Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-250/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog DE, zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., i 126/19., – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola od 8. svibnja 2024., broj K-19/2022., u sjednici vijeća održanoj 17. listopada 2024. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog DE te branitelja optuženika, odvjetnika Nenada Sladakovića,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog DE kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Puli-Pola od 8. svibnja 2024. broj K- 19/2022. optuženi DE proglašen je krivim zbog kaznenih djela silovanja iz članka 153. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te mu je na temelju članka 153. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., a u vezi s člankom 48. stavak 2. i člankom 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine.

2. Na temelju članka 54. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.) optuženom DE je u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru kao i svako drugo oduzimanje slobode i to od trenutka njegovog uhićenja 16. lipnja 2020. pa do puštanja na slobodu 16. lipnja 2020. u 9,05 sati te potom od 5. srpnja 2023. kada je izručen iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku te priveden u Zatvor u Puli-Pola pa nastavno vrijeme koje će u istražnom zatvoru provesti do upućivanja na izvršenje kazne zatvora.

3. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi DE je u cijelosti oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. - 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

4. Protiv navedene presude žali se državni odvjetnik i optuženi DE.

5. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni s prijedlogom da se preinači pobijana presuda te da se optuženiku izrekne stroža kazna zatvora.

6. Optuženi DE podnio je žalbu putem branitelja Nenada Sladakovića, odvjetnika u Puli-Pola i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni (pogrešno navedeno kaznenoj sankciji) i troškovima postupka s prijedlogom da se preinači pobijana presuda na način da se donese odluka kojom se optuženik oslobađa optužbe za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret ili podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje pred izmijenjenim vijećem.

7. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi DE putem odvjetnika Nenada Sladakovića te predlaže da se odbije žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i da se prihvati žalba optuženika u cijelosti.

8. Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu optuženika. Navodi da je neosnovana te predlaže da se odbije.

9. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

10. Sjednica vijeća u javnom dijelu održana je u prisutnosti optuženog DE kao i njegovog branitelja, odvjetnika Nenada Sladakovića dok uredno izvješteni državni odvjetnik nije pristupio, što sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08. nije zapreka za održavanje sjednice.

11. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

12. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik navodi da prvostupanjski sud temelji presudu na iskazu oštećenice od 18. lipnja 2020. za kojeg je navedeno da je konfrontiran i da je potvrđen i ostalim izvedenim dokazima u postupku, a koji zaključci suda da su neutemeljeni i protivni zakonskim odredbama. To iz razloga jer optuženik prilikom ispitivanja žrtve nije nazočio, niti je uredno pozvan jer u spisu nema dokaza za to pa je time povrijeđeno pravo optuženika na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencija) te to i obrazlaže. Također, optuženik smatra da se u konkretnom slučaju treba primijeniti trodjelni test koji se spominje u odlukama ESLJP, s obzirom da je na raspravi izveden nekonfrontirani dokaz, te mu je time povrijeđeno konfrontacijsko načelo, načelo kontradiktornosti kao i pravo na obrazloženu odluku protivno odredbama članka 431. stavak 2. ZKP/08., članka 468. stavak 2. i 3. te članka 64. stavak 1. točka 10., članka 411. stavak 3. i 4. ZKP/08. Nadalje žalitelj optuženik navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka (iako ne navodi o kojoj bi se povredi radilo) jer da je u uvodu pobijane presude navedeno da je donesena 8. ožujka 2024. dok se kasnije na 14. stranici navodi da je donesena 8. svibnja 2024. pa da je nejasno kada je presuda donesena pa se presuda ne može ispitati.

12.1. Međutim, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. time što je u dispozitivu presude navedeno da je donesena 8. ožujka 2024., dok da se na 14. stranici presude navodi da je donesena 8. svibnja 2024. jer je pregledom presude vidljivo da se radi o očitoj grešci u pisanju s obzirom da iz uvodnog dijela pobijane odluke proizlazi da je rasprava zaključena 7. svibnja 2024., a osim toga na izvorniku presude točno je naveden datum kada je presuda donesena, a to je 8. svibnja 2024. te su i u tom pravcu neosnovani žalbeni navodi optuženika da se zbog naprijed navedenog presuda ne bi mogla ispitati.

13. Suprotno žalbenim navodima optuženika nisu ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. i 3. ZKP/08. na koje se poziva optuženik u žalbi. Naime, pregledom spisa utvrđeno je da su na dokazno ročište za ispitivanjem žrtve bile uredno pozvane sve osobe koje se po ZKP/08. pozivaju te prema zapisniku o ispitivanju svjedoka žrtve na listu 109 spisa proizlazi da je optuženik pozvan, ali da nije pristupio dok je ispitivanju žrtve bio nazočan branitelj optuženika odvjetnik Nenad Sladaković. Žrtva je bila ispitana na dokaznom ročištu putem audio-video uređaja na kojem ročištu je branitelj bio prisutan te je žrtvi postavljao pitanja, a što sve proizlazi i iz točke 3.1. obrazloženja pobijane presude. Ujedno na raspravi 25. siječnja 2024. reproducirana je snimka iskaza žrtve na koju prisutan optuženik i branitelj nisu imali primjedbe. Stoga, u konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo optuženika na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. stavak 1. Konvencije te nije počinjena ni bitna povreda iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. niti se radi o nekonfrontiranom iskazu. Slijedom navedenog, nije povrijeđeno ni načelo kontradiktornosti, a ni pravo na obrazloženu odluku te stoga nisu povrijeđene ni odredbe članka 431. stavak 2. ZKP/08. kao ni članka 64. stavak 1. točka 10. te članka 411. stavak 3. i 4. ZKP/08. pa nije počinjena ni bitna povreda iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. na koju optuženik upire u žalbi.

13.1. Suprotno žalbenim navodima optuženika nije počinjena ni bitna povreda iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. jer nije povrijeđeno pravo obrane optuženika s obzirom da sve dokaze predložene po optuženiku prvostupanjski sud nije odbio provesti, a što proizlazi iz podataka na listu 397 i 398 spisa jer je dio dokaznih prijedloga optuženika prihvaćen.

14. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona optuženik navodi da su primijenjene odredbe KZ/11. za čiju primjenu nije bilo uvjeta pa da nisu ni izneseni dokazi o namjeri optuženika niti za subjektivni element njegove krivnje te da optuženik ni na koji način nije pokazao ni silu ni prijetnju prema oštećenici. Također se navodi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir institut otklonjive zablude na koji je obrana ukazivala tijekom postupka pa je zbog svega navedenoga povrijeđen kazneni zakon. Suprotno žalbenim navodima optuženika u konkretnom slučaju nisu ostvarene povrede kaznenog zakona. Naime, prvostupanjski sud je pod točkom 21. pobijane presude obrazložio da je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka nesporno utvrđeno da je optuženik primjenom sile, sa žrtvom izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju što je detaljno i obrazložio te navodeći da je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode silovanjem iz članka 153. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Suprotno žalbenim navodima ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 22. obrazloženja pobijane presude naveo da ubrojivost optuženika nije bila dovedena u pitanje te da je prvostupanjski sud utvrdio da je bio ubrojiv tempore criminis kao i da je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom što znači da je u punoj mjeri bio svjestan svih obilježja predmetnog kaznenog djela i htio je njegovo počinjenje kao što je ispravno i obrazložio da s obzirom na nedvojbeno izraženo protivljenje žrtve riječima koje su gotovo univerzalne "no no no" je optuženiku bilo jasno da postupa protivno volji žrtve upravo stoga prema njoj upotrijebio silu, te je prvostupanjski sud obrazložio i način na koji je to optuženik učinio, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Time nije počinjena povreda kaznenog zakona na koju se upire u žalbi, pa nisu osnovani navodi žalitelja da bi u konkretnom slučaju trebalo primijeniti institut otklonjive zablude.

15. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi da se postavlja pitanje dokazanosti počinjenja kaznenog djela od strane optuženika na način kako ga se tereti optužnicom te da je u cijelosti pogrešno interpretiran iskaz žrtve BE za koju da nije ni sačinjen transkript iskaza po sudu, već ga je sačinila obrana. Problematizira se i iskaz žrtve u dijelu kada navodi da je nelogično da netko želi silovati žensku osobu ako joj daje ključ od sobe u kojoj se nalaze te da je oštećenica sama spomenula da je imala skinute hlače, a ne i gaćice, da je optuženik skinuo samo hlače, a ne i gaćice, te je nejasno kako bi osoba kao žrtva silovanja papirom nakon ejakulacije išla brisati spermu sa poda kao što je to učinila sama oštećenica. Također se navodi da je nejasno zašto se žrtva nije pokušala braniti od optuženika na bilo koji način te da ista nije imala nikakvih obrambenih rana iz kojih bi se zaključilo da se opirala. Analizira se dio iskaza žrtve te optuženik navodi da nije htjela odgovoriti na pitanje gdje se nalazila i što je radila na području Pule do navodnog događaja, a da je to bitno za optuženikovo shvaćanje njenog ponašanja. Žalitelj optuženik navodi da je opravdano mislio da žrtva želi spolno općiti s njime kada je u kasnim večernjim satima odlučila doći u njegovu sobu. Također u žalbi ističe da je žrtva kada ju je optuženik prvi puta vidio boravila u nekoj osamljenoj prostoriji, bez prozora, uz obalu pa da je optuženik imao namjeru silovati je ne bi je pozvao u svoju sobu već bi to počinio na usamljenom i udaljenom mjestu. U žalbi ističe da je nelogično da je žrtva nekoga sa kojim se ne može sporazumjeti jer ne govore ni jedan jezik smatrala pouzdanom osobom, a nakratko ga je dva puta vidjela prije toga, da je u tom dijelu iskaz žrtve nelogičan i neživotan posebno stoga jer se postavlja pitanje kako su se optuženik i žrtva sporazumjeli ako nisu znali govoriti niti jedan zajednički jezik, a posebno da žrtva ne želi spolni odnos bez prezervativa iz kojih razloga ne želi taj odnos i da može ostati trudna, što se svakako ne može objasniti znakovnim jezikom što da ukazuje da njezin iskaz nije vjerodostojan. Navodi da je žrtva nelogično iskazivala kada tvrdi da joj je optuženik prišao s leđa, bacio ju na krevet, da je pala na bok pa se okrenula na leđa, da nije znala što radi, nije vikala i nije se branila, da nije ništa govorila te da je navela da je imala smušene osjećaje i da je bila smušena pa da se postavlja pitanje zašto sud nije naveo da je to žrtva navela u trenutku kada se sve događalo. Žalitelj optuženik navodi da je nemoguće kako je navedeno u presudi da je optuženik prišao žrtvi sa spolovilom prema licu kada je ona sama odlučila oralno ga zadovoljiti i prišla njemu. Zbog svega iznesenog žalitelj smatra da je iskaz žrtve neživotan i nejasan te se ne može provjeriti, sam sebi je proturječan slijedom čega da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti dokazni prijedlog obrane da se još jednom pozove i ispita žrtva na sve sporne okolnosti.

15.1. U prilog nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju u žalbi se navodi da je sud trebao pozvati i svjedoka OE te ispitati na okolnost zašto je žrtva pronađena u sobi kod "nekog OE", te je sud dvojbu oko činjenica bitnih za odlučivanje trebao tumačiti u korist optuženika te utvrditi kako nije dokazana njegova krivnja u pravcu počinjenja kaznenog djela, a zbog svega navedenoga da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

16. Suprotno žalbenim navodima optuženika činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno kako se navodi u žalbi. Suprotno žalbenim navodima optuženika ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 6. reproducirao iskaz žrtve dok nije bio u obavezi prepisati snimku ispitivanja žrtve jer se radi o punoljetnoj osobi. Osim toga, ispravno je žrtva objasnila sve okolnosti počinjenja kaznenog djela, kako je navedeno pod točkom 6. obrazloženja pobijane presude što sve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Tako i u pogledu hlača i gaćica u odnosu na optuženika i žrtvu, kao i u pogledu korištenja određenih izraza bez obzira što optuženik i žrtva ne govore niti jedan zajednički jezik te i u pogledu nepostojanja ozljeda na strani žrtve, s obzirom da je ista objasnila fizičku konstituciju optuženika kao i svoju. Nadalje, ni sam optuženik ne poriče činjenicu oralnog odnosa što proizlazi i iz iskaza žrtve te drugih izvedenih dokaza, pa i radnje prepoznavanja optuženika, kao i iz rezultata provedenog biološkog vještačenja iz kojeg proizlazi da je optuženik upravo osoba čiji su tragovi sperme i epitelni tragovi pronađeni na majici žrtve, (koja majica je privremeno oduzeta od žrtve). Sve to govori i u pravcu istinitog kazivanja žrtve da je optuženik svoj spolni organ stavio u njena usta i ejakulirao pri čemu je dio sperme završio na majici, a dio na podu, što niti optuženik u svojoj obrani ne spori te je optuženik naveo da je papirnatim maramicama obrisao pod, dok je toalet papirom žrtva brisala pod, na kojem su također pronađeni tragovi DNA profila optuženika. Osim toga, tijekom postupka ispitan je svjedok VE, osoba koja je optuženiku nadređena u firmi i koji je iskazivao kako mu se žrtva nakon događaja javila i ukazivala na optuženika kao osobu koje se boji i upotrijebila je riječ "bullying". Također je ispitana svjedokinja KE, direktorica turističkog naselja, koja da je čula da je radnik firme Kamgrad napao jednu žensku osobu, koja se viđala po naselju. Prvostupanjski sud je pod točkom 18. obrazloženja presude naveo zbog čega je iskaz žrtve prihvatio kao istinit i to jer je ista vrlo detaljno okolnosno i životno uvjerljivo opisala kako je došlo do počinjenja kaznenog djela na njezinu štetu, a što sve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

16.1. Prvostupanjski sud je i pod točkom 19. obrazloženja pobijane presude utvrdio da je optuženik, kao što je i žrtva sama navela, prišao žrtvi s leđa te je gurnuo na krevet, legao na nju, dok je ležala počeo ju je ljubiti po ustima i milovati po prsima, a što potvrđuju i rezultati provedenog biološkog vještačenja. Ispravno je prvostupanjski sud i pod točkom 20. obrazloženja pobijane presude naveo kako je došlo do oralnog odnosa optuženika sa žrtvom prihvaćajući u tom dijelu iskaz žrtve koja je jasno objasnila što se događalo. Prvostupanjski sud je obrazložio da optuženik nije bio u zabludi da žrtva želi oralni odnošaj i to nije prihvatljivo jer je u suprotnosti sa provedenim dokazima, a posebno sa iskazom žrtve kao i sa iskazom potpuno nepristranog svjedoka EE, što sve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. 16.2. Nadalje, činjenično stanje nije nepotpuno utvrđeno iz razloga jer nije provedeno dopunsko ispitivanje žrtve kao ni suočenje žrtve i optuženika, te ispitivanje svjedoka OE zato jer je za to prvostupanjski sud dao valjane razloge koje je i obrazložio sve pod točkom 3.1. pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Osim toga, žrtva je detaljno ispitana na sve okolnosti koje je obrana predložila kod ponovnog ispitivanja, pa i one koje se odnose na uporabu sile i općenito način postupanja optuženika prema žrtvi, kao i da je žrtva ispitana na dokaznom ročištu putem audio-video veze na kojem je bio nazočan branitelj koji je postavljao pitanja žrtvi.

16.3. Slijedom navedenoga neosnovani su žalbeni navodi optuženika u pravcu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Suprotno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica te savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje na koje se upućuje žalitelj.

17. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik u žalbi navodi da je izrečena kazna zatvora preblaga i da je prvostupanjski sud neosnovano primijenio odredbe o ublažavanju kazne kao i da je precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti. Uzimajući u obzir određene okolnosti koje same po sebi, a ni u konkretnom slučaju ne mogu imati značaj naročito olakotnih okolnosti iz članka 48. stavak 2. KZ/11. To se prvenstveno odnosi na izraženo kajanje optuženika koje da ima smisla samo ako netko prizna počinjenje kaznenog djela te bi se u konkretnom slučaju radilo o logičnoj pogrešci te se radi o proturječnosti jer je u konkretnom slučaju izostalo priznanje optuženika, a bez toga da ne može biti ni kajanja. Nadalje se navodi da izostanak bilo kakvih tjelesnih ozljeda žrtve nije naročito olakotna okolnost koja bi doprinijela ublažavanju kazne kao i da je neprihvatljivo stajalište da žrtva nije potražila ni stručnu pomoć tako da je obaviještena o tom pravu, s obzirom da je ista državljanka Narodne Republike Kine koja je zbog okolnosti izazvanih pandemijom corona virusa ostala na području Republike Hrvatske pa je nakon toga otputovala u svoju zemlju i da prvostupanjski sud nema saznanja je li žrtva psihološku pomoć potražila u svojoj državi. Slijedom navedenoga da prvostupanjski sud nije mogao uzeti takvu okolnost kao naročito olakotnu okolnost kao i da žrtva nije zainteresirana za kazneni postupak. Navodi se da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela za koje se tereti optuženik za to djelo bila zapriječena kazna zatvora s minimumom trajanja tri godine pa da se svrha kažnjavanja mogla postići samo izricanjem kazne zatvora u visini posebno propisanog zakonskog minimuma od tri godine. Stoga predlaže da se preinači pobijana presuda u pogledu odluke o kazni i izrekne stroža kazna.

18. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik navodi da sud u tom dijelu svoju odluku nije obrazložio te da nije naveo koji su to razlozi i činjenice da bi upravo izrečena kazna, a ne neka druga puno blaža kazna bila primjerena kažnjavanju optuženika, posebno imajući u vidu njegovu stariju životnu dob kao i raniju nekažnjavanost.

19. Prvostupanjski sud je ispravno cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika te kao olakotne okolnosti naveo njegovu raniju prekršajnu i kaznenu neosuđivanost s navršenih 55 godina do kada mu je ponašanje bilo u skladu sa zakonom, da ima obitelj i to dvoje odrasle djece i petero unučadi s kojima održava veze, zaposlen je i na taj način skrbi za sebe i obitelj. Kao otegotnim cijenjeno mu je da je iskoristio tešku životnu situaciju u kojoj se našla žrtva. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno obrazložio odredbe o ublažavanju kazne iz članka 48. stavak 2. KZ/11. pod točkom 27. obrazloženja pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga je ispravno i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda odmjerena kazna zatvora u trajanju od dvije godine za počinjeno kazneno djelo, a polazeći od svrhe kažnjavanja propisane člankom 41. KZ/11. Drugostupanjski sud stoga ocjenjuje da će se ovako izrečenom kaznom zatvora izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela te takvom kaznom utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela, a i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te ispuniti zahtjevi kako generalne tako i specijalne prevencije.

20. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede kaznenog zakona na štetu optuženika na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 17. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić