Poslovni broj: K-129/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Ulica S. Radića kbr. 81.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Josipu Klisoviću kao predsjedniku vijeća i sucima Zvonimirom Blaževićem i Franom Papak kao članovima vijeća, uz sudjelovanje Josipe Crnjak kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene EA, zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. Kaznenog zakona („ Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj K-DO-329/2008 od 06. kolovoza 2012. godine, na raspravi održanoj i zaključenoj te odluke objavljene 16. listopada 2024. godine, , u prisutnosti braniteljice opt., odvjetnice Ankice Giljanović i u odsutnosti opt. EA te bez prisutnosti predstavnika ODO u Šibeniku

p r e s u d i o  j e

I. OPT. EA (ex LA), OIB [osobni identifikacijski broj], kći pok. E i majke pok. L rođene N, rođena **.**.1969. u [adresa] gdje i prebiva, [adresa], Z, državljanka RH, knjigovođa, u mirovini, s mjesečnim primanjima od oko 500,00 eura, udovica, majka dvoje djece, sa završenom SSS, srednjeg imovnog stanja,

k r i v a  j e

što je od 02. rujna 2002. do 20. veljače 2003., u Šibeniku i Zagrebu, kao vlasnik i direktor poduzeća "F&ECO" d.o.o. u Šibeniku, u cilju da svom poduzeću pribavi nepripadnu imovinsku korist, nakon što najprije u Šibeniku prikupila svu dokumentaciju potrebnu za sklapanje Ugovora o leasingu, istu potom dostavila u Zagreb gdje prešutjela ovlaštenoj osobi davatelja leasing poduzeća ""Hypo Steiermark Kraftfahrzeung und Mashinenleasing Gmbh" kod sklapanja ugovora o leasingu da neće nabaviti predmet leasinga i to raznu opremu za graviranje, već da će kad dobavljačem te opreme obrtu " [obrt]" i njegovom vlasniku NA, novac bude isplaćen od davatelja leasinga za opremu koju trebao isporučiti uzeti sebi, kao i prešutjela činjenicu da neće otplaćivati mjesečne rate leasinga, na koji način je dovela u zabludu te je ovlaštena osoba davatelja leasinga ZA sklopila 20. veljače 2003. godine Ugovor o leasingu pokretnina broj 67530013 sa njom kao vlasnikom i direktorom poduzeća na iznos od 114.192,00 Eura, koji novac potom isplaćen dobavljaču opreme obrtu " [obrt]", ona uzela sebi, dok osim trećine jedne rate leasinga u iznosu od 711,96 Eura, ostatak nije platila, pribavivši tako svom poduzeću iznos 113.480,64 Eura,

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: K -

2 9 /

0 2 4

što je, dakle, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu prikrivanjem činjenica doveo nekog u zabludu i time ga naveo da ovaj na štetu tuđe imovine nešto učini, te je i pribavljena znatna imovinska korist, a počinitelj je postupao sa ciljem pribavljanjem takve koristi.

II. Time je opt. EA počinila kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97,

III. opt. EA se na temelju čl. 293. st. 2. KZ/97

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA OD 1 (jedne) GODINE.

IV. Na temelju čl. 67. KZ/97 opt. EA se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te kazna zatvora od 1 (jedne) godine na koju je optužena osuđena neće biti izvršena ako opt. EA u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 dužna je II opt. EA na ime imovinskopravnog zahtjeva platiti ošt. leasing poduzeću ošt. ""Hypo Steiermark Kraftfahrzeung-und Maschinenleasing Gmbh" iznos od 113.480,64 Eura, dok se sa preostalim iznosom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik upućuje u parnični postupak.

VI. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 obvezuje se optužena da plati ovom sudu paušalni trošak u iznosu od 300,00 eura u korist državnog proračuna RH, u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude.

O b r a z l o ž e nj e

1. Optužnicom ODO-a [adresa] broj K-DO-329/2008 od 06. kolovoza 2012. godine, u toč. 3. i 4., tužene su I. opt. OA i II. opt. EA za učin kaznenog djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97, na način pobliže naveden u izreci ove presude.

2. Po žalbi II. opt. EA prvostupanjska presuda Općinskog suda u Šibeniku broj K-204/2012, ukinuta je u odnosu na II. opt. presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kž-475/2023-4 od 21. ožujka 2024. godine, dok je u odnosu na I. opt. OA prvostupanjska presuda postala pravomoćna.

3. Za navesti je da je 01. siječnja 2013. godine, na snagu stupio novi Kazneni zakon (KZ/11), pa je sud prethodno, postupajući u smislu čl. 3. KZ/11, ispitivao da li postoji pravni kontinuitet kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja

– prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293 . st. 2. u vezi st. 1. KZ/97 sa kaznenim djelima iz KZ/11 i koji je zakon za počinitelja blaži. Utvrđeno je da pravni kontinuitet

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: K -

2 9 /

0 2 4

kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97 postoji u kaznenom djelu prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 te da je KZ/97 blaži za počinitelje terećeno kazneno djelo. Naime, za terećeno kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju po KZ/97 predviđena je kazna zatvora od šest mjeseci do osam godina, dok je za to kazneno djelo po KZ/11 predviđena kazna zatvora jedne do deset godina. Stoga je u ovom postupku sud prema optuženima postupao po KZ/07.

4. U ponovljenom postupku opt. EA ponovno se očitovala da se ne smatra krivom za učin terećenog kaznenog djela te navela da je nesporno da je 2001. godine od strane njene firme dignut kredit i sklopljen ugovor sa navedenom leasing kućom te je FA po tom ugovoru bio dobavljač opreme, koja je bila predmet tog ugovora. 70 ili 80 % novca koje su dobili od leasing kuće je bili utrošeno upravo na opremu koja je i došla u [adresa] i na toj se opremi i radilo. Ostatak novca je uplaćen na račun tvrtke FA "F&Eco", od kojeg novca je on sebi ostavio proviziju za obavljeni posao, a koliki točno iznos opt. njije na raspravi mogla reći, ali zna da je ostalo oko 20.000,00 eura. Od tog novca koji je došao na račun njene tvrtke, plaćen je račun UA, odvjetnici iz [adresa], cca 6.000,00 eura. Oprema koja je kupljena na operativni leasing je morala biti osigurana, a što su i učinili jer ta oprema nije bila njihovo vlasništvo i to u iznosu od cca 1.000,00 eura godišnje u osiguravajućoj kući "Osiguranje Zagreb" d.d.. Kupljeno je radno vozilo "Citroen Jumper". Od tog novca je HA dobio proviziju, no opt. se nije mogla sjetiti koliko točno, uzete su u zakup tri površine u gradu [adresa] za postavljanje reklamnih panoa, što se isto plaćalo na godišnjoj razini. Kao što je svjedok ČA napomenuo u svom iskazu, plaćeni su svi putni troškovi te boravak u [adresa] stručnim ljudima iz firme "M-Ros" d.o.o. iz Zagreba te je obuka naših ljudi trajala još 2 ili 3 dana na trošak firme I. opt.užene. To bi bio najveći dio troškova koji su plaćeni tim novcem. Negdje 2006. godine, iz Općinskog suda u Šibeniku, nazvao ju je gospodin O koji je radio na ovrsi, a kad je došla na sud, sa njim je u prostoriji sjedio jedan gospodin za kojeg se na sjeća da bi bio iz leasing kuće ili iz ureda odvjetnice UA. Taj razgovor nije nigdje zabilježen, no bila je u pitanju oprema koju kupili i radili na njoj. Na njeno pitanje tom gospodinu da joj pojasni zašto nisu došli po opremu koja nije vlasništvo njene firme i koja je bila osigurana, jer nisu platili sve rate leasinga do tada, nije joj ništa odgovorio. Polica osiguranja opreme je glasila na ime leasing kuće a oni su bili najmoprimac. Tako je ostalo sve do dana današnjeg.

4.1 Na raspravi je pročitan i iskaz opt. EA (ex LA) od 06. listopada 2008. dan pred sucem istrage Županijskog suda u Šibeniku, u kojem je ona navela da se njen suprug s HA poznavao skoro dvadeset godina i da joj je on vodio poslovne knjige pa su tako saznali da i zastupa jedno leasing poduzeće iz Zagreba. Tada je odlučila kupiti dio opreme za svoje poduzeće preko tog leasinga, prikupila svu dokumentaciju i dala je HA i nakon čega je doista nabavila svu potrebnu joj opremu. Oprema je nabavljena preko obrta " [obrt]", ali i preko još dva poduzeća i kada je oprema nabavljena otišla je kod UA i sklopila ugovor na rok od pet godina i mjesečnom ratom od 10.000,00 kuna. UA platila je 5.000,00 eura, dok HA nije platila ništa, osim poslovnih računa koje joj je dostavljao. Najveći dio kredita realiziran je kupnjom oprema, ali se ne sjeća da li je ostalo šta novca o kredita i da li joj je vraćen kakav iznos novca. Također je izjavila da ništa od kredita nije vratila, iako su joj stizale opomene da to učini od UA. Roba koju je kupila bila je garancija da će kredit vratiti, a to je i nudila UA, kao i da se stavi hipoteka na dio njene kuće, ali ĐA na to nije htjela pristati.

5. U dokaznom postupku, na temelju čl. 431. st. 1. toč. 2. ZKP/08 izveden je dokaz čitanjem iskaza svjedoka IA od 10. ožujka 2009. Suglasnošću

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: K -

2 9 /

0 2 4

stranaka izvodi se dokaz čitanjem iskaza svjedoka UA od 21. svibnja 2024., iskaza svjedoka HA od 21. svibnja 2024. i 15. prosinca 2022., iskaza svjedoka KA od 15. prosinca 2022., iskaz svjedoka TA od 17. lipnja 2024., iskaz svjedoka SA od 17. lipnja 2024. te iskaz svjedoka AA od 17. lipnja 2024. Nadalje, suglasnošću stranaka izvedeni su i dokazi čitanjem iskaza svjedoka ŠA ročišta od 11. studenog 2021., svjedoka FA od 07. veljače 2022. Isto tako, u dokaznom postupku izvedeni su dokazi čitanjem zahtjeva za odobrenje financijskog leasinga za nabavu opreme za F&Eco d.o.o. (list 126-129 spisa), ugovora o leasingu pokretnina br. 67530013 (list 130-131 spisa), aneksa ugovora o leasingu br. 67530013 (list 132 spisa), garancije (list 133 spisa), potvrde (list 134 spisa), sporazuma radi osiguranja novčane tražbine (list 135-136 spisa), plana otplate (list 139-140 spisa), računa br. 1/2003 od 21. siječnja 2003. (list 141 spisa), računa br. 2/2003 (list 142 spisa), računa br. 3/2003 (list 143 spisa), računa br. 4 (list 144 spisa), potvrde o preuzimanju (list 145 spisa), imovinskopravnog zahtjeva oštećenika od 20.04.2017. (str. 518-519 spisa), te izvadaka iz KE i PE za optuženu EA.

6. Cijeneći sve u postupku izvedene dokaze kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, nakon provedenog postupka ovaj sud je utvrdio da je opt. EA počinila utuženo kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97, za što ih je sud i proglasio krivim.

7. Tako iz iskaza svjedoka IA od 10. ožujka 2009. proizlazi da je on u vrijeme počinjenja terećenih kaznenih djela radio u "Hypo Steiermark Kraftfahrzeung und Mashinenleasing Gmbh" kao direktor ovlašten za kolektivno zastupanje skupa s još jednim direktorom ili prokuristom, da je HA poznavao od prije i da zna da je isti imao knjigovodstveni servis te da mu se taj čovjek ponudio da će posredovati među klijentima za "Hypo Steiermark". To je i učinjeno i došlo je do suradnje sa oko 60 klijenata, a HA je imao funkciju posrednika. Svu dokumentaciju po tom dogovoru HA je slao UA u [adresa], gdje bi se sklapali ugovori. On osobno, tu je znao vršiti kontrolu dokumenata, a sva dokumentacija bi nakon ovjere kod javnog bilježnika, još jednom bila prekontrolirana u Grazu, gdje je sjedište firme. Svjedok je izjavio da je prilično siguran da nikada nije imao osobni kontakt s opt. EA te da su njega kao odgovornu osobu prevarili i kupci i isporučitelji, jer su kupci mogli znati da neće preuzeti predmet leasinga, a isporučitelji da su morali znati da on predmet leasinga neće isporučiti ili ga nije isporučio. No unatoč tome, svi ti ljudi su potpisali potvrdu o predaji predmeta leasinga. Na kraju svog iskaza svjedok je pojasnio da ne vjeruje da bi ĐA organizirala prijevare, budući joj je bio povjeren samo tehnički dio posla. 8. Svjedok ŠA je na raspravi izjavio je da od dvoje prisutnih optuženica poznaje samo EA i to po tome što je radio za njenog supruga u njegovoj firmi i ne zna da li je nešto EA bila u toj firmi, već samo da je bila supruga od tog čovjeka. U toj firmi radio je prije dvadesetak godina, pa čak i više pa se ne može zbog proteka vremena sjetiti koje su to godine bile. Bio je informatičar i konkretno radio na grafici, printanju i na strojevima za grafiku. Sjeća se da je opt. EA znala dolaziti u firmu, no nije toliko pratio što ona radi jer to nije bio njegov posao. Ne sjeća se što je radio u firmi 2003. godine, zbog proteka vremena. Nema nikakva saznanja da li je firma dizala kredite i da li je u vrijeme kad je radio u toj firmi stizala kakva oprema i koja je vrijednost opreme bila ukupna tada u firmi, no sjeća se da je to bila najnovija tehnologija.

8. Svjedok FA saslušan na raspravi 07. veljače 2022. godine, izjavio je da je od 02. rujna 2002. godine do 20. veljače 2003. godine bio vlasnik firme „ [obrt]“ i radio posredništvo za leasing ugovore iz Austrije, pa je tako poslovao i sa opt.

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: K -

2 9 /

0 2 4

EA, koja je preko njega nabavljala opremu, a on njoj tu opremu isporučivao. Sve je bilo u redu s tim pravnim poslom, a na što ukazuje činjenica da je taj pravni posao zaključen, a kako je ugovor bio zaključen, tako je logično bio i realiziran te je EA dobila sredstva iz tog ugovora, odnosno opremu koja joj je isporučena. Svjedok ne zna da li je EA isplatila svoju obavezu i taj ugovor o leasingu, jer je on svoje napravio. Naravno da nije bez naknade radio taj pravni posao, imao je određenu proviziju, no zbog proteka vremena nije se mogao se sjetiti o kojem se iznosu radilo. Opt. EA se sjeća jer su odrasli skupa u istome gradu.

9. Svjedok HA je u ponovljenom postupku, na ročištu rasprave održanom 21. svibnja 2024. godine izjavio da u potpunosti stoji iza onoga što je već izjavio u ovom postupku, pa tako da se sjeća da je početkom 2003. bio u dogovoru sa odvjetničkim uredom UA i tražio klijente u Dalmaciji te ih spajao ih s njom, a također je tim klijentima pribavljao svu dokumentaciju potrebnu za sklapanje leasinga. Tako je sa opt. EA dogovorio i prikupio svu potrebnu dokumentaciju, koju su potom dostavili u [adresa] UA. To je radio za novac koji mu je plaćala stranka, u ovom slučaju EA. Ne sjeća se zbog proteka vremena što se točno tada dogovorilo i događalo sa naknadnom na njegov račun od strane UA. Kada je rekao da je sređivao sa strankama dokumentaciju, mislio je na računovodstvenu dokumentaciju i popis opreme koje su stranke nabavljale preko leasinga. Zbog proteka vremena ne sjeća se točno o kojoj se opremi radi i o kojem se iznosu leasinga radila, ali zna da je iznos odgovarao vrijednosti naručene opreme. Ne sjeća se da bi u vezi EA bilo otkazivanja ugovora o leasingu i narudžbi. Također ne zna na čiji račun su po sklopljenom ugovoru o leasingu sjedali novci, da li na račun dobavljača ili stranke.

9.1. Nakon što je dobio na uvid dokumentaciju iz spisa, svjedok izjavio da niti jedan dokument u ovom pravnom poslu nije lažiran i na ovaj način op. je osigurala svoju opremu koja je već bila u firmi te je II. opt. EA jedan dio naručene opreme dobila od dobavljača, a jedan je već bio u firmi i to je bit svega i po mom mišljenju nema kaznenog djela na njenoj strani. U početku je to tvrdio po sjećanju, no nakon što je pogledao dokumentaciju sa ročišta dostavljenu mu od ODO Šibenik, sa sigurnošću je ustvrdio da je točno što je govorio, da je "Hypo" generirao ovu poslovnu priču jer je njima bilo u interesu da se šire. Stoga im je bilo u interesu da ta oprema postoji. Tko će je nabaviti, njima nije bitno, a tako ni država nije zakinuta. Znali su da postoji oprema u firmi opt. EA, no ne može tvrditi da li su znali za svaki dio opreme. Ali zna da je Hypo poslao novac i njih nije interesiralo tko na kraju novac dobiva, jer im je bitan obveznik vraćanja, a to je optužena. U smislu komercijalnog aspekta i pribave sredstava "Hypo" je bila ozbiljna firma, no u kontroli provedbi svih postupaka u poslovima, po njemu nisu se ponašali sa dužnom pažnjom dobrog gospodarstvenika. Ne zna da li je optužena otplatila dio leasinga, ali zna da je uredno obavljala svoju djelatnost i na taj način je došla do mene. U čak 90 % slučajeva "Hypo" je radio na ovaj način, da je oprema već postojala u firmama kojima su davali leasing. 9.2. Na raspravi u ponovljenom postupku, dodao je da su po njegovim saznanjima sredstva kredita sa tvrtku [obrt] knjižena na tvrtku F&Eco d.o.o. u cijelosti. Nije se moga sjetiti da li je provizija isplaćena tvrtki [obrt], ali to je moguće. Dodatno je pojasnio da je opt. EA dobila sredstva kredita i za jedan dio opreme koji je već bio u firmi kao protuteža zahtjevu za kredit te da je oprema u firmi i oprema koju je trebala dobiti u cjelini bila jamstvo za plaćanje kredita. Ima saznanja da je za opt. EA bila stornirana nabava za dio opreme, a to se odnosi za dio koji je bio u firmi, a to storniranje je izvršila optužena i dobavljač [obrt]. Ne zna

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: K -

2 9 /

0 2 4

razlog tome jer su to njihovi odnosi. iskaz kontradiktoran s iskazom svjedoka FA po pitanju isporuke predmeta leasinga jer imaju isti motiv

10. Svjedok DA je izjavio je da je davno bio zaposlen u firmi u vlasništvu opt. EA i ne sjeća se točno kad je to bilo, ali je bilo prije više od 15 godina. Njegov posao je bio naučiti raditi na uređaju gravir i primarno je surađivao sa njenim pok. suprugom. Po sjećanju svjedoka, ta gravirka je bila novi stroj, no kad su je dobili, nitko nije radio na njoj, jer su tek trebali naučiti raditi na njoj, a on je radio na njoj kad sam se naučio. Nema saznanja kako je taj stroj nabavljen. Radio je i na novom printeru i po sjećanju misli da se radilo o novom stroju. Bio je samo radnik u toj firmi i na bilo kakvi način nije sudjelovao u poslovnim odlukama firme i nije imao utjecaj na eventualno sklapanje kredita i pravnih poslova. Ti veliki printeri su služili za izradu jumbo plakata, reklamnih velikih plakata. Bila su 3-4 takva velika plakata po gradu.

11. Svjedokinja UA na raspravi je izjavila da je od 1997. do 2006. godine zastupala "Hypo Steiermark Kraftfahrzeung und Mashinenleasing Gmbh", a što se tiče opt. EA i njene firme u čije je ime tada pregovarala, zbog preteka vremena se jako slabo sjeća što se događalo u vezi s njom. Njenaa uloga je u poslu bila da nakon što je zaprimila dokumentaciju od HA, koji je u to vrijeme zastupao svoje klijente i dogovarao poslove sa leasing kućom, uredi dokumentaciju i sklopi ugovor sa leasing kućim i to nakon što bi leasing kuća odobrila financiranje tih klijenata, pa tako i za EA. Prije nego što bi leasing kuća odobrila sklapanje ugovora, provjeravala je da li su klijenti kreditno sposobni, pa je tako za pretpostaviti i da je provjerila kreditnu sposobnost tvrtke F&Eco d.o.o. Nije dovedena u zabludu od strane opt. EA da neće plaćati rate kredita. Zbog proteka vremena nije se mogla sjetiti da li je optužena nakon sklapanja kredita plaćala rate. U to vrijeme u njenom uredu bilo oko 20 zaposlenih i ja ona sama je najmanje radila na tim poslovima otuđenja nakon što stranke ne bi plaćale rate kredita te stoga nije mogla pred sudom tvrditi da li su optuženoj slane opomene zbog neplaćanja rata. Zbog proteka vremena za ovaj slučaj nije mogla niti točno reći što su točno radili, no generalno kada klijenti ne bi plaćali rate, mi bi im slali opomene. Isto tako ne sjećam se tko bi od zaposlenika eventualno slao opomene optuženoj. Nema saznanja da li su sredstva kredita prebačena sa tvrtke [obrt] na tvrtku F&Eco d.o.o., budući njen odvjetnički ured nije obavljao taj dio posla i to je obavljala leasing kuća. U to vrijeme komunicirali su sa RA, no ni u komunikaciji s njim nije stekla dojam da tvrtka F&Eco u vlasništvu optužene nije bila kreditno sposobna te se ovog predmeta sjećam po imenu tvrtke F&Eco i da je ta tvrtka bila iz [adresa]. Što se tiče provjere kreditne sposobnosti njen odvjetnički ured je provjeravao da li je tvrtka upisan u registar, da li je u stečaju, no nisu imali mogućnost provjeravati bilancu na računu te tvrtke, a ako je postojala nekretnina u vlasništvu tvrtke kao zalog, onda su i to provjeravali. Njen odvjetnički ured u to vrijeme nije imao znanja i mogućnosti da provjeri bilance i račune tvrtke F&Eco d.o.o. i po njenom saznanju su za to bili zaduženi direktor i prokurist leasing kuće. Jedino su mogli provjeriti na BONU kojeg je izdavala Fina da li je konkretna firma u stečaju ili blokiran račun firme i kad bi to bio slučaj, takvu dokumentaciju ne bi prosljeđivali leasing kući. Direktor leasing kuće je bio CA, a prokurist je bio JA. U vrijeme sklapanja ovog pravnog posla i na poslovima ovrhe u njenom uredu su radili GA, MA i PA, koji više ne rade u kod nje i sve te osobe imaju otvorene vlastite odvjetničke urede. Kada bi zaprimili zahtjev za leasing, imali bi formirani popis dokumenata koji su tražili od klijenata pa je i u ovom slučaju bilo tako i optužena nam je dostavila sve dokumente a taj popis je propisala leasing kuća.

12. Svjedoci PA i GA izjavili su da nemaju nikakva saznanja niti o optuženoj a niti o kaznenom djelu za koje se tereti.

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: K -

2 9 /

0 2 4

13. Svjedok ČA izjavio je da je po struci informatičar, da je od rujna 2002. bio sam zaposlen u firmi "F&Eco", koja je tada bila u vlasništvu pokojnoga VA, a koji je bio suprug opt. EA. S njim je tada radio ŠA, ĆA i još jedan stariji čovjek. U to vrijeme najviše sam radio na poslovima graviranja na velikom printeru za jumbo plakate i nabavljena je sva oprema i za graviranje i za printanje tih plakata/panoa i radilo se o tzv. Prizma panelima koji su na sebi imali po 3 reklame, koje bi se mijenjale svakih par minuta. Sjeća se da je zajedno sa optuženom išao kombi-vozilom u Zagreb po opremu, a to je otprilike bilo u jesen 2002. godine. Svjedok se ne sjeća u koje su firme išli po opremu, ali se sjeća da su tad donijeli veliki rezač i printer te navedene prizme te je moguće da su tada išli po 3D gravirni stroj. U to vrijeme posao je najviše vodio pok. VA i tad je firma podigla kredit za kupnju te opreme. Da bi se služili novom opremom firma je dovela iz Švedske dva čovjeka koji su ih poučavali kako se služiti opremom te je nabavljen i novi repromaterijal.

14. Iz Ugovora o leasingu zaključenog između tvrtke "F&Eco" d.o.o. i davatelja leasinga broj: 67530013, zastupanog po opt. EA (prije ŽA), proizlazi da je predmet leasinga bila razna oprema za graviranje, u prvom redu za grafičku djelatnost prema računu broj: 1/2003, da je isporučilac tvrtka " [obrt]", sve uz Aneks ugovora i garanciju te potvrdu da je prema tom Ugovoru tvrtka "F&Eco" d.o.o. uplatila učešće, a prema zahtjevu za odobrenje financijskog leasinga za nabavu opreme za "F&Eco" d.o.o. putem "Poslovnog servisa, računovodstvo i savjetovanje" u vlasništvu HA od 02. rujna 2002. godine te da je taj ugovor ugovoren na iznos od na iznos od 114,192,00 eura.

15. Iz Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnoj stvari, koji je zaključen s odvjetnicom UA, koji je potpisala opt. BA, plana otplate i računa br. 1/2003 od 21. siječnja 2003., računa br. 2/2003, računa br. 3/2003, računa br. 4, potvrde o preuzimanju proizlazi da nije uložen nikakav prigovor na podmirenje računa dobavljača te su potvrdu potpisli opt. EA i FA u ime firme " [obrt]",

16. Iz imovinskopravnog zahtjeva oštećenika od 20.04.2017. "Hypo Steiermark Kraftfahrzeung und Mashinenleasing Gmbh" proizlazi da je ta ošt. tvrtka postavila imovinskopravni zahtjev prema opt. u iznosu od 148,525,21 eura u kunskoj protuvrijednosti prema središnjem tečaju HNB na dan 20. travnja 2017. godine, odnosno na 1.105,726,70 kuna na ime glavnog potraživanja, a koji iznos predstavlja dospjele, a nenaplaćene rate sukladno Ugovoru o leasingu, sve umanjeno za 711,96 eura koji su već uplaćeni od strane primatelja leasinga.

17. Iz dopisa " [obrt]" od 15. ožujka 2003. godine, proizlazi da taj obrt od "Hypo Steiermark Kraftfahrzeung und Mashinenleasing Gmbh" traži da im se stornira narudžba opreme koju su ugovorom dogovorili.

18. Iz izvatka osuđivanosti za opt. EA, proizlazi da ona nije osuđivana.

19. Dakle, nesporno je da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela firma "F&ECO" d.o.o. sklopila ugovor o leasingu s "Hypo Steiermark Kraftfahrzeung und Mashinenleasing Gmbh", da je posrednik u tom pravnom poslu bio svjedok HA, da je ugovor potpisan na iznos od 114.192,00 eura te da, a što proizlazi i iz iskaza same opt. EA, taj novac nije vraćen "Hypo Steiermark Kraftfahrzeung und Mashinenleasing Gmbh".

20. Spornim ostaje, da li je opt. EA, koja je nesporno bila odgovorna osoba firma "F&ECO" d.o.o., sudjelovala u sklapanju ugovora o leasingu i odlučivala o tom ugovoru, da li je ta firma po sklapanju tog ugovora dobila predmet ugovora, a to je oprema za graviranje te da li je opt. EA s namjerom i svjesno dovela u

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: K -

2 9 /

0 2 4

zabludu odgovornu osobu u "Hypo Steiermark Kraftfahrzeung und Mashinenleasing Gmbh", a to je da u ime te pravne osobe i na njenu štetu sklopi navedeni ugovor u leasingu.

21. Iako je opt. EA na raspravi izjavila da se ne smatra krivom, dijelu njenog iskaza u kojem ona zapravo potvrđuje navode iz same optužnice, sud je poklonio vjeru. Dijelu njenog iskaza u kojem ona navodi da je najveći dio kredita realiziran kupnjom opreme za graviranje, koja je bila predmet leasinga, sud nije poklonio vjeru, budući ona to s ničim nije dokazala. Štoviše, nitko od svjedoka nije posvjedočio da je tome tako, pa čak ni svjedoci ŠA i DA koji su bili zaposleni u to vrijeme u njenoj firmi. Naime, oni su izjavili da se sjećaju da su tada u firmu stigli neki novi strojevi, no nitko od ta dva svjedoka nije potvrdio da su ti strojevi bili predmet navedenog ugovora o leasingu, a što je i logično kada se zna i kada je nesporno da svjedoci nisu bili u upravljačkim strukturama te firme, već su bili samo njeni radnici. Isto tako, njenoj tvrdnji da je robu koju je nabavila ugovorom o leasingu nudila UA kada je shvatila da ne može plaćati rate leasinga, kao i njenu tvrdnju da je nudila da se stavi hipoteka na dio njene kuće, ali da to ĐA nije htjela prihvatiti, sud nije poklonio vjeru budući ni to opt. s ničim nije dokazala. Nadalje, niti tvrdnji opt. da je najveći dio kredita realiziran kupnjom opreme, ali se ne sjeća da li je ostalo šta novca o kredita i da li joj je vraćen kakav iznos novca te da ništa od kredita nije vratila, iako su joj stizale opomene da to učini od UA, sud nije poklonio vjeru. Naime, treba istaknuti da je nesporno, a što proizlazi iz samog imovinskopravnog zahtjeva ošt., ali i dokaza izvedenih na raspravi, da je opt. ipak isplatila jednu trećinu jedne rate leasinga te je potpuno neživotno da ona na raspravi, u kaznenom predmetu u kojem joj prijeti kazna zatvora, nije to znala, a što u bitnome dovodi u pitanje vjerodostojnost njenog iskaza. Štoviše, opt. na raspravi nije sudu pojasnila zašto je navodno došla u poslovne probleme zbog kojih nije bila u stanju plaćati rate leasinga, a za što je bila zainteresirana, jer bi na taj način ipak uspjela barem djelomično ishoditi bolju poziciju za sebe u ovom kaznenom postupku te taj propust optužene i nedostatak u njenoj obrani, tu obranu čine dodatno neuvjerljivom i nevjerodostojnom.

22. Isto tako, iskazu svjedoka FA, koji svojim iskazom nije teretio optuženu i koji je izjavio da je čitav pravni posao s njom bio zakonit te da je posao i izvršen, prilikom čega je on kao dobavljač optuženoj u potpunosti izručio predmet leasinga, a to su strojevi za graviranje i pripadajuća oprema, sud nije poklonio vjeru, budući je on u ovom slučaju zainteresiran svjedok. To stoga što bi svjedok, u slučaju da je na raspravi izjavio da joj nije isporučio predmet leasinga, iako je prethodno sklopio ugovor po kojem je to bio dužan učiniti, na taj način doveo sebe u opasnost u smislu da se i on osumnjiči za počinjenje kaznenog djela. Stoga je svjedok, kao bivši poslovni partner optužene imao jak motiv da svjedoči upravo onako kako je svjedočio, ali zbog navedenog razloga sud je taj iskaz ocijenio kao neuvjerljiv te mu stoga nije poklonio vjeru.

23. Suprotno iskazu optužene, sud je iskazu svjedoka IA poklonio punu vjeru. Naime, svjedok je potvrdio da je HA u ovim pravnim poslovima imao ulogu posrednika te da je taj čovjek uputio optuženu na UA u [adresa], koja je bila ovlaštena za zastupanje "Hypo Steiermark Kraftfahrzeung und Mashinenleasing Gmbh". Njegovoj tvrdnji da su ga prevarili i kupci i isporučitelji, jer da su kupac, tj. optužena mogla znati da neće preuzeti predmet leasinga, sud je poklonio vjeru budući sud nije našao razloga da posumnja u vjerodostojnost i istinitost te njegove tvrdnje, koja je obzirom na sve navedeno u dokaznom postupku potpuno logična i životna. Naime, potpuno je logično i životno da je opt. u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o leasingu, kao odgovorna osoba u toj firmi i kao osoba koja je

P o s

lo

v

n i b r

o

j

: K -

2 9 /

0 2 4

donosila bitne poslovne odluke, jako dobro poznavala stanje u "F&ECO" d.o.o., budući je godinama sudjelovala u radu te firme zajedno s pokojnim suprugom, rukovodila s firmom znala za financijsko stanje u njoj te poslovne probleme u vrijeme sklapanja ugovora o leasingu, a što jasno u upućuje na zaključak da je opt. postupala s namjerom da prevari lesing kuću, da dobije novac od nje, iskoristi ga za potrebe koje nemaju veze s predmetnom leasinga i potom ne nabavi u cijelosti predmet leasinga i ne vrati novac koji je ugovorom o leasingu dobila. Štoviše, iskaz svjedoka IA u potpunom je suglasju s izvedenim materijalnim dokazima u ovom kaznenom postupku, iskaz je dan na uvjerljiv i logičan način, pa kako opt. s ničim nije dovela u pitanje vjerodostojnost iskaza ovog svjedoka, sud je ovaj iskaz ocijenio kao logičan, života i istinit, zbog čega mu je poklonio punu vjeru.

24. Isto tako, sud je iskazu svjedokinje UA, koja je svoja saznanja o okolnostima u kojima se sve dogodilo, posebice o načinu provjere kreditne sposobnosti optužene, provjere da li je tvrtka opt. bila upisana u registar i da li je u stečaju, sudu iznijela na uvjerljiv i precizan način. Štoviše, njen iskaz je logičan, životan i stručan, budući je nesporno da je ona odvjetnica koja je i inače za navedenu leasing kuću obavljala posao koji je obavila i sa optuženom utužene zgode. Iskaz svjedokinje je i u potpunom suglasju s izvedenim materijalnim dokazima u postupku te obrana optužene s ničim nije dovela u pitanje istinitost i vjerodostojnost tog iskaza. Kako sud nije našao razloga da posumnja u istinitost i vjerodostojnost iskaza svjedokinje EE, slijedom svega navedenoga, njenom iskazu je poklonio punu vjeru i ocijenio ga vjerodostojnim i istinitim.

25. Iskazima svjedoka ŠA i LE sud je također poklonio vjeru, budući su ti zaposlenici firme "F&ECO" d.o.o. u kojoj je II. opt. EA bila odgovorna osoba, svjedočili o njihovim neposrednim saznanjima i zapažanjima u vrijeme kada su bili zaposlenici te firme. Međutim, iz njihovih iskaza jasno proizlazi da ti iskazi nisu bitni ili odlučni za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja stvari, budući su ti svjedoci jasno i nedvojbeno pred sudom izjavili da nemaju saznanja da li su novi strojevi s kojima su se tada služili, bili predmet navedenih ugovora o leasingu, a što je logično i životno, budući su ti svjedoci bili samo zaposlenici firme i kao takvi nisu sudjelovali u donošenju bitnih poslovnih planova i odluka.

26. Iskazu svjedoka HA sud nije poklonio vjeru. Naime, iz samog njegovog iskaza, ali i iskaza svih drugih saslušanih u ovom postupku, potpuno je jasno da je upravo on bio inicijator i idejni začetnik sklapanja predmetnih ugovora o leasingu i da je sve to pokrenuo jer je u tome vidio mogućnost zarade, a koja je nesporna i o čemu je i sam svjedočio. Upravo ta činjenica, ali i činjenica da je bio i sam osumnjičen u ovom kaznenom predmetu, a u kojem je došlo do zastare gonjenja prema njemu, ukazuje na to da je on zainteresiran svjedok i da je svojim svjedočenjem pokušao zaštititi optužene kao svoje bivše poslovne partnerice i to nakon što se došlo do zastare kaznenog gonjenja prema njemu. Nadalje, sam svjedok je na raspravi izjavio da nakon što je obavio svoj dio posla, dakle posredovao između optužene i davatelja leasinga, više nije sudjelovao u tom poslu i nije komunicirao u vezi s tim poslovima opt. EA i UA te stoga sud nije poklonio vjeru dijelu njegovog iskaza u kojem on opisuje što se nakon toga dogodilo. Isto tako, sud nije poklonio vjeru dijelu njegovog iskaza u kojem tvrdi da je oprema koju je opt. naručila već postojala u njenoj firmi te da su sredstva iz ugovora o leasingu bila potrebna kao operativna u firmi, budući sama leasing kuća nije imala nikakav motiv za takav pravni posao. Na raspravi u ponovljenom postupku, dodao je da su po njegovim saznanjima sredstva kredita sa tvrtku [obrt] knjižena na tvrtku F&Eco d.o.o. u cijelosti. Nije se moga sjetiti da li je provizija isplaćena tvrtki [obrt], ali to je moguće. Dodatno je pojasnio da je opt.

P o s

l

o

v

n i b r

o

j

: K -

2 9 /

0 2 4

EA dobila sredstva kredita i za jedan dio opreme koji je već bio u firmi kao protuteža zahtjevu za kredit te da je oprema u firmi i oprema koju je trebala dobiti u cjelini bila jamstvo za plaćanje kredita. Ima saznanja da je za opt. EA bila stornirana nabava za dio opreme, a to se odnosi za dio koji je bio u firmi, a to storniranje je izvršila optužena i dobavljač " [obrt]". Štoviše, taj dio njegovog iskaza je u bitnome u suprotnosti s iskazom same opt. EA, koja je u svom iskazu ustvrdila da je dobila sav predmet leasinga upravo u navedenom pravnom poslu te nije spominjala da bi i prije tog pravnog posla dobila dio strojeva za graviranje iz tog ugovora, ali je u suprotnosti i s iskazom svjedoka FA, a što taj dio iskaza svjedoka HA čini posebno neuvjerljivim. Dakle, kada se ima na umu sve navedeno, sud je iskaz ovog svjedoka ocijenio neuvjerljivim i nevjerodostojnim te kao pokušaj svjedoka da s optužene, s kojom je bio u poslovnom odnosu, skine kaznenu odgovornost.

27. Kazneno djelo iz čl. 293. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97 ostvaruje se dovođenjem u zabludu ili održavanjem u zabludi druge osobe lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica, a posljedica je navođenje druge osobe da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, a u kojem je nastupila šteta veća od 60.000,00 kuna te je ovo kazneno djelo moguće počiniti samo s namjerom.

28. Krivnja u kaznenom postupku mora biti dokazana izvan svake razborite sumnje ili dvojbe. Dakle, iz svega navedenog, nameće se kao nesporan zaključak da je u vrijeme ugovaranja predmetnih ugovora o leasingu opt. EA kao odgovorna osoba u toj firmi i osoba koja je sudjelovala u planiranju i donošenju odluka u istoj, znala da je njena firma "F&ECO" d.o.o. tada bila u poslovnim problemima, a što proizlazi i iz samog njenog iskaza, budući je izjavila da je čak i dio kuće nudila kao hipoteku da osigura vraćanje novca te da je unatoč tome, u ime te pravne osobe sklopila taj ugovor, a iz čega proizlazi da nije imala novca za isplatu kredita. Da je tome tako, proizlazi i iz iskaza svjedoka NE koji je izjavio da ga je opt. prevarila i da je znala da neće vratiti novac leasing kući, a što dodatno upire na to da je opt. u vrijeme sklapanja tih ugovora znala da novac neće vratiti. Štoviše, navedena lasing kuća niti do donošenja ove presude nije uspjela naplatiti svoja potraživanja od optužene, što potvrđuje tezu da je opt. sporne prigode postupala s namjerom da prevari leasing kuću, da ne realizira predmet ugovora o leasingu nabavkom oprema koja je ugovorena predmetnim ugovorom te da ne vrati novac leasinga.

29. Kada se iskaz svjedoka NE dovede u vezu s izvedenim materijalnim dokazima te posebno s iskazom svjedokinje UA, koja je nesporno bila ovlaštena da u ime leasing kuće pregovora s optuženom i uređuje dokumentaciju na temelju koje će kasnije biti sklopljen ugovor o leasingu i koja je prije ugovora provjerila kreditnu sposobnost optužene i koja je sudu potvrdila da nju opt. nije dovela u zabludu u smislu da neće plaćati rate leasinga, ali i nespornom činjenicom da opt. nije plaćala ugovorene rate leasinga i nije isplatila leasing kuću, tada se iz svega kao potpuno jasan i nedvosmislen nameće zaključak da odgovorni ljudi u "Hypo Steiermark Kraftfahrzeung und Mashinenleasing Gmbh", u vrijeme kada je dogovoren i potpisan predmetni ugovori o leasingu, nisu znali da optužena postupa s namjerom da prevari i da ne otplati leasing.

30. Prema tome, temeljem svih prednje izloženih zaključaka i utvrđenja ovog suda, nema nikakve dvojbe da je opt. EA, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi "F&ECO" d.o.o., s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu, lažnim prikazivanjem činjenica dovela u zabludu u to vrijeme odgovorne osobu u "Hypo Steiermark Kraftfahrzeung und Mashinenleasing Gmbh" IA i time ga navela da na štetu imovine te leasing kuće s njom kao vlasnikom tog obrta sklopi Ugovor o leasingu pokretnina broj 67530013 na iznos od 114.192,00 eura, koji novac

P o s

l

o

v

n i b r

o

j

: K -

2 9 /

0 2 4

je potom isplaćen dobavljaču opreme firmi " [obrt]" i koji je ona uzela sebi i nakon toga uplatila samo trećinu jedne rate leasinga u iznosu od 711,96 eura i na taj način protupravno pribavila imovinsku korist od 113,480,64 eura.

31. U takvom ponašanju opt. OA ostvarila su se sva obilježja terećenog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97, za što ju je ovaj sud i oglasio krivom.

32. Sud je na temelju čl. 421. st. 1. t. 4. ZKP/08 odbio dokazni prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka FA, budući je svjedok već detaljno i iscrpno iznio svoja znanja u vezi njegovog poslovanja s optuženom, a što jasno upućuje na zaključak da je izvođenje tog dokaza usmjereno isključivo na odugovlačenje postupka.

33. Pri odlučivanju o vrsti i visini kaznene sankcije za opt. EA i polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, sud je od olakotnih okolnosti uzeo u obzir njenu neosuđivanost, protek vremena od počinjenja kaznenog djela te da nema podataka da se nakon počinjenja ovog kaznenog djela optužene ona nije držala pozitivnih pravnih propisa, dok je od otegotnih okolnosti uzeo u obzir da je djelo počinila iz koristoljublja, da se radi o djelu koje predstavlja povredu velikih društvenih napora u suzbijanju takvih ponašanja, pa je imajući na umu sve navedene okolnosti, stupanj krivnje, jačinu ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, svrhu kažnjavanja, osobu počinitelja i cijeneći težinu počinjenih kaznenih djela te stupanj kaznene odgovornosti opt. EA, za kazneno djelo iz čl. 293. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97, za koje je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do 8 godina, opt. izrekao kaznu zatvora od jedne godine, s rokom kušnje od četiri godine. Obzirom na sve subjektivne i objektivne okolnosti sud smatra da izrečena uvjetna osuda odgovara težini kaznenih djela i stupnju odgovornosti optuženica te da će se u ovom slučaju s izrečenom kaznenom sankcijom može ostvariti svrha kažnjavanja kako specijalne tako i generalne prevencije.

34. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 dužna je II. opt. EA na ime imovinskopravnog zahtjeva platiti ošt. leasing poduzeću ošt. ""Hypo Steiermark Kraftfahrzeung-und Maschinenleasing Gmbh" iznos od 113.480,64 eura, dok se sa preostalim iznosom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik upućuje u parnični postupak, budući pravo na isplatu tog ostatka nije s ničim u postupku dokazano. 35. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 obvezna je optužena da plati ovom sudu paušalni trošak od 300,00 eura, u korist državnog proračuna RH, u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude.

U Šibeniku, 18. listopada 2024.

SUDAC

Josip Klisović

P o s

l

o

v

n i b r

o

j

: K -

2 9 /

0 2 4

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema pismenog opravka istog.

Žalba se podnosi ovom sudu, za nadležni županijski sud, pismeno, u dovoljnom broju primjeraka.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU OŠTEĆENIKU

Oštećenik može pobijati presudu žalbom i to zbog odluke suda, o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, i to u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka istog.

Žalba se podnosi ovom sudu, za nadležni Županijski sud, pismeno, u dovoljnom broju primjeraka.

DN-a:

1. ODO Šibenik

2. opt. EA

3.braniteljica opt., odvjetnica Ankica Giljanović

4. ošt. pravna osoba "Hypo Steiermark Kraftfahrzeung und Mashinenleasing Gmbh"