1              Poslovni broj: Gž Ovr-471/2022-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-471/2022-2

 

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Ani Grbavac, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke više sudske savjetnice Tamare Žuljan Roščić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Grad Z., Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku V. K., odvjetniku u Z., protiv ovršenice B. D. iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., radi ispražnjenja i predaje nekretnine, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 56 Ovr-2044/19-39 od 26. travnja 2022., 6. prosinca 2023.,

 

 

r i j e š i o j e

 

Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 56 Ovr-2044/19-39 od 26. travnja 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem suđeno je:

"I. Odbacuje se žalba ovršenice od 11. travnja 2022., podnesena nakon proteka roka, kao nedopuštena.

II. Odbija se prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe podnesen 6. travnja 2022., dopunjen podneskom od 14. travnja 2022. i prijedlog za odgodu ovrhe od 12. travnja 2022., dopunjen podneskom od 19. travnja 2022. i 20. travnja 2022."

2. Protiv navedenog rješenja pravovremeno se žali ovršenica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i t. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/1992, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje: ZPP), a koji se zakon u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.; dalje: OZ), s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i odgodi provedbu ovrhe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ te sukladno odredbi čl. 50. st. 5. OZ, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu odredaba postupka, niti pogrešnu primjenu materijalnog prava, a ni kojeg drugog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. OZ na koji pazi po službenoj dužnosti.             

6. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-2044/19 od 31. svibnja 2019. određena ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine, na temelju Ugovora o najmu stana na određeno vrijeme sa slobodno ugovorenom najamninom od 9. travnja 2014., potvrđenog od strane javnog bilježnika Ž. M. iz Z., pod poslovnim brojem OV-15421/14 od 29. svibnja 2014., kao ovršne isprave.

- da je ovršenica podneskom od 11. travnja 2022. protiv predmetnog rješenja o ovrsi izjavila žalbu nakon proteka roka,

- da je sud prvog stupnja, odlučujući o osnovanosti žalbe nakon proteka roka, pobijanim rješenjem odbacio istu kao nedopuštenu, pozivom na odredbu članka 53. stavka 4. OZ-a, smatrajući da je navedene žalbene razloge ovršenica mogla istaknuti u roku za žalbu te da ne postoji opravdani razlog za podnošenje žalbe nakon proteka roka,

- da je prvostupanjski sud, odlučujući o prijedlogu za odgodu ovrhe isti odbio kao neosnovan.

7. Neosnovano žaliteljica pobija pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja.

8. Žalba protiv rješenja o ovrsi koju je ovršenica podnijela 11. travnja 2022., po svom sadržaju predstavlja žalbu nakon proteka roka.

9. Žalba nakon proteka roka je izvanredni pravni lijek kojim se omogućuje stranci, tj. ovršeniku da protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave podnese žalbu, iako je protekao žalbeni rok od 8 dana (članak 11. stavak 3. OZ), a koji počinje teći od dostave prvostupanjskoga rješenja.

10. Izvanredni je pravni lijek jer se podnosi nakon pravomoćnosti rješenja, remonstrativni jer o njemu odlučuje prvostupanjski sud, a ne viši sud, ograničen je zbog točno određenih razloga zbog kojih se može izjaviti i nesuspenzivan je, jer prema članku 53. stavku 5. OZ, izjavljivanje ove žalbe ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine, osim ako zakonom nije drugačije određeno.

11. Za podnošenje ovoga pravnoga lijeka bitno je to da se, prema članku 53. stavak 1. OZ, može podnijeti samo nakon pravomoćnosti i to ako se razlog zbog kojeg se podnosi nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave.

12. Zakon u istom članku upućuje na razloge zbog kojih se može istaknuti ovaj pravni lijek, a koji su propisani člankom 50. stavak 1. točka 7. i točka 9.-11. OZ.

13. Tako se žalba može izjaviti samo ako:

a) ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije na temelju nje ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika (nedostatak legitimacije), ili

b) je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili

c) ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili

d) ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

14. Dakle, za izjavljivanje žalbe nakon proteka roka moraju biti kumulativno ispunjene tri pretpostavke: pravomoćnost rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave, postojanje jednog od zakonom navedenih razloga i opravdanost nemogućnosti isticanja tog razloga u redovnom žalbenom roku.

15. Naime, ovršenica niti ne obrazlaže u žalbi nakon proteka roka koji su to razlozi koje iz opravdanih razloga nije mogla istaknuti već u roku za redovitu žalbu.

16. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je pobijanim rješenjem odbacio žalbu nakon proteka roka kao nedopuštenu.

17. Odlučujući o prijedlogu za odgodu ovrhe prvostupanjski sud je isti odbio kao neosnovan, navodeći da je ovršenica podnošenjem žalbe dokazala da je ispunila jedan od uvjeta za odgodu, međutim da nije učinila vjerojatnim postojanje opasnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

18. Prema odredbi članka 65. stavak 1. OZ na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu: "1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek, 2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka, 3. ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha, 4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti, 5. ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. ovoga Zakona ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. ovoga Zakona, 6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno, 7. ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe, 8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni.

19. Dakle, odredbom čl. 65. st. 1. t. 1.-10. OZ propisani su razlozi zbog kojih sud, na prijedlog ovršenika može u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu (objektivne pretpostavke), uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje (subjektivne pretpostavke).

20. U konkretnom slučaju ovršenica je izjavila žalbu, čime je ispunjena objektivna pretpostavka, međutim nije ispunjena subjektivna pretpostavka.

21. Naime, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom kad predlaže odgodu ovrhe ne može biti šteta koja bi po samom tijeku ovršnog postupka nastala, već se mora raditi o vjerojatnosti štete u većem opsegu, a ovršenica navedeno nije učinila vjerojatnim jer smatra da bi prijedlogu trebalo udovoljiti zbog mogućnosti da nekretnina bude prodana, iako je prodaja nekretnine redovan tijek stvari u postupku prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja na nekretnini ovršenika.

22. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog za odgodu kao neosnovan, budući je u konkretnom slučaju za istaknuti da kad se ispituje i ocjenjuje vjerojatnost da bi provođenjem ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, težište ispitivanja treba usmjeriti u prvom redu na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja.

23. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ovršenica nije pružila niti jedan dokaz na okolnost da bi, u slučaju da se ovrha proglasi nedopuštenom, bila u nemogućnosti namiriti se od ovrhovoditelja, slijedom čega ovršenica nije učinila vjerojatnim koju bi to nenadoknadivu štetu pretrpjela provedbom predmetne ovrhe, odnosno nije niti dostavila dokaze kojima bi učinila vjerojatnim nastanak nenadoknadive štete.

24. U odnosu na navod ovršenice da je nekretnina koja je predmet ovrhe njena jedina nekretnina, odnosno u kojem se poziva na pravo na dom, za istaknuti je da takvi žalbeni navodi nisu od utjecaja na ishod ovog žalbenog postupka jer ne predstavljaju razlog za odgodu ovrhe. Provođenjem ovrhe u konkretnom slučaju ne bi bilo povrijeđeno pravo na dom, jer odredba čl. 8. st. 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ ‑ Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 8/99 - pročišćeni tekst, 14/02 i 1/06) dopušta miješanje u ostvarivanje prava na poštivanje doma, ako je to miješanje u skladu s zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda i zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili zaštite prava i slobode drugih.

25. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u izreci pobijanog rješenja, a žalbeni razlozi ovršenice ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost istog.

26. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, trebalo je odlučiti kao u izreci.

 

Split, 6. prosinca 2023.