Poslovni broj: 12. K-38/2024-32

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji tog suda Tei Mirošević, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ane Lovrić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog HŠ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-30/2024 od 6. veljače 2024., izmijenjene 17. listopada 2024., nakon javne rasprave održane 17. listopada 2024. u prisutnosti zamjenice ODO Velika Gorica u Velikoj Gorici VŠ, optuženog HŠ uz branitelja po službenoj dužnosti, odvjetnika Željka Macana, dana 29. listopada 2024. objavio je, a dana 17. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi HŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj]; zvan " H", sin V i I, rođene Đ, rođen **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], trenutno u Zatvoru u Zagrebu, državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju suradnik u informacijsko- dokumentacijskim djelatnostima, SSS, nezaposlen, suvlasnik 1/3 obiteljske kuće na adresi prebivališta, razveden, bez djece, ne vodi se drugi kazneni postupak

k r i v  j e

što je:

- dana 21. studenog 2023. oko 20,00 sati, došao do stambene zgrade svoje bivše supruge IŠ, na adresu u [adresa] te joj pozvonio na portafon rekavši joj da želi s njom pričati, a kada mu je IŠ rekla kako sada nema vremena za to jer se sprema na poslovni put, istoj, u cilju da je ustraši vičući rekao: "Nećeš otići sa nikakvim jebačem na put, to ti garantiram! Dobit ćeš metak u čelo, idem u Petrovinu po oružje, nek mi opet dođu specijalci, evakuiraju zgradu! Sina nisam vidio 11 godina, uknjižila si mi se na kuću!", da bi potom dana 24. studenog 2023. oko 20,30 sati ponovno došao do njezinog ulaza te ušao u stambenu zgradu gdje je stao razgledavati poštanske sandučiće dok je u predvorju prekrio nadzornu kameru stubišta bijelim papirom, a koje riječi su kod njegove bivše supruge IŠ izazvale uznemirenost i strah za njen život,

- dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

- čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom - opisano po članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.

II. Na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 optuženi HŠ se za kazneno prijetnje počinjenog na štetu žrtve IŠ

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI

II. Temeljem članka 54. KZ/11 u kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci optuženiku HŠ se uračunava vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. prosinca 2023. do 9. lipnja 2024.

III. Na temelju članka 68. KZ/11 optuženom se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora.

IV. Na temelju članka 73. KZ/11 optuženom HŠ izriče se sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja oštećene IŠ. Mjera se izriče u trajanju od 5 godina dulje od izrečene kazne zatvora.

V. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; dalje: ZKP/08) optuženi HŠ se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti i troškova psihijatrijskog vještačenja.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog HŠ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. KZ/11. Na raspravi 17. listopada 2024. zastupnica optužbe izmijenila je prijedlog sankcije na način da je predložila da se optuženiku izrekne sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja sukladno nalazu i mišljenju vještaka psihijatra te sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve.

2. Optuženi HŠ pozvan da se očituje o optužbi je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka pregledane su snimke i fotografije iz stambene zgrade na adresi [adresa] od 21.11.2023. i 24.11.2023. (list 19), pročitane su potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] (list 20), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (bez naloga) od 5.12.2023. (list 21), službena zabilješka o obavljenom uvidu u video snimke nadzornih kamera (list 22- 23),izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Velika Gorica (list 24), rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić Gradu poslovni broj: Pp-1742/2023 od 25.11.2023. o određivanju zadržavanja okrivljeniku (list 33), presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: 24 K-360/2016 od 25.1.2022. (list 43- 49), zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika uz DVD snimku obavljenog ispitivanja (list 53-57), zapisnik o ispitivanju svjedoka – žrtve IŠ u PP Velika Gorica (list 80-83), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐŠ u PP Velika Gorica (list 101- 102), nalaz i mišljenje vještaka psihijatra Željka Marinića (list 218-237 spisa), ispitani su svjedoci IŠ i ĐŠ, a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (list 244 - 251 spisa).

4. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi je naveo da nije točno da bi počinio to što mu se stavlja na teret, ali je točno da je toga dana došao do zgrade bivše supruge te joj pozvonio na portafon kako bi riješili imovinsko pravni spor oko kuće u [adresa], ali tom prilikom oštećenoj nije niti prijetio niti galamio. Nije točno da je toga dana došao k njoj iz zatvora, već je došao iz Njemačke gdje radi na baušteli te se planirao i vratiti u Njemačku trajno čim riješi s njom taj spor oko nekretnine. Istaknuo je da je tražio od nje samo da mu kaže kada mogu razgovarati o tome, a ona je samo rekla da ide na put i poklopila slušalicu međutim nisu se svađali nego se on mirno udaljio nakon što je ona odbila razgovarat s njim. Nije točno da bi naknadno dolazio do njezinog stana i uklanjao ime sa poštanskog sandučića ili vadio osigurače ali moguće je da bi prekrio nadzornu kameru papirom. ali toga se točno ne sjeća. Ne zna zašto ga oštećena prijavljuje niti zašto ga se boji pogotovo dok se nalazi u zatvoru, a ona se i dalje tu pred svima trese a za što nema objektivnih razloga. I sina skriva od njega 11 godina što je točno da joj je spomenuo tom prilikom kada je došao na portafon.

5. S obzirom na ovakvu obranu optuženog proizlazi da nije sporno da je optuženik inkriminiranog dana 21. studenog 2023. bio na adresi oštećene te joj pozvonio na portafon s namjerom da s njom uđe u konverzaciju ali je sporno da li joj je pritom izgovorio prijetnje te da li je potom 24. studenog 2023. ponovno došao do njezinog ulaza gdje je u predvorju prekrio nadzornu kameru stubišta bijelim papirom.

6. Iz iskaza svjedoka žrtve IŠ proizlazi da je sa svojim bivšim suprugom HŠ bila u braku on 1994. godine do 2008. godine te s njim ima jedno punoljetno dijete ĐŠ. Do okončanja braka došlo je zbog njegove prekomjerne konzumacije alkohola i nasilnog ponašanja. Rastava braka nije HŠ spriječila da nastavi sa svojim nasilnim i ljubomornim ispadima zbog čega ga jeveć prijavljivala te je za isto i pravomoćno osuđen 2014. Tijekom idućih godina HŠ bi se povremeno pojavljivao u njezinom životu i životu njihovog sina ĐŠ s prijetnjama, uznemiravanjem, uhođenjem i uništavanjem imovine. Jedino vrijeme kada ih je HŠ ostavio na miru bilo je kada je bio u zatvoru i u Njemačkoj. HŠ se vratio iz Njemačke u siječnju 2021. zbog održavanja glavne rasprave za njegova prijašnja kaznena djela zbog kojih je i ona svjedočila. Povremeno bi ih zvao s nepoznatih brojeva, zvonio na portafon, skinuo joj vijenac s vrata stana. Također je primijetila dana 25. studeno 2023. u prijepodnevnim satima da je netko, za što je uvjerena da je HŠ, kuhinjskim ubrusima omotao nadzornu kameru stambene zgrade u kojoj živi. U utorak 21. studenog 2023. oko 19,00 sati došla je u stan s posla te je počela spremati stvari za službeno putovanje na koje je kretala u srijedu 22. studenog 2023. nakon posla. Oko 20,00 sati netko joj je pozvonio na portafon stambene zgrade. U početku nije znala tko zvoni te se javila na portafon. Na portafon se javio njezin bivši suprug HŠ koji je rekao da je došao iz zatvora iz Njemačke te ju pitao mogu li razgovarati i gdje je njihov sin ĐŠ. Odgovorila je da ne može razgovarati jer se sprema za poslovno putovanje i jer mora na vrijeme otići spavati. Također mu je rekla da će ĐŠ biti na fakultetu dok je ona na službenom putovanju. Nakon njezinog odgovora HŠ joj je počeo govoriti „Nećeš otići sa nikakvim jebačem na put, to ti garantiram! Dobit ćeš metak u čelo, idem u Petrovinu po oružje, nek mi opet dođu specijalci, evakuiraju zgradu! Sina nisam vidio 11 godina, uknjižila si mi se na kuću!“. HŠ se udaljavao od stambene zgrade te je putem portafona čula da još nešto govori i viče, ali niječula što. Nakon navedenog događaja nastavila je sa spremanjem stvari za putovanje, ali je kroz otvoreni prozor i dalje čula Mladenovo vikanje. U jutarnjim satima dana 22. studenog 2023. kada je izašla iz svoje zgrade vidjela je muškarca kako stoji u neposrednoj blizini ulaznih vrata njezine zgrade, a pored njega je bila putna torba. Muškarac je bio obučen u žutu jaknu, dok je putna torba bila tamnije boje. Kako je iz zgrade izašla s jednim susjedom, muškarac za kojeg je uvjerena da je HŠ joj se nije približavao niti obratio. Zbog iznimnog straha nije bila u mogućnosti niti pogledati u smjeru navedenog muškarca kako bi se uvjerila je li riječ o HŠ. Nadalje, dana 24. studenog 2023. u poslijepodnevnim satima došla je s posla u stan te je obavljala kućanske poslove. Oko 21,00 sati u stanu je nestalo struje zbog čega je pogledala kroz prozor te je primijetila da svi ostali stanovi imaju struju, zbog čega je posumnjala da joj je moj bivši suprug HŠ iskopčao struju te je odmah kontaktirala predstavnika stanara BŠ koji joj je dao telefonski broj HEP-a. Djelatniku HEP-a objasnila je što se dogodilo te joj je isti rekao kako će jedan djelatnik doći u njezin stan kako bi vidio o čemu se radi. Nakon dolaska djelatnika HEP-a isti je osposobio struju te joj je rekao da je netko izvadio osigurač samo njezinog stana. Uvjerena je da je isto učinio njezin bivši suprug HŠ koji inače ima potrebna znanja i vještine. HŠ čini sve kako bi ona živjela u strahu od njega bez obzira na vremenski protok od njihove rastave, uvjerena je kako isti sadistički uživa u tome da ju ponižava i da vidi njezin strah od njega i njegovih daljnjih koraka. Ne razumije Mladenovu fiksaciju na nju niti čini išta što bi izazvalo bilo kakav oblik njegove pažnje, samo želi da ju ostavi na miru i da može nastaviti živjeti bez straha da će joj HŠ nauditi ili ne daj Bože njihovom sinu. Zbog navedene situacije i osjećaja straha za vlastitu sigurnost i sigurnost sina sve je prijavila policiji. Dodala je da osjeća užasan strah i paniku prema HŠ kao posljedicu svih ovih događaja i svega što je napravio njoj i sinu. Osjeća se posebno grozno jer još može shvatiti zašto je okrivljenik fiksiran na nju budući da ju kao svoju bivšu ženu krivi za sve loše što mu se dogodilo u životu, ali nikako ne može shvatiti zašto to sve radi njihovom zajedničkom sinu. Prilikom događaja od 21. studenog 2023. kada joj je okrivljeni pozvonio na portafon i putem istog prijetio, se njezin sin ĐŠ nalazio u stanu i to u sobi odmah pored hodnika u kojem se ona nalazila te je odmah došao do nje nakon što je čuo kako je uzrujana te je stisnuo prekidač na portafonu da prekine komunikaciju s okrivljenikom. Njihov stan je veličine 35 metra kvadratnih tako da je njezin sin mogao jasno čuti što se događa u hodniku. U trenutku dok je okrivljenik vikao ispred zgrade, prozori u njezinom stanu bili su otvorenu na "oberliht" ali čak i kada su prozori zatvoreni se sve čuje kroz njih obzirom da je stara stolarija. Njezin stan se nalazi na 6. katu zgrade te je njezin sin ĐŠ mogao sve čuti što je ona razgovarala sa okrivljenikom, ali čak i da nije čuo što joj okrivljenik govori, po njezinoj reakciji je mogao prepoznat da je nešto što ju je jako uznemirilo i prestrašilo. Toga dana nije odmah pozvala policiju budući da je okrivljenik između ostalog rekao da je sad došao iz zatvora, a da ona zapravo nije htjela da opet ode u zatvor, a također se i uplašila, a i trebala je idući dan ići na put pa se nadala da će se situacija sama od sebe smiriti. Muškarac kojega je dan nakon inkriminiranog događaja vidjela pred zgradom obučenog u žutu jaknu, se nalazio udaljen od nje 4-5 metara kada ga je zamijetila. Čak i ako tada nije bila sigurna da li se radilo o okrivljeniku, sada je uvjerena u to budući da je okrivljenik na raspravu pred ovim sudom 8. listopada 2024. došao u istoj takvoj žutoj jakni a čini joj se kao prevelika slučajnost da bi neko drugi nosio takvu istu jaknu. Zaključno je dodala da niti ona niti njezin sin ne žele nikakvo zlo okrivljeniku, ne žele da završi u zatvoru niti da zbog toga bude nezaposlen, samo žele da ih pusti na miru da žive svoj život bez uznemiravanja.

7. Iz iskaza svjedoka ĐŠ u odnosu na inkriminirani događaj proizlazi da je 21. studenog 2023. došao doma u stan u [adresa] i zatekao svoju majku u stanu, majka se javila na portafon oko 20,00 sati, on je tada čuo oca glas na portafonu i vidio da je majka uzrujana zbog čega je uzeo slušalicu od portafona i spustio da se ona više ne uzrujava. Kada su se odmaknuli u spavaću sobu čuli su oca kako se dere ispred zgrade da sina nije vidio 11 godina „opet će se morati evakuirat zgrada zbog njega“ da će mama pobrati metak u čelo i da ona ide u Opatiju sa nekim svojim jebačem. Nakon par dana mama se vratila iz Opatije sa službenog puta i negdje oko 20,00 sati navečer u tom trenu nestalo je struje u stanu pa su on i mama izašli iz stana na hodnik i otvorili su kutiju sa osiguračima i primijetili da je netko uzeo osigurač od struje. Kada su vidjeli da fali osigurač nazvali smo HEP i tražili da dođu staviti novi osigurač kako bi imali struje. Nakon toga oko 23,00 sati opet je otac pozvonio na portafon ali se majka nije javljala pa je zvonio i susjedima pa su se susjedi njima žalili da zovu policiju kako bi se nešto poduzelo. Nakon toga otprilike za pola sata od poziva je došla policija te su dali iskaz policiji koji su im rekli da zaključaju vrata stana. Drugi dan nakon tog su primijetili da im je maknuo prezime sa kaslića za poštu i da je zalijepio papirić na kameru koja gleda na kasliće. Imaju 4 kamere na kojima se vjerojatno vidi sve što je naveo. Živi na 6. katu. Za trajanja inkriminiranog događaja nalazio se u dnevnoj sobi a sam događaj je trajao par minuta. Tada nisu zvali policiju jer su očekivali da će se vratiti u Njemačku i da ih više neće uznemiravati. Mama je bila jako uzrujana i tresla se i njemu isto nije bilo svejedno jer se bojao da će ga opet dočekati negdje na stanici kao kad sam bio 1. godina faxa [broj telefona]. Pretpostavlja da je HŠ maknuo prezime s kaslića ali nije vidio, niti je vidio tko je izvukao osigurač. S ocem u kontaktu nije u kontaktu od 2012. ili 2013., a ni njegova majka nije u kontaktu s ocem niti se viđaju niti čuju telefonom. Majka se jako boji i strah ju je ići baciti smeće jer se boji da i nju negdje ne dočeka opet, a također ni njemu isto nije svejedno i užasno se loše osjeća jer ga je strah da i njega ne bi negdje dočekao. Na raspravi 17. listopada 2024. dodao je da se još uvijek jako nelagodno osjeća zbog svih događaja s okrivljenikom obzirom da ovo nije prvi put da im je priredio neugodnosti. Njegova majka još uvijek ne može spavati noćima zbog straha od okrivljenika te joj je posebno stresan svaki dolazak na sud i potencijalni susret s okrivljenikom. Na poseban upit branitelja optuženika, svjedok je odgovorio da razgovor okrivljenika sa njegovom majkom putem portafona je po njegovoj procjeni trajao nekih minutu i 20 sekundi dok ga on nije prekinuo na način da je poklopio slušalicu od portafona. Od tog razgovora koji je njegova majka vodila s okrivljenikom preko portafona čuo je samo dijelove i to primjerice kad je okrivljenik spominjao nešto kuću, ali je vrlo jasno i glasno čuo deranje okrivljenika koje je uslijedilo nakon što mu je poklopio slušalicu od portafona. Dok se okrivljenik derao ispred zgrade, on i majka su ga gledali kroz prozor svoga stana, ali ne može se sjetiti što je okrivljenik imao obučeno toga dana. Neke rolete u stanu toga dana bile su spuštene ali na prozoru kroz koji je on gledao okrivljenika je ista bila podignuta nekih 20 centimetara.

8. Pregledom snimki i fotografija iz stambene zgrade na adresi [adresa] od 21. i 24. studenog 2023. utvrđeno je da je optuženi HŠ došao dana 21. studenog 2023. u 19,24 sati do stambene zgrade žrtve IŠ i razgovarao putem portafona u kojem razgovoru se zadržao do 19,26 sati, kao i da je dana 24. studenog 2023. u 20,31 sati ušao u istu stambenu zgradu, kretao se unutar nje, razgledavajući poštanske sandučiće te da je u 20,40 sati ometao rad nadzorne kamere u predvorju stavljajući na istu predmet bijele boje sličan papiru. Navedeno je konstatirano i u službenoj zabilješci policije o obavljenom uvidu u video snimke nadzornih kamera. Iz izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Velika Gorica proizlazi kako se optuženik, nakon razvoda braka, nasilnički ponašao prema bivšoj supruzi i sinu, te je 2012. oštetio bravu na ulaznim vratima stana u [adresa], uništio veći dio inventara i pokućstva, a nakon čega je bio odveden u Psihijatrijsku bolnicu Sveti Ivan u Zagrebu. Iz rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić Gradu poslovni broj: Pp-1742/2023 od 25. studenog 2023. o određivanju zadržavanja okrivljeniku proizlazi da je optuženiku istoga dana određeno zadržavanju u trajanju od 14 dana radi prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Iz presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: 24 K-360/2016 od 25. siječnja 2022. proizlazi da je optuženi proglašen krivim zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavak 1. KZ/11 te je istome izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci uz vrijeme provjeravanja od 3 godine.

9. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz žrtve IŠ kao istinit i vjerodostojan, obzirom da je na životan i logičan način, detaljno, okolnosno i sigurno, iskazujući na kako na raspravi tako i pred policijskim istražiteljem, opisala dinamiku cijelog događaja, i to kako ono što je prethodilo samom inkriminiranom događaju, tako i inkriminirane riječi koje joj je kritične prigode uputio optuženi. Isto tako navedeni iskaz žrtve je u skladu s iskazom svjedoka ĐŠ, koji sud također prihvaća kao istinit i vjerodostojan, te navedeni iskaz zajedno sa iskazom žrtve čini zaokruženu cjelinu na temelju čega je sud utvrdio sve okolnosti samog događaja. Naime, sud je nesporno utvrdio da su prije inkriminiranog događaja postojali narušeni odnosi između optuženog i žrtve IŠ koji su očito posljedica njihovog razvoda braka te da od tog istog razvoda optuženik i nadalje ostaje fiksiran na IŠ koju sustavno uznemirava ostvarujući s njom neželjeni kontakt, ali i uhodeći ju, prijeteći joj i uništavajući njezinu imovinu. Zaključak je ovoga suda, temeljen na iskazima žrtve IŠ i svjedoka ĐŠ te potkrijepljen pročitanom materijalnom dokumentacijom, da optuženik nikad nije prihvatio raspad braka i „gubitak“ svojeg sina te da je opisano inkriminirano ponašanje za koje ga se tereti u ovome postupku, po ocjeni ovoga suda, samo nastavak uobičajenog obrasca ponašanja optuženog kojeg je žrtva opisala u svom iskazu, a koje ponašanje ukazuje na njegovu fokusiranost na žrtvu i želju da je kontrolira. Žrtva životno i logično iskazuje i kada navodi da predmetni događaj nije htjela odmah prijaviti nadajući se da će se situacija sama od sebe smiriti budući da je trebala idući da na ići na put, a zapravo nije htjela da optuženik opet ode u zatvor, međutim odlučila se prijaviti ga budući da je bila uznemirena i prestrašena optuženikovim ponašanjem i uznemiravanjem koje nije prestajalo pa se isti tako ponovno pojavio tri dana kasnije u njezinoj zgradi gdje je onemogućio rad nadzorne kamere ali prije nego što je isto učinio njegov pokušaj opstrukcije rada nadzorne kamere ostao je zabilježen na istoj, a ubrzo nakon toga u stanu žrtve nestalo je struje budući da je netko iz kutije za osigurače izvadio osigurač za stan IŠ. Valja istaknuti da je državno odvjetništvo optuženika u ovome postupku teretilo samo za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 iako su se u njegovom ponašanju, kako ga opisuje žrtva, ostvarili i elementi drugih kaznenih djela, tako da je sud opisano ponašanje optuženika cijenio u svjetlu terećenog kaznenog djela, ali je također time i iskaz žrtve ocijenio kao i životan i logičan obzirom da je samim time njezin strah od optuženika koji opisuje, ustvrdio da je isti realan i osnovan. Pored navedenog sud ne vidi nikakvog objektivnog razloga zašto bi žrtva neistinito iskazivala o samom događaju te podnosila kaznenu prijavu protiv optuženog da se događaj nije odvio, odnosno da joj optuženi nije uputio inkriminirane riječi kako je to navela u svom iskazu.

10. Nadalje, svjedok ĐŠ u svom iskazu na raspravi je najprije iskazivao o događaju a potom je ponudio i razumne i logične odgovore na pitanja obrane. Iskaz svjedoka i žrtve potkrijepljen je i snimkom video nadzora, kako u pogledu trajanja predmetnog razgovora između optuženika i žrtve, tako i u pogledu sadržaja istog, budući da je na snimci vidljivo, iako nema zvučnog zapisa, da se optuženik u razgovoru putem portafona zadržao cca 2 minute te da su istu žustru i vidljivo verbalnu komunikaciju pratilo i intenzivni pokreti tijela optuženika, stoga je očito neistinita obrana optuženika u djelu u kojem navodi da nakon što je žrtva odbila razgovor s njim se odmah udaljio s njezine adrese. Svjedok dalje navodi da su on i njegova majka nastavili kroz prozor stana kroz roletu podignutu cca 20 cm gledati optuženika koji je nastavio vikati i dok se udaljavao od njihove zgrade, a žrtva je dodatno navela da su prozori bili otvoreni na „oberliht“ ali da se zbog stare stolarije i kroz zatvorene prozore može čuti galama na ulici, tako da je sud i u tom djelu cijenio iskaze svjedoka istiniti te isti nisu dovedeni u pitanje navodima obrane.

11. Sud je prihvatio obranu optuženog samo u dijelu da između njega i žrtve postoje narušeni odnosi, ali čak i u tom djelu optuženik nastoji umanjiti razinu problematičnosti tih odnosna svodeći isto samo na imovinskopravni spor oko kuće u [adresa], te u djelu u kojem navodi da je 21. studenog 2024. došao do zgrade bivše supruge te joj pozvonio na portafon. Sud nije prihvatio obranu optuženog u dijelu u kojem osporava da bi žrtvi upućivao ikakve prijetnje ili galamio. Neživotna je i nelogična obrana optuženog da je došao iz Njemačke gdje radi na baušteli te da se planirao i vratiti u Njemačku trajno čim riješi taj spor oko nekretnine a da je onda, kako to sam navodi, od razgovora sa žrtvom odustao i mirno se udaljio čim je ona odbila razgovor s njim. Nevjerodostojnost i kontradiktornost iskaza optuženika vidljiva je i iz činjenice da navodi da se nije naknadno vraćao do stana žrtve i uklanjao ime s poštanskog sandučića ili vadio osigurače, ali potom priznaje da je moguće da je prekrio nadzornu kameru papirom. Nadalje, sud obranu optuženika ocjenjuje kao paušalnu, bez detalja i logičnog slijeda događanja te ju nije prihvatio obzirom da je ista suprotna detaljnom, životnom i logičnom iskazu žrtve i svjedoka ĐŠ koje je sud prihvatio kao istinite i vjerodostojne te u kojem su isti opisali dinamiku samog događaja, i to kako ono što je prethodilo samom inkriminiranom događaju, tako i inkriminirane riječi koje im je ranijih dana i same kritične prigode uputio optuženi, a obranu optuženog sud je ocijenio kao neuvjerljivu, nevjerodostojnu, neživotnu i nelogičnu te usmjerenu na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti. Sud je utvrdio da je optuženi žrtvi uputio riječi sadržane u činjeničnom opisu, a radi se o ispoljavanju verbalnog nasilja kojem je optuženi i ranije pribjegavao prema žrtvi, ali je sada žrtvi uz uvrede izrekao i prijetnje smrću, što je bio razlog da takvo ponašanje prijavi policiji podnoseći kaznenu prijavu.

12. Navedene dokaze na posredan način potvrdili su podaci nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Željka Marinića prema kojem je kod optuženika dijagnosticiran sindrom ovisnosti o alkoholu prema kojoj ovisnosti je optuženik nekritičan i nije uključen ni u kakav liječidbeni program. Nadalje, optuženik je zbog svojeg ponašanja, ali i psihičkih promjena, do sada u više navrata boravio u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan kamo je priman uglavnom nakon agresivnih i impulzivnih postupaka prema okolini i pod utjecajem alkohola. Po otpustima iz bolnice koji su uglavnom bili kratki i na njegov zahtjev, nije uzimao preporučenu medikaciju tako da su se incidentni događaji ponavljali. Tijekom obrade optuženik se deklarirao kao osoba čije je intelektualno funkcioniranje na prosječnom nivou, emocionalno sniženog kapaciteta, nestabilnih i agresivnih odlika osobnosti s dubokim poremećajima u strukturi ličnosti koji odgovara disocijalnom poremećaju ličnosti. Vještak dalje navodi da je nespecifirana neorganska psihoza, duboko poremećena dinamika obiteljskih odnosa i situacioni uvjeti u kojima se nalazio te socijalna komunikacija, sve utjecalo na ponašanje optuženika tempore criminis i njegovo odlučivanje, tako da je njegova mogućnost shvaćanja svojeg postupanja i vladanja svojom voljom bila smanjena i to u bitnoj mjeri. Obzirom na uočeni razvoj psihotičnog procesa ispitanik je u potrebi stalne psihijatrijske skrbi i nadzora stoga je sudu preporučeno izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja čime bi se umanjila mogućnost ponavljanja kaznenih djela i praktički otklonila opasnost za okolinu. Ukoliko optuženik ne bude uključen u predloženo liječenje, postoji značajna opasnost od ponavljana kaznenih djela pa i težeg stupnja. Ocjenjujući navedeni nalaz sud je isti ocijenio objektivnim i stručnim te izrađenim u skladu s pravilima struke.

13. U cijelosti su prihvaćeni kao istiniti i vjerodostojni pregledani i pročitani pisani dokazi, čiju vjerodostojnost nitko nije osporavao, i to snimke i fotografije iz stambene zgrade na adresi [adresa] od 21.11.2023. i 24.11.2023. potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (bez naloga) od 5.12.2023., službena zabilješka o obavljenom uvidu u video snimke nadzornih kamera (list 22-23), izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Velika Gorica, rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić Gradu poslovni broj: Pp-1742/2023 od 25.11.2023. o određivanju zadržavanja okrivljeniku, presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: 24 K-360/2016 od 25.1.2022., zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika uz DVD snimku obavljenog ispitivanja, zapisnik o ispitivanju svjedoka – žrtve IŠ u PP Velika Gorica, zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐŠ u PP Velika Gorica i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka doc.dr.sc. Željka Marinića, dr. med. 14. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženog stekla sva objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje, upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret, zbog čega ga je ovaj sud i oglasio krivim, a optuženi je postupao s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera, što znači da je bio svjestan svoga djela, te da je htio radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo kao takvo i kao svoje. Naime, sam optuženi je, s obzirom na svoju životnu dob i životno iskustvo bio svjestan da riječi koje izgovara kod žrtve moraju izazvati strah i uznemirenost, a radi se o riječima koje su i objektivno podobne izazvati osjećaj straha i uznemirenosti, te je upravo optuženi i postupao s namjerom da ustraši oštećenog. Radi se o ciljanom i namjernom ponašanju usmjerenom na zastrašivanje adresata, a za to je optuženi svakako imao motiv koji sud prepoznaje u želji da zastraši žrtvu nezadovoljan njihovim neriješenim međusobnim, a koji su zasigurno su pridonijeli ovakvom postupanju optuženog.

15. Da se u konkretnom slučaju radi o ozbiljnim prijetnjama proizlazi iz riječi koje je optuženi uputio žrtvi, i to da „Nećeš otići sa nikakvim jebačem na put, to ti garantiram! Dobit ćeš metak u čelo, idem u Petrovinu po oružje, nek mi opet dođu specijalci, evakuiraju zgradu“. Ozbiljnost prijetnje se ocjenjuje ne samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja. Tako izgovorene riječi od osobe s kojom od ranije postoje nesuglasice, a koje je optuženi izrekao žrtvi u više navrata u kratkom vremenskom periodu, pri čemu je bio revoltiran činjenicom da ne viđa njihovog zajedničkog sina kao i neriješenim imovinskopravnim odnosima s istom, predstavlja ozbiljnu prijetnju oštećenom da će ga usmrtiti. Radi se o ozbiljnoj prijetnji koja je po svom karakteru i s obzirom na okolnosti objektivno prikladna da kod osobe kojoj je upućena izazove osjećaj straha i uznemirenosti što se u konkretnom slučaju i dogodilo kod žrtve IŠ koja je u svom iskazu navela da su riječi koje joj je uputio optuženi kod nje izazvale strah i uznemirenost zbog čega je protiv optuženika podnijela kaznenu prijavu.

16. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, jer je prema nalazu psihijatrijskog vještaka iako bitno smanjeno, bio ubrojiv u inkriminiranom razdoblju, zbog čega je sud utvrdio da je optuženi upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 za koje je oglašen krivim jer se radi prijetnji na štetu bivše supruge, odnosno bliske osobe kako to definira članak 87. stavak 9. KZ/11.

17. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

18. Kao olakotno cijenio okolnost da je optuženik bio bitno smanjeno ubrojiv u vrijeme događaja koji su predmet inkriminiranog razdoblja te da je počinjenju kaznenog djela u velikoj mjeri doprinijela njegova dugogodišnja ovisnost o alkoholu kao i neliječena psihička bolest, dok je otegotno cijenio prekršajnu osuđivanost u četiri navrata, od čega u tri navrata za prekršaj iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, zatim kaznenu osuđivanost u čak 7 navrata, od čega presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj K-54/2016 od 13. veljače 2019., koja je postala pravomoćna istoga dana, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci i presudom istog suda broj K—360/2016 od 25. siječnja 2022., koja je postala pravomoćna 23. kolovoza 2022. zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1476/2023 od 20. studenog 2023., koja je postala pravomoćna 23. siječnja 2024., zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca. Dodatno, kao otegotnu okolnost sud je cijenio nekritičnost optuženika prema problemu ovisnosti o alkoholu i potrebi liječenja i nekritičnost optuženika i nedostatak empatije o posljedicama koje njegovo ponašanje izaziva kod žrtve IŠ i njihovog zajedničkog sina.

19. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kaznena djela počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

20. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, u okviru propisane kazne zatvora za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 od 6 mjeseci do 5 godina, počinjeno na bivše supruge IŠ izrekao kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, za koju kaznu sud smatra da će ostvariti svoju svrhu u vidu opće i specijalne prevencije, odnosno da će izrečenom kaznom zatvora utjecati na optuženog, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama, da će ovakvom kaznom biti zapravo posebno izražena društvena osuda optuženom za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjena kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Naime, prema izvatku iz kaznene evidencije optuženi je osuđivan presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj K-54/2016 od 13. veljače 2019., koja je postala pravomoćna istoga dana, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci i presudom istog suda broj K—360/2016 od 25. siječnja 2022., koja je postala pravomoćna 23. kolovoza 2022. zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K- 1476/2023 od 20. studenog 2023., koja je postala pravomoćna 23. siječnja 2024., zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca. Osim navedenog, optuženik je i u Njemačkoj gdje navodno radi na baušteli, u tri navrata osuđivan i to na novčanu kaznu zbog kaznenog djela prijevare, na uvjetnu kaznu od 7 mjeseci uz vrijeme provjeravanja od 3 godine za kazneno djelo prisile, napastovanja ili napada psihičke ili fizičke naravi, te na novčanu kaznu zbog vožnje pod utjecajem alkohola ili narkotika. Pored toga, optuženi je u višestruko prekršajno osuđivan. Sud je prilikom odmjeravanja kazne cijenio optuženom kao olakotnu okolnost činjenicu da je bitno smanjeno ubrojiv u vrijeme inkriminiranog događaja zajedno sa ostalim olakotnim okolnostima, međutim ono što ih nadjačava je činjenica višestruke prekršajne i kaznene osuđivanosti, što ukazuje da se radi o povratniku koji čini čitav spektar različitih kaznenih djela i na kojeg dosadašnja osuđivanost na novčane kazne, uvjetne osude osuđivanost na bezuvjetne kazne zatvora nije utjecala na optuženog na način da svoje ponašanje uskladi s općeprihvaćenim društvenim normama i suzdrži se od daljnjeg počinjenja kaznenih djela, već naprotiv, optuženi isto kazneno djelo čini svega 10 mjeseci nakon što je pravomoćno osuđen za posljednje kazneno djelo. Obzirom da dosadašnja osuđivanost na novčane kazne te uvjetne i bezuvjetne kazne zatvora nije imala preventivni učinak, razvidno je da se bilo kojom drugom kaznenopravnom sankcijom, osim bezuvjetne kazne zatvora u odnosu na optuženog ne bi mogla postići svrha kažnjavanja, slijedom čega je isti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci., koja kazna je po ocjeni suda primjerena i dostatna za ispunjenje svoje svrhe. Nakon što optuženi izdrži kaznu zatvora istom će biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te će doći u priliku pokazati je li se sada, s obzirom na životnu dob u kojoj se nalazi, odlučio kloniti činjenja kaznenih djela i drugih oblika protupravnog postupanja i uključiti se u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao i što će mu biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost ovakvog načina postupanja te da svoje nezadovoljstvo nepovoljnim životnim situacijama u kojima se nađe ne može rješavati ispoljavanjem nasilja, te da će sada konačno shvatiti da nema smisla ostatak života potratiti po zatvorima i kaznionicama.

21. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom HŠ se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. prosinca 2023. do 9. lipnja 2024.

22. Isto tako uvažavajući uzroke počinjenja kaznenih djela i nalaz psihijatrijskog vještaka prema kojem je optuženik inkriminirano vrijeme bio bitno smanjeno ubrojiv, kod istog postoji alkoholna ovisnost, djela su počinjenja pod značajnim psihičke bolesti i postoji opasnost od činjenja sličnih pa i težih kaznenih djela, sud je temeljem članka 69. stavka 1. KZ/11 optuženom HŠ izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja koja se izvršava u okviru zatvorskog sustava za vrijeme trajanja izdržavanja izrečene kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

23. Također, obzirom na iskaz žrtve IŠ na temelju članka 73. KZ/11 stavka 1. do 5. KZ/11 optuženom HŠ izrečena je i sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve IŠ u trajanju od 5 godine dulje od vremena izvršenja kazne zatvora.

24. Iako je optuženi oglašen krivim za učin kaznenog djela, sud ga je temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti, obzirom da je nezaposlen i bez primanja te je ocjena suda da nije u mogućnosti podmiriti trošak postupka bez opasnosti po svoje uzdržavanje i osoba koje je dužan uzdržavati.

U Velikoj Gorici, 17. listopada 2024.

Zapisničarka:

Sutkinja:

Ana Lovrić

Tea Mirošević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. ODO VG na broj KO-DO-1371/21

2. optuženi HŠ

3. branitelj optuženog odvjetnik Željko Macan