REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-1201/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja GRAFING A d.o.o., Zagreb, Savska cesta 133, OIB: 57895779057, kojeg zastupa punomoćnik IĐC, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica iz Odvjetničkog društva Gjurgjan & Šribar Radić, Zagreb, Dalmatinska 10, protiv tuženika MIAZ-IVANČIĆ d.o.o., Zlatar, Cetinovec 31, OIB: 88925409201, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Čukelj, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Sesveta, Ninska 1, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 12. rujna 2024. godine u prisutnosti punomoćnika i zakonskog zastupnika tužitelja te punomoćnika i zakonskog zastupnika tuženika, s danom objave 18. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos od 32.517,09 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 14. prosinca 2021. godine do 31.12.2022. godine teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest dana).

II/ Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se od tuženika potražuje isplata zateznih kamata na iznos od 32.517,09 € od 30. studenog 2021. do 13. prosinca 2021. kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.496,62 €.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako su stranke dana 7. prosinca 2020. godine sklopile Ugovor o poslovnoj suradnji 39GRAF/2020 kojim se tužitelj u svojstvu izvođača obvezao izraditi glavni projekt tuženiku kao naručitelju, za potrebe prijave tuženika na natječaj financiran iz EU fondova „Povećanje energetske učinkovitosti i korištenje obnovljivih izvora energije u proizvodnim industrijama (referentni broj: KK.04.1.1.03)“, što je tužitelj uredno i na vrijeme izvršio, dok se tuženik za izvršenu uslugu isplatiti iznos od 196.000,00 kuna, uvećano za iznos poreza na dodanu vrijednost, što preračunato u eure primjenom fiksnog tečaja konverzije ukupno iznosi 32.517,09 EUR, a što nije učinio. Ugovorom je određeno da će tuženik isplatiti tužitelju varijabilni dio u visini od 196.000,00 kuna, uvećano za iznos poreza na dodanu vrijednost, u slučaju odobravanja bespovratne potpore tuženiku za natječaj „Povećanje energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije u proizvodnim industrijama (referentni broj: KK.04.1.1.03) i to u roku od 7 dana nakon primljenog avansa na odobrena bespovratna sredstva ili najkasnije 150 dana od dobivene službene obavijesti o financiranju. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja donijelo je dana 02. srpnja 2021. godine Odluku o financiranju, klasa: 351-04/20- 13/14, urbroj: 517-11-1-1-2-21-77 kojom su tuženiku odobrena bespovratna sredstva za natječaj „Povećanje energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije u proizvodnim industrijama (referentni broj: KK.04.1.1.03). Tužiteljeva tražbina dospjela je protekom 150 dana od dana Odluke o financiranju, odnosno 29. studenog 2021. godine. Tužitelj je fakturirao dio ugovorene naknade, broj 003-POSL1-1 dana 18. veljače 2022. u ukupnom iznosu od 70.000,00 kuna. Tuženik nije do dana podnošenja ove tužbe podmirio tražbinu tužitelja u nijednom dijelu. Štoviše, tuženik je dopisom od 28.02.2022. godine osporio gore navedeni račun tužitelja s obrazloženjem da isti nije u skladu s korespondencijom, iako je nesporno da tužiteljeva tražbina postoji, da je valjana i dospjela te da ju je tuženik obvezan ispuniti. Tužitelj je dana 27. travnja 2022., posljednji put, pozvao tuženika na ispunjenje obveze, no tuženik se oglušio, usprkos pisanom i brojnim usmenim pozivima. Kasnije tijekom postupka naveo je kako je bespredmetno to što tuženik nije koristio bespovratna sredstva koja su mu odobrene te da tuženik pogrešno smatra da zbog toga nije dužan ispuniti svoju ugovornu obvezu jer da je ugovoreno da se naknada isplaćuje u slučaju odobravanja bespovratne potpore, stoga je nebitno je li kasnije tuženik raskinuo ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava, kao i eventualno financiranje tuženika nakon uspješnog ishođenja odobravanja bespovratnih sredstava. Napomenuo je kako je tužitelj učinio ustup u načinu i vremenu plaćanja, nakon što su tuženiku odobrena bespovratna sredstva iz razloga što je tuženik višekratno molio odgodu plaćanja te je iz e-mail prepiske jasno kako se odgoda plaćanja primjenjuje isključivo ukoliko tuženik odmah plati varijabilni dio, no da je tuženik zlouporabio svaki ustupak koji mu je tužitelj bio voljan pružiti. Napominje kako je ugovor između stranaka predan Fondu. Spori da su stranke imale drugačiji usmeni dogovor od onog kako je navedeno u ugovoru.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo kako tužba nije uredna te da potraživanje za koje tužitelj tereti tuženika ne postoji. Ističe da su stranke sklopile Ugovore o poslovnoj suradnji 39GRAF/2020 sačinjene od strane tužitelja kojim su ugovorili suradnju na izradi projekata i predaji dokumentacije potrebne za natječaj financiran iz EU fondova „Povećanje energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije u proizvodnim industrijama (referentni broj KK.04.1.1.03).“, da je u čl. 4. Ugovora je regulirana cijena i plaćanje. Međutim, sredstva iz EU fondova tuženik nije koristio odnosno ista mu nisu nikada dodijeljena. Naime, ukupna vrijednost projekta određena je u iznosu od 28.609.571,00 kn, a bespovratna sredstva koja bi se dodijelila su 19.994.021,15 kn. Pojašnjava se kako prema dokumentaciji koju je izradio tužitelj, tuženika niti jedna banka nije prihvatila pratiti i odobriti mu kredit za financiranje, budući da su troškovi bili previsoko naznačeni i tu svotu niti jedna banka kojoj se tuženik obratio radi financiranja nije htjela financirati. U međuvremenu Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt povećanje energetske učinkovitosti i korištenja OIE tvrtke MIAZ IVANČIĆ d.o.o. referentni broj ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava – KK.04-1-1-03-0318 raskinut. Stoga smatra kako ništa ne duguje tužitelju budući da ni njemu sredstva nisu nikada isplaćena. Tuženik je razmjenjivao email poruke s ITRS d.o.o. koji je tuženiku dostavljao ugovore na potpis u ime Keindl bau j.d.o.o. i Grafing A d.o.o., uz napomenu da ti ugovori nisu potpisani u originalu, već su se slali emailom na potpis uz obrazloženje da je iste trebalo priložiti uz projekt, a u emailu je napomenuto da su troškovi prepisani iz prijemnog obrasca. Iz email korespondencije proizlazi kako je dogovor između stranaka bio drugačiji, odnosno da će tuženik platiti trošak kada krene u korištenje bespovratnih sredstava tj. provedbu. Napominje se i kako je tuženik sporni račun vratio tužitelju te ga je tužitelj stornirao, pa iz svega navedenog jasno proizlazi da tuženik nema nikakav dug prema tužitelju. Napominje kako u ugovoru stoji: „Naručitelj fakturira naknadu za usluge izrade dokumentacije u roku od 30 dana od datuma Odluke o financiranju“. U tom slučaju bi tuženik tužitelju trebao fakturirati jer je tuženik naručitelj, a tužitelj platiti. Također tijekom postupka je naveo kako smatra da je ugovor suprotan moralu i samim time da je ništetan. Smatra da je ugovor prepisan iz prijemnog obrasca, da nije potpisan u originalu, netočan je i s greškama te nije dostavljen Fondu, niti je dostavljen tuženiku od strane tužitelja, već je poslan od strane ITRS d.o.o. Napomenuo je kako je cijelo vrijeme dogovor oko kompletnog projekt vršen samo s ITRS d.o.o. odnosno direktorom, a tuženiku nije bilo predočeno kakve ovlasti i funkcije ima ITRS d.o.o. da šalje ugovor u ime drugih trgovačkih društava, u ovom slučaju tužitelja. S društvom ITRS d.o.o. sklopljena su dva ugovora, Ugovor o poslovnoj suradnji 39/2020 s datumom 01.12.2020. i 15.12.2020. i različitim uvjetima plaćanja, gdje je ugovor s datumom od 15.12.2020. prethodio ugovoru s datumom 01.12.2020., a datum slanja ugovora na potpis e-mailom je 04.05.2021. Navodi da je projektna prijava predana u sustav e-Fondovi 08.02.2021., a da je prije sklapanja ugovora direktor ITRS d.o.o. zatražio da se ugovor potpiše uz obrazloženje da ga isti treba priložiti uz projekt u sustavu e Fondovi, međutim, kada se izvrši provjera u sustavu, ugovora tamo nema. Tuženik se cijelo vrijeme vodio postignutim dogovorom, a to je da se ugovori potpisuju za projekt i trošak je 15% vrijednosti za pripremu dokumentacije projektnog prijedloga. Navodi da je direktor tvrtke ITRS d.o.o. tvrdio na sastancima da je praksa tvrtke da se naplati troškove tek kada korisniku u ovom slučaju tuženiku novčana sredstva budu isplaćena, dakle ugovor je i u tom pogledu netočan budući da ne prati stvarne dogovore stranaka. Ističe da prvi ugovor nije raskinut, kako bi mogli potpisati i drugi. Navodi da je tuženik ugovor potpisao u dobroj vjeri jer je dogovor između stranaka bio onakav kakav je dogovoren na usmenim sastancima. Spori da je tužitelj tuženika više puta kontaktirao, a da se tuženik oglušio budući da je istina sasvim drugačija, a to je da je tuženik u više navrata kontaktirao drugu stranu. Ističe da je tužitelj bio upoznat sa činjenicom da su sredstva namijenjena za financiranje projekta za tu svrhu 85 % bespovratna sredstva te se samim time na taj način financiraju dobavljači pa tako i tužitelj kao i da je bio upoznat s bilancama tuženika te da je tuženika naglašavao tko će ga i kako financirati, odnosno da je naveo ako ga banka ne može podržati u realizaciji projekta, da se neće ići u realizaciju projekta te da je tužitelj izdao račun u trenutku kada tuženik nije uspio pronaći banku koja bi financirala realizaciju projekta. Navodi da je dogovor bio da se varijabilni dio isplaćuje nakon što tuženiku budu isplaćena novčana sredstva. Bespovratna sredstva tuženiku nisu odobrena za isplatu na poslovni račun. Kako nije došlo do isplate bespovratnih sredstava i kako je raskinut Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava Odluka o financiranju nema učinka. Tuženik smatra kako je ponašanje tužitelja suprotno moralu društva budući da isto ne odgovara dogovorima postignutim između stranaka. Istaknuo je kako sredstva iz EU fondova tuženik nije koristio odnosno ista mu nisu nikada dodijeljena pa tuženik ništa ne duguje tužitelju budući da ni njemu sredstva nisu nikada isplaćena. Spori da zna tko je tužitelj i društvo Keindl j.d.o.o. 3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvidu u ugovor o poslovnoj suradnji (list 5-6 spisa), odluka o financiranje (list 7-9 spisa), račun s povratnicom (list 11-12, 13 spisa), osporavanje računa s kovertom (list 14,15-16 spisa), sporazum o raskidu ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava (list 25-27 spisa), mail korespondencija (list 28-30, 49, 73- 77 spisa), ugovor o poslovnoj suradnji 39/2020 (list 42-43, 44-45 spisa), ponuda (list 53- 57 spisa), pisani iskaz IĐ (list 60-62 spisa), pisani iskaz GĐ (list 63-64 spisa) izvadak iz sudskog registra (list 65-67, 68-72 spisa), preslike koverti (list 78-81 spisa), pribavio je podatke od Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja (list 86-90 spisa), saslušao je svjedoka FĐ (list 91-95 spisa), SĐ (list 95-96 spisa) i stranke i to zakonskog zastupnika tužitelja GĐ (list 97-98 spisa) i zakonskog zastupnika tuženika DĐ (list 98-100 spisa).

4. Tužitelj je na ročištu dana 02.04.2024. predložio da se sasluša djelatnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja na okolnost je li ugovor između stranka dostavljen povodom natječaja financiranja iz EU fondova, no obzirom da nije znao ime istog djelatnika predložio je da sud po službenoj dužnosti pribavi njegovo ime od ministarstva odnosno da pribavi podatka vezano za dostavu predmetnog ugovora. Sud je pribavio podatke o tome od Ministarstva, slijedom čega je odlučio da neće izvodi dokaz saslušanja djelatnika ministarstva obzirom da se sporna činjenica može utvrditi iz dokumentacije koju je ministarstvo dostavilo u spis.

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

6. Predmet spora je plaćanje iznosa od 32.517,09 €, kojeg je tužitelj potražuje od tuženika temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji 39GRAF/2020, a za izradu glavnoj projekta za potrebe tuženika na natječaj financiran iz EU fondova.

7. Prvenstveno valja navesti kako je tuženik u odgovoru na tužbu osporio urednost tužbe navodeći kako je ista nepotpuna i neuredna, da ne sadrži sve bitne elemente koji su pretpostavka za pokretanje postupka odnosno da nije priložio nikakve dokaze na bitne okolnosti. Ovdje valja reći kako je sud uvidom u tužbu utvrdio kako je tužitelj sastavio uredno tužbu, a sve sukladno odredbi čl. 106. i čl. 186. ZPP-a. Dakle tužba ima zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, navedene su činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, navedeni su dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a tužba sadrži i sve druge podatke koje mora imati svaki podnesak sukladno čl. 106. ZPP-a, slijedom čega je tuženikov prigovor u tom dijelu neosnovan.

8. Uvidom u Ugovor o poslovnoj suradnji 39GRAF/2020 (dalje u tekstu: Ugovor 39GRAF/2020) razvidno je kako su ga sklopili tužitelj i tuženik dana 07.12.2020., da je kao predmet ugovor a navedena suradnja između stranaka na izradi projekta i predaji dokumentacije potrebne za natječaj financiranja iz EU fondova "Povećanje energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije u proizvodnim industrijama (referenti broj : KK.04.1.1.03)., da se tužiteljem istim ugovorom obvezao izraditi Glavni projekt koji sadrži slijedeće mape/projekte: fotonaponska elektrana (400 kW) (elektronički projekt), LED rasvjeta (elektronički projekt), dizalica topline s podnim grijanjem (strojarski projekt), rekuperacija topline/ventilacija (strojarski projekt), kompresorska stanica, zamjena stroja 1 (strojarski projekt) i zamjena stroja 2 (strojarski projekt) te da je u obvezi izraditi opis projekta surađivati na izradi sve ostale dokumentacije do predaje projekta. Tuženik je bio u obvezi surađivati s tužiteljem radi izrade ranije navedene dokumentacije i pribave dokumenata za natječaj, osigurati sve potrebne izjave i suglasnosti za prijavu, osigurati da u poslovanju, financijskim izvješćima i sl. nema niti jednu aktivnost ili stavku koja je u natječajnoj dokumentaciju označena kao diskvalificirajuća, osigurati sve potrebne tehničke informacije i rezultate za izradu glavnog projekta energetske učinkovitosti i omogućiti tužitelju pristup lokaciji tvornice za vrijeme izrade projekta. Nadalje, ugovorena je naknada za uslugu izrade projektne dokumentacije u varijabilnom iznosu od 196.000,00 kn uvećan za iznos PDV-a te je ugovoreno kako je naknada isplaćuje u slučaju odobravanja bespovratne potpore te da se ona fakturira u roku od 30 dana od datuma Odluke o financiranja, a da je rok uplate fakture 7 dana nakon dobivenog avansa za odobrena bespovratna sredstva ili najkasnije 150 dana od dobivene služben obavijesti Odluke o financiranju (dodjeli bespovratnih sredstava) te da će se isplata izvršiti u onom vremenu koje od navedena dva vremena prvo nastupi. Navedeni ugovor potpisan je i pečatiran i od strane tužitelja i od strane tuženika.

9. Iz očitovanja i dokumentacije Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja razvidno je kako je tuženik kao prijavitelj projektnu prijavio podnio putem elektroničkog sustava eFondovi dana 08. veljače 2021. te da ranije navedeni Ugovor 39GRAF/2020 nije bio inicijalno dostavljen kao dio projektne prijave već da je isti dostavljen naknadno u sklopu pojašnjenja određenih stavki proračun, a koje je zatražio Odbor za odabir projekta putem pojašnjenja od prijavitelja (tuženika). Također je utvrđeno kako je od tuženika traženo pojašnjenje između ostalog za troškove koji su realizirani prije prijave projektnog prijedloga (projektne dokumentacija i priprema prijave) te da se moli dostava sklopljenih ugovora ili drugih odgovarajućih dokumenta za sve realizirane troškove na osnovu kojih ste procijenili iznose navedenih troškova u prijavnom obrascu kako bi OOP mogao jasno utvrditi iznos prihvatljivosti troškova. Dan je rok za odgovor 3 radna dana odnosno do kraja 04.05.2021. uz napomenu da ako se pojašnjenje ne dostavi u zadanom roku, da se projektni prijedlog može isključiti iz postupka dodjele. Također je razvidno da je dostavljena tražena dokumentacija.

10. Uvidom u Odluku o financiranju razvidno je da je istu donijelo Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja dana 02. srpnja 2021. te je istom ovdje tuženiku odobreno iznos od 19.994.021,15 kn bespovratnih sredstava za sufinanciranje projekt pod nazivom Povećanje energetske učinkovitosti i korištenja OIE tvrtke MIAZ-IVANČIĆ d.o.o. referentnog broja : KK.04.1.1.03.0318, što predstavlja najveći mogući iznos sufinanciranja prihvatljivih troškova, a da razina intenziteta potpore iznosi 69.8857776% prihvatljivih troškova projekta te da će za provedbu projekt Ministarstvo, kao posredničko tijelo razine 1, Fond za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti kao posredničko tijelo razine 2 te tužitelj kao uspješan prijavitelj sklopiti Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava u roku od 45 kalendarskih dana.

11. Uvidom u račun broj 003-POSL1-1 razvidno je kako ga je tuženiku izdao tužitelj za uslugu izrade projekta i predaje dokumentacije potrebne za natječaj financiran iz EU fondova referentni broj: KK.04.1.1.03, a sukladno čl. 1., 2. i 4. Ugovora između ovdje stranaka i to na iznos od 70.000,00 kn.

12. Isti račun tuženik je vratio tužitelju navodeći da ga osporava jer nije u skladu s korespondencijom.

13. Uvidom u Sporazum o raskidu Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt Povećanje energetske učinkovitosti i korištenja OIE tvrtke MIAZ-IVANČIĆ d.o.o. referentni broj Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava- KK.04.1.1.03.0318 razvidno je da je isti sklopljen između Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, kao posredničko tijelo razine 1, Fond za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti kao posredničko tijelo razine 2 te tužitelj kao korisnika bespovratnih sredstava te je u istom sporazumu utvrđeno kako su na temeljem Odluke o financiranju od 02.07.2021. stranke sklopile 27.07.2021. Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava, da je korisnik bespovratnih sredstava 06.03.2023. dostavio ministarstvu i Fondu zahtjev za raskid ugovora radi poremećaja na tržištu zbog kojih nije u mogućnosti stvoriti uvjete za uspješnu provedbu projekta te da zbog enormnog povećanja cijena radova i robe u odnosu na planirane troškove projekta nije u mogućnosti zatvoriti financijsku konstrukciju. Također je utvrđeno kako nije došlo do isplate bespovratnih sredstava temeljem predmetnog ugovora te da isti ugovor sporazumno raskidaju.

14. Uvidom u mail korespondenciju razvidno je kako je FĐ iz društva ITRS d.o.o. 13.10.2020. dostavio tuženiku procjenu mogućih mjera u tuženikovom objektu, da su otvorene još uvijek okvirne vrijednosti jer nije rađena detaljna razrada i da ona može varirati u odnosu na stvarni trošak i procjenu koja će biti napravljena nakon detaljne razrade. U istom mailu navedena je tablica s mjerama te su one obrazložene i navedeno je da nakon što tuženik odabere mjere da će dostaviti procjenu troška za izradu dokumentacije. Također u mailu od **.**.2020. FĐ je tuženiku naveo da se ne može dati točan iznos koliko bi što koštalo dok se ne odluči za mjere koje će se provoditi i točnije definira projektni zadatak. Nadalje, navedeno je kako se jednostavniji projekt (FN elektrana i LED rasvjeta) može fiksno naplatiti oko 5.000,00 kn, a za složenije da je cijena između 10.000,00 i 20.000,00 kn, što bi bila približna procjena, a da nakon izbora mjera se može definirati točnije projektni zadatak.

15. Tuženik je dana 26.10.2020. obavijestio FĐ koji bi projekt bio interesantan tuženiku te zamolio da se napravi točnije kalkulacija ponude sa fiksnim i varijabilnim dijelom. Dana **.**.2020. FĐ je dostavio tuženiku procjenu troškova te je naveo kako bi cijene bile za elektro i strojarski projekte 45.000,00 kn, za građevinski projekt 35.000,00 kn ako postoje nacrti u dwg-u, 37.000,00 kn ako postoje nacrti u papirnatom ili pdf-u, 39.000,00 ako ne postoje nacrti, podno grijanje (građevinski i strojarski) 20.000,00 kn, priprema natječajne dokumentacije 19.000,00 kn. Osim navedenih fiksnih cijena varijabilno dio bi bio 5% od odobrene potpore, da su cijene bez PDV-a te da ukoliko je očekivana potpora veća od 2 milijuna kuna da će se dogovoriti za smanjenje varijabilnog dijela. Stavljena je napomena kako se sve usluge poduzeća ITRS od predstudije, svih projekata, izrade projekta fiksnog i varijabilnog dijela kao i provedbe projekta nakon potpisivanja ugovora o potpori sufinanciraju s potporom od 85%.

16. Iz maila upućenog od strane TĐ iz društva ITRS d.o.o. tuženiku dana 03.05.2021. razvidno je kako isti obavještava tuženika kako je Fond poslao zahtjev za pojašnjenje u kojem moraju točno dokazati zatražene troškove za pripremu dokumentacije te mu u prilogu dostavlja pripremljene ugovore u kojima su točno prepisani troškovi iz prijemnog obrasca, a navedeni troškovi izračunati tako da je varijabilni dio iz ugovora pomnožen s iznosom sredstava koja trebaju biti odobrena te da moli da se ugovori potpišu i skeniraj te vrate.

17. Tuženik je **.**.2021. PĐ vratio skenirane i potpisane ugovore.

18. Iz mail korespondencije razvidno je kako se LĐ iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost dana 16.07.2021. obavijestila tuženiku nakon dostave Odluke o financiranju Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja kako se pristupilo postupku pripreme Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava te da se ugovori sklapaju na standardiziranom obrascu te u privitku dostavljaju nacrt predmetnog ugovora zajedno s prilozima i mole tuženika da provjere temeljne podatke (naziv banke, IBAN, broj pod kojim će tuženik voditi Ugovor u svojim evidencijama) kao i da unesu podatke u Obrazac Izjave prijavitelja o statusu projekta te isto vrate Fondu. Isti mail tuženik je proslijedio MĐ iz društva ITRS d.o.o.

19. Nadalje, iz maila od 21.02.2022. razvidno je kako FĐ dostavlja tuženiku račun za varijabilni dio usluga te da je s kolegama iz GRAFING-a i KEINDL BAU dogovorio da umjesto ugovorenih 509.000,00 kn za sada fakturiraju 250.000,00 kn + PDV (ITRS 121.000,00 kn + 73.000,00 te GRAFING 56.000,00 kn), a ostatka od 259.000,00 kn bi fakturirali kada tuženik krene u korištenje dobivenih bespovratnih sredstava tj. provedbu. Također je navedeno kako nakon dužeg čekanja više nisu mogli čekati s isplatom varijabilnog dijela jer su neke kolege inženjeri ostali uskraćeni za varijabilni dio bez kojeg višu nisu mogli poslovati. Također istog dana FĐ je tuženiku napomenuo kako će tuženiku izaći u susret s navedenom odgodom plaćanja nefakturiranih 259.000,00 kn samo u slučaju da im odmah plati izdane fakture ITR-u 73.000,00 kn te GRAFING-u 56.000,00 kn + PDV u skladu s valutom na računu ili s kojim danom kašnjenja.

20. Iz Ugovora o poslovnoj suradnji 39/2020 (dalje u tekstu Ugovor 39/2020-1) razvidno je kako su ga zaključili društvo ITRS d.o.o. i tuženika 15.12.2020. te da je predmet ugovora njihova suradnja na izradi projekta i predaji dokumentacije potrebne za natječaj iz EU fondova "Povećanje energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije u proizvodnim industrijama(referenti broj: KK.04.1.1.03)" i da se društvo ITRS d.o.o. obvezuje izraditi Glavni projetk koji sadrži mape/projekte: fotonaponska elektrana (400 kW) (elektronički projekt), LED rasvjeta (elektronički projekt), dizalica topline s podnim grijanjem (strojarski projekt), rekuperacija topline/ventilacija (strojarski projekt), projekt krova, fasade i stolarije (građevinski projekt), kompresorska stanica, zamjena stroja 1 (strojarski projekt) i zamjena stroja 2 (strojarski projekt) te da je u obvezi pripremiti dokumentaciju za prijavu tuženika na natječaj i ispuniti opsežnu dokumentaciju, izraditi popis projekt i voditi svu dokumentaciju do predaje projekta. Tuženik je bio u obvezi surađivati s tužiteljem radi izrade ranije navedene dokumentacije i pribave dokumenata za natječaj, osigurati sve potrebne izjave i suglasnosti za prijavu, osigurati da u poslovanju, financijskim izvješćima i sl. nema niti jednu aktivnost ili stavku koja je u natječajnoj dokumentaciju označena kao diskvalificirajuća, osigurati sve potrebne tehničke informacije i rezultate za izradu glavnog projekta energetske učinkovitosti i omogućiti tužitelju pristup lokaciji tvornice za vrijeme izrade projekta. Nadalje, ugovorena je naknada za uslugu izrade projektne dokumentacije u fiksnom iznosu od 121.000,00 kn uvećano za PDV, a koji će se isplatiti na način da 40% fiksnog iznosa se isplati 15 dana od potpisa ugovora, 60% fiksnog iznosa 7 dana nakon predaje dokumentacije te je ugovorena varijabilni dio u visini od 2% od iznosa odobrene bespovratne potpore uvećano za PDV koji se obračunava na iznos konačno odobrene bespovratne potpore upisane u Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za predmetni. Ugovoreno je kako će tuženik izvršiti isplatu 100% varijabilnog dijela 7 dana nakon dobivenog avansa za odobrena bespovratna sredstva ili najkasnije 150 dana od dobivene službene obavijesti o dodjeli bespovratnih sredstava te da će se isplata izvršiti u onom vremenu koje od navedena dva vremena prvo nastupi. Navedeni ugovor potpisan je i pečatiran i od strane društva ITRS d.o.o. kao i od strane tuženika.

21. Iz Ugovora o poslovnoj suradnji 39/2020 (dalje u tekstu Ugovor 39/2020-2) razvidno je kako su ga zaključili društvo ITRS d.o.o. i tuženika 01.12.2020. te da je predmet ugovora njihova suradnja na izradi projekta i predaji dokumentacije potrebne za natječaj iz EU fondova "Povećanje energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije u proizvodnim industrijama(referenti broj: KK.04.1.1.03)" i da se društvo ITRS d.o.o. obvezuje pripremiti dokumente za prijavu tuženika na predmetni natječaj, ispuniti obrazac 1 do Obrazac 10, pripremiti dokumentaciju za sve zaposlenike koji će sudjelovati na projektu, ispuniti opsežnu dokumentaciju (sve formulare( , izraditi opis projekta, voditi svu dokumentaciju do predaje projekta te pregledati svu dokumentaciju kako bi projekt bio administrativno spreman za predaju. Tuženik je bio u obvezi surađivati s tužiteljem radi izrade ranije navedene dokumentacije i pribave dokumenata za natječaj, osigurati sve potrebne izjave i suglasnosti za prijavu, osigurati da u poslovanju, financijskim izvješćima i sl. nema niti jednu aktivnost ili stavku koja je u natječajnoj dokumentaciju označena kao diskvalificirajuća, osigurati sve potrebne tehničke informacije i rezultate za izradu glavnog projekta energetske učinkovitosti i omogućiti tužitelju pristup lokaciji tvornice za vrijeme izrade projekta. Nadalje, ugovorena je naknada za uslugu izrade projektne dokumentacije u fiksnom iznosu od 121.000,00 kn uvećano za PDV, a koji će se isplatiti na način da 40% fiksnog iznosa se isplati 15 dana od potpisa ugovora, 60% fiksnog iznosa 7 dana nakon predaje dokumentacije te je ugovoren varijabilni dio u visini od 73.000,00 kn uvećano za PDV koji se isplaćuje u slučaju odobravanja bespovratne potpore te da se fakturira u roku od 30 dana od datuma Odluke o financiranju, a da je rok uplate 7 dana nakon dobivenog avansa ili najkasnije 150 dana od dobivene službene obavijesti Odluka o financiranju (dodjeli bespovratnih sredstava) te da će se isplata izvršiti u onom vremenu koje od navedena dva vremena prvo nastupi. Navedeni ugovor potpisan je i pečatiran i od strane društva ITRS d.o.o. kao i od strane tuženika.

22. Iz iskaza svjedoka kao i stranaka sud je utvrdio kako je s tuženikom prvotno stupilo u kontakt FĐ iz društva ITRS d.o.o. te da je tuženik prvotno s njim sklopio ugovor Ugovor 39/2020-1 dana 15.12.2020. prema kojoj je ITRS d.o.o. trebao za tuženika izraditi sve potrebne dokumente kako bi se tuženik prijavio na natječaj iz EU fondova "Povećanje energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije u proizvodnim industrijama (referenti broj: KK.04.1.1.03)". Društvo ITRS d.o.o. je u izradi cjelokupne dokumentacije surađivao s društvima Keindl Bau d.o.o. kao i tužiteljem te su se oni međusobno dogovorili oko podijele nagrade koju FĐ dogovorio s tuženikom. U pregovorima i dogovorima oko iznosa naknada sudjelovali su samo zakonski zastupnik tuženika i gospodin FĐ, što su potvrdili zakonski zastupnici stranka u svojim iskazima, kao i svjedok FĐ i SĐ. Tuženik i FĐ su dogovorili naknadu u fiksnom i varijabilnom dijelu, što potvrđuje i mail 03.11.2020. u kojem je FĐ dostavio procjenu troškova izrade dokumentacije koji se sastojao od fiksnog i varijabilnog dijela, a varijabilni dio je procijenjen na 5% od odobrene potpore. U svojem iskazu SĐ navela je kako je gospodin FĐ u ranije navedeno mailu procijenio trošak u iznosu oko 121.000,00 kn koje je tuženik uplatio, a da je ostatak troškova trebao biti financiran iz EU fondova. U tom dijelu sud nije prihvatio iskaz svjedoka kao vjerodostojan obzirom da uvidom u isti mail tako to ne proizlazi već je razvidno da je gospodin FĐ procijenio varijabilni dio u visini od 5% od odobrene potpore kao i da je napomenuo kako se sve usluge društva ITRS kao i provedbe projekta nakon potpisivanja ugovora o potpori sufinanciraju s potporom od 85%, a to prema ocjeni sud ne znači da se isto financira iz EU fondova.

23. Naime, iz iskaza svjedoka FĐ kao i iskaza zakonskog zastupnika tužitelja razvidno je da je dogovoreno da se varijabilni dio naknade plaća po odobrenju bespovratnih sredstava na natječaju te da se na sastancima nakon što su bespovratna sredstva odobrena govorilo o isplatama za ITRS d.o.o. KEINDL BAU j.d.o.o. tako i za tužitelja, no da je zakonski zastupnik tuženika tražio odgodu plaćanja varijabilnog dijela naknade. U tom dijelu sud je prihvatio iskaze kao vjerodostojne i životne, jer da je između stranaka postojao dogovor da će se varijabilni dio naknade plaćati iz EU fondova (kao što je navela svjedokinja SĐ) odnosno iz isplaćeni sredstava bespovratne potpore odnosno ukoliko će se projekt realizirati (kao što je to naveo u svojem iskazu zakonski zastupnik tuženika), tada zasigurno ne bi bilo govora o plaćanju varijabilnog dijela na sastancima niti bi zakonski zastupnik tuženika tražio odgodu plaćanja u trenutku kada mu sredstva nisu isplaćena niti je realiziran projekt. Naime, ukoliko bi doista postojao dogovor kako to navodi zakonski zastupnik tuženika i svjedokinja SĐ (supruga zakonskog zastupnika tuženika) tada je životno da zakonski zastupnik tuženik ne bi tražio odgodu plaćanja varijabilnog dijela naknade u trenutku kada nisu isplaćena na računa tuženika sredstava bespovratne potpore kao i u trenutku kada se još ne realizira projekt već se samo razgovara o provedbi projekta i skupljaju ponude te traži financiranje od banka u smislu dodjele kredita koji bi se projekt napravio. Dakle, u tom trenutku tada ne bi bio ni dospio varijabilni dio naknade pa ne bi bilo ni potrebe tražiti odgodu plaćanja istog. Stoga je sud u tom dijelu iskaze zakonskog zastupnika tuženika kao i svjedoka SĐ smatrao nevjerodostojne obzirom da su u tom dijelu isti neživotni i nelogični, a niti su u skladu s ugovorima koje su stranke potpisale.

24. Ovdje valja napomenuti kako iz iskaza svjedoka kao i stranaka suglasno proizlazi da ugovor između tužitelja i tuženika, kao i Ugovor 39/2020-2 između tuženika i društva ITR d.o.o. nisu sklopljeni u prosincu kako je to u njima navedeno već u svibnju 2021. Svjedok FĐ je pojasnio u svojem iskazu kako se radi o omašci u pisanju i da je on pripremio iste ugovore, što je sud prihvatio kao životno. Nadalje, isti je u svojem iskazu naveo kako je Fondu predan prvobitni Ugovor 39/2020-1 koji je ITRS d.o.o. imao sklopljen s tuženikom u kojem je varijabilni dio određen u visini od 2% odobrenih bespovratnih sredstava te da je kasnije Fond tražio pojašnjenje jer da je potreban točan iznos troškova za izradu dokumentacije, pa da se odlučilo varijabilni dio od 2% podijeliti između sve tri firme koje su radile na toj dokumentaciji dakle između ITRS d.o.o., KEINDL BAU j.d.o.o. i ovdje tužitelja te je dogovoreno sa zakonskim zastupnikom tuženika da se potpišu tri ugovora sa svakim od tih društava gdje će se staviti taj varijabilni iznos naknade u apsolutnom iznosu i ti iznosi za sva tri društva zajedno nisu prelazila 2% odobrenih bespovratnih sredstava. Zakonski zastupnik tuženika je dobio sva tri ugovora te se složio sa time, potpisao ih je i vratio ih je nazad. Na taj način su oni prvi ugovor zamijenili sa ta tri ugovora i potom su ti ugovori predani Fondu, što je potvrdila u svojem iskazu i svjedokinje SĐ. Ovo potvrđuju i podaci dobiveni od Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja iz kojih je jasno da je od tuženika u natječaju traženo između ostalog pojašnjenje troškova koji su realizirani prije prijave projektnog prijedloga te da se dostave ugovori ili drugih dokumenti iz kojih bi se jasno mogao utvrditi iznos prihvatljivih troškova. Zakonski zastupnik tuženik u svojem iskazu je naveo kako je on prvi ugovor potpisao, no da ga je nakon toga gospodin FĐ obmanuo da tuženik potpiše nova tri ugovora znajući da tuženik neće moći realizirati kredit te u tim ugovorima je promijenio određene stavke uz obrazloženje da ga je to tražio Fond, što su nije prihvatio kao vjerodostojno. Naime, ne može se reći da je gospodin FĐ obmanuo zakonskog zastupnika tuženika kada je predložio da se sklope tri ugovor u kojoj će se navesti varijabilni dio u apsolutnom iznosu sukladno traženju Fonda. Naime, iz traženja Fonda je sasvim jasno da isti traži ugovor ili neki dokument kako bi se mogao utvrditi točan iznos ove naknade. Sklapanje tri ugovora sa svim izvođačima koji izrađuju potrebnu dokumentaciju umjesto jednog ugovora s glavnim izvođačem nije nešto što je neuobičajeno ili zabranjeno te to doista ovisi o dogovoru između stranaka. Ovdje valja napomenuti da je zakonski zastupnik prihvatio sklopiti tri ugovora te svakom od izvođača platiti njegov dio naknade pa je tako i prihvatio te sklopio Ugovor 39GRAF/2020 između tužitelja i tuženika. Sama činjenica što je gospodinu MĐ proslijeđena sva dokumentacija vezano za financijsko stanje tuženika, ne mora nužno značiti da bi uvidom u istu gospodin FĐ mogao znati hoće li tuženik dobiti kredit od banke za realizaciju projekta ili neće.

25. Zakonski zastupnik tuženika je u svojem iskazu naveo kako je vjerovao gospodinu MĐ i da je on stoga sva tri ugovora samo ovlaš pogledao i da ih je potpisao, što je potvrdila i svjedokinja I koja je navela kako je direktor tuženika potpisao sve te ugovore misleći da je sve u redu da tim ugovorima i da su oni u skladu s dogovorom.

26. Ovdje valja navesti kako je između stranaka sklopljen Ugovor 39GRAF/2020 koji predstavlja ugovor o djelu sukladno čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme potpisivanja istog.

27. Tuženik tijekom postupka napominje kako je isti ugovor ništetan jer je suprotan moralu.

28. Ovdje valja navesti kako činjenica da je Ugovor 39GRAF/2020 dostavljen tuženiku od strane gospodina FĐ, kao i da su pregovori oko naknade vođeni između zakonskog zastupnika tuženika i gospodina TĐ ne čini ugovor suprotnim moralu kao ni Ustavu RH ili prisilnim propisima tim više što je zakonski zastupnik tužitelja u svojem iskazu potvrdio kako je dopustio gospodinu MĐ da o tome pregovara s tuženikom u ime tužitelja, a konačno je ugovor i potpisan od strane zakonskog zastupnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika. Činjenica da su sklopljena tri ugovora bez da je ranije raskinut prvi ugovor s društvom ITRS d.o.o., također ne čini iste ugovore ništetnim, obzirom da je iz iskaza svjedoka i stranaka razvidno da su se svi usuglasili da se umjesto prvog ugovora s društvom ITRS d.o.o. sklope poslije tri ugovora. Također činjenica da Ugovor 39GRAF/2020 nije potpisan u originalu između stranaka već se razmjenjivao putem e-maila ne dovodi do ništetnosti ugovora. Naime, sukladno čl. 249. ZOO-a volja za sklapanje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinom postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave. Za ugovor o djelu nije propisan oblika sklapanja ugovora odnosno isti se ne mora sklopiti u pisanom obliku, no ukoliko se isti i sklopi nije zabranjeno da se isti ugovor prosljeđuje e-mailom i potpisuje.

29. Iz samog Ugovora o poslovnog suradnji 39GRAF/2020 jasno je navedeno kako se naknada u varijabilnom iznosu od 196.000,00 kn uvećano za PDV isplaćuje u slučaju odobravanja bespovratne potpore. Dakle, uvjet za isplatu te naknade je da se odobre bespovratna sredstva. Navedena bespovratna potpora je odobrena tuženiku u natječaju što je razvidno iz Odluke o financiranju kao i iskaza svjedokinje SĐ i svjedoka FĐ, kao i iskaza stranaka. Također u ugovoru je jasno navedeno kako se varijabilna naknada treba isplatiti u roku od 7 dana nakon dobivenog avansa za odobrena bespovratna sredstva ili najkasnije 150 dana od dobivene službe obavijesti Odluke o financiranju. Dakle, u ugovoru su jasno navedena dva roka u kojima se treba platiti naknada te je jasno navedeno da se isplata treba izvršiti u roku koji prvi nastupi. Odredba sama po sebi je jasna te nema nikakvih dvojbi prilikom tumačenja iste. Iz iste ne proizlazi da se naknada plaća samo i isključivo nakon što se isplate bespovratna sredstva na račun tuženika odnosno nakon što je realizira cijeli projekt. Zakonski zastupnik tuženika je navedeni ugovor s takvim sadržajem potpisao. Isti sukladno čl. 422. i čl. 426. Zakona o trgovačkim odnosima (Narodne novine 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, dalje u tekstu ZTD), a koji je bio na snazi u vrijeme potpisivanja ugovora, zastupa društvo i vodi poslove društva te dužan voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika sukladno čl. 430. u svezi s čl. 252., 273. i 273.a ZTD-a. Dakle, u situaciji kad zakonski zastupnik potpisuje ugovor kojim obvezuje društvo da će platiti nekakvu naknadu isti je dužan isti ugovor dobro pročitati i vidjeti je li taj ugovor odgovara dogovoru između stranaka. Zakonski zastupnik tuženik u svojem iskazu navodi da je on samo ovlašt pročitao ugovor koji je sklopio s tužiteljem i da je on vjerovao gospodinu MĐ da je sve u rednu i da je isti u skladu s njihovim dogovorom, a što je potvrdila i svjedokinje SĐ. Sud u tom dijelu nije prihvatio iskaze kao vjerodostojne jer nije logično da direktor društva samo ovlašt pregledava ugovore koje potpisuje u ime društva i neživotno je da ne bi inzistirao da se isti ugovor ispravi ukoliko nije u skladu s dogovorom stranaka.

30. Nadalje, valja napomenuti da iako su tužitelj i gospodin FĐ pristali dati odgodu plaćanja tuženiku varijabilne naknade (mail od 21.02.2022.), na način da dio plati odmah, a dio kad tuženik krene s korištenjem dobivenih bespovratnih sredstava, također upućuje da je dogovor između stranaka bio da će se naknada platiti prije korištenja bespovratnih sredstava jer u protivnom ne bi davali tuženiku odgodu.

31. Slijedom svega navedenog sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan, obzirom da je između stranka potpisan valjani ugovor kojim je ugovoreno da će za rad koji je tužitelj obavio za tuženika u vidu potrebne dokumentacije za natječaj na koji se tuženik javio, tužitelju biti isplaćena varijabilna naknada u slučaju odobravanja bespovratne potpore i to u visini od 196.000,00 kn uz uvećanje za PDV, a što sveukupno nakon provedene konverzije u valutu euro sukladno odredbama Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22, 88/22) iznosi 32.517,09 €. Tužitelj je dokumentaciju izradio sukladno ugovoru te je tuženik na natječaju odobrena bespovratna potpore, slijedom čega su se ispunili uvjet za isplatu varijabilne naknade, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I/ izreke ove presude.

32. Nadalje, ugovorom je određeno da se ista naknada plaća u roku od 7 dana nakon dobivenog avansa za odobrena bespovratna sredstva ili najkasnije 150 dana od dobivene službe obavijesti Odluke o financiranju. U ovom predmetu je utvrđeno kako tuženiku nisu isplaćena bespovratna sredstva na račun, no međutim isti je dobio Odluku o financiranju od 02.07.2021., temeljem kojeg je tuženik s Ministarstvom i Fondom sklopio Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava dana 27.07.2021. Iz dokaznog postupka nije utvrđeno kada je tuženik dobio službenu obavijest Odluke o financiranju, no u svakom slučaju istu je dobio prije 16.07.2021. obzirom da je istog dana djelatnica Fonda HĐ pisala tuženiku radi dogovora oko sklapanja Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstva, a nastavno nakon donesene Odluke o financiranju za koju se navodi da je dostavljena tuženiku, dakle najkasnije 150 dana od 16. srpnja 2021. je tuženik trebao isplatiti tužitelju varijabilnu naknadu ugovorenu Ugovorom 39GRAF/2020. Kako tuženik istu nije platio isti je dužan naknaditi i zateznu kamatu tužitelju. Prema odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Kako tuženik svoju obvezu plaćanja nije ispunio tužitelju po dospijeću, to je prema čl. 29. st. 1. ZOO osnovan zahtjev tužitelja na isplatu zateznih kamata tekućih na utuženi iznos od zakašnjenja s plaćanjem do isplate. Tuženik je bio dužan platiti naknadu nakon 150 dana od 16. srpnja 2021. (što je najkasnije dan kada je tuženik dobio službenu obavijest Odluke o financiranju), što je nakon 13. prosinca 2021. pa je isti bio u zakašnjenju s plaćanjem od 14. prosinca 2021. te je sukladno tome i dosuđena od tama zatezna kamata. Odluka o visini zatezne kamate određena je po čl. 29. st. 2. Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) uz primjenu stope za trgovačke ugovore. Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I/ izreke ove presude.

33. Tužitelj u tužbi potražuje zatezne kamate od dana 31. studenog 2021., što predstavlja 150 dan od dana Odluke o financiranju, no međutim tijekom postupka nije utvrđeno da bi istog dana tuženik i zaprimio službenu obavijest o tom odluci, pa je sud je u tom dijelu valjalo odbio tužbeni zahtjev. Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II/ izreke ove presude.

34. Sud je o trošku odlučio sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, br. 138/23, dalje: Tarifa). Tužitelju je priznata naknada troškova zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom i prema vrijednosti predmeta spora od 32.519,09 € pa odvjetniku za svaku radnju pripada nagrada sukladno Tbr. 7. od 250 bodova, što uz uvećanje temeljem Tbr. 50. Tarife iznosi 500,00 €. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 € (sukladno Tbr. 7/1 Tarife), trošak podnesaka 13.10.2023. i 18.01.2024. za svaki iznos od 500,00 € (Tbr. 8/1 i Tbr. 50 Tarife) trošak zastupanja na ročištima 02.04.2024. i 12.09.2024. za svaki iznos od 500,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 50 Tarife), što ukupno iznosi 2.500,00 €, a što uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. Tarife ukupno iznosi 3.125,00 €. Nadalje sud je dosudio i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 185,81 € kao i na presudu u cijelosti zatraženom iznosu od 185,81 € sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/2023), a što sveukupno čini 3.496,62 €. Slijedom navedenog sud je odlučio kao pod točkom III/ izreke ove presude.

U Zagrebu 18. listopada 2024. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. tuženiku po punomoćniku