računa, isti je naveo kako je u svojem nalazu u točci 2.2. TD Demin KA prikazao da je TD VDR Bond u listopadu i prosincu 2004. ispostavio TD Demin KA dva računa, koja je prikazao u tabeli u nalazu (list 11) na ukupan iznos 217.200,00 kuna. Također je rekao da je TD V.D.R.

– BOND u razdoblju od 10. mj. 2004. do 2. mj. 2005. iskazalo u obračunu PDV manje PDV-a s osnova primljenih uplata od Demin KA, u iznosu od 43.552,79 kuna. Na daljnje pitanje ZODO vještak Rodoljub Prpić je naveo da je u točki 2 nalaza prikazao uplate na žiro-račun TD V.D.R. – BOND i to pod točkom 2.1. TD Vulja auto, za koje je prikazao uplate na žiro-račun iz dokumentacije spisa. Naveo je kako je iz knjige izlaznih faktura TD Bond, koja također prileži spisu, iskazao koliko je TD VDR Bond evidentirao da je ispostavilo računa s iskazanim PDV-om te je s naslova toga za primljene uplate izvršio preračun PDV-a i tako izračunati PDV sučelio PDV-u koji je TD V.D.R. – BOND iskazalo u svojoj knjizi izlaznih računa te je naveo da je TD V.D.R. – BOND u razdoblju od listopada 2004. do veljače 2005. iskazao u obračunu PDV-a manje PDV-a s osnova primljenih uplata od TD Vulja auto u iznosu od 1.040.742,54 kune. Na daljnje pitanje optužbe naveo je da je s osnova ispostavljenih računa trgovačkim društvima Demin Ka i Vulja auto i s osnova primljenih uplata od istih društava na žiro račun, a za koje nije iskazana obveza PDV-a, iskazana manja obveza PDV-a u iznosu od 1.084.295,33 kune.

Na poseban upit ZODO, a vezano za nalaz na stranici 19 i 36 vještaka Seleca isti je naveo da je iznos različit u odnosu na vještaka Prpića jer je nesporno da on (vještak Selec) nije naveo račune društva Demin KA jer tada nije raspolagao dokumentacijom iz koje bi navedeno bilo vidljivo. Do iznosa do kojeg je došao, a kada je ukupno uplaćen gotovinski iznos od strane Vulja auto d.o.o. u iznosu od 1.900.000,00 kuna, pošto isti nije bio porezno tretiran u istom mjesecu kada je uplaćen, on se množi s pretvorbenim faktorom 18.0328 i dobijemo iznos PDV-a u iznosu od 342.623,20 kuna. Gledajući stranicu 36 nalaza navodim da se također radilo o avansima, gdje je i dodan avans od Demin KA i četiri računa od Vulja auto u ukupnom iznosu od 5.800.520,00 kuna. Za taj iznos Š auto nije izdalo račune niti je iznose uplaćenih gotovinskih sredstava uključilo u prijave PDV-a za navedeno razdoblje. Na poseban upit I optuženog, a gledajući stranicu 10 nalaza Prpića da pojasni vezano za knjigu izlaznih računa koliko je točno bilo izlaznih računa od TD Demin KA isti navodi da je u svojem nalazu na listu 11 naveo da je TD V.D.R. – BOND d.o.o. u knjizi izlaznih računa evidentirao dva izlazna računa TD Demin KA te da postoji i jedan na 100.000,00 kuna. Po navedenom računu PDV iznosi 18.032,79 te neiskazani PDV iznosi 1.066.262,54 kune. Na poseban upit branitelja optuženog što je imao sve prilikom izrade nalaza i mišljenja isti navodi da sve što je bilo u spisu te je i navedeno da je od optuženika zatražena dokumentacija s adrese u Zagrebu. U prvom redu vještak se očitovao vezano za poslovanje društva, a na sudu je da utvrdi tko je bila odgovorna osoba i kroz koji period.

Nadalje, na raspravi je dopunski pozvan Rodoljub Prpić radi dopune nalaza i mišljenja, a kada je isti naveo da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja te iskaza koji je neposredno dao pred ovim raspravnim sucem te dopune nalaza i mišljenja koja je napravljena po nalogu suda. Na postavljeno pitanje braniteljice I optuženog da li je TD V.D.R. – BOND d.o.o. u rujnu 2004. godine bilo u sustavu PDV- a, vještak navodi da u njegovom pisanom nalazu od 20. rujna 2012. godine na listu 13 stoji da je TD V.D.R. – BOND d.o.o. u sustavu je PDV-a od 27. rujna 2004. Na daljnje postavljeno pitanje braniteljice da li može pojasniti, a vezano za dopis Porezne uprave od 26. studenog 2018., gdje je navedeno da je uvidom u informacijski sustav utvrđeno da je oprezni obveznik TD VDR Bond u 2004 ostvario pravo na povrat poreza na dodanu vrijednost, a razlika je proknjižena na ostale vrste prihoda u praćenju porezne uprave. Isti navodi da iz ovoga proizlazi da je TD V.D.R. – BOND dostavilo nadležnoj ispostavi Porezne uprave obračun PDV-a u kojem je iskazalo da ostvaruje pravo na povrat PDV-a, s obzirom na iskazano, a i navedeno u dopisu proizlazi da je porezna uprava postupila po obračunu što bi podrazumijevalo da je trebala provesti nadzor obračuna PDV-a u kojem je iskazano pravo na povrat, a kako je izvršila povrat možemo pretpostaviti da je taj nadzor obavljen, iako se iz pročitanog to ne razumije. Što se tiče navedenog, da je Porezna uprava izvršila preknjiženje proizlazi iz obračuna PDV-a po kojem je iskazano pravo na povrat. Na daljnje postavljeno pitanje ako neko trgovačko društvo uđe u sustav PDV-a npr. 15. ožujka 2018., kako se plaća PDV, isti navodi da to ovisi da li se PDV plaća mjesečno ili tromjesečno, a ako se radi o mjesečnom obračunu PDV-a onda je društvo za treći mjesec u obvezi da sačini obračun PDV-a do kraja travnja i da ga dostavi nadležnoj ispostavi Porezne uprave, ako je u obračunu iskazao obvezu za uplatu u proračun RH tada je u obvezi to učiniti do 30.04.2018. godine, a ako je iskaza pretplatu onda Porezna uprava preuzima obvezu utvrđivanja iskazanog. Na postavljeno pitanje optuženika da li mu je poznato prema pravilima Porezne uprave do kojeg iznosa Načelnik Ispostave Porezne uprave može odobriti povrat PDV-a bez kontrole drugog stupnja, isti navodi da njemu nije poznato da postoji neki cenzus i da postoji povrat PDV-a bez nadzora. Na daljnje postavljeno pitanje da li ostaje kod svojeg pisanog naloga i mišljenja i onoga što je navedeno isti navodi da u cijelosti kod svojeg pisanog nalaza i mišljenja i onog što je iskazivao na raspravi. Na daljnje postavljeno pitanje, a vezano za pisani nalaz i mišljenje naveo je da je u svojem pisanom nalazu iskazao da je TD V.D.R. – BOND ispostavilo dva računa za prodaju automobila na kojim je iskazan PDV a da isti računi, pa i sam PDV nije iskazan u obračunu PDV-a.

Na postavljeno pitanje braniteljice vještak je nadalje naveo da ako se vrši uvoz automobila onda se na samoj Carini plaća PDV i carina, a kada se automobili prodaju dalje onda se ispostavlja račun za prodaju vozila i ako je društvo koje prodaje vozilo u sustavu PDV-a onda na računu iskazuje PDV, a ako društvo nije u sustavu PDV-a onda na računu nema PDV-a. Na daljnje postavljeno pitanje od kojeg datuma Porezna uprava računa ulazak u sustav PDV-a, isti navodi da podnošenjem prijave za ulazak u sustav PDV-a Porezna uprava dotično društvo evidentira u sustav. Kod samog obračuna PDV-a za dotični mjesec kad je izvršena ta prijava možemo kazati da bi u načelo trebalo uzeti datum prijave pa na dalje, ali u naravi nalazimo slučajeve da Porezna uprava u obračun PDV-a prihvati i sve što se desilo u cijelom mjesecu.

Na postavljeno pitanje ZODO, a kada se vještaku predočava podnesak Porezne uprave od 26. studenog 2018. na list 943 i uvid u stanje računa poreznog obveznika na listu 944, da li se može očitovati kada je izvršen povrat poreza na dodanu vrijednost u iznosu 226.925,51 kuna, isti navodi da u dokumentaciji koja mu se daje na uvid prileže uvid u stanje računa poreznog obveznika VDR Bond za 2004. godinu, u kojoj pod datumom 02. prosinca 2004. stoji povrat 210.505,57 kuna, kako se navodi da je datum valute i datum knjiženja 02. prosinca 2004., proizašlo bi da je povrat izvršen da 02. prosinca 2004. Na istom listu evidentno je da je provedeno pet promjena koje nose oznaku ST uplata, kada se iste pojedinačno zbroje dobije se iznos od 16.419,94 kune te bi se s osnova toga moglo zaključiti da se radi o navedenom preknjiženju na druge obveze, a ta preknjiženje i ovaj povrat ukupno iznose 226.925,51 kunu, kako to stoji i u dopisu koji prati ovu karticu. Vezano za dio dopisa od 26.11.2018. godine gdje se navodi da su u postupku kontrole utvrđene nepravilnosti list 943 spisa, vezano uz IS Porezne uprave list 962 spisa, da li se može očitovati kada su te obveze knjižene kao obveza plaćanja za TD V.D.R. – BOND isti je naveo da se o tome očitovao u dopuni nalaza i mišljenja te je naveo da gledajući IS Porezne uprave list 926 spisa vidljivo je i uvid u stanje računa poreznog obveznika V.D.R. – BOND za PDV 2006., evidentno je da je u TD obavljen nadzor poreza na dodanu vrijednost za 2004. i 2005. i da je za 2004. utvrđena obveza od 1.359.839,15 kuna, a za 2005. godinu 1.602.966,81 kunu. Porezna uprava to evidentira u svojim knjigama 10. srpnja 2006. s valutom 20. veljače 2006.

Sud je nalaze i mišljenja vještaka cijenio kao stručne i vjerodostojne jer su ovi vještaci mišljenja izradili u skladu sa zakonom, svojim stručnim znanjima i prema pravilima struke te sukladno dokumentaciji koja im je prilikom izrade nalaza i mišljenja bila dostupna.

U odnosu na odstupanja glede iznosa uplata zaprimljenih od strane društva Vulja Auto d.o.o. na račun društva V.D.R. – BOND d.o.o., a u kojim iznosima se razlikuju nalazi i mišljenja vještaka Rodoljuba Prpića i Mladena Seleca, a zbog čega je državno odvjetništvo u optužnici naznačilo manji iznos, kao povoljniji za optuženika, potrebno je napomenuti kako je sud uvidom u dokumentaciju koja je dostavljena od Podravske banke d.d., i to prometa po računu za društvo V.D.R. – BOND d.o.o., a s kojom dokumentacijom je raspolagao i vještak Rodoljub Prpić prilikom izrade nalaza i mišljenja, utvrdio kako je društvo V.D.R. – BOND d.o.o. izvršilo i storna određenih uplata zaprimljenih od društva Vulja Auto d.o.o., pa je upravo iz navedenog razloga došlo do razilaženja u iznosima ova dva vještaka jer je vještak Rodoljub Prpić uplate zaprimljene od društva Vulja Auto d.o.o. umanjio za iznos storna, a koji iznos novca je društvo V.D.R. – BOND d.o.o. vratio društvu Vulja Auto d.o.o.

U odnosu na uplate društva Demin KA d.o.o., a budući da se radi o predujmovima koji nisu navedeni u nalazu i mišljenju vještaka Seleca, potrebno je napomenuti kako navedene uplate ovog trgovačkog društva kao nesporno proizlaze iz dokumentacije koja prileži spisu, i to konkretno dostavljenih izvoda po računu društva V.D.R. – BOND d.o.o. u Erste & Steiermarkische bank d.d. na listu 437 spisa, dok je vještak Prpić u nalazu i mišljenju obrazložio kako se radi o primljenim uplatama koje društvo V.D.R. – BOND d.o.o. nije iskazalo u obračunu PDV kao obvezu poreza na dodanu vrijednost, a što također kao nesporno je utvrđeno uvidom u materijalnu dokumentaciju. Dakle, u odnosu na društvo Demin KA d.o.o., sud je u cijelosti prihvatio utvrđenje vještaka Prpića, a koje je u cijelosti sukladno materijalnoj dokumentaciji u spisu.

23. Uzevši u obzir dokumentaciju koja prileži spisu te iskaze ispitanih svjedoka, kao i nalaze i mišljenja vještaka, ovaj sud je utvrdio da je optuženi UI na način kako mu je to stavljeno na teret izmijenjenom optužnicom državnog odvjetništva počinio dva kaznena djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju, opisana u članku 292. stavku 1. i 2. alineja 4 u svezi članka 60. KZ/97, i to na način kako je to i činjenično opisano u izreci ove presude.

Naime, a u odnosu kazneno djelo iz točke 1) presude, i to konkretno u odnosu na društva PLASTICO d.o.o. i GRANDEX d.o.o., u postupku je utvrđeno da je optuženi UI, a koji je u inkriminirano vrijeme bio direktor trgovačkog društva V.D.R. Bond d.o.o. u razdoblju od 9. rujna 2004. do 30. travnja 2005., a u cilju djelomičnog izbjegavanja plaćanja porezne obveze navedenog trgovačkog društva za 2004. godinu s osnove poreza na dodanu vrijednost te time pribavljanja znatne nepripadne materijalne dobiti navedenom trgovačkom društvu s osnove uskraćenih poreznih davanja, i to neobračunavanjem i neprijavljivanjem dužnog poreza na dodanu vrijednost odnosno dostavljanjem netočnih podataka prilikom podnošenja prijave poreza na dodanu vrijednost, 9. rujna 2004. kupcu PLASTICO d.o.o. ispostavio račun broj 046/2004 za isporuku vozila BMW 330 3.0 CI u ukupnoj vrijednosti 305.000,00 kn od čega s izdvojeno iskazanim porezom na dodanu vrijednost u iznosu od 55.000,00 kn te 24. rujna 2004. kupcu GRANDEX d.o.o. ispostavio račun broj 057/2004 za isporuku vozila Mercedes CLK 270 CDI u ukupnoj vrijednosti 483.979,95 kn od čega s izdvojeno iskazanim porezom na dodanu vrijednost u iznosu od 87.275,07 kn, iako prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine 60/96 do 55/04, u daljnjem tekstu: Pravilnik o porezu na dodanu vrijednost) u trenutku izdavanja tih računa nije bio ovlašten izdvojeno iskazati porez na dodanu vrijednost jer se trgovačko društvo V.D.R.-BOND d.o.o. nije nalazilo u sustavu poreza na dodanu vrijednost, svjestan da je ukupni iznos poreza na dodanu vrijednost, budući da je već izdvojeno iskazan, sukladno odredbi čl. 15. st. 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 47/95 do 82/04, u daljnjem tekstu: Zakon o porezu na dodanu vrijednost) bio u obvezi obračunati, prijaviti i uplatiti u Državni proračun Republike Hrvatske, protivno toj zakonskoj odredbi propustio u mjesečnoj prijavi poreza na dodanu vrijednost te u konačnom obračunu poreza na dodanu vrijednost za 2004. godinu obračunati i prijaviti porez na dodanu vrijednost iskazan na navedenim računima, pri čemu u poslovnim knjigama trgovačkog društva V.D.R. -BOND d.o.o. nije uopće evidentirao naznačene izlazne račune.

Naime, iz dokumentacije u spisu te nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je društvo V.D.R. Bond d.o.o. ušlo u sustav PDV-a s danom 27. rujna 2004. te da je registrirano kao mjesečni obveznik podnošenja prijava poreza na dodanu vrijednost. Dakle, u vrijeme kada je društvo izdalo sporne račune prema društvu PLASTICO d.o.o. i GRANDEX d.o.o., društvo V.D.R. Bond d.o.o. još nije bilo u sustavu PDV-a.

Iz nalaza i mišljenja vještaka te priloženih računa utvrđeno je kako je društvo V.D.R. Bond d.o.o. 24. rujna 2004. ispostavilo društvu GRANDEX d.o.o. račun broj 057/2004 na iznos od 483.979,95 kuna, s izdvojeno iskazanim porezom na dodanu vrijednost u iznosu od 87.275,07 kn, za prodaju vozila Mercedes CLK 270 CDI. Isto je ispostavilo takav račun, iako tada još nije bilo u sustavu PDV. Međutim, temeljem tako ispostavljenog računa, ono je bilo u obvezi iskazani PDV u iznosu od 87.275,07 kn prijaviti nadležnoj ispostavi Porezne uprave i uplatiti u Državni proračun RH sukladno odredbi članka 15. stavka 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 47/95 do 82/04, u daljnjem tekstu: Zakon o porezu na dodanu vrijednost). Kako je iz knjige izdanih računa društva V.D.R.-BOND d.o.o. razvidno da u razdoblju od 1. do 30. rujna 2004. navedeno društvo nije evidentiralo da je ispostavilo račun broj 057/2004 niti je u prijavi poreza na dodanu vrijednost za rujan 2004. prikazalo da je ispostavilo navedeni račun i da je u obvezi da plati s osnova računa PDV u iznosu od 87.275,07 kuna, to je navedenim postupanjem optuženika oštećen Državni proračun RH za iznos od 87.275,07 kuna. Da je riječ o stvarnom poslovnom događaju svjedoči podatak iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru kod društva V.D.R. -BOND d.o.o. od 27. veljače 2006. u kojem se na listovima 15 - 16 zapisnika navodi da je navedeno vozilo prema podacima dobivenima od Ministarstva unutarnjih poslova, u vremenu do 28. rujna 2004. bilo u vlasništvu društva V.D.R.-BOND d.o.o., a od tog datuma u vlasništvu društva GRANDEX d.o.o.

Nadalje, iz nalaza vještaka Rodoljuba Prpića te priloženih računa proizlazi da je društvo V.D.R.-BOND d.o.o. 9. rujna 2004. ispostavilo račun broj 046/2004 društvu PLASTICO d.o.o. na iznos od 305.000.00 kn, s izdvojeno iskazanim porezom na dodanu vrijednost u iznosu od 55.000,00 kn, koji je račun ispostavljen u svezi prodaje osobnog automobila marke BMW 330 3.0.CI. Dakle, u trenutku izdavanja ovog računa društvo V.D.R. Bond d.o.o. nije još bilo u sustavu PDV-a i nije bilo ovlašteno izdavati račune s naznačenim PDV-om. No, s obzirom da je društvo V.D.R. Bond d.o.o. izdalo račun s iskazanim PDV-om, ono je bilo dužno taj račun i iskazani PDV prijaviti nadležnoj ispostavi Porezne uprave i uplatiti ga u Državni proračun. Budući da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi kako optuženik nije ovaj račun uopće prikazao u svojim poslovnim knjigama niti u prijavi poreza na dodanu vrijednost za rujan 2004., to je zbog neplaćanja iznosa PDV-a u visini od 55.000,00 kn Državni proračun RH oštećen u tom iznosu.

Da je navedeni računi ispostavljen temeljem prethodno ostvarene poslovne suradnje, i da je odraz stvarnih poslovnih događaja proizlazi iz iskaza svjedoka EI koji je naveo da je njegovo društvo Plastico d.o.o. kupilo osobni automobil marke BMW 330 3.0.CI od trgovačkog društva V.D.R.-BOND d.o.o. čemu u prilog govori i podatak iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru kod društva V.D.R. -BOND d.o.o. od 27. veljače 2006. u kojem se navodi da je navedeno vozilo prema podacima dobivenima od Ministarstva unutarnjih poslova, u vremenu do 10. rujna 2004. bilo u vlasništvu društva V.D.R.-BOND d.o.o., a od tog datuma u vlasništvu društva PLASTICO d.o.o.

Nadalje, a u odnosu na društvo VULJA AUTO d.o.o., i događaje koji se u odnosu na ovo društvo optuženiku stavljaju na teret pod točkom 1. optužnice, iz dokaza izvedenih na raspravi, odnosno pročitane materijalne dokumentacije, izlista po računima društva V.D.R. BOND kod banaka, iskaza svjedoka ŽR te provedenog financijskog vještačenja utvrđeno je da je nakon što je društvo V.D.R. BOND d.o.o. 27. rujna 2004. registrirano u sustavu PDV-a te je bio u obvezi vršiti mjesečne prijave poreza na dodanu vrijednost te konačne obračune poreza na dodanu vrijednost i iste dostavljati Poreznoj upravi, po izvršenim uplatama po osnovi predujma od strane trgovačkog društva VULJA AUTO d.o.o. u razdoblju od 12. listopada 2004. do 9. studenog 2004. u ukupnom iznosu od 1.900.000,00 kn, protivno čl. 7. st. 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost optuženi UI propustio je za primljene predujmove obračunati porez na dodanu vrijednost u iznosu od 81.578,61 kn, ispostaviti račune sukladno čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost te isto evidentirati u knjizi izdanih računa za predujmove, mjesečnim prijavama poreza te konačnom obračunu poreza za 2004. godinu.

Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka Mladena Seleca proizlazi da su od listopada 2004. do travnja 2005. na žiro račun društva V.D.R. -BOND d.o.o. pristizale avansne uplate sredstava temeljem uplata kupaca na kojim doznakama je pisalo – svrha akontacija, u svrhu plaćanja po Ponudi, dok uz neke nije pisalo ništa. Tako je tijekom 2004. godine, točnije od 12. listopada 2004. do 9. studenog 2004., na žiro račun društva V.D.R.-BOND d.o.o. od strane društva VULJA AUTO d.o.o. uplaćeno ukupno 1.900.000,00 kn. Da je tome tako proizlazi i iz izvoda po računu društva V.D.R. Bond d.o.o., a koji je sud pročitao na raspravi.

Također, u dokaznom postupku temeljem dostupne materijalne dokumentacije i nalaza i mišljenja vještak Prpić utvrđeno je da je društvo V.D.R. -BOND d.o.o. tijekom listopada i prosinca 2004. ispostavilo društvu VULJA AUTO d.o.o. ukupno tri računa na ukupan iznos od 1.447.609,51 kn. S obzirom na činjenicu da su za dio primljenih uplata ispostavljeni računi, kada se u obzir uzme ukupan iznos primljenih uplata te iznos na ispostavljenim računima, iz dopune nalaza i mišljenja vještaka Rodoljuba Prpića od 14. studenog 2017. proizlazi da društvo V.D.R. -BOND d.o.o. nije za razdoblje od listopada 2004. do studenog 2004. s osnova primljenih uplata od društva VULJA AUTO d.o.o. iskazalo u obračunu PDV-a obvezu poreza na dodanu vrijednost u iznosu od ukupno 81.578,61 kn.

Iz dokumentacije priležeće spisu i iskaza svjedoka ŽR, koji je stvarno vodio poslovanje društva VULJA AUTO d.o.o., proizlazi da su društva VULJA AUTO d.o.o. i društvo V.D.R. Bond d.o.o. poslovno surađivali, kao i da je društvo VULJA AUTO d.o.o. plaćalo društvu V.D.R. Bond d.o.o. na ime isporučene robe kupoprodajnu cijenu. Iz izvoda po računu društva V.D.R. Bond d.o.o. razvidno je kako su na račune tog trgovačkog društva od strane društva VULJA AUTO d.o.o. zaprimljene uplate, dok za dio tih uplata društvo V.D.R. Bond d.o.o. nije u PDV obrascima za odgovarajuća obračunska razdoblja u kojima su avansna sredstva primljena prikazalo porez na dodanu vrijednost, a sukladno članku 7. stavka 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti i članku 78. stavku 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost za primljene predujmove. Naime, sukladno prethodno citiranim propisima porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojem su naplaćeni iznosi te je društvo za primljene predujmove dužno ispostaviti račun prema članku 15. stavku 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Računi koji bi se odnosili na ove uplate predujma nisu prikupljeni, niti prikazani u poreznim prijavama. Stoga, navedeno jasno upućuje na zaključak da je optuženi AI kao odgovorna osoba društva V.D.R.-BOND d.o.o. postupajući protivno ranije citiranim odredbama, odnosno ne obračunavanjem i ne plaćanjem poreza na dodanu vrijednost po primljenim predujmovima stekao nepripadnu materijalnu dobit trgovačkom društvu V.D.R. -BOND d.o.o. u ukupnom iznosu od 81.578,61 kn za koji je iznos oštetio Državni proračun Republike Hrvatske. Da su se uplate koje je društvo V.D.R. Bond d.o.o. primilo od društva VULJA Auto d.o.o. odnosile isključivo na uplate zaprimljene na ime prometa roba i usluga proizlazi i iz obrane optuženog UI, a koji je koji u svojoj obrani nije naveo niti jednu drugu osnovu za te uplate, osim isporuku razne vrste robe. Također, iz izvoda po računu nije razvidno da bi uplate koje bi ovog društvo uplatilo na račun društva V.D.R. Bond bilo uplaćeno na ime pozajmica. Pa uzevši u obzir navode iz obrane optuženika, iskaz ŽR i materijalnu dokumentaciju u spisu, razvidno je kako su se inkriminirane uplate društva VULJA Auto prema društvu V.D.R. Bond odnosile na plaćanje kupoprodajne cijene robe za koju nisu ispostavljeni računi od strane društva V.D.R. Bond d.o.o., pa time i obračunat i plaćen PDV. Iskaz ŽR u dijelu u kojem je isti iskazivao o tome da je društvo V.D.R. Bond d.o.o. izdalo račune sud nije cijenio kao istinit, a kao što je to prethodno kod iskaza ovog svjedoka u presudi i obrazloženo.

Nadalje, a u odnosu na ulazne račune društava M.M.T.H. d.o.o., INTERTRGOVINA d.o.o., TIHO-TRGOVINA d.o.o. i VIND-PROM d.o.o., opisane pod točkom 1. optužnice, utvrđeno je kako se radi o nevjerodostojnim, odnosno fiktivnim računima za robu i usluge koje društvu V.D.R. Bond d.o.o. nikada nisu izvršene, a za koje je optuženom UI cilj bio prikazati pretporez za društvo V.D.R. Bond d.o.o.

Dakle, utvrđeno da je optuženik pribavio neistinite račune za izvršene usluge i isporučenu robu, znajući da ti računi nisu istiniti jer u njima opisane isporuke nisu nikad izvršene, niti su po trgovačkom društvu V.D.R. – BOND d.o.o. plaćene, i to pribavio da je pribavio neistinit račun trgovačkog društva M.M.T.H. d.o.o. broj 64/2004 od 28. prosinca 2004. na iznos 640.500,00 kn, od čega se na porez na dodanu vrijednost odnosi 115.500,00 kn, za prodaju bijelog mramora koji nikad nije isporučen; neistiniti račun trgovačkog društva VIND-PROM d.o.o. broj 58/04 od 26. listopada 2004. za isporuku raznih dobara ukupne vrijednosti 640.498,00 kn od čega se na porez na dodanu vrijednost odnosi 115.499,64 kn, iako isporuka robe nikad nije izvršena; tri računa navodnog izdavatelja TIHO-TRGOVINA d.o.o., i to broj 37/04 od 23. rujna 2004., 32/04 od 28. listopada 2004. i 48/04 od 4. studenoga 2004. s ukupno izdvojeno iskazanim porezom na dodanu vrijednost od 17.824,25 kn za isporuku razne građevinske robe, koja isporuka nikad nije izvršena te račune trgovačkog društva INTERTRGOVINA d.o.o. i to broj 004/04 od 1. rujna 2004., račun broj 005/04 od 9. rujna 2004., račun broj 006/04 od 30. rujna 2004., račun broj 007/04 od 4. listopada 2004., račun 007/04 od 18. listopada 2004., račune broj 008/04, 009/04, 010/04, 011/04 i 012/04 od 19. listopada 2004., račun broj 013/04 od 9. studenoga 2004., račun broj 014/04 od 14. prosinca 2004., račun broj 015/04 od 20. prosinca 2004., račune broj 013/04 i 016/04 od 27. prosinca 2004., sve u ukupnoj vrijednosti 965.477,29 kn od čega se na porez na dodanu vrijednost odnosi 174.102,47 kn, za prodaju razne robe koja nikad nije isporučena, nakon čega je, a svjestan svih navedenih okolnosti, protivno odredbi čl. 20. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i protivno odredbi čl. 104. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost kojima je propisano da poduzetnik koji obavlja oporezive isporuke dobara i usluga ima pravo na odbitak pretporeza ako je isporuka dobara i usluga drugog obveznika poreza na dodanu vrijednost doista primljena, ispostavljene račune evidentirao u knjizi ulaznih računa trgovačkog društva V.D.R. – BOND d.o.o. u djelu obračuna pretporeza i prikazao u prijavama poreza na dodanu vrijednost za mjesečna obračunska razdoblja, tako što je u naznačenom razdoblju iskazao obračunati pretporez u ukupnom iznosu od 422.926,36 kn, za koji je iznos neosnovano umanjio obvezu poreza na dodanu vrijednost trgovačkog društva V.D.R. – BOND d.o.o.

Naime, iz nalaza vještaka Mladena Seleca proizlazi da je zbog pomanjkanja popratne vjerodostojne računovodstvene dokumentacije, i to otpremnica, skladišna primka, prijevoznica, izdatnica, prijevozno sredstvo, registracija, ime i prezime dostavljača itd., a koja bi dokazivala da je do deklariranog posla po računima u stvarnosti i došlo, proizlazilo da su fiktivni odnosno da u njima opisane isporuke nisu nikad izvršene odnosno roba nije isporučena.

Na okolnosti izdavanja navedenih računa ispitani su i svjedoci, i to svjedok ĆI kao direktor društva M.M.T.H. d.o.o., svjedok ĐR kao direktor društva INTERTRGOVINA d.o.o. te svjedok ŠI kao direktor društva TIHO-TRGOVINA d.o.o. Navedeni svjedoci izričito su naveli da ta društva nisu izdala račune navedene u činjeničnom opisu, niti da su oni s društvom V.D.R. Bond d.o.o. u odnosu na ove poslovne odnose surađivali.

Budući da je utvrđeno da do usluga i isporuka zaračunatih u ispostavljenim inkriminiranim računima društava M.M.T.H. d.o.o., INTERTRGOVINA d.o.o., TIHO- TRGOVINA d.o.o. i VIND-PROM d.o.o. nije došlo, to društvo V.D.R.-BOND d.o.o. nije moglo po tim računima koristiti pravo na odbitak pretporeza budući je člankom 20. stavkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i člankom 104. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost propisano da poduzetnik koji obavlja oporezive isporuke dobara i usluga ima pravo na odbitak pretporeza ako je isporuka dobara i usluga drugog obveznika poreza na dodanu vrijednost doista primljena. Kako je optuženik, kao direktor društva V.D.R. Bond d.o.o. postupio suprotno navedenim propisima i navedene računa prikazao u prijavama poreza na dodanu vrijednost za mjesečna obračunska razdoblja tako što je iskazao obračunati pretporez po navedenim računima u ukupnom iznosu od 422.926,36 kn, to je za isti iznos neosnovano umanjio obvezu poreza na dodanu vrijednost trgovačkog društva V.D.R. -BOND d.o.o. pribavivši mu u navedenom iznosu protupravnu materijalnu dobit, oštetivši istovremeno Državni proračun Republike Hrvatske u navedenom iznosu.

Dakle, iz provedenih dokaza utvrđeno je kako je optuženi UI za 2004. godinu, kao razdoblje oporezivanja porezom na dodanu vrijednost sukladno članku 16. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, s osnove neobračunatog i neprijavljenog poreza na dodanu vrijednost po računima izdanima društvima Plastico d.o.o. i Grandex d.o.o., s osnove neobračunatog i neplaćenog poreza na dodanu vrijednost po primljenim predujmovima te s osnove neosnovanog obračuna i iskazivanja pretporeza, za trgovačko društvo V.D.R.-BOND d.o.o. stekao nepripadnu materijalnu dobit u ukupnom iznosu od 646.780,04 kn odnosno 85.842,46 EUR, za koji je iznos oštetio Državni proračun Republike Hrvatske.

24. Nadalje, a u odnosu na društva opisana pod točkom 2. optužnice, i to društvo VULJA AUTO d.o.o. i DEMIN KA d.o.o., iz provedenih dokaza nesporno je utvrđeno da je optuženi UI u razdoblju od 05. siječnja 2005. do 21. ožujka 2006., u Zagrebu, u svojstvu direktora trgovačkog društva V.D.R. – BOND d.o.o. sa sjedištem u [adresa], u cilju djelomičnog izbjegavanja plaćanja porezne obveze navedenog trgovačkog društva za 2005. s osnove poreza na dodanu vrijednost te time pribavljanja znatne nepripadne materijalne dobiti navedenom trgovačkom društvu s osnove uskraćenih poreznih davanja, i to neobračunavanjem i neprijavljivanjem dužnog poreza na dodanu vrijednost odnosno dostavljanjem netočnih podataka prilikom podnošenja prijave poreza na dodanu vrijednost, iako svjestan da je 27. rujna 2004. ušao u sustav PDV-a te je bio u obvezi vršiti mjesečne obračune i prijave PDV- a te konačne obračune PDV-a i iste dostavljati Poreznoj upravi, po izvršenim uplatama po osnovi predujma od strane trgovačkog društva VULJA AUTO d.o.o. u razdoblju od 25. veljače 2005. do 7. travnja 2005. u ukupnom iznosu od 5.319.000,00 kn, te po izvršenim uplatama po osnovi predujma od strane trgovačkog društva DEMIN-KA d.o.o. dana 10. veljače 2005. u iznosu od 458.720,00 kn, protivno čl. 7. st. 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propustio za primljene predujmove obračunati porez na dodanu vrijednost u ukupnom iznosu od 984.683,93 kn, ispostaviti račune sukladno čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost te isto evidentirati u knjizi izdanih računa za predujmove, mjesečnim prijavama poreza i konačnom obračunu poreza za 2005. godinu.

Naime, a u odnosu na društvo DEMIN KA d.o.o. na temelju nalaza i mišljenja vještaka Mladena Seleca, materijalne dokumentacije u spisu i to izvoda po računima društva V.D.R. BOND d.o.o. i iskaza svjedoka ĐI, utvrđeno je kako su i tijekom 2005. na žiro račun društva V.D.R. -BOND d.o.o. pristizale avansne uplate sredstava temeljem uplata kupaca. Tako je tijekom 2005. godine, točnije u razdoblju od 25. veljače 2005. do 7. travnja 2005. na žiro račun društva V.D.R. -BOND d.o.o. od strane društva DEMIN-KA d.o.o. uplaćen 10. veljače 2005. iznos od 458.720,00 kn, a za koji iznos nisu izdani računi, niti je prijavljen i plaćen porez.

Naime, iz iskaza ĐI proizlazi da su radovi koji se odnose na ove uplate stvarno izvedeni, dok tijekom cijelog ovog razdoblja i provedenih poreznih nadzora nad oba društva nisu prikupljeni računi koji bi pravdali ovu uplatu sredstava. Dakle, društvo V.D.R. BOND d.o.o. za izvedene radove u prethodno naznačenom inkriminiranom iznosu nije izdao račun, niti prijavio porez, a što je sukladno članku 7. stavka 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti i članku 78. stavku 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost te članku 15. stavku 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost bio dužan učiniti. Sud nije cijenio kao istinit navod svjedokinje ĐI o tome da su i za tu isplatu bili izdani računi od strane društva V.D.R. BOND d.o.o. jer tako nešto ne proizlazi iz prikupljene materijalne dokumentacije i nalaza i mišljenja vještaka, time da je ovdje potrebno napomenuti da je i sama ĐI navodila u svom iskazu kako je i njezino društvo Demin KA bilo predmetom poreznog nadzora i to, između ostalog, u odnosu na poslovnu suradnju upravo s društvom V.D.R. Bond d.o.o. Dakle, Porezna uprava tijekom poreznih nadzora nad oba društva nije prikupila račune iz kojih bi proizlazilo da su isti izdani za inkriminirane uplate društva Demin KA na račun društva V.D.R. Bond d.o.o., dok iz poreznih prijava je razvidno i kako takvi računi nikada nisu navedeni, niti prijavljeni u poreznim prijavama društva V.D.R. Bond.

Nadalje, iz pročitane materijalne dokumentacije u spisu i to izvoda po računu Podravske banke za društvo V.D.R. Bond d.o.o., nalazu i mišljenju vještaka Rodoljuba Prpića, kao i iskaza svjedoka ŽR utvrđeno je da je u razdoblju od 25. veljače 2005. do 7. travnja 2005. trgovačko društvo VULJA AUTO d.o.o. izvršilo ukupno uplata na žiro račun društva V.D.R. -BOND d.o.o. kod Podravske banke d.d. broj 1110018348 u iznosu od 5.319.000,00 kn. Da su se i ove uplate društva VULJA AUTO d.o.o. na račun društva V.D.R. Bond d.o.o. odnosile na plaćanje cijene za stvarni promet robe i dobara, a ne neku drugu osnovu, već je prethodno obrazloženo kod ovog trgovačkog društva, a u odnosu na djelo iz točke 1. optužnice.

Kada se iznosu uplata društva VULJA AUTO d.o.o. pribroje i uplate izvršene od strane društva DEMIN-KA d.o.o. u iznosu od 458.720,00 kuna, razvidno je da društvo V.D.R. BOND d.o.o. nije za razdoblje od veljače 2005. do travnja 2005. s osnova primljenih uplata od društva VULJA AUTO d.o.o. i društva DEMIN-KA d.o.o. iskazalo u obračunu PDV obvezu poreza na dodanu vrijednost u iznosu od ukupno 984.683,93 kn.

Dakle, a s obzirom da iz prethodno citiranih dokaza proizlazi da su se navedene uplate društva VULJA AUTO d.o.o. i DEMIN K d.o.o. odnosile na ime stvarno izvedenih radova odnosno isporučenih dobara, time da je i optuženik u svojoj obrani potvrdio da su se uplate odnosile na plaćanja društva VULJA Auto d.o.o. za izvršene radove, pa uzevši u obzir da za navedena sredstva društvo V.D.R.-BOND d.o.o. nije kupcima VULJA AUTO d.o.o. te DEMIN-KA d.o.o. izdalo račune, niti je u PDV obrascima za odgovarajuća obračunska razdoblja u kojima su avansna sredstva primljena prikazalo porez na dodanu vrijednost, a sukladno članku 7. stavka 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti i članku 78. stavku 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost za primljene predujmove porezna obveza nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojem su naplaćeni te se za primljene predujmove mora ispostaviti račun prema članku 15. stavku 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, to je optuženi AI kao odgovorna osoba društva V.D.R. -BOND d.o.o. postupajući protivno navedenim odredbama, odnosno neobračunavanjem i neplaćanjem poreza na dodanu vrijednost po primljenim predujmovima stekao nepripadnu materijalnu dobit trgovačkom društvu V.D.R.-BOND d.o.o. u ukupnom iznosu od 984.683,93 kn za koji je iznos oštetio Državni proračun Republike Hrvatske.

Nadalje, a u odnosu na ulazne račune društava M.M.T.H. d.o.o., INTERTRGOVINA d.o.o., T.M.S. -PROMET d.o.o., KATIN d.d. i PERO-PROM d.o.o., opisane pod točkom 2. optužnice, utvrđeno je kako se radi o nevjerodostojnim, odnosno fiktivnim računima za robu i usluge koje društvu V.D.R. Bond d.o.o. nikada nisu izvršene, a za koje je optuženom UI cilj bio prikazati pretporez za društvo V.D.R. Bond d.o.o.

Dakle, utvrđeno da je optuženik pribavio neistinite račune za izvršene usluge i isporučenu robu, znajući da ti računi nisu istiniti jer u njima opisane isporuke nisu nikad izvršene, niti su po trgovačkom društvu V.D.R. – BOND d.o.o. plaćene, i to neistinit račun trgovačkog društva M.M.T.H. d.o.o. broj 28/2005 od 14. veljače 2005. na iznos 311.100,00 kn od čega se na porez na dodanu vrijednost odnosi 56.100,00 kn, za prodaju bijelog mramora koji nikad nije isporučen, neistinite račune trgovačkog društva T.M.S. – PROMET d.o.o., i to račune broj 02/05 i 03/05 od 5. siječnja 2005., račune broj 04/05 i 05/04 od 7. siječnja 2005. te račune broj 17/05 i 19/05 od 10. siječnja 2005. u ukupnoj vrijednosti 1.205.597,07 kn, od čega se na porez na dodanu vrijednost odnosi 217.222,42 kn, za prodaju boje i izvođenje građevinskih radova, koja roba nikad nije isporučena, niti su radovi izvršeni; neistinit račun trgovačkog društva KATIN d.d., broj 110-03-005 od 20. siječnja 2005. u vrijednosti 352.618,70 kn, od čega se na porez na dodanu vrijednost odnosi 77.576,11 kn, za prodaju 9000 komada križića za keramiku, koji nikad nisu isporučeni, neistinit račun trgovačkog društva INTERTRGOVINA d.o.o. broj 001/05 od 10. siječnja 2005. u vrijednosti 50.508,64 kn, od čega se na porez na dodanu vrijednost odnosi 9.108,12 kn, za prodaju razne robe koja nikad nije isporučena; te neistinite račune trgovačkog društva PERO-PROM d.o.o. broj 002/05 od 14. siječnja 2005. i račun broj 004/05 od 25. siječnja 2005. za prodaju razne građevinske robe u ukupnoj vrijednosti od 669.547,31 kn od čega se na porez na dodanu vrijednost odnosi 131.538,81 kn, koja roba nikad nije isporučena, niti su računi ikad evidentirani u poslovnim knjigama društva PERO-PROM d.o.o., nakon čega je, a svjestan svih navedenih okolnosti, protivno odredbi čl. 20. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i protivno odredbi čl. 104. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost kojima je propisano da poduzetnik koji obavlja oporezive isporuke dobara i usluga ima pravo na odbitak pretporeza ako je isporuka dobara i usluga drugog obveznika poreza na dodanu vrijednost doista primljena, ispostavljene račune evidentirao u knjizi ulaznih računa trgovačkog društva V.D.R. – BOND d.o.o. u dijelu obračuna pretporeza i prikazao u prijavama poreza na dodanu vrijednost za mjesečna obračunska razdoblja, tako što je u naznačenom razdoblju iskazao obračunati pretporez u ukupnom iznosu od 491.545,46 kn, za koji je iznos neosnovano umanjio obvezu poreza na dodanu vrijednost trgovačkog društva V.D.R. – BOND d.o.o.

Pri tome svjedok ĆI kao direktor društva M.M.T.H. d.o.o., svjedok Željko Kantar kao direktor društva PERO-PROM d.o.o., svjedok VR ĐR kao direktor društva INTERTRGOVINA d.o.o. potvrđuju da ta društva nisu izdala račune navedene u činjeničnom opisu odnosno osporavaju postojanje ikakvih saznanja o tim računima, dakle, osporavaju njihovu istinitost.

Budući da dokazi je iz dokaza izvedenih na raspravi utvrđeno da do usluga i isporuka zaračunatih tim računima nije doista i došlo, to društvo V.D.R. -BOND d.o.o. nije moglo po tim računima koristiti pravo na odbitak pretporeza budući je člankom 20. stavkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i člankom 104. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost propisano da poduzetnik koji obavlja oporezive isporuke dobara i usluga ima pravo na odbitak pretporeza ako je isporuka dobara i usluga drugog obveznika poreza na dodanu vrijednost doista primljena. Kako je optuženi UI postupio suprotno navedenim propisima i navedene računa prikazao u prijavama poreza na dodanu vrijednost za mjesečna obračunska razdoblja tako što je iskazao obračunati pretporez po navedenim računima u ukupnom iznosu od 491.545,46 kn, to je za isti iznos neosnovano umanjio obvezu poreza na dodanu vrijednost trgovačkog društva V.D.R.-BOND d.o.o. pribavivši mu u navedenom iznosu protupravnu materijalnu dobit, oštetivši istovremeno Državni proračun Republike Hrvatske u navedenom iznosu.

Dakle, djelom pod točkom 2. optužnice optuženi UI je kao odgovorna osoba društva V.D.R. BOND d.o.o. s osnove neobračunatog i neplaćenog poreza na dodanu vrijednost po primljenim predujmovima te s osnove neosnovanog obračuna i iskazivanja pretporeza, za to trgovačko društvo stekao nepripadnu materijalnu dobit u ukupnom iznosu od 1.476.229,39 kn, odnosno 195.929,31 EUR2, za koji je iznos oštetio Državni proračun Republike Hrvatske.

25. Sud nije cijenio obranu optuženika kao istinitu u dijelu u kojem je optuženik sporio činjenice koje se odnose na bitna obilježja terećenih mu kaznenih djela.

Naime, prvenstveno je potrebno napomenuti kako je optuženik u odnosu na kazneno djelo iz točke 2. presude sporio svoju odgovornost navodeći kako je društvo V.D.R. Bond d.o.o. ugovorom o prijenosu poslovnih udjela preneseno na novog vlasnika, a da je državno odvjetništvo propustilo novog vlasnika potražiti i razriješiti pitanje odgovornosti za ono za što se tereti optuženog UI. Ovdje je potrebno napomenuti kako je iz izvatka iz sudskog registra uistinu razvidno da su poslovni udjeli društva V.D.R. Bond d.o.o. 21. ožujka 2006. preneseni s optuženog UI na UR, no sud je utvrdio da je ovaj prijenos poslovnih udjela izvršen fiktivno, i to samo u cilju da optuženik ovim manevrom odvrati od sebe kaznenu odgovornost za porezne malverzacije koje je učinio. Naime, iako je društvo V.D.R. Bond d.o.o. bilo mjesečni obveznim PDV-a, pa je time bilo dužno podnositi mjesečne prijave poreza na dodanu vrijednost, kao i godišnju prijavu, time da je istek roka za podnošenje godišnje prijave padao u vrijeme kada je optuženik već prenio poslovne udjele na UR, sud nije utvrdio da bi optuženik time bio ekskulpiran kaznene odgovornosti. Prvenstveno, potrebno je napomenuti kako predujmovi na koje optuženik nije obračunao PDV zaprimljeni su po uplatama društva VULJA AUTO d.o.o. i DEMIN KA d.o.o. u prvoj polovici 2005. godine, a u odnosu na koje uplate optuženik nije niti izdao pa time niti u mjesečnim poreznim prijavama prikazao ove račune, te obračunao PDV. Dakle, da je optuženik porez na ove predujmove imao namjeru obračunati i platiti, to bi učinio u mjesečnim prijavama poreza na dodanu vrijednost, kada je još bio član uprave tog trgovačkog društva. Sve i da je UR uistinu postao stvarni direktor i vlasnik poslovnih udjela ovog trgovačkog društva, a što sud nije utvrdio u ovom postupku, čak niti tada on ne bi mogao ove predujmove obračunati u godišnjoj prijavi PDV-a, a budući da za njih ne bi niti znao jer nisu bili izdani računi u odnose na ove predujmove, a niti su prikazani u mjesečnim prijavama poreza na dodanu vrijednost. U odnosu na račune društva M.M.T.H. d.o.o., T.M.S. -PROMET d.o.o., KATIN d.d., INTERTRGOVINA d.o.o. i PERO-RPOM d.o.o., za iste je račune utvrđeno da se radi o fiktivnim računima, odnosno računima izdanim za usluge koje nisu niti obavljene, a te račune je upravo optuženik, kao odgovorna osoba društva V.D.R. Bond d.o.o. prikazao u poreznim prijavama kada ih je isti podnosio.

Dakle, bez obzira na to što je optuženik prenio poslovne udjele društva V.D.R. Bond d.o.o., upravo je on osoba koja je neistinito prikazivala podatke u poreznim prijavama i time utajila porez i oštetila državni proračun Republike Hrvatske.

Ovdje je potrebno napomenuti i kako sud uistinu nije povjerovao da bi prijenos poslovnih udjela na UR bio stvaran. Naime, u trenutku kada je UR preuzeo poslovne udjele ovog društvo, isto je već gotovo godinu dana bilo u neprekinutoj blokadi računa, pa se postavlja pitanje zbog čega bi netko preuzimao društvo koje je već toliko dugo insolventno te koje prema obrascu BON2 na dan 31. prosinca 2005 ima evidentirane naloge za čije izvršenje nema pokrića na računu u visini od 933.554,11 kuna. Osobito ukoliko uzmemo u obzir da se ta blokada računa nastavila kao neprekinuta i nakon što je UR preuzeo poslovne udjele tog društva i to sve do prosinca 2010. Potrebno je napomenuti i kako je UR od početka nedostupan pravosudnim tijelima.

Nadalje, sud je utvrdio kao nevjerodostojne navode optuženika da su vještaci pogrešno utvrdili činjenično stanje jer da su u odnosu na društva PLASTICO d.o.o., GRANDEX d.o.o. i VULJA AUTO d.o.o. samo obračunali PDV na izlazne fakture bez dvojbe da bi iznosi bili plaćeni putem cesije i s pretporezom koji je kao takav odbijen i proknjižen. Naime, vještaci su svoj nalaz i mišljenje donijeli na temelju dokumentacije koja im je bila dostupna, dok se konkretno glede društava PLASTICO d.o.o. i GRANDEX d.o.o. i VULJA AUTO d.o.o. iz 2004. godine radi o događajima u vrijeme kada je svjedokinja BI navela da je ista u to vrijeme još uvijek obavljala knjigovodstvene poslove za društvo V.D.R. Bond d.o.o., kao i da je ona dostavila nadležnim tijelima dokumentaciju glede tog trgovačkog društva. Dakle, a budući da nisu dostavljeni nikakvi ugovori o cesiji, kompenzaciji ili slično, a na koje se sada poziva optuženik, očito je da isti nisu niti postojali u odnosu na ova trgovačka društva. To tim više što takvi ugovori nisu dostavljeni niti od strane društava PLASTICO d.o.o., GRANDEX d.o.o. i VULJA AUTO d.o.o.

Ovdje je potrebo napomenuti i kako je optuženik prema kaznenoj evidenciji višestruko osuđivan zbog kaznenih djela utaje poreza ili carine, a što ukazuje upravo na modus operandi njegovog postupanja.

26. Dakle, optuženi UI je prilikom počinjenja ovih kaznenih djela postupao s oblikom krivnje izravnom namjerom jer znao i bio svjestan da kao odgovorna osoba u društvu V.D.R. Bond d.o.o. svojim postupanjem pri izvršavanju obveza prema proračunu i to uskratom sredstava koja mu pripadaju pribavlja znatnu protupravnu imovinsku korist za svoje društvo te je upravo to i želio učiniti i ostvariti.

Slijedom navedenog, na način opisan u činjeničnom opisu izreke ove presude, optuženi UI u svom je ponašanju ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja dva kaznena djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja u stjecaju i to kaznena djela zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 1. i 2. alineja 4. u svezi članka 60. KZ/97.

27. Odlučujući o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije optuženom UI za počinjena kaznena djela ovaj sud je uzimajući u zakonski obzir okvir za izricanje kazne za počinjena kaznena djela uzeo u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti utvrđene na strani optuženika, kao i težinu i društvenu opasnost počinjenih kaznenih djela.

Olakotnom okolnošću optuženiku cijenjeno je da je otac troje djece, koji su sada punoljetni.

Otegotnom okolnošću optuženiku cijenjena je činjenica da je isti osuđivana osoba, i to četrnaest puta za brojna kaznena djela od 2005. godine, među kojima je i više puta osuđivan i zbog kaznenih djela prijevare u gospodarskom poslovanju te tri puta zbog utaje poreza ili carine iz članka 256. Kaznenog zakona/11. Otegotnom okolnošću okrivljeniku cijenjena je i činjenica da je tijekom kaznenog postupka postao nedostupan sudu, zbog čega mu je u konačnici suđeno u odsutnosti.

Uzevši u obzir navedene okolnosti, kao i činjenicu da je od počinjenja kaznenih djela prošlo skoro dvadeset godina, za koji je protek vremena u velikom dijelu odgovoran sam optuženik obzirom je postao nedostupan sudu, kao i činjenicu da štetu nije niti djelomično naknadio u ovom periodu sud je optuženiku za počinjena kaznena djela iz članka 292. stavka 1. alineja 4. i stavka 2. KZ/97 utvrdio kazne zatvora u trajanju od dvije godine za svako kazneno djelo te ga je temeljem članka 60. KZ7 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Pri tome je sud ocijenio da je optuženiku nužno izreći bezuvjetnu kaznu zatvora u navedenom trajanju kako bi se izrazila primjerena društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela te postigla svrha kažnjavanja u vidu opće i specijalne prevencije.

U izrečenu kaznu zatora uračunato je vrijeme koje je ovaj optuženik proveo u istražnom zatvoru u ovom postupku.

28. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 sud je oštećeniku Republici Hrvatskoj dosudio postavljeni imovinskopravni zahtjev u ukupnom iznosu od 281.771,77 eura za zakonskom zateznom kamatom, a koji se iznos odnosi na štetu uzrokovanu Državnom proračunu Republike Hrvatske počinjenim kaznenim djelima opisanim pod točkom 1. i 2. presude.

Naime, optuženi UI je zastupajući trgovačko društvo V.D.R. Bond d.o.o. inkriminiranim djelovanjem pribavio imovinsku korist za to trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću, pri čemu uzimajući u obzir odredbu članka 10. stavak 3. i 4. točka 2. Zakona o trgovačkim društvima odgovara za obveze trgovačkog društva jer je koristio društvo V.D.R. Bond d.o.o. da bi oštetio vjerovnike pa se naknada štete može potraživati i od optuženika, kao odgovorne osobe društva, čijim kaznenim djelom je trgovačko društvo ostvarilo protupravnu imovinsku korist. Osim toga, uzimajući u obzir da prema članku 252. stavak 5. u svezi članka 430. Zakona o trgovačkim društvima član uprave društva odgovora za štetu vjerovnicima tog društva koji svoja potraživanja ne mogu podmiriti od društva i ako član uprave društva grubo povrijedi dužnost urednog i savjesnog gospodarenja te budući da je optuženik oglašen krivim za kazneno djelo kojim je grubo povrijedio dužnost urednog i savjesnog gospodarenja i time oštećeniku Republici Hrvatskoj prouzročio štetu, a kako Republika Hrvatska ne može štetu naknaditi od trgovačkog društva V.D.R. Bond d.o.o. s obzirom je trgovačko društvo V.D.R. Bond d.o.o. brisano iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu rješenjem od 28.listopada 2011., broj: Tt-11/11922-1, optuženik, čijim je postupanjem u konkretnom slučaju grubo povrijeđena obveza urednog i savjesnog gospodarenja, odgovara za nastalu štetu, zbog čega mu je naloženo istu naknaditi oštećenoj Republici Hrvatskoj.

29. Optuženi UI obvezan je na snašanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.500,00 eura. Navedeni trošak je odmjeren uzevši u obzir trajanje ovog postupka i brojnost poduzetih radnji u istom. Nadalje, optuženik je obvezan i na snašanje troškova provedenih financijskih vještačenja, kao i grafološkog vještačenja u ukupnom iznosu od 3.038,03 eura. Ujedno, optuženi je dužan nadoknaditi i troškove branitelja po službenoj dužnosti, a koji su već prethodno po rješenjima ovog suda braniteljima isplaćeni iz državnog proračuna i to u ukupnom iznosu od 2.135,18 eura.

U Zagrebu 18. listopada 2024.

Sudac:

Olja Krčar Mišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi ulaganja odgovora, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu,

- branitelj optuženika.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte