REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2174/2017-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja MANDIĆ-KRAN d.o.o., Zagreb, Gajnice 26, OIB: 91977756997, zastupanog po punomoćniku Dejanu Trniniću, odvjetniku u Zagrebu, Listopadska 5, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 9. rujna 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 18. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

U cijelosti se odbija tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.909,81 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 12. prosinca 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te mu naknaditi parnične troškove sa zateznim kamatama počevši od donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana."

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena za iznos od 1.389,94 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 12. prosinca 2016. do isplate.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je 20. listopada 2017. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate odštete na temelju između stranaka zaključenog Ugovora o osiguranju prijevozničke odgovornosti od 10. rujna 2016. U tužbi navodi, u bitnome, da je za naručitelja prijevoza Zakladani Staveb (Podružnica Zagreb) 7. prosinca 2016. kao prijevoznik obavljao prijevoz radnog stroja Libherr 855 na relaciji Slovenija - Češka. Tijekom prijevoza, na autocesti na području Austrije, dogodila se nezgoda u kojoj je oštećen stroj koji se tužitelj prevozio. S obzirom na zaključeni Ugovor o osiguranju tužiteljeve prijevozničke odgovornosti, a zbog nastale štete na stvari preuzetoj na prijevoz i zahtjeva za naknadu štete koji je prema tužitelju uputio naručitelj prijevoza, tužitelj da se 12. prosinca 2016. obratio tuženiku prijavom štete radi isplate naknade iz osiguranja, no tuženik da je osigurateljnu odgovornost otklonio. Stoga tužbom potražuje isplatu iznosa od 55.000,00 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 12. prosinca 2016. do isplate.

2./ U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava osnovanost i visinu tužiteljevog zahtjeva. Prije svega osporava da bi za tužitelja šteta nastala jer osporava da bi tužitelj naručitelju prijevoza kao oštećeniku podmirio naknadu po osnovi nastalih troškova popravka stroja oštećenog prilikom prijevoza. Nadalje, osporava visinu nastalih troškova popravka stroja preuzetog na prijevoz kao i visinu osigurnine ukazujući da se, u skladu s Ugovorom o osiguranju, obračun osigurnine vrši po odbitku uz ograničenje po štetnom događaju. Nadalje, osporava osnovanost odštetnog zahtjeva jer da su u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke predviđene odredbama Konvencije o ugovoru u međunarodnom prijevozu robe cestom za oslobođenje odgovornosti prijevoznika prema naručitelju prijevoza (ugovorena upotreba otvorenih nepokrivenih vozila za prijevoz), odnosno da je nastupila zastara prava na naknadu štete naručitelja prijevoza prema tužitelju kao odgovornom prijevozniku, slijedom čega da utuženi iznos, sve i da ga je tužitelj isplatio naručitelju prijevoza, nije u opsegu ugovorenog pokrića iz predmetnog Ugovora o osiguranju.

Osporava i zatraženi tijek zateznih kamata.

3./ Očitujući se na navode tuženika, tužitelj je tijekom postupka tvrdio, u bitnome, da je, temeljem odštetnog zahtjeva naručitelja prijevoza istom naknadio troškove potrebne radi popravka stroja preuzetog na prijevoz i oštećenog za vrijeme prijevoza, i to na temelju računa koji mu je naručitelj izdao u iznosu od 54.527,50 kn (račun broj 6-1817-1). Osporava tuženikove navode o isključenju odgovornosti jer smatra da se na tuženika kao osiguratelja ne primjenjuju odredbe o ograničenju prijevoznikove odgovornosti, odnosno da je u konkretnom slučaju tužitelje prijevoz vršio u skladu s pravilima struke pa da nema mjesta primjeni odredaba o isključenju njegove prijevozničke odgovornosti na koje tuženik ukazuje.

4./ Tužitelj je tijekom postupka, nakon provedenog prometnog vještačenja, podneskom od 3. listopada 2023. smanjio tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 44.527,50 kn (5.909,81 eur), dakle tužbu je djelomično povukao za iznos od 1.389,94 eur (55.000 kn – 44.527,50 kn = 10.472,50 kn/ 1.389,94 eur). Naime, pojasnio je da je naručitelj prijevoza tužitelju radi naknade štete u visini troškova potrebnih za popravak stroja preuzetog na prijevoz izdao račun na iznos od 54.527,50 kn (račun broj 6-1817-1), u odnosu na koji da mu je naknadno izdao odobrenje radi smanjenja ovog računa u iznosu od 10.000,00 kn (račun broj 17-1817- 1), a konačni iznos od 44.527,50 kn da je tužitelj naručitelju prijevoza podmirio prijebojem međusobnih potraživanja na temelju izjave o prijeboju od 18. travnja 2017.

5./ S obzirom da se tuženik, obaviješten o djelomičnom povlačenju 5. listopada 2023., nije izjasnio, smatra se da je na povlačenje pristao (čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP-a) pa je riješeno kao u izreci rješenja.

6./ Iako je u podnesku od 3. listopada 2023. (prilikom opisanog djelomičnog povlačenja tužbe) tužitelj naveo da zatezne kamate na utuženi iznos potražuje kasnije od vremena naznačenog u tužbi, počevši od 18. travnja 2017., u podnesku od 28. svibnja 2024. naveo je da zatezne kamate na iznos od 5.909,81 eur potražuje počevši od 12. prosinca 2016., dakle kao u tužbi. S obzirom da se na ročištu 9. rujna 2024., na primjedbu tuženika da je tužitelj (ponovno) izmijenio zatraženi tijek zateznih kamata čime da je preinačio tužbu, a kojoj preinaci da se tuženik protivi, tužitelj očitovao navodeći da se radilo o omašci u pisanju kada je zatezne kamate zatražio od kasnijeg datuma, počevši od 18. travnja 2017., dakle da se ne radi o procesnoj volji disponiranja tužbenim zahtjevom najprije smanjenjem, a potom ponovnim isticanjem odnosno povećanjem zahtjeva za isplatu zateznih kamata od ranijeg razdoblja, to neosnovano tuženik ustraje s tvrdnjom da bi se radilo o nedopuštenoj preinaci i protivljenju takvoj dispoziciji jer se radi o tužiteljevom ispravku omaške u pisanju.

7./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: narudžba za prijevoz (list 4 spisa), međunarodni tovarni list s ovjerenim prijevodom upisanih posebnih dogovora (list 5, 90-92 spisa), otpremnica s ovjerenim prijevodom (list 85-88 spisa), odštetni zahtjev naručitelja prijevoza (list 7 spisa), tužiteljeva prijava štete tuženiku, odgovor, prigovor i odluka (list 8, 18-20 spisa), prepiska stranaka povodom prijave štete (list 50-64 spisa), izjava vozača (list 9 spisa), ugovor o osiguranju od 10. rujna 2016. i polica (list 10-16, 41-42 spisa), prometna dozvola (list 39-40 spisa), tehničke specifikacije vozila kojim je prijevoz vršen (list 48-49 spisa), račun izdan tužitelju radi naknade troškova popravka s odobrenjem (list 65 i 128 spisa), računi popravka s ovjerenim prijevodima (list 103-116 spisa), izjava o prijeboju od 18. travnja 2017. (list 101 spisa). Nadalje, provedeno je prometno vještačenje po vještaku Zvonku Ivašiću (list 137-141 spisa), koje je obnovljeno po vještaku Srećku Hlišću, jer je vještak Ivašić preminuo prije usmenog iznošenja nalaza i mišljenja i davanja pojašnjenja povodom prigovora tuženika (čl. 261. st. 2. ZPP-a). Vještak Srećko Hlišć dao je svoj nalaz i mišljenje u pisanom obliku (list 178-182 spisa) te se usmeno očitovao povodom prigovora tuženika (list 192-193 spisa).

8./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je konačno istaknuti tužbeni zahtjev u cijelost neosnovan. 9./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev kao osiguranika, prema tuženiku kao osiguratelju, temeljem zaključenog Ugovora o osiguranju prijevozničke odgovornosti u cestovnom prometu radi isplate odštete jer je naručitelju prijevoza naknadio štetu u visini troškova popravka radnog stroja oštećenog za vrijeme prijevoza.

10./ Među strankama je sporna osnovanost i visina istaknutog zahtjeva jer tuženik osporava da bi tužitelj prijebojem naknadio štetu naručitelju prijevoza, zatim osporava visinu naknade iz osiguranja odnosno tvrdi da je iznos koji je tužitelj navodno naknadio naručitelju prijevoza izvan opsega tuženikovog pokrića kao osiguratelja temeljem sklopljenog Ugovora o osiguranju jer da su ispunjenje pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti tužitelja kao prijevoznika, odnosno da je nastupila zastara prava oštećenikovog zahtjeva prema tužitelju.

11./ Nije sporno da su stranke, tužitelj kao prijevoznik - osiguranik i tuženik kao osiguratelj 10. rujna 2016. zaključili Ugovor o osiguranju za koji je izdana i polica osiguranja (list 10-16, 41-42 spisa). Ugovor je zaključen na neodređeno vrijeme (čl. 15. st. 1. Ugovora o osiguranju). U skladu s odredbama predmetnog Ugovora, osigurava se odgovornost tužitelja kao prijevoznika u cestovnom prometu, za dokazani potpuni ili djelomični fizički gubitak ili oštećenje pošiljke u međunarodnom i domaćem prijevozu te za zakašnjenje u isporuci, u opsegu i pod uvjetima određenim odredbama čl. 3., 4. i 5. predmetnog Ugovora (čl. 1. Ugovora o osiguranju). U skladu s odredbom čl. 3. st. 1. Ugovora o osiguranju, kojom je uređen opseg osigurateljnog pokrića, tuženik će nadoknaditi tužitelju sve iznose koje ovaj treba platiti iz naslova prijevozničke odgovornosti u smislu odredbe čl. 2. ovog ugovora, osim šteta nastalih iz uzroka navedenih u čl. 4. Ugovora kojim su između stranaka ugovoreni isključeni rizici. U skladu s odredbom čl. 2. predmetnog Ugovora, odgovornost osiguranika u smislu predmetnog Ugovora o osiguranju utvrđuje se prema Zakonu o obveznim odnosima, Konvenciji o ugovoru u međunarodnom prijevozu robe cestom i Zakonu o prijevozu u cestovnom prometu.

12./ Dakle, imajući u vidu citirane odredbe predmetnog Ugovora o osiguranju, utvrđeno je da je pretpostavka odgovornosti tuženika kao osiguratelja prijevozničke odgovornosti u cestovnom prometu da za štetu koja je predmet osiguranja odgovara prijevoznik temeljem općih propisa navedenih u odredbi čl. 2. Ugovora, odnosno da se, iako se radi o šteti za nastanak koje je prijevoznik odgovoran po općim propisima, ne radi o nekom od isključenih rizika navedenih u odredbi čl. 4. predmetnog Ugovora.

13./ Visina odštete koju je tuženik kao osiguratelj dužan isplatiti osiguraniku ili, na njegovo traženje, podnositelju odštetnog zahtjeva prema osiguraniku (čl. 11. Ugovora o osiguranju), ograničena je u skladu s odredbom čl. 3. st. 2. i čl. 10. Ugovora o osiguranju.

14./ Osiguranik je svaku štetu koja je u smislu predmetnog Ugovora pokrivena osiguranjem dužan zapisnički utvrditi s korisnikom prijevoza na uobičajeni način, prijaviti tuženiku štetu i postupati po njegovim uputama (čl. 7. Ugovora o osiguranju). Osiguranik je dužan tuženika obavijestiti ako oštećenik prijevozniku podnese odštetni zahtjev (čl. 8. Ugovora o osiguranju) te je dužan, prije priznavanja svoje obveze, zatražiti tuženikovu suglasnost i držati se njegovih uputa. Ako ne postupi na opisani način, tuženik može odbiti isplatu naknade ako dokaže da osiguranik nije bio odgovoran za nastalu štetu ili da je njegova odgovornost manja od one koju je priznao (čl. 9. Ugovora o osiguranju).

15./ Nije sporno da se za vrijeme trajanja predmetnog osiguranja dogodio osigurani slučaj na način da je prilikom prijevoza kod tužitelja oštećena roba koju je preuzeo na prijevoz. Naime, nije sporno da je prilikom prijevoza oštećen stroj koji je tužitelj prevozio i to radni stroj gusjeničar Libherr 855. U skladu s izjavom VH, vozača koji je za tužitelja obavljao prijevoz, a koju je izjavu priložio tužitelj već prilikom prijave štete u postupku pred osigurateljem, nezgoda se dogodila 7. prosinca 2016. prilikom prijevoza stroja Libherr 855 na relaciji Slovenija -Češka, na autocesti u Austriji, na način da je u stroj koji je tužitelj prevozio na labudici – otvorenoj poluprikolici Max Trailer udario nepoznat predmet te se razbilo i rasulo prednje vjetrobransko staklo na prevoženom stroju i tom prilikom je došlo do udara vjetra koji je otvorio bočna klizna vrata stroja koja su potom pala na kolnik autoceste i na koja su zatim naletjela dva vozila koja su se kretala autocestom.

16./ Prijevoz je tužitelj vršio za naručitelja Zakladani Staveb, na temelju narudžbe od 24. studenog 2016., kojom je ugovoren prijevoz bušaća Libherr 855 i 843, s time da se stroj Libherr 855 prevozi na relaciji Brežice (SLO) – Prag (CZ), pri čemu se prijevoz organizira na dva šlepera i jednoj labudici pa se stoga najprije prevozi stroj 843 a potom stroj 855 (narudžba na listu 4 spisa). Iz otpremnice (list 86-88 spisa) i prometnih dozvola (list 39-40 spisa) je razvidno da je tužitelj stroj Libherr 855 na prijevoz preuzeo 6. prosinca 2016., da je prijevoz vršen vozilima registarske oznake [registarska oznaka] i [registarska oznaka], dakle tegljačem Volvo ([registarska oznaka]) i otvorenom poluprikolicom Mak Trailer ([registarska oznaka]). Iz međunarodnog tovarnog lista (list 90-92 spisa) razvidno je da je preuzeti stroj Libherr 855, prijevoz kojeg je izvršen s vozilima navedenim u otpremnici, predan 8. prosinca 2016. preuzimatelju Trilet Ground Services, uz napomenu vozača VH da je razbijen prednji prozor kabine stroja, da su razvaljena vrata kabine stroja i da je razbijeno staklo u vratima.

17./ S obzirom da opisane okolnost nastanka štetnog događaja tuženik nije osporavao, kao niti tužiteljevu tvrdnju da je prijevoz izvršio u skladu s ugovorom o prijevozu i pravilima struke, kao nepotrebne za utvrđenje odlučnih činjenica sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja radi saslušanja svjedoka VH vozača i CH.

18./ S obzirom da je šteta na stroju kojeg je tužitelj prevozio na temelju zaključenog ugovora o prijevozu kao prijevoznik u cestovnom prometu za naručitelja Zakladani Staveb nastala za vrijeme međunarodnog prijevoza, pri čemu su mjesto primanja robe na prijevoz (Slovenija) i mjesto odredišta (Češka) u dvije različite države, na predmetni se ugovor o prijevozu primjenjuju odredbe Konvencije o o ugovoru u međunarodnom prijevozu robe cestom („Narodne novine“ broj 6/16; dalje: CMR). CMR se u Republici Hrvatskoj primjenjuje na temelju točke 3. Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 31/91), odnosno članak 33. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora („Narodne novine“ broj 59/91) i to kako je izmijenjena Protokolom SDR iz 1978. potvrđenim Zakonom o potvrđivanju protokola uz Konvenciju o međunarodnom prijevozu robe cestom („Narodne novine“ broj 6/16). Naime, u skladu s odredbom čl. 1. st. 1. CMR, ova se konvencija primjenjuje kada su mjesto primanja robe na prijevoz i mjesto odredišta u dvije različite države, od kojih je barem jedna ugovornica, a konkretno su obje jer su sve članice EU, dakle i Slovenija i Češka, potpisnice CMR, i to bez obzira na mjesto sjedišta i nacionalnost stranaka.

19./ Dakle, za utvrđenje odgovornosti tužitelja kao prijevoznika za oštećenje robe preuzete na prijevoz prema oštećeniku (naručitelju prijevoza ili vlasniku robe), mjerodavne su odredbe CMR kojima su u međunarodnom cestovnom prijevozu uređene pretpostavke, opseg i ograničenja prijevoznikove odgovornosti za gubitak ili oštećenje robe preuzete na prijevoz, odnosno za zakašnjenje.

20./ Osnovano stoga ističe tuženik da je, s obzirom da je predmet Ugovora o osiguranju zaključenog između stranaka odgovornost tužitelja kao cestovnog prijevoznika za gubitak i oštećenje robe preuzete na prijevoz odnosno zakašnjenje, pretpostavka tuženikove odštetne odgovornosti odgovornost tužitelja kao osiguranika prema oštećeniku (naručitelju prijevoza) u skladu s CMR, uz daljnje ispunjenje pretpostavki odgovornosti tuženika kao osiguratelja predviđenih predmetnim Ugovorom o osiguranju.

21./ U konkretnom je slučaju naručitelj prijevoza Zakladani Staveb tužitelju kao prijevozniku 8. prosinca 2016. uputio odštetni zahtjev za stroj Libherr 855, u vlasništvu društva Trilet Ground Services, preuzet nakon prijevoza s oštećenjima i to razbijenim prednjim staklom kabine i iščupanim i razbijenim vratima kabine (list 7 spisa). Potom je tužitelj dopisom od 12. prosinca 2016. predmetni štetni događaj prijavio tuženiku kao osiguratelju (list 8 spisa). Tuženik je dopisima od 21. ožujka 2017. (odgovor na prijavu štete) i 5. svibnja 2017. (odgovor na tužiteljev prigovor od 20. travnja 2017.) isplatu odštete odbio pozivajući se na odredbe čl. 17. st. 4. točke a) CMR, navodeći da je, s obzirom da je uzrok štete udar nepoznatog predmeta u prednje vjetrobransko staklo, koje se potom rasulo te je došlo do udara vjetra koji je otvorio bočna klizna vrata koja su pala na kolnik, ostvaren razlog oslobođenja odgovornosti prijevoznika prema naručitelju prijevoza jer da je šteta posljedica neurednog pakiranja stroja za prijevoz stoga što vrata nisu bile propisno osigurana, odnosno da je šteta posljedica upotrebe otvorenog nepokrivenog vozila za prijevoz, uporaba kojeg da je bila izrijekom ugovorena i naznačena u tovarnom listu.

22./ Iz prepiske stranaka elektroničkom poštom povodom tužiteljeve prijave štetnog događaja, utvrđeno je da je tuženik od tužitelja nakon prijave štetnog događaja tijekom prosinca 2016. zatražio dostavu podataka od vlasnika stroja o procijenjenim troškovima popravka radi donošenja odluke o načinu na koji će izvršiti izvid i procjenu štete, odnosno dostavu potrebne dokumentacije za odlučivanje povodom tužiteljeve prijave štete iz osiguranja, da bi ga potom konačno 27. veljače 2017. obavijestio da je pregled odštetnog zahtjeva u tijeku. Nakon tuženikove odluke o otklonu odštetnog zahtjeva od 21. ožujka 2017., očitujući se na tužiteljev upit, tuženik je ponovno u dopisu elektroničkom poštom 28. ožujka 2017. ukazao tužitelju da se prema utvrđenim činjenicama vezanim uz nastanak štete radi o isključenju prijevoznikove odgovornosti na koje okolnosti da se tužitelj može pozvati prema oštećenom koji mu je ispostavio terećenje, a ako je tužitelj odštetu isplatio, s obzirom na količinu vozila koja osigurava kod tužitelja, da može zatražiti isplatu polovice isplaćene odštete.

23./ Tužitelj tvrdi da je vlasnik stroja oštećenog na prijevozu izvršio popravak, za što je priložio račune izdane radi popravka stroja (list 103-116 spisa), a za učinjene troškove popravka oštećenog stroja da je potom naručitelj prijevoza Zakladani Staveb tužitelju izdao račun broj 6-1817-1 od 7. ožujka 2017. na iznos od 54.527,50 kn, potraživanje iz kojeg je potom umanjio odobrenjem broj 17-1817-1 od 18. travnja 2017. za iznos od 10.000,00 kn (list 65 i 128 spisa). Tako umanjeni račun da je tužitelj podmirio prijebojem međusobnih potraživanja s društvom Zakladani Staveb, u iznosu od 44.527,50 kn, na temelju međusobno potpisane izjave o prijeboju od 18. travnja 2017. (list 101 spisa).

24./ Radi utvrđenja spornih činjenica vezanih uz visinu štete nastale na stroju koji je bio objektom prijevoza u predmetnom štetnom događaju, odnosno činjenica vezanih uz nastanak štete kao posljedicu upotrebe za prijevoz otvorenog nepokrivenog vozila provedeno je prometno vještačenje po vještaku Srećku Hlišu, koji je svoj nalaz i mišljenje dao u pisanom obliku te se usmeno očitovao povodom prigovora tuženika.

25./ Ocjenjujući da su nalaz i mišljenje vještaka jasni i u skladu s ispravama priloženima spisu te da je vještak dao logične i uvjerljive razloge za iznijete zaključke, a da tuženik svojim prigovorima pravilnost nalaza i mišljenja vještaka nije doveo u sumnju, sud je u cijelosti prihvatio utvrđenja i zaključke vještaka.

26./ Vještak je naveo da, prema stanju spisa, proizlazi da su na radnom stroju gusjeničaru prilikom prijevoza na poluprikolici nastala oštećenja u vidu razbijenog prednjeg stakla te iščupanih bočnih kliznih vrata kabine koja su posljedično pala na kolnik. Spisu ne prileži, niti je na traženje vještaka tuženik dostavio daljnju dokumentaciju koja se odnosi na izvid odnosno utvrđivanje opsega oštećenja u postupku pred osigurateljem, a ne temelju koje bi vještak mogao odrediti opseg oštećenja na radnom stroju. S obzirom na navedeno, vještak je naveo da tehničkim putem nije moguće utvrditi na koji je način i kakvim mehanizmom došlo do oštećenja stakla i ispadanja bočnih kliznih vrata. Naveo je da je radni stroj prevožen na otvorenoj poluprikolici – labudici, na, za tu svrhu, uobičajen način. S obzirom da se radi o stroju većih gabarita, da takav stroj nije moguće prevesti zatvorenom poluprikolicom jer da takva ne postoji, već da ga je moguće jedino prilikom prijevoza prekriti. S obzirom da se radi o radnom stroju takvih karakteristika da se nakon upotrebe i tijekom pohrane u pravilu ne skladišti u zaštićenom prostoru, pokrivanje kod prijevoza da je moguće, ali da nije nužno.

27./ U odnosu na visinu troškova potrebnih za učinjeni popravak stroja vještak je naveo da je iz računa od 23. siječnja 2017., izdanog od Libherr građevinski strojevi CZ društvu Trilet ground services, na iznos od 262.227,57 CZK (bez poreza 216.717,00 CZK) razvidno da se odnosi na klizna vrata, vodilice bočne te gornje i donje, prednje staklo, krovno staklo, čeono staklo te srednju vodilicu s komponentama, uz trošak zamjenskih dijelova s pakiranjem i otpremom. Prema nazivlju da se radi o dijelovima koji su bili ili su mogli biti oštećeni u predmetom štetnom događaju. Nadalje, da se u internom računu društva Zakladani Staveb od 6. veljače 2017., navode troškovi popravka kabine i elektroinstalacije (33 sata po 490,00 CZK = 16.170,00 CZK) i nabavka rezervnih dijelova od Trilet ground services (182.424,50 CZK), odnosno ukupni troškovi popravka od 198.594,50 CZK. Pri tome, iznos od 182.424,50 CZK iskazan u računu Zakladani Staveb da je dobiven tako da je račun Libherr građevinski strojevi CZ društvu Trilet ground services umanjen za neke od dijelova, i to za prednje staklo, krovno staklo, srednju vodilicu i polovicu troškova pakiranja i otpreme. Društvo Zakladani Staveb izdalo je potom tužitelju račun od 7. ožujka 2017. broj 6-1817-1 na iznos od 198.594,50 CZK (54.527,50 kn), koji je umanjen prema računu od 18. travnja 2017. broj 17-1817-1 za iznos od 10.000,00 kn (popust na obračunate troškove popravka), pa konačan iznos štete nastale na prevoženom vozilu, naknada koje se od tužitelja potražuje, iznosi 44.527,50 kn.

28./ Neosnovano tuženik osporava na opisani način utvrđenu visinu štete nastale na oštećenom stroju. Ovo stoga što, iako iz njegovih navoda tijekom postupka proizlazi da raspolaže fotografijama s izvida i zaključcima procjenitelja, ove isprave na zahtjev vještaka i suda za potrebe vještačenja nije dostavio. Na temelju isprava koje je priložio tužitelj, računa izdanih za izvršeni popravak vozila između sudionika (društva koje je popravak izvršilo za vlasnika stroja Trilet gorund services, a potom, umanjenih troškova iskazanih od vlasnika stroja prema naručitelju prijevoza Zakladani Staveb, te konačno, s daljnjim umanjenjem naručitelja prijevoza tužitelju kao prijevozniku) vještak je utvrdio da se obračunati troškovi popravka odnose na dijelove oštećenog stroja koji su bili ili su mogli biti oštećeni u predmetnom štetnom događaju.

29./ Iako je vještak u nalazu i mišljenju naveo da je za štetu plaćen iznos od 44.527,50 kn, a što da je utvrdio na temelju spisu priložene izjave o prijeboju, prije svega za navesti je da navedeni zaključak prelazi opseg zadatak dan prometnom vještaku. No, s navedenim zaključkom vještaka i odgovarajućim navodima tužitelja slaže se i ovaj sud, jer iz priložene izjave o prijeboju, koju su potpisali sudionici ovog prijeboja (tužitelj i naručitelj prijevoza Zakladani Staveb), proizlazi da je tužitelj navedeni račun za popravak oštećenog stroja, u iznosu od 44.527,50 kn, naručitelju prijevoza podmirio prijebojem s tražbinom koju je prema njemu imao. Imajući u vidu da je prijeboj uobičajeni način prestanka protutražbina među poslovnim subjektima, što naručitelj prijevoza i tužitelj kao prijevoznik nedvojbeno jesu, kao i da tuženik nije iznio razloge koji bi vjerodostojnost priložene izjavu o prijeboju doveli u sumnju, po ocjeni ovog suda očito su paušalni prigovori tuženika da priloženom izjavom o prijeboju tužitelj nije dokazao da je štetu oštećeniku podmirio. Pri tome, učinci prijeboja, uz ivjet ispunjenja zakonskih pretpostavki, ostvaruju se u trenutku kada je izjava o prijeboju dana, neovisno o tome da li su sudionici ovu poslovnu promjenu zabilježili i u svojim poslovnim knjigama. S obzirom da tuženik nije iznio činjenice niti predložio dokaza kojima bi tvrdnju tužitelja o namirenju prijebojem štete oštećeniku po osnovi računa za popravak oštećenog stroja u iznosu od 44.527,50 kn doveo u sumnju, već paušalno tvrdi da izjava o prijeboju ne dokazuje da bi do prijeboja dakle namirenja tražbine došlo, sud je takve navode tuženika utvrdio neosnovanima.

30./ Neosnovano je i pozivanje tuženika na obračun po odbitku u skladu s odredbom čl. 10. predmetnog Ugovora o osiguranju. Ovo stoga što je navedenom odredbom obračun po odbitku predviđen za potpuni ili djelomični gubitak stvari. Tada se visina odštete obračunava prema vrijednosti robe koju je imala u vrijeme i u mjestu otpreme, uz odbitak od 10% i ograničenje od 450,00 eur. No, konkretno se ne radi o osiguranom slučaju odgovornosti prijevoznika za potpuni ili djelomični gubitak, već za oštećenje robe preuzete na prijevoz pa je tuženikova odgovornost ograničena do iznosa od 50.000,00 eur (čl. 3. st. 2. a) Ugovora o osiguranju).

31./ S obzirom da je stroj koji je na prijevoz preuzet 6. prosinca 2016., oštećen tijekom prijevoza 7. prosinca 2016., a predan naručitelju prijevoza 8. prosinca 2016., da je naručitelj Zakladani Staveb od tužitelja naknadu štete zatražio dopisom od 8. prosinca 2016., a da je potom, na temelju ispostavljenog računa za troškove popravka, tužitelj štetu naknadio prijebojem u iznosu od 44.527,50 kn 18. travnja 2017., neosnovano tvrdi tuženik da bi nastupila zastara prava zahtjeva za naknadu štete prema odgovornom prijevozniku, u smislu odredbe čl. 32. CMR, jer je isplata štete po osnovi troškova popravka nastalih oštećenja, na zahtjev oštećenika, izvršena u roku od godine dana od isporuke.

32./ Međutim, osnovano tvrdi tuženik da je u konkretnom slučaju iznos koji je tužitelj naknadio naručitelju prijevoza kao oštećeniku izvan osigurateljnog pokrića na temelju predmetnog Ugovora o osiguranju. Ovo stoga što je tuženik kao osiguratelj dužan naknaditi tužitelju kao osiguranom prijevozniku samo iznose koje je prijevoznik dužan platiti na temelju propisa kojima se njegova odgovornost za potpuni ili djelomični gubitak, oštećenje robe preuzete na prijevoz odnosno zakašnjenje uređuje, navedenih u odredbi čl. 2. predmetnog Ugovora o osiguranju, a u konkretnom su slučaju ispunjene pretpostavke za oslobođenje prijevoznika od odgovornosti za štetu nastalu na stvari preuzetoj na prijevoz u skladu s odredbama CMR.

33./ Naime, prema odredbi čl. 17. st. 4. toč. a) CMR, prijevoznik se oslobađa od odgovornosti kad šteta na stvarima preuzetima na prijevoz nastupi uslijed specijalnog rizika (opasnosti) svojstvene nekoj od taksativno predviđenih okolnosti, između ostalih i, kad je šteta nastala kao posljedica opasnosti svojstvene upotrebi otvorenih nepokrivenih vozila, ako je njihova upotreba izričito ugovorena i naznačena u tovarnom listu. Ako prijevoznik utvrdi da se, s obzirom na okolnosti slučaja, gubitak ili oštećenje može pripisati jednoj ili više posebnih opasnosti navedenih u odredbi čl. 17. st. 4. CMR, pretpostavlja se da je šteta zbog toga nastala. Ipak imatelj prava može dokazivati da se gubitak ili oštećenje ne može doista u cijelosti ili djelomično pripisati nekoj od tih opasnosti (čl. 18. st. 2. CMR).

34./ U konkretnom slučaju utvrđeno je, u skladu s tvrdnjama samog tužitelja, da je prijevoz radnog stroja na otvorenoj poluprikolici, dakle u otvorenom nepokrivenom vozilu, i to bez da je stroj prilikom prijevoza bio prekriven, izvršen na pravilan način, dakle u skladu s pravilima struke.

35./ Nadalje, iako vještak tehničkim putem u nedostatku odgovarajuće dokumentacije, nije mogao utvrditi na koji je način i kakvim mehanizmom došlo do nastanka oštećenja na prevoženom stroju, upravo na temelju tvrdnji samog tužitelja, odnosno izjave vozača koji je u predmetnom štetnom događaju obavljao prijevoz, utvrđeno je da se oštećenje na stroju koji je tužitelj prevozio nastalo može pripisati opasnosti opasnosti iz odredbe čl. 17. st. 4. toč. a) CMR, jer je prilikom prijevoza stroja na otvorenom nepokrivenom vozilu došlo do udara nepoznatog predmeta u stroj te se razbilo i rasulo prednje vjetrobransko staklo na stroju, a tom prilikom je došlo do udara vjetra koji je otvorio bočna klizna vrata stroja koja su potom pala na kolnik autoceste. Stoga, u skladu s odredbom čl. 18. st. 2. CMR, vrijedi pretpostavka da je šteta upravo i nastala kao posljedica opasnosti vezanih uz prijevoz robe otvorenim nepokrivenim vozilima.

36./ Dakle, i sam tužitelj, iako tvrdi da je šteta na stroju nastala kao posljedica udara nepoznatog predmeta prilikom prijevoza stroja na otvorenom nepokrivenom vozilu i da je tužitelj prijevoz stroja vršio u skladu s pravilima struke i ugovorom o prijevozu, pogrešno smatra da navedena okolnost ne isključuje odgovornost tuženika kao njegovog osiguratelja. Naime, kako je prethodno navedeno, pretpostavka odgovornosti tuženika kao osiguratelja prijevozničke odgovornosti je odgovornost prijevoznika, dakle pretpostavka tuženikove odgovornosti je upravo izostanak razloga za isključenje odgovornosti prijevoznika za štetu nastalu na robi preuzetoj na prijevoz. 37./ S obzirom da je prijevoz radnog stroja - gusjeničara otvorenim nepokrivenim vozilom - poluprikolicom uobičajen način prijevoza te da je prekrivanje stroja prilikom prijevoza, jer se radi o radnom stroju namijenjenom upotrebi na otvorenom prostoru, koji se niti prilikom pohrane u pravilu ne skladišti u zatvorenom prostoru, moguće, ali ne i nužno, to prema shvaćanju ovog suda proizlazi da je u konkretnom slučaju, jer je naručitelj od tužitelja (narudžbom od 24. studenog 2016.) naručio da se prijevoz izvrši poluprikolicom – labudicom, koja je kao prijevozno sredstvo evidentirana i u otpremnici koju je naručitelj prijevoza potpisao i u međunarodnom tovarnom listu, upotreba otvorenog nepokrivenog vozila bila je, predmetnim ugovorom o prijevozu zaključenim s tužiteljem, i izričito ugovorena i naznačena u tovarnom listu.

38./ S obzirom da je u prevoženi stroj nepoznati predmet udario prilikom njegovog prijevoza labudicom, dakle otvorenim nepokrivenim vozilom upotreba kojeg je izričito ugovorena i naznačena u tovarnom listu, ispunjenja je pretpostavka za oslobođenje tužitelja kao prijevoznika od odgovornosti u skladu s odredbom čl. 17. st. 4. toč. a) CMR u vezi s odredbom čl. 18. st. 2. CMR, jer je šteta udarcem nepoznatog predmeta prilikom prijevoza na autocesti nastala kao posljedica opasnosti svojstvene upotrebi za prijevoz otvorenog nepokrivenog vozila, a iz činjenica utvrđenih tijekom postupka ne proizlazi da se oštećenje stroja, u cijelosti ili dijelu, ne bi moglo pripisati upravo ovoj opasnosti.

39./ S obzirom da tužitelj nije postupio u skladu s predmetnim Ugovorom o osiguranju preuzetom obvezom traženja suglasnosti iz odredbe čl. 9. Ugovora, te je, unatoč tome što ga je odlukom o otklonu odštetnog zahtjeva od 21. ožujka 2017. i porukom elektroničke pošte od 28. ožujka 2017. tuženik obavijestio o ispunjenju pretpostavki za oslobođenje prijevoznika od odgovornosti zbog štete nastale na prevoženom stroju, 18. travnja 2017. prijebojem namirio štetu oštećeniku, dakle nije prije priznavanja svoje obveze zatražio suglasnost tuženika kao osiguratelja niti se pridržavao njegovih uputa, tuženika može odbiti isplatu osigurnine jer je utvrđeno da tužitelj kao prijevoznik, uslijed ispunjenja pretpostavki za oslobođenje od prijevozničke odgovornosti iz odredbe čl. 17. st. 4. toč. a) CMR, nije odgovoran za oštećenje stroja Libherr 855 prilikom prijevoza.

40./ Iz postupanja tuženika prilikom korespondencije stranaka povodom odštetnog zahtjeva, sve do citirane odluke tuženika o otklonu odštetnog zahtjeva od 21. ožujka 2017., a poglavito nakon ove odluke o otklonu odštetnog zahtjeva ne proizlazi da bi tuženik dao drugačiju uputu tužitelju vezano uz priznavanje svoje obveze prema oštećeniku.

41./ Tužitelju, jer je u cijelosti izgubio u sporu, ne pripada pravo na naknadu troškova postupka, a tuženik naknadu troškova postupka nije potraživao.

42./ Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 18. listopada 2024.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.

DNA

1. tužitelju, po punomoćniku

2. tuženiku