REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
Poslovni broj: K-1791/2021-48
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Iliji Jurčeviću, kao predsjedniku vijeća, uz sudjelovanje Lucije Tepuš kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenog ŠG zbog kaznenog djela iz članka 224. stavka 4. Kaznenog zakona (NN broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 77/11 – dalje: KZ/97), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sesvetama broj: K-DO-206/14 od 30. rujna 2014., izmijenjeno po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu broj K-DO-414/15 od 10. srpnja 2017., a koji predmet se sada vodi kod Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: K-DO-3315/2019, nakon javne rasprave održane u prisutnosti zastupnice optužbe ZG, okrivljenika osobno i braniteljice odvjetnice Nataše Lisac, 17. listopada 2024. objavio je, a 16. listopada 2024.
p r e s u d i o
I. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (NN broj:
152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP/08),
okrivljeni ŠG, OIB [osobni identifikacijski broj], sin Š i Z rođene P, rođen **.**.1977. u [adresa], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], ekonomist, sa završenom srednjom školom, zaposlen u Grubeša konsultum d.o.o. s plaćom od 3.500,00 kuna, živi u izvanbračnoj zajednici sa PG, otac jednog djeteta,
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da bi:
dana 21. rujna 2012. u Zagrebu i Sesvetama, u nakani da se znatno nepripadno okoristi, predstavivši se UG kao osoba koja se bavi otkupljivanjem potraživanja, neistinito joj predočio da će joj istog dana isplatiti iznos od 450.000,00 kuna u gotovini, a da će on preuzeti tražbinu koju ona ima prema svom dužniku OG u vrijednosti 1 kilograma 24 karatnog zlata koji odgovara upravo tom iznosu, te u tu svrhu zatražio od nje da po njegovim uputama vlastoručno napiše i potpiše dvije izjave, kojima će se on kao novi vjerovnik legitimirati prema njenom dužniku, pa kada mu je UG povjerovala i po njegovim uputama u tu svrhu napisala i potpisala dvije izjave od kojih je u jednoj stajalo da je od njega pozajmila novčani iznos od 450.000,00 kuna koji mu se obvezuje vratiti u roku od 15 dana, za što garantira cijelom svojom pokretnom i nepokretnom imovinom, iako navedeni iznos zajam nikada nije zaprimila, a u drugoj izjavi mu dala suglasnost da iznos navodno zaprimljenog zajma od 450.000,00 kuna može naplatiti od njenog dužnika OG, a potom takve izjave u nazočnosti okr. ŠG ovjerila u uredu javnog bilježnika Zinke Batušić Šlogar u Sesvetama, nakon što je preuzeo potpisane i ovjerene izjave od UG, istoj nikada nije isplatio novčani iznos od 450.000,00 kuna na ime preuzimanja tražbine prema njenom dužnika, a kako joj se to bio obvezao, nego je ugovorom o ustupanju umjesto isplate dana 12. kolovoza 2013. svom poslovnom partneru i vjerovniku IG ustupio svoje fiktivno potraživanje prema UG u iznosu od 450.000,00 kuna, podmirivši tako dospjeli dug u iznosu od 40.000,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kojeg je prema IG imao još iz 2009., na koji se način znatno nepripadno okoristio u navedenom iznosu, te ujedno oštetio UG protiv koje je IG pokrenuo sudski postupak radi prisilne naplate ustupljenog mu potraživanja i zatražio privremenu mjeru osiguranja na njezinoj imovini.
dakle, s ciljem da bi sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a počinjenjem kaznenog djela pribavljena je znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi i prouzročenja takve štete,
pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevarom - opisano u članku 224. stavku 1. i 4. KZ/97, a kažnjivo po članku 224. stavku 4. KZ/97
II. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08, oštećena LG, OIB: [osobni identifikacijski broj] se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.
III. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom optužnicom okrivljenom ŠG stavljeno je na teret počinjenje kaznenog djela iz članka 224. stavka 4. KZ/97.
2. Oštećena UG postavila je imovinskopravni zahtjev, a LG kao njena nasljednica izjavila je da ostaje kod tog zahtjeva.
3. Okrivljenik je naveo kako se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, te da nije suglasan s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom oštećenika.
4. U svojoj obrani koju je iznio na kraju dokaznog postupka okrivljenik je naveo da u cijelosti ostaje kod obrane koju je dao na raspravi. Naglasio je i da je riječ o događaju od kojeg je proteklo i nekoliko godina.
4.1. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorio je kako nije vratio svoj dug IG. Inače oni imaju uredan poslovni odnos. Poznato mu je da je podnio reviziju te da on čeka da se ovaj postupak riješi. Jasno mu je da ima obvezu prema IG te mu želi izmiriti to dugovanje. Prema sjećanju dugovanje prema IG staro je deset godina, nije mogao točno odgovoriti. O svemu postoji dokumentacija, odnosno ugovor o zajmu između okrivljenika i IG. Taj ugovor posjeduje. Njemu je gospodin IG više puta posuđivao novac, za taj konkretan slučaj zbog proteka vremena se ne sjeća. Novac mu je u pravilu posuđivao zbog poslova u građevini, zbog poslova u građevini, ulaganja u kupnju u nekretnine i slično. Prema sjećanju, možda nekih mjesec dana prije što je gospodinu IG prenio svoja potraživanja tražio je povrat sredstava koja mu duguje. Naglasio je da je govorio okvirno o razdobljima. Ne zna zbog čega je gospodin IG u tom trenutku tražio povrat novca od 40.000,00 eura. Zna da je poduzetnik i da ima brojna ulaganja. Nakon što se gospodin IG nije namirio, on je okrivljenika tužio te mu je priznao dug. Njihov odnos je takav da u pravilu nađu rješenje. Ponovio je da je gospodinu IG 2012. prenio dug. Gospodin IG je inače situiran financijski te očito da čeka namirenje iz tog prijenosa.
4.2. Okrivljeniku je predočen ugovor o zajmu na listu 9 spisa, na što je istaknuo kako je vjerojatno riječ o tom ugovoru koji je spominjao u ovom predmetu, a koji se odnosi na iznos 40.000,00 eura, za drugu izjavu koju je oštećenica ovjerila kod javnog bilježnika saznao je nakon što ju je IG tužio, a tada je saznao i za drugu izjavu, misli da je riječ o brisovnom očitovanju u kojem je navela u smislu da se ne osjeća dužnom vratiti dug. Pretpostavlja da je oštećenica drugu izjavu poslije sastavila kod javnog bilježnika gdje je otišla po njegovoj pretpostavki s JG s kojim je ona poslije bila, a nakon što je on već otišao od njih i javnog bilježnika. On je bio kod javnog bilježnika u trenutku kada je oštećenica ovjeravala prvu izjavu, a nakon toga su on, ona i KG otišli u kafić.
5. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitana je materijalna dokumentacija iz spisa predmeta i to kaznena prijava, izjave UG, ugovor o zajmu između RG i ĆG, ugovor o ustupanju umjesto ispunjenja, tužbu RG protiv UG radi isplate, dopis IG, potvrda ĐG, sporazum između RG i ĆG te Generousluge d.o.o., ugovor o kupoprodaji nekretnina, fotografija SMS poruke, tužba RG protiv ĆG MG radi isplate, presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Sesvetama broj P-895/13, presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 5626/13, žalbe, presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3535/13, presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1396/15, presuda i rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1569/15 te zahtjev za izravnu naplatu. Izvršen je uvid u spis Općinskog Građanskog suda u Zagrebu broj P-3535/13 i spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5626/13. Pročitani su iskaz oštećene SG od 12.10.2015. (list 184-188), svjedoka GG od 22.12.2015. (list 197-198), 14.03.2017. (list 242-243), te 18.04.2023. (list 370), IG od 22.12.2015. (list 198-200) i 18.04.2023. (list 368-370), VG od 22.12.2015. (list 200-201), JG od 18.04.2016. (list 211-215) i 18.04.2023. (list 368), CG od 10.10.2016. (list 235-236), te zapisnik o suočavanju svjedoka GG i JG od 27.04.2017. (list 235-236) te zapisnik o ispitivanju EG od 8. kolovoza 2024. (list 415-416). Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije.
6. Oštećenica UG navela je da je u ljeto 2012. na svojoj vikend kući u [adresa], vršila građevinske radove koje joj je obavljao JG, koji je inače vlasnik obrta krovopokrivač U. Za sve obavljene radove koje je on izvršio ona mu je uredno platila, a još je bilo potrebno napraviti i septičku jamu, međutim ona za to nije imala novca, pa sa JG to nije niti dogovarala, iako mu je rekla da bi i to napravila. Sjeća se da se je JG u jednom trenutku potužila kako joj je CG ostao dužan nakon smrti njezinog muža NG jedan kilogram 24 karatnog zlata, te je JG rekla kako bi CG trebala tužiti, međutim da je svjesna kako kod nas dugo traju postupci, te da se neće tako skoro naplatiti, na što joj je on rekao da mu je poznato da se neki ljudi bave otkupom dugova, te da će se raspitati tko se time bavi. Ona je zajedno sa JG čak i zvala neke agencije koje se bave otkupom dugova, te je kontaktirala jednu u Jankomiru, na što su joj oni rekli da se doista time bave, ali ne sa privatnim osobama. Neko vrijeme nakon toga JG joj je rekao da ima jednoga znanca pod imenom FG, te da taj FG može stupiti u kontakt s ljudima koji se bave otkupom tuđih dugova. Ona je na to pristala te je tako s JG dogovorila sastanak s tim ČG. **.**.2012. JG je došao po nju na adresu [adresa], te ju osobnim automobilom prevezao u neki kafić u Zagrebu, u blizini Džamije, kojom prilikom je ona upoznala dotičnog ČG koji ih je onda upoznao s osobom koja se predstavila kao ŠG. Napominje kako se s ČG samo upoznala te s njim nije vodila razgovore, a isključivo je razgovarala s ŠG, te joj je on rekao kako se bavi otkupom dugova, a ona mu je tada ispričala kako joj CG duguje jedan kilogram zlata, te mu je pritom pokazala potvrdu koju je CG potpisao, te kojom priznaje postojanje duga prema njoj i njenom pokojnom suprugu. ŠG ju je uvjeravao kako taj problem može riješiti na način da će on od OG taj dug naplatiti, ali da prethodno mora potpisati dvije izjave i to jednu kojom ga opunomoćuje da se za iznos od 450.000,00 kuna koliko njoj duguje CG može naplatiti od OG, a drugu izjavu kojom potvrđuje da je ona od ŠG navodno pozajmila 450.000,00 kuna. Napominje da se do iznosa od 450.000,00 kuna došlo na način da joj je sam ŠG rekao kako je to trenutna tržišna vrijednost kilograma zlata, te je stoga u izjavi napisala taj iznos. Ona je tu izjavu kojom ga opunomoćuje na naplatu duga od OG priložila uz kaznenu prijavu, a priložila je i ovu drugu izjavu iz koje proizlazi da ona priznaje kako je dana 21. rujna 2012. od ŠG pozajmila iznos od 450.000,00 kuna koji dug će vratiti u roku od 15 dana, a da za povrat garantira pokretnom i nepokretnom imovinom, a posebno nekretninom [adresa] i kućom u [adresa]. Ona je obadvije izjave vlastoručno pisala i to temeljem diktata samoga ŠG, koji je donio i formulare za izjave, a tom prilikom je bio prisutan i JG. Napominje da je ove izjave pisala i potpisala u jednom drugom kafiću koji se nalazi u [adresa], a u koji su došli nakon što su se prethodno inicijalno dogovorili u ovom prvom kafiću u blizini Džamije u Zagrebu. Što se tiče izjave kojom daje suglasnost i ovlaštenje ŠG da se naplati od OG, ona je dio te izjave nadopunila kod javnog bilježnika također u prisustvu i po diktatu ŠG, a nadopuna se samo odnosila na slijedeći dio te izjave koji glasi: „Izjava se odnosi na ugovor pod brojem ovjere: OV-4770/12". Na poseban upit navodi da se radi o izjavama ovjerenim pod brojem 4770/12 i 4771/12 dana 21. rujna 2012. kod javne bilježnice Zinke Batušić Šlogar čiji se ured nalazi u neposrednoj blizini tog kafića u [adresa] gdje je po diktatu i napisala te izjave. Napominje da se više ne sjeća da li je u tom kafiću u [adresa] uz JG bio prisutan i taj FG, ali pouzdano zna da je taj FG bio prisutan u kafiću u Zagrebu gdje ju je i upoznao sa ŠG i gdje su započeli njihove pregovore. Pojašnjava navode kaznene prijave da ne bi ni na koji način ostalo sporno kako ona nikakav novac nije pozajmila i zaprimila od ŠG, a izjavu je napisala i potpisala na njegovo traženje iz razloga što joj je on rekao da će se on na taj način moći legitimirati prema OG kao vjerovnik, te će na taj način uspješno od njega za sebe naplatiti potraživanje u iznosu od 450.000,00 kuna koliko je prema njemu vrijedila kila zlata. Razlog zašto je ona uopće napisala te izjave leži u tome što joj je ŠG rekao da će on odmah otići u banku, podići novac u iznosu od 450.000,00 kuna, te da će joj novac odmah i predati. On je doista u jednom trenutku otišao iz tog kafića u [adresa] tvrdeći da ide u banku, međutim ubrzo se vratio te joj je rekao kako su ga u banci obavijestili da mu novac još nije sjeo na njegov račun, zbog čega ju ne može trenutno isplatiti, ali da ubrzo očekuje isplatu od nekih ljudi s kojima poslovno surađuje, te da će joj novac isplatiti do kraja dana, ali da ne gube na to vrijeme već da odmah odu do javnog bilježnika ovjeriti obje izjave kako bi on mogao djelovati prema OG. Nakon što su se vratili u taj kafić, odnosno na terasu kafića od javnog bilježnika kod kojega je otišla samo s ŠG, JG ju je odvezao kući, a ona je ostala kod kuće čekati da joj se ŠG javi i da joj donese novac kako je to i obećao. Nju je, koliko se sjeća toga dana ŠG kontaktirao, te joj je rekao da će sutra doći do nje jer da još nešto mora napisati, te je on doista u iduća dva dana dvaput došao kod nje njezinoj kući, a sjeća se da je izvana i slikao njezinu kuću, a kada ga je pitala kada će joj novce isplatiti, isti joj je rekao da se ništa ne brine, da će novac isplatiti, ali da još nešto mora potpisati. Navodi da ona nije ništa osim ove dvije izjave potpisala ŠG. Nakon što su prošla dva dana, a ŠG joj nije isplatio novac, ona je 24. rujna 2012. otišla kod javnog bilježnika kojem je dala izjavu da poništava suglasnost i ovlaštenje koje je 21. rujna 2012. dala ŠG da se naplati od OG, kao i izjavu iz koje proizlazi da joj je isti pozajmio 450.000,00 kuna. Ona je smatrala da tom izjavom poništava prethodne izjave. Napominje kako je njoj ponašanje ŠG od 22. rujna 2012. pa nadalje bilo sumnjivo budući joj je isti obećao prvotno novac isplatiti odmah, a kasnije je s time odugovlačio. Ona je nakon toga u više navrata kontaktirala s ŠG kojega je ponovno pitala za novce, jer je u njoj još postojao tračak nade, te je isti nakon određenog vremena još jednom došao u njezinu kuću u [adresa], ali joj ni tada nije donio novac nego joj je i tada samo obećao isplatu novca govoreći da će morati potpisati još neku izjavu. Nakon toga, u jednom navratu telefonom joj je rekao da od posla neće biti ništa, te da mogu poderati obje izjave. Ona je time smatrala kako između njih nema više nikakvih poslovnih obveza. Budući da od dogovora sa ŠG nije bilo ništa ona je u prosincu 2012. podnijela tužbu protiv OG radi isplate dugovanja o kojemu je ranije govorila. Nakon što se vratila s ljetovanja 2013. godine ona je putem pošte obaviještena da joj je bila upućena neka pošiljka međutim da je ista vraćena, a kasnije se ispostavilo da je bilo riječ o obavijesti o ustupanju tražbine kojom ju IG obavještava kako mu je ŠG ustupio tražbinu koju je ŠG navodno imao prema njoj u iznosu od 450.000,00 kuna, a koje potraživanje je na IG prešlo ugovorom o ustupanju umjesto ispunjenja kojega je IG sklopio s ŠG **.**.2013. Ona je o predmetnoj obavijesti obaviještena tek naknadno i to nakon što je njezin odvjetnik izvršio uvid u parnični spis, a koji se postupak vodi povodom tužbe i prijedloga za određivanje privremene mjere u pravnoj stvari tužitelja IG protiv nje. Ona je tu tužbu zaprimila, te je tada prvi puta čula za IG, time da ju prethodno sam ŠG nije obavijestio da je fiktivan dug koji proizlazi iz izjave koju je ona potpisala i kojom priznaje fiktivno dugovanje prema ŠG prenio na IG. Njezin odvjetnik je u tom parničnom postupku koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu P-5626/13 podnio odgovor na tužbu i predloženu privremenu mjeru u kojem osporava osnovanost tužbe i predložene privremene mjere, te je ujedno kao svjedoka predložio JG koji ima relevantnih saznanja o svim događajima. Napominje kako se sjeća da joj je i sam JG u jednom trenutku rekao kako možda nije najpametnije potpisati te izjave, ali da vjeruje da će sve u konačnici biti dobro. Na poseban upit, a kada joj se predočava izjava od 24. rujna 2012. koju je napisala, potpisala i ovjerila kod javnog bilježnika Duška Sudara iz Zagreba, kojom poništava suglasnost i ovlaštenja koja je dala ŠG, te u kojoj negira da bi od istog posudila iznos od 450.000,00 kn, navodi da je tu izjavu dala kod javnog bilježnika Duška Sudara zato što isti ima ured u neposrednoj blizini njezine kuće, a nije imala prijevoz do [adresa], do ove javne bilježnice kod koje je ovjerila ove sporne izjave, a s druge strane smatrala je da nije bitno da se radi o istom javno bilježničkom uredu već da je dovoljno da se izjava da i ovjeri pred bilo kojim javnim bilježnikom. Navodi da je broj njezinog mobitela [broj telefona], a kada joj se predočava preslika poruke navodno poslane sa njezinog broja mobitela 2. listopada 2012. u 16,13 sati, a u kojoj stoji „gospon ŠG, nemojte ljutit jer ću vam malo kasniti s povratom zajma ali samo koji dan, lijep pozdrav, UG", navodi da ona nikad sa svog mobitela nije ŠG poslala poruku takvog sadržaja. Kada se malo bolje prisjeća, u tom trećem navratu kada je ŠG došao njezinoj kući i još joj obećavao da će doći do isplate novca, ali da će morati još nešto potpisati, za vrijeme dok su sjedili u dnevnom boravku, i njezina dva mobitela bila su odložena na stolu, ŠG ju je u jednom trenutku zamolio da li se može poslužiti njezinim mobitelom i poslati jednu poruku što mu je ona i dozvolila, pa u slučaju ako je ovaj preslik poruke doista autentičan, sada je sigurna da je on tada ustvari sam sebi sa njezinog mobitela, a u njezino ime, poslao takvu poruku, kako bi je kasnije koristio kao dokaz svojih neistinitih tvrdnji da joj je doista pozajmio novac, što naravno ne odgovara istini. Navodi da parnični postupak protiv OG zbog naplate duga u vrijednosti jednog kilograma zlata još traje. Napominje da se ona ne bavim lihvarskim poslovima i posuđivanjem zlata, a to zlato je ustvari pripadalo njezinom mužu koji je bio vrstan kemičar i koji je za zlatare obrađivao zlato, odnosno otpad u preradi zlata, te su mu isti plaćali zlatom, odnosno postotkom od prerađenog zlata. Ona osim te kile zlata, odnosno njezin suprug, nisu posjedovali druge količine zlata, pa živi skromno od svoje mirovine, te nije imala dovoljno novca niti za izradu septičke jame na svojoj vikendici. Navodi da je njoj ŠG obećao isplatu od 450.000,00 kn na ime preuzimanja duga od OG, a kakva je bila njegova računica i u kojem bi se on točno iznosu naplatio od OG ona to sada ne zna, no sada vidi da se nije smjela u tako nešto upuštati, niti uopće povezivati s takvim ljudima jer joj je sada jasno da je od samoga početka sve bila prijevara, posljedica čega je da IG, a nakon što je ŠG na njega prenio fiktivno dugovanje, prema njoj sada ostvaruje obavezno pravni zahtjev, te ju tuži s ciljem da ostane bez cijele svoje imovine. Te izjave koje je inače ovjeravala kod javnog bilježnika odnosno da je pozajmila od 450.000,00 kuna od ovdje okrivljenika te da okrivljeniku ustupa to svoje potraživanje od O OG pisala je ona vlastoručno po diktatu okrivljenika. Ona inače prije nije ni od koga pozajmljivala novce osim što je znala po potrebi dizati kredite u bankama i to u pravilu do 5.000,00 eura odnosno manje iznose. Napominje da ona sa okrivljenim nije dogovorila nikakvu nagradu za naplatu tog duga odnosno o tome uopće nisu niti razgovarali već je njoj samo okrivljeni govorio da će on naplatiti taj dug. Napominje da okrivljeni inače prije potpisivanja tih izjava nije uopće bio kod nje u kući niti su se oni prije toga uopće poznavali. Napominje da je ona nakon tri dana od potpisa i ovjere tih spornih izjava napisala novu izjavu kojom poništava te sporne izjave te je tu izjavu onda ovjerila kod javnog bilježnika Duška Sudara u Zagrebu u Frankopanskoj ulici jer je smatrala da nije bitno kod kojeg javnog bilježnika ovjerava tu izjavu jer kako je već rekla okrivljeni joj nije predao novac kako je to obećavao od samog početka njihovog dogovora i pisanja te ovjeravanja tih spornih izjava. Ona tu izjavu kojom poništava te svoje prijašnje izjave nije dala okrivljeniku premda su se oni i nakon toga vidjeli jedanput, dvaput jer je bila svjesna da od svega toga neće biti ništa, a i okrivljeni joj je čak u jednom telefonskom razgovoru sam rekao da od posla neće biti ništa te da može poderati te izjave. Ona te izjave nije poderala obzirom da je smatrala da je sve to gotov čin. Pojašnjava da ona od RG nije bila primila nikakvo pismeno osim što je jedne zgode po povratku iz vikendice zatekla obavijest poštara o dospijeću pošiljke zbog čega je onda bila otišla u poštu, ali je pošiljka već bila vraćena da bi onda nakon nekog vremena primila i drugu pošiljku odnosno tužbu od RG protiv nje za taj iznos od 450.000,00 kuna te je iz te tužbe proizlazilo da je okrivljeni ustupio to fiktivno potraživanje prema njoj RG. Taj parnični postupak koji je pokrenuo RG je u međuvremenu nepravomoćno okončan te je RG odbijen sa tužbenim zahtjevom, ali je spis po njegovoj žalbi trenutno na Županijskom sudu. Te zgode kada su bili u tom kafiću pored ureda javnog bilježnika u [adresa], radi ovjere tih spornih izjava s njima u kafiću je bio i JG te je on sjedio za njihovim stolom i sve je mogao ćuti i vidjeti. Po njezinim saznanjima i shvaćanjima sam JG je okrivljenika također upoznao taj isti dan kada i ona i to preko tog TG. Napominje da je te zgode u tom kafiću u [adresa] osim njih bilo i drugih ljudi, a da li je netko od njih što čuo i vidio ona to ne zna. Oni su te zgode inače sjedili vani na terasi tog kafića i za vrijeme dok su tako sjedili i razgovarali nije im nitko posebno prilazio osim konobara s time da se radi o relativno malom kafiću. Za vrijeme dok su oni tako razgovarali ona nije vidjela da bi okrivljeni s nekim drugim posebno razgovarao.
7. Svjedok JG naveo je da je u ljeto 2012. boravio sa svojom sestrom DG u njezinoj vikend kući koja se nalazi u mjestu [adresa]. Kako je negdje u to vrijeme došlo do požara u obližnjem mjestu Lukovo Šugarje, on i njegov šogor AG dobrovoljno su se priključili gašenju požara, te je tom prilikom tamo upoznao UG koja im je iz svoje vikend kuće koja se nalazi iznad magistrale davala vodu potrebnu za gašenje požara. Kako je UG oko svoje kuće imala jako puno suhog raslinja, upitala ga zbog straha od požara da li bi joj mogao posjeći i počistiti, na što je on pristao, te joj je očistio okućnicu i dvorište. Nakon toga ga je UG angažirala da joj garažu koja se nalazi uz vikend kuću preuredi u stambeni prostor, a kako se on inače bavi izvođenjem građevinskih radova i ima za to registrirani obrt, oni su se dogovorili i za određenu novčanu naknadu on joj je te radove izvršio i tom prilikom napravio joj je novu izolaciju, ugradio knauf u taj prostor, opločio ga, uveo struju i vodu, odnosno napravio kompletne radove kojim je taj prostor preuredio u jednosobni apartman. Napominje da ga je UG isplaćivala etapno i da mu je ostala dužna novčani iznos od cca 15.000,00 kuna, no tada su dogovarali da će joj napraviti i septičku jamu za taj novi objekt kao i terasu ispred tog objekta. Septička jama i terasa uključujući iskop, odvoz zemlje i kamena, šalanje, betoniranje i izradu ograde na terasi koštalo je cca 7.500,00 eura, no UG nije imala te novce. Tada mu je UG rekla da je njezin muž još davno jednom zlataru posudio 1 kg zlata o čemu mu je pokazala i potvrdu, ali da joj isti ne vraća zlato, nakon čega ga je upitala da li pozna nekog tko bi mogao naplatiti to njezino potraživanje. On je izvršio provjeru na internetu i dao joj je podatke o 4 tvrtke koje se bave naplatom dugova, nakon čega je ona kontaktirala te tvrtke, i koliko zna od istih je obaviještena da ne naplaćuju dugove od fizičkih osoba, nego se bave naplatom potraživanja samo od drugih tvrtki odnosno pravnih osoba. Tada ga je upitala da li bi mogao pronaći neku privatnu osobu koja bi joj mogla naplatiti to njezino potraživanje. On se raspitivao među svojim poznanicima i nakon nekakvih 20 dana susreo je svog poznanika ČG zvanog " I" u [adresa], kojem je još prije ponudio kao kooperantu iskop septičke jame za UG budući isti ima stroj pogodan za iskop takve jame u kamenu. FG nije htio izvoditi takve radove bez uplate avansa, a kada mu je ispričao za ovo potraživanje UG prema tom zlataru, rekao mu je da će se i on raspitati o tome tko bi mogao otkupiti to njezino potraživanje prema tom zlataru. Nakon desetak dana, negdje u rujnu 2012. nazvao ga je FG te mu rekao da ima jednog čovjeka koji je zainteresiran za otkup tog potraživanja UG i da taj čovjek živi u [adresa]. Tada je o svemu obavijestio UG, a FG mu je dao broj mobitela od te osobe i rekao mu je da se ista zove AG, a on je broj proslijedio UG. UG i taj AG za kojeg je kasnije doznao da se preziva ŠG, putem telefona su dogovarali susret. Susret su dogovorili u jednom kafiću na području Novog Zagreba u blizini Džamije, a misli da se caffe bar zove "Kalimero". Na traženje UG on ju je svojim vozilom dovezao u taj kafić na sastanak s ŠG i uz MG tu je došao FG. On je tada prvi put vidio ŠG. U tom kafiću sjedili su svi četvero za stolom i UG pokazala je potvrdu ŠG iz koje proizlazi da joj je jedan zlatar dužan kilu zlata, a kada mu se predočava potvrda sa lista 47 spisa navodi da je upravo to ta potvrda. Tada je ŠG putem mobitela išao provjeravati vrijednost zlata te joj je rekao da je to ustvari vrijednost od 450.000,00 kuna. U tom trenutku on i FG su se digli od stola i pustili su UG i ŠG da se dalje sami dogovaraju, nakon čega je FG sjeo u svoj auto i otišao negdje svojim putem, dok se on vratio za stol. Napominje da se to sve odvijalo u jutarnjim satima negdje od 9,00 do 10,00 sati, a nakon što se on vratio za stol okr. ŠG je rekao da bi se opet svi trebali naći u [adresa] kod njegovog odvjetnika kako bi se o dogovorenom napisali ugovori. Taj novi susret u [adresa] dogovoren je u 12,00 sati. Potom je ŠG svojim vozilom otišao negdje u svom pravcu, a on je svojim vozilom UG odvezao do [adresa]. Putem mu je UG rekla da će joj ŠG čim naprave ugovor isplatiti 450.000,00 kuna, a on će preuzeti potraživanje prema njezinom dužniku tom zlataru. Kada su došli u [adresa] UG je telefonom nazvala ŠG, a on ih je uputio u jedan caffe bar iznad crkve u [adresa], koji se nalazi u sklopu jednog poslovnog centra, a u blizini kojeg se nalazi jedan odvjetnički ured i javni bilježnik. U tom caffe baru odnosno na terasi caffe bara Agica UG i on našli su se s ŠG te su sjeli svi zajedno za isti stol. Tada je ŠG donio sa sobom dva papira na kojima je bio ispisan tekst. Na jednom je bilo napisano da je UG od njega pozajmila novčani iznos od 450.000,00 kuna, a na drugom je bilo napisano da ga UG ovlašćuje da preuzme od tog zlatara njezino potraživanje. Nakon toga je ŠG otišao kod javne bilježnice po formulare odnosno prazne obrasce izjava i zatražio od UG da svojom rukom na tim praznim formularima ispiše takav identični tekst. Kada mu se predočavaju izjave na listu 6 i 7 spisa navodi da su to upravo te izjave koje je tada po uputi ŠG prepisala UG. Nakon toga UG je sa tim izjavama i ŠG otišla javnom bilježniku, no ubrzo se vratila iz javnobilježničkog ureda prije nego što je potpisala izjave, te ga upitala da li da to uopće potpiše. Na to ju je on upitao da li ju je ŠG isplatio u javnobilježničkom uredu, a ona je rekla da nije ali da je rekao da nema problema i da će on donijeti novac nakon što ona potpiše izjave. On ju je savjetovao da ne potpiše dok ne dobije novac no ona se vratila u javnobilježnički ured i tek nakon pola sata vratili su se oboje u kafić, a tada je vidio da je UG potpisala izjave. Tada je ŠG i pred njim rekao da nema problema, da će on novac u toku tog istog dana donijeti na njezinu adresu stanovanja u [adresa] u [adresa]. Navodi da je cijelo vrijeme bio prisutan u kafiću u [adresa] dok je UG pisala te izjave pa i nakon što se vratila zajedno sa ŠG iz javnobilježničkog ureda te s potpunom sigurnošću tvrdi da ŠG nije isplatio 450.000,00 kuna UG za vrijeme dok su se nalazili svi zajedno u kafiću u [adresa], jer bi on to mogao vidjeti. On je te zgode čak i platio piće u kafiću, a da ju je ŠG tad isplatio onda bi UG platila njemu iznos od 15.000,00 kuna koji mu je ostala dužna za izvođenje građevinskih radova na njezinoj vikend kući, a i sigurno bi ga dalje angažirala da joj izvede radove na septičkoj jami i terasi tog novog objekta. On je nakon što je dovezao UG ispred njezine kuće u [adresa] u [adresa], otišao svojoj kući te više nema neposrednih saznanja o tome što se dalje događalo između UG i ŠG, ali može reći da ga je UG drugi dan nazvala te ga je pitala kada će joj ŠG donijeti novac na što joj je on rekao da on nema ništa s tim jer da ih je on samo povezao, a dalje je sve bilo stvar njihovog dogovora. Po njegovim saznanjima ŠG joj nikada nije isplatio niti jedne jedine lipe. Navodi da mu je po pričanju UG poznato da je ŠG nakon tog njihovog zajedničkog susreta u više navrata dolazio njezinoj kući na pregovore pri tom joj obećavajući isplatu novca, a da joj se nakon određenog vremena prestao javljati na telefon. Čak ga je on u jednom navratu pokušao nazvati ali mu je mobitel bio isključen. Napominje da on nije bio prisutan u kući kod UG, a da bi kod nje dolazio ovdje okrivljeni, već je ona sve to njemu pričala putem telefona. Njemu inače UG ni dan danas nije isplatila taj dug od 15.000,00 kuna. Kako je već i prije rekao on je u tom kafiću u [adresa] bio prisutan cijelo vrijeme njihovog druženja i razgovora, pa i nakon povratka od javnog bilježnika, jer ju je on taj dan i vozio okolo gdje ju je trebalo. Nije istina da bi on bio u vezi sa UG već je on samo u dobrim odnosima sa njom, a i ona je jako stara. Nije istina da bi on zvao ČG i s njim se dogovarao kako bi "potopili" ovdje okrivljenika zbog svega toga. Poriče da bi on bio nazvao ovdje okrivljenika i tražio ga da mu plati 30% od te protuvrijednosti zlata u visini od 450.000,00 kuna, a sve to kako bih svjedočio u njegovu korist. Isto tako nije tražio niti od oštećene Agice Benić 20% a sve to kako bi svjedočio u njezinu korist. Nakon svega ovoga on je jednom prilikom naišao na okrivljenika kod ČG gdje je došao nekim poslom, da bi onda kod njega već zatekao okrivljenika i nije istina da bi se oni dogovarali za taj sastanak radi provizije i svjedočenja u njegovu korist.
Nije istina da bi on nudio
bilo kakve novce ČG a za svjedočenje u korist UG. Nije istina da bi on zvao ČG kako bi mu ponudio 10.000,00 EUR-a, a sve kako bi
1 0
svjedočio u korist UG. Te zgode dok su tako sjedili u tom kafiću u [adresa] okrivljenik nije nigdje drugdje odlazio osim na kratko kod javnog bilježnika po neke papire, a taj javni bilježnik se nalazi odmah pored tog kafića. Nije istina da bi on okolo pričao kako je UG puna zlata i kako je njega nadijelila tim zlatom. Kada mu se predočuje iskaz od svjedoka ČG gdje on govori da mu je nudio novce za svjedočenje u korist UG, odgovara da on može govoriti što želi dok on iskazuje svoje. Nije istina da bi on trenutno živio kod oštećene UG, već se čuju samo telefonski, a niti je on ikada živio kod nje. Napominje da je on inače rastavljen i ima jednu punoljetnu kćer, koja živi sa njim. Može reći da prema njegovim saznanjima da su okrivljenik i FG "kompanjoni", što bi značilo da su poslovno surađivali, a što točno on ne zna, a što je čuo od drugih u mjestu gdje živi odnosno u [adresa]. Sam FG imao je vučnu službu i bavio se automehanikom i preprodajom auta.
8. Svjedok CG, u svojem iskazu navodi da on okrivljenika ŠG ne poznaje i nikada nije čuo za njega. Oštećenu UG poznaje, ustvari bio je u dobrim odnosima s njezinim pokojnim suprugom NG. Negdje od početka 90-tih godina kada se on bavio proizvodnjom i prodajom zlata, surađivao je i sa NG koji je bio kemičar po struci i koji je za njih zlatare vršio usluge pročišćavanja i prerade zlata. Poznato mu je da je NG raspolagao sa stanovitim količinama zlata te može reći da je i on za njega posredovao na način da je ljudima iz ceha u njegovo ime prosljeđivao određene količine zlata, a za što su mu oni onda plaćali mjesečnu naknadu, a to njegovo zlato koristili su u proizvodnji nakita, odnosno gotovog proizvoda od zlata. On je zbog takvog posredništva imao i neugodnosti jer se znalo desiti da osobe koje je on preporučio nisu ispoštovale dogovor i uredno plaćale naknadu za zlato, zbog čega je čak i on morao NG nadoknađivati gubitak iz vlastitih sredstava. On osobno nije za svoje potrebe uzimao i koristio zlato od NG, već kako je naveo, on ga je uzimao i prosljeđivao drugim korisnicima, a da on ponekad nije ni znao tko su bili ti krajnji korisnici zlata. Napominje da on od toga nije imao neku korist, nego je činio uslugu NG, a kada bi se nakupila veća količina zlata on je od tih proizvođača zlatara mogao nabaviti jeftiniji finalni proizvod koji bi potom dalje prodavao u svojoj radnji. Kada mu se predočava potvrda sa lista 47 spisa iz koje proizlazi da je od UG i NG iz [adresa] posudio kilogram zlata finoće 24 karata uz naknadu od 160 DM mjesečno koju će isplaćivati svakog prvog u mjesecu, a da će zlato vratiti najkasnije po prestanku njegove potrebe ili po zahtjevu vlasnika, a koja potvrda je datirana sa 17. svibnja 1995.g., navodi da se on konkretno te potvrde ne sjeća, te ne može pouzdano potvrditi da je na njoj njegov potpis, pa i štambilj njegove zlatarske radnje, iako je imao takav gotovo identičan štambilj. On je NG potpisivao više potvrda, ali smatra da je prema NG izvršio sve svoje obaveze te o tome posjeduje i potvrdu koju je priložio u sudskom postupku koji se vodi povodom tužbe UG protiv njega kao tuženika zbog povrata zlata. UG o tom njihovom poslovanju nije imala gotovo nikakvih saznanja, a sada ga tuži na temelju te potvrde koju je pronašla iako joj je on rekao da on smatra da je u potpunosti izvršio svoju obavezu, a ako je netko drugi, tko je preko njega preuzeo zlato, ostao dužan, da on ne može više u ime takvih osoba plaćati mjesečne naknade. Taj sudski postupak između UG i njega još nije okončan. Navodi da nije imao nikakvih saznanja o tome da bi UG nekome prepustila to navodno dugovanje, jedino mu je prilikom par dolazaka u dućan u Radićevu ulicu, kada je još tamo poslovao, govorila da će mu nekoga poslati radi naplate duga.
1 1
Napominje da je on UG na ime tog poslovnog odnosa kojeg je imao s njenim pokojnim suprugom vraćao zlato i plaćao mjesečne naknade sve do 2011. ili 2012. godine. Navodi da nema nikakvih saznanja o okrivljeniku ŠG i da za njega nikada nije čuo. Pokojni NG je i s drugim zlatarima imao ovakav sličan poslovni dogovor i odnos kao i sa njim, ali ne zna o kojim se to zlatarima radilo. On ne može reći koliko je to onda zlata imao pok. NG. Napominje da se njemu sam ŠG nije nikada obratio vezano za taj dug niti su oni ikada bili u bilo kakvom kontaktu, a niti ga on uopće poznaje, kako je već prije rekao.
9. Svjedok GG naveo je da se sjeća da ga je jedne zgode pred par godina nazvao njegov poznanik JG i pitao ga da li zna nekoga tko posuđuje novce jer da pozna jednu ženu kojoj treba novac. U mu je rekao da je on za nju radio neke građevinske radove, govorio mu da ona ima puno zlata i tome slično, nakon čega ga je on uputio na ovdje okrivljenika, koji mu je dugogodišnji prijatelj i za kojega je znao da se bavi posuđivanjem novaca. Nakon toga dogovorili su susret u jednom kafiću u Zagrebu na [adresa] kod L, a gdje su se onda našli on, ovdje okrivljeni, U i ta žena, te su onda oni sjeli zajedno za stol dok je on sjeo sa strane i oni su onda tako razgovarali o svemu tome. Koliko je on čuo i shvatio razgovarali su o novcu jer je ta žena htjela posuditi novce, s time da ne zna o kojem iznosu se radi, ali on nije kako je već i rekao slušao te njihove razgovore i pregovore već je tek kasnije čuo od njih da se radilo o iznosu od oko 400.000,00 kn. Nakon što su oni završili razgovor u tom kafiću on je otišao kući, a oni su otišli dalje u [adresa] kod javnog bilježnika, a koliko je on kasnije čuo i od U i od MG. Što je točno kasnije bilo on ne zna, osim što zna da je U kasnije nazivao MG i tražio proviziju zbog toga što mu je doveo tu ženu, a i kasnije je U dolazio i kod njega prije njegovog ispitivanja u Državnom odvjetništvu, te mu nudio novce kako bi svjedočio u korist te žene, ali on na to nije pristao jer on nije niti znao što se točno između njih dogovorilo i što je sve bilo osim što ih je spojio. Napominje da je njemu U čak pričao da je on u vezi s tom ženom i da živi s njom. Napominje da njemu U nije ništa pričao o tome da bi toj ženi bio netko dužan, već mu je samo pričao da ta žena ima puno zlata ali da ne može do njega, a zbog čega on to ne zna. Kada mu se predočuje iskaz koji je dao pred Državnim odvjetništvom može reći da je moguće da je rekao da je toj ženi neki čovjek ostao dužan kilu zlata, a što da mu je rekao U. Pojašnjava da je moguće da je on u tom kafiću čuo kako ta žena priča o nekom zlatu i za tog nekog čovjeka koji joj je ostao dužan, kao i o tome da je ona hitno trebala novac. On se kasnije nije posebno interesirao o tome da li je isplaćen taj novac ženi već je znao i čuo da su oni i dalje kontaktirali. Njemu je ŠG kasnije rekao da je on bio dao novce toj ženi, ali on tome nije bio prisutan niti zna detalje. Kao što je već i rekao on je znao da ŠG posuđuje novce, a zna i da je bio digao veliki kredit te je imao i firmu u Zelini. Koliko zna, čuo je da je bilo par slučajeva da okrivljeniku nisu vratili posuđene novce pa je onda pod garanciju dobio nekretnine.
10. Svjedok IG naveo je da okrivljenog poznaje već petnaestak godina, može reći da su često poslovno surađivali te je on njemu posuđivao novac uz kamatu i može reći da su imali korektne poslovne odnose. Između njih je ostao jedan otvoreni dug od 40.000,00 eura još 2009. godine, a koji novac mu je okrivljeni ostao dužan, te kako mu on taj novac nije vraćao to je on protiv njega 2013. kod Općinskog suda u Sesvetama bio podnio tužbu te je dana 29.01.2014. donesena i presuda na temelju priznanja za taj dug jer okrivljenik njemu nije osporavao taj dug. Želi reći da je njemu okrivljenik i prije donošenja te presude bio ponudio rješenje tog duga i to na
1 2
način da mu je bio voljan ustupiti potraživanje koje da je imao prema UG u visini od 450.000,00 kn, na što je on onda bio pristao tako da su 12. kolovoza 2013. godine sastavili i ugovor o ustupanju koji ugovor su onda i ovjerili kod javnog bilježnika. Kada ga se pita zbog čega je onda i dalje nastavljao parnicu ako je sa okrivljenikom bio dogovorio rješenje tog duga odgovara da je to bilo zbog toga jer se on još uvijek nije naplatio po tom dugu tako da je onda želio imati nekakvu garanciju da može kasnije tražiti i ovrhu radi tog duga. Nakon što su tako sklopili taj ugovor o ustupanju on je pisanim dopisom o tome obavijestio UG ali mu se ista nije javila, da bi onda protiv nje pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu podnio tužbu radi isplate tih 450.000,00 kn. U tom postupku UG je osporavala njegovo potraživanje i govorila da ona od ovdje okrivljenika nije posudila nikakve novce, te da je prevarena. U tom postupku je u međuvremenu donesena i presuda kojom je odbijen njegov zahtjev, ali se on na tu presudu žalio te o toj njegovoj žalbi još uvijek nije odlučeno. On inače nema nekih saznanja o dogovoru između okrivljenika i te UG već je njega bila zainteresirala ta priča oko zlata jer je imao jednog poznanika koji se bavi otkupom zlata. Točno je da je on inače sa okrivljenikom sklopio više ugovora o zajmu pa tako i za taj iznos od 30.000,00 eura iz 2008. godine, kada je taj novac posudio okrivljeniku jer je trebao kupiti neku kuću, ali kako mu on taj novac nije bio vratio to mu je onda kasnije bio prepisao tu kuću na [adresa] i ta kuća i danas glasi na njega, odnosno njegovu tvrtku Genera usluge d.o.o. Što se tiče bivše vlasnice te kuće na [adresa] ŽG točno je da je ona bila tužila njega i ŠG zbog te kuće te je također donesena nepravomoćna presuda po Općinskom sudu u Sesvetama kojom se poništavaju kupoprodajni ugovori između okrivljenika i nje te između okrivljenika i njegove tvrtke, ali i na tu presudu je uložena žalba o kojoj još uvijek nije odlučeno. Želi reći da je ŽG bila podnijela i kaznenu prijavu protiv ovdje okrivljenika radi prijevare, ali je kasnije tu prijavu povukla. Što se tiče njegovih odnosa sa okrivljenikom kako je već prije rekao oni su dobri i unatoč komplikacija koje su imali u tim njihovim poslovnim odnosima, on mu i dalje vjeruje. Može reći i pojasniti da je on ŠG posudio taj drugi iznos od 40.000,00 eura prije nego što je bila podnesena ta tužba od ŽG i moguće je da je on znao za nju da onda ne bi i dalje posuđivao novac ŠG. On se inače bavi građevinom i nekretninama te gradi kuće i stanove i u pravilu kod svih tih njegovih posudbi on se osigurava založnim pravom na nekretninama, pa je tako bilo i u slučaju sa ovdje okrivljenikom po pitanju prvog zajma i u vezi te kuće u [adresa] tako da je onda ušao i u taj drugi zajam uz koji se kasnije veže i ta nekretnina od UG. Što se tiče tog drugog zajma od 40.000,00 eura on nije upisivao nikakvo založno pravo na nekretninama okrivljenika, ali kako je već rekao on okrivljenika poznaje dugi niz godina i zna, i znao je i tada, kakvo je njegovo financijsko i materijalno stanje i s kojim nekretninama raspolaže. On prije sklapanja tog ugovora o ustupanju s okrivljenikom nije kontaktirao UG jer je po njemu sve bilo pokriveno s dokumentacijom. Koliko on poznaje okrivljenika ne vjeruje da bi on po papirima nekome posudio novac, a da mu on taj novac stvarno ne bi i dao. Koliko on poznaje okrivljenika vjeruje da je on 2012. godine imao taj novac od 450.000,00 kn, a i zna koliko sada ima novaca, jer se i on bavi nekretninama odnosno mešetari s njima. U slučaju da izgubi tu parnicu sa UG on će pokrenuti ovrhu protiv okrivljenika, a radi naplate tog svog potraživanja, a pod pretpostavkom da mu on dobrovoljno ne vrati taj dug. Kada ga se pita kako to da ako je okrivljenik imao taj novac od 450.000,00 kn da mu onda nije vratio njegovo potraživanje, odgovara da njemu na njegovo potraživanje u svakom slučaju teku kamate, a i uvijek se je mogao naplatiti od njegovih nekretnina.
1 3
11. Svjedok VG naveo je da poznaje okrivljenika preko 5 – 6 godina, jer i on zalazi dugo vremena u taj kafić u [adresa], gdje i on zalazi, a i zadnje tri i pol godine i živi u toj stambenoj zgradi gdje je taj kafić pa je tako onda i upoznao okrivljenika koji je tu često znao dolaziti i sa RG kojega također poznaje. On inače ne zna čime se okrivljeni bavi. Što se tiče odnosa između okrivljenika i te žene imenom UG može reći da on o tome ne zna ništa, već može samo reći to da je jedne zgode bio u kafiću, bilo je to negdje 2012. godine moguće u devetom ili desetom mjesecu, ne sjeća se više točno osim što je bila kasna jesen kada je vidio kako za jednim stolom sjedi okrivljeni, jedna žena starijih godina, ali ne može točno reći koliko osim što je zamijetio da je bila dosta nakićena zlatom, a tu s njima bio je još jedan ili dva čovjeka ne sjeća se više točno da bi vidio kako je okrivljenik u jednom trenutku toj ženi davao dva dosta velika bunta novaca, što mu je sve bilo čudno jer se po njemu takve stvari ne rade u kafićima. Kasnije je jedne zgode bio u društvu sa RG i ovdje okrivljenikom također u tom kafiću da bi onda mu oni pričali o sporu koji je nastao s tom ženom nakon čega im je onda on i rekao što je vidio zbog čega su ga onda valjda i predložili za svjedoka. On je sjedio za šankom u tom kafiću, a okrivljenik i ta žena su sjedili vani na terasi odmah za prvim stolom do ulaza te je bio na udaljenosti od nekih 4 metra. Pojašnjava da je on inače prije živio u istoj zgradi s RG u [adresa], da bi se onda preselio malo dalje u V. Ruždjaka broj 8, te je kako je već i rekao okrivljenika poznavao uglavnom iz druženja iz kafića, ali to nisu bili neki posebni prijateljski odnosi osim što je tu i tamo znao platiti piće. On inače ne zna o kakvom se to novcu radi niti što je točno bilo između okrivljenika i te žene. Sve to, odnosno ta primopredaja novca odvijala se poslijepodne, ali ne može reći točno u koje vrijeme, osim što je vrijeme bilo sunčano, a moglo je biti negdje 14 ili 15 sati, a možda i kasnije. On nije vidio odakle je okrivljenik izvadio taj novac osim što je vidio kako ga je predavao toj ženi koja ga je onda spremila. Nakon toga on nije ništa pitao okrivljenika za taj novac jer to nije njegov posao, a niti je on policajac. Želi pojasniti da su oni za tim stolom prije primopredaje tog novca sjedili nekih pola sata, a primopredaju novca je vidio sasvim slučajno. Kada ga se pita kako izgleda ta žena može reći da je vidio da se radi o jednoj jačoj ženi crvenkaste kose, a po njegovoj procjeni možda malo mlađa od njega, s time da će on sada imati 60 godina.
12. Svjedokinja BG ispitana na raspravi od 8. kolovoza 2024. navela je da ona o ovome predmetu zaista ne zna mnoge detalje. Zna da je njena mama 2012. godine ušla u nekakve sumnjive poslove. Ime okrivljenika joj je postalo poznato kada ga je pročitala u dokumentima prvi puta oko 2018. Sjeća se da je njena mama 2012. imala građevinske radove i trebala je dodatna sredstva. Ona je nije mogla u tome zaustaviti, a nije ju mogla zaustaviti ni u kontaktima koje je ostvarivala s drugim osobama. To se smirilo oko 2013. godine i te godine je počelo propadanje njene mame zbog briga koje ona tada nije detaljno opisivala. Zna da je mama nakon što je dobila spor protiv okrivljenika rekla da je spasila kuću i da ju je taj čovjek htio prevariti. Svjedokinja je istaknula kako joj je o svemu jako teško iskazivati, a osobito o svojoj majci koja je preminula.
12.1. Na poseban upit OKDO odgovorila je da su njenoj majci trebali novci za septičku jamu za apartman. Njena mama je preko čovjeka koji je izvodio te radove i upoznala okrivljenika, koliko joj je poznato.
1 4
12.2. Na poseban upit okrivljenika, odgovorila je kako joj je poznato ime JG. To je ta osoba koja je izvodila radove, njega je inače osobno upoznala. Poznato joj je da je gospodin CG njenim roditeljima dugovao zlato. Osim toga, zna da je mama imala još i razni nakit, primjerice ogrlice, narukvice i slično, uglavnom od zlata.
12.3. Na poseban upit suca, odgovorila je kako je po njenom dojmu njena mama u to vrijeme bila prisebna, ali je bila fiksirana na radove koje je obavljala. Napomenula je da njena mama u to vrijeme nije htjela slušala njene savjete.
12.4. Svjedokinja je navela kako ostaje kod imovinskopravnog zahtjeva koji je podnijela njena majka.
13. Nije sporno da je oštećena UG potpisala dvije izjave od kojih je u jednoj stoji da je od okrivljenika pozajmila 450.000,00 kuna a u drugoj mu daje suglasnost da iznos zajma može naplatiti od njenog dužnika OG, koje je ovjerila kod javnog bilježnika te da je okrivljenik ustupio potraživanje prema IG. Sporno je da je okrivljenik oštećenici neistinito predočio da će joj istog dana isplatiti 450.000,00 kuna u gotovini, da će preuzeti tražbinu koju oštećenica ima prema OG te da joj je u tu svrhu zatražio da potpiše dvije izjave.
14. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, te vodeći računa o obrani, nije dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo na način kako mu se optužnim aktom stavlja na teret.
15. Iz iskaza oštećene UG u bitnom proizlazi kako joj je okrivljenik rekao da se bavi otkupom dugova, da mu je ispričala kako joj CG duguje jedan kilogram zlata, a okrivljenik ju je uvjeravao da taj problem može riješiti tako da će on taj dug naplatiti, ali prethodno mora potpisati dvije izjave, jednu kojom ga opunomoćuje da se za iznos 450.000,00 može naplatiti od OG, a drugu kojom potvrđuje da je ona od okrivljenika pozajmila 450.000,00 kuna. Do navedenog se iznosa došlo jer joj je okrivljenik rekao da je to trenutna tržišna vrijednost zlata. Obje izjave je vlastoručno pisala, a bio je prisutan JG. Navedene je izjave napisala jer joj je okrivljenik rekao da će otići u banku, podići 450.000,00 kuna i odmah joj predati. Izjavila je i da je okrivljenik otišao iz kafića tvrdeći da ide u banku, ali se ubrzo vratio navodeći da mu još novac nije sjeo na račun. Iduća dva dana okrivljenik je bio kod nje te joj rekao da se ne brine za isplatu, ali mora još nešto potpisati. Ne sjeća se je li u tom kafiću u [adresa] bio i TG. Ona je 24. rujna 2012. kod javnog bilježnika dala izjavu da poništava izjave od 21. rujna 2012. Budući da od dogovora s okrivljenikom nije bilo ništa u prosincu 2012. ponijela je tužbu protiv OG, a naknadno je obaviještena da je okrivljenik tražbinu ustupio IG. U odnosu na SMS poruku "gospon ŠG nemojte ljutit jer ću vam malo kasnit s povratom zajma, ali samo koji dan, lije pozdrav UG", navela je kako nije poslala takvu poruku te da se sjeća kako ju je okrivljenik jednom molio da se posluži njenim mobitelom i pošalje poruku. Navela je i da se ne bavi lihvarskim poslovima i posuđivanjem zlata te da okrivljenika nije prije poznavala. Naknadu izjavu kojom poništava ranije dvije nije predala okrivljeniku jer je smatrala da od svega neće biti ništa.
1 5
16. Iz iskaza svjedoka JG u bitnom proizlazi da ga je oštećenica angažirala za radove, koje mu nije otplatila, te da ga pitala poznaje li nekoga tko bi mogao naplatiti njeno potraživanje za jedan kilogram zlata. Kontaktirao je poznanika HG te su se u jednom kafiću u Zagrebu našli on, oštećenica, TG i okrivljenik. Okrivljenik je rekao da je vrijednost zlata 450.000,00 kuna, nakon čega su okrivljenik i otećenica ostali sami da se dogovaraju. Poslije su se u jednom kafiću u [adresa] našli on, okrivljenik i oštećenica, a okrivljenik je donio dva papira na kojima je bio ispisan tekst, jedan da je oštećenica pozajmila 450.00,00 kuna, a drugi kojim okrivljenika ovlašćuje da od zlatara preuzme njeno potraživanje, te je tražio oštećenicu da rukom ispiše taj tekst. On je oštećenicu savjetovao da ne potpisuje te izjave dok ne dobije novac, no ona je potpisala te izjave. Okrivljenik je rekao da će istog dana donijeti novac oštećenici. Po njegovim saznanjima okrivljenik je nikada nije isplatio. Pojasnio je da je tražio osobe koje otkupljuju dugovanje.
17. Iz iskaza svjedoka ŠZ u bitnom proizlazi da ga je kontaktirao poznanik JG te ga pitao zna li nekoga tko posuđuje novac na kamatu jer poznaje jednu ženu kojoj treba novac te su se u jednom kafiću u Zagrebu našli on, oštećenica, JG i okrivljenik. Koliko je on čuo i shvatio razgovarali su o novcu jer je oštećenica htjela posuditi novac, ali nije slušao taj razgovor, nego je naknadno saznao da se radi o 400.000,00 kuna. Naveo je i da je JG poslije od njega tražio proviziju na što nije pristao jer nije znao što je dogovoreno. Naveo je i da mu je JG rekao da je u vezi s oštećenicom te mu nudio novac da koristi u korist oštećenice. Moguće je da je u tom kafiću čuo oštećenicu kako priča o nekom zlatu i čovjeku koji joj je dužan te da hitno treba novac. Poslije mu je okrivljenik rekao da je novac dao oštećenici, ali to nije vidio niti zna detalje. Poznato mu je da okrivljenik posuđuje novac, ali i da je digao kredit. Pojasnio je i da je JG tražio osobu koja pozajmljuje novac, a ne nekoga tko otkupljuje dugove.
18. Iz navedenog sud zaključuje da su iskazi oštećenice i svjedoka JG u bitnom dijelu suglasni. Tako je svjedok JG potvrdio da je tražio osobu za otkup jednog kila zlata koji joj je CG dugovao te je kontaktirao HG koji ih je povezao s okrivljenikom. Naveo je i da su se prvo susreli u kafiću u Zagrebu, potom u [adresa] te da je okrivljenik rekao kako će istog dana isplatiti 450.000,00 eura, što nije učinio.
19. Sud zaključuje i da je iskaz svjedoka HG u bitnom suglasan iskazu okrivljenika. Tako je svjedok TG potvrdio da ga je svjedok JG kontaktirao radi osobe koja pozajmljuje novac jer je oštećenica htjela posuditi novac.
20. S obzirom na nepodudarnosti provedeno je i suočenje svjedoka JG i svjedoka HG, koji su, uz dodatna pojašnjenja, u bitnom ostali kod svojih iskaza.
21. Iz iskaza VG u bitnom proizlazi da poznaje okrivljenika iz kafića u [adresa], koji je često dolazio s IG. Ne zna čime se okrivljenik bavi. Jednom prilikom negdje 2012. jedna žena starijih godina sjedila je s okrivljenikom, a s njima je bila još jedna ili dvije osobe, te je vidio da joj je dao dva velika bunta novca, što mu je bilo čudno jer se takve stvari ne rade u kafiću. Bio je na udaljenosti
1 6
četiri metra. Poslije su mu okrivljenik i IG pričali o sporu s jednom ženom, nakon čega im je ispričao što je vidio.
22. U spisu se nalazi SMS poruka (list 100) u kojoj je navedeno "gospon ŠG nemojte ljutit jer ću vam malo kasnit s povratom zajma, ali samo koji dan, lije pozdrav UG". Iz navedene poruke proizlazi i da je poslana 2. listopada 2012. u 16,13 sati. Oštećenica je izjavila da je okrivljenik u trećem navratu došao njoj te joj obećavao da će doći do isplate novca. Navela je i da ju je okrivljenik u jednom trenutku zamolio da se posluži njenim mobitelom i pošalje poruku, što mu je dozvolila. Međutim, riječ je o događaju koji se dogodio nakon što je oštećenica 24. rujna 2024. dala izjavu o poništenju suglasnosti, time da je izjavila i kako joj je ponašanje okrivljenika nakon 22. rujna 2012. bilo sumnjivo. Nije logično da bi oštećenica, koja je potvrdila da joj okrivljenik treći put nakon ovjere dolazi te da joj je ponašanje okrivljenika sumnjivo već dan nakon ovjere kod javnog bilježnika, dopušta okrivljeniku ne samo da se posluži njenim mobitelom, nego i da pošalje poruku s njenog mobitela.
23. Prema osobnim podacima, oštećenica je visokoobrazovana osoba, te nijedna okolnost ne ukazuje da nije imala sposobnost rasuđivanja. Ovjeravanjem potpisa kod javnog bilježnika oštećenica je potvrdila da je njen potpis na tim izjavama. Iz iskaza oštećenice jasno je da je oštećenica svjesna sadržaja izjava koje je pisala vlastitom rukom. Navedeno proizlazi i iz iskaza svjedokinje EG, koja je navela kako je njena mama u to vrijeme bila prisebna, ali je bila fiksirana na radove koje je obavljala.
24. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-3535/13 od 18. prosinca 2024., koja je postala pravomoćna 3. siječnja 2017., naloženo je tuženiku OG predati tužiteljici SG 1000 grama zlata ili joj isplati iznos 295.600,00 zajedno s pripadajućim kamatama. Osim toga, u izjavi od 21. rujna 2012. navedeno je kako oštećenica za povrat zajma garantira svojom pokretnom i nepokretnom imovinom, naročito nekretninom na adresi [adresa]. Iz navedene presude je razvidno da je iznos iz izjave, 450.000,00 kuna, veći od vrijednosti zlata, ali i da se pored navedenog iznosa kao jamstvo navodi i pokretna te nepokretna imovina, što ide u prilog navodima obrane da se radilo o zajmu.
25. Okrivljenik je porekao počinjenje djela. U bitnom je naveo da ga je oštećenica tražila zajam 450.000,00 kuna, kako bi dovršila radove na kući i pomogla kćeri. Okrivljenik je oštećenici dao novac u jednom kafiću u [adresa] gdje je bio prisutan JG te mu je oštećenica govorila da će kasniti s povratom zajma, o čemu mu je poslala SMS poruku. Oštećenici je dolazio i nakon zajma te mu nije govorila da je napisala izjavu u kojoj je navela da mu nije ništa dužna. Naveo je da je odlučio potraživanje prenijeti na IG s kojim ima neriješene dugove jer mu oštećenica nije vratila zajam. Nakon što je IG podnio tužbu protiv oštećenice, oštećenica je podnijela kaznenu prijavu. Okrivljenik je dalje izjavio da je IG njegov stalni poslovni partner te ga stalno kreditira, tako da mu to vrijeme nije trebao novac, da bi nakon što je okrivljenik posudio novac od njega tražio da mu vrati duga, a kako nije mogao IG pokrenuo je naplatu. Okolnost da svjedok IG nije ranije naplatio tražbinu od okrivljenika, kao i da je okrivljenik pozajmio novac oštećenici, iako je bio dužan IG, ipak ne ukazuju da obrana okrivljenika nije moguća te u svom zbiru ne predstavljaju zatvoreni krug indicija iz kojeg bi se nedvojbeno moglo zaključiti da je okrivljenik počinio djelo kako mu se stavlja na teret.
1 7
26. Prema članku 455. stavku 1. ZKP/08, osuđujuću presudu sud će izreći samo ako nedvojbeno utvrdi da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Taj najviši dokazni standard označava potrebu da okrivljenikova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i ne smije ostavljati nikakvu dvojbu, čak ni tračak sumnje koji dovodi u pitanje osudu. Tijekom ovog postupka nije izvan svake sumnje dokazano da je okrivljenik počinio djelo kako mu je to stavljeno na teret optužnim aktom. Kako u konkretnom slučaju nije nedvojbeno dokazano da je okrivljenik počinio djelo na način kako mu se stavlja na teret optužbom, sud je okrivljenika na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 oslobodio optužbe.
27. Budući da je donesena odluka o oslobađanju optužbe, sukladno članku 158. stavka 3. ZKP/08, oštećena LG, koja je pokojne kći SG, se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.
28. Kako je okrivljenik oslobođen optužbe, troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
U Zagrebu 17. listopada 2024.
SUDAC:
Ilija Jurčević
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA
1. OKDO Zagreb na broj K-DO-3315/2019
2. Okrivljeni ŠG
3. Braniteljica Nataša Lisac
4. Oštećena BG
