1              Poslovni broj: Gž R-139/2023-2

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Gorana Milakovića kao predsjednika vijeća, sutkinje Nade Sambol kao člana vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Dobrila Ćuruvija kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. T. iz Z., OIB …, zastupane po punomoćnicima iz Z. o. u. M. G. & V. Š., odvjetnicima u Z., protiv tuženika A.-Z. d.o.o. za zaštitu osoba i imovine iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku I. S., odvjetniku u Z., radi naknada štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-17134/2021-7 od 15. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I. Uvažava se žalba tužiteljice, ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-17134/2021-7 od 15. lipnja 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O odluci o trošku žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 19.880,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 14. prosinca 2021. do isplate i zahtjev za naknadu parničnog troška (točka I. izreke presude) i naloženo je tužiteljici naknadit tuženiku parnični trošak u iznosu od 414,75 eur[1]/3.125,00 kuna (točka II. izreke presude).

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tužiteljica zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, a prema sadržaju žalbe i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog ozljede na radu dana 15. prosinca 2018.

 

6. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, jer pravomoćnom odlukom upravnog tijela tužiteljici nije priznata ozljeda na radu, pa nema odgovornosti poslodavca za naknadu štete.

 

7. Prvostupanjski sud je utvrdio činjenice:

 

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu "zaštitar" i raspoređena na rad u prostorijama političke stranke,

 

- da je tužiteljica pretrpjela ozljedu na radu prilikom gašenja blagdanske dekoracije kada je silazila sa stolice sa koje je gasila dekoraciju,

 

- da se rješenjem HZZO, R. ured Z., Odsjek za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, Klasa: UP/I-502-03/19-02/96, Urbroj: 338-21-81-19-4 od 01.02.2019.g., ozljeda nastala dana 15.12.2018.g. izražena dijagnozom šifre prema MKB -10 klasifikaciji: S32.0. (prijelom lumbalnog kralješka) ne priznaje ozljedom na radu te se u svezi nastale ozljede ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu,

 

- da je rješenjem HZZO, Direkcija, klasa UP/II-502-03/19-01/252, UrBroj:338-01-06- 05-19- 02 od 05.04.2019.g., odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno rješenje HZZO, R. ureda Z., Odsjek za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, Klasa: UP/I-502-03/19-02/96, Urbroj: 338-21-81-19-4 od 01.02.2019.g.,

 

- da je presudom Upravnog suda u Zagrebu, broj: UsI-1585/19, od 13.05.2021.g. odbijen tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja HZZO, Direkcija, klasa UP/II-502- 03/19-01/252, UrBroj:338-01-06-05-19- 02 od 05.04.2019.g.,

 

- da je tužiteljica bila osposobljena za rad na siguran način.

 

8. Sud je vezan pravomoćnom odlukom upravnog tijela o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos, a to je prethodno pitanje o kojem ovisi odluka suda (članak 12. stavak 1. Zakona o parničnom postupku Narodne novine broj 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje ZPP.) Nije pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je rješenjem HZZO-a odlučeno o prethodnom pitanju u ovoj

parnici, jer je tim rješenjem odlučeno o pravima tužiteljice iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

 

9. Iz rješenja Zavoda od 1. veljače 2019. proizlazi da je to rješenje doneseno na temelju odredbi članka 129. stavak 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 80/13., 137/13., dalje: ZOZO). Zavod u upravnom postupku odlučivao je o tome, da li je povreda koju je tužiteljica zadobila na radu ozljeda na radu prema odredbama ZOZO-a zbog priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. To proizlazi iz izreke rješenja Zavoda od 1. veljače 2019. gdje je navedeno da osiguranici S. T. zaposlenoj kod poslodavca A.-Z. d.o.o. ozljeda nastala dana 15. prosinca 2018. ne priznaje se ozljedom na radu i u svezi nastale ozljede ne priznaju se prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. U odnosu na pozivanje prvostupanjskog suda na odluku Vrhovnog suda RH broj Revr-947/17 od 11. rujna 2018., valja reći da je u toj odluci sud naveo da je sud vezan pravomoćnim upravnim rješenjem upravnog tijela u odnosu na utvrđenje razloga nastale ozljede, a za koje je upravno tijelo utvrdilo da nije nastalo zbog ozljede na radu, već zbog bolesti.

 

10. Predmet tužbenog zahtjeva nije vezan za prava tužiteljice iz obveznog zdravstvenog osiguranja o kojima se odlučuje uz primjenu odredbi ZOZO-a, već je naknada štete koja je nastala ozljedom na radu o kojem zahtjevu se odlučuje uz primjenu članka 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18., dalje: ZZR). Člankom 25. stavak 1. ZZR-a je propisano ozljeda na radu ili profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a stavkom 2. je propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. U ovoj parnici je potrebno primijeniti članak 3. stavak 1. točku 14. ZZR-a prema kojem je ozljeda na radu ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojemu obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu može pristupiti, odnosno u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad. ZZR koji je mjerodavni posebni propis, za razliku od ZOZO-a, ne sadrži negativnu definiciju ozljede na radu.

 

11. Stoga se ne može prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da ozljeda tužiteljice od 15. prosinca 2018. nije ozljeda na radu i da zbog toga tuženik nije odgovoran za štetu nastalu tužiteljici. Tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti koje se može osloboditi ili njegova odgovornost umanjiti, ako dokaže postojanje pretpostavki propisanim člankom 25. stavak 2. ZZR-a.

 

12. Zbog pogrešnog pravnog pristupa da ozljeda koju je tužiteljica zadobila nije ozljeda na radu, osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu utvrđene ni činjenice bitne za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu.

 

13. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će izvesti predložene dokaze i ocjenom dokaza utvrditi bitne činjenice za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu.

 

14. Primjenom odredbe članka 370. ZPP-a uvažena je žalba tužiteljice, ukinuta presuda i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Bjelovar, 14. prosinca 2023.