Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-31/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Blaženki Musulin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-449/20-30 od 14. studenog 2022., 17. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažavanjem žalbe tužitelja preinačava se odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-449/20-30 od 14. studenog 2022. i rješava:

Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. da naknadi tužitelju OĐ troškove postupka u iznosu od 1.501,43 eura (slovima: tisućupetstojedaneuračetrdesettricenti) sa zateznim kamatama od 14. studenog 2022. do isplate, i to do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 153,09 eura (slovima: stopedesettrieuradevetcenti) u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom, u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.897,94 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.009,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnične troškove u iznosu od 10,83 eura.

2. Protiv odluke o troškovima postupka iz točke III. izreke (kako u dijelu kojim je tuženiku dosuđen parnični trošak, tako i u dijelu kojim je očito odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka) žalbu je podnio tužitelj iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska odluka preinači u skladu sa žalbenim navodima, uz naknadu troškova žalbenog postupka tužitelju.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Osnovano se tužitelj žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, s obzirom da prvostupanjski sud nije iznio jasne razloge vezano za odlučivanje o troškovima postupka prema uspjehu stranaka u parnici, kao niti na koji je način utvrdio postotak uspjeha tuženika u parnici od 22,66% razmjerno kojem je tuženiku dosudio naknadu troškova postupka.

5.1. Međutim, unatoč počinjenoj bitnoj procesnoj povredi ovaj sud je u skladu s čl. 373.a st.1. u vezi s čl. 381. ZPP-a ovlašten donijeti odluku o žalbi.

6.Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane odluke nije počinjena ni jedna od tih procesnih povreda.

7. Donoseći pobijanu odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženikov uspjeh u parnici 22,66% (s obzirom da tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe), pa pozivom na čl. 151., čl. 154.st.2., čl. 155. i čl. 164.st.1. ZPP-a dosuđuje tuženiku naknadu troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu u razmjernom iznosu od 10,83 eura, dok očito odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

8. Osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Prema stanju spisa predmeta tužitelj je tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi zatražio od tuženika kao osiguratelja naknadu neimovinske i imovinske štete nastale u prometnoj nesreći u iznosu od 4.906,94 eura s pripadajućim zateznim kamatama (iznos od 3.191,98 eura na ime neimovinske štete i troškova tuđe pomoći i njege, te iznos od 700,78 eura na ime uništenog mobitela i iznos od 1.014,18 eura na ime izgubljene zarade). Konačnim tužbenim zahtjevom postavljenim nakon provedenog medicinskog vještačenja na okolnost visine štete tužitelj je snizio tužbeni zahtjev na iznos od 1.897,94 eura (1.499,77 eura s osnove naknade neimovinske štete i troškova tuđe pomoći i njege te iznos od 398,17 eura na ime uništenog mobitela).

8.1. Tuženik u odgovoru na tužbu nije osporio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva u odnosu na naknadu neimovinske štete i štete s osnove troškova tuđe pomoći i njege, već je osporio visinu tog zahtjeva u cijelosti smatrajući da je isplatom naknade štete u mirnom postupku ispunio svoju obvezu. Osporio je pravnu osnovu zahtjeva za naknadu izgubljene zarade i uništenog mobitela, s time da je u daljnjem tijeku postupka učinio nespornim štetu s osnove uništenog mobitela u konačno zatraženom iznosu.

8.2. Tuženik se usprotivio sniženju tužbenog zahtjeva, pa kako prema važećoj sudskoj praksi sniženje zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe prvostupanjski sud je presudom meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi (u iznosu od 4.906,94 eura sa zateznim kamatama), na način da je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.897,94 eura (dakle sniženi tužbeni zahtjev u cijelosti), dok je za preostali iznos od 3.009,00 eura (koji predstavlja razliku između tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi i sniženog zahtjeva) odbio tužbeni zahtjev. 9. Imajući u vidu prethodno navedene činjenice, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je dosudio tuženiku troškove postupka razmjerno uspjehu prema tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi, te odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

10. Naime, prema ocijeni ovog suda takvom je odlukom došlo do povrede prava na pristup sudu iz čl. 6. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97, 14/02, 98/05, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija) i prava na mirno uživanje vlasništva zaštićenog čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju.

11. Sukladno sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava (dalje:ESLJP), da bi bilo opravdano, ograničenje prava na pristup sudu ili prava na mirno uživanje vlasništva mora biti propisano zakonom, slijediti legitiman cilj i biti razmjerno, odnosno mora biti postignuta pravedna ravnoteža između javnog interesa i prava pojedinca.

12. Ciljevi kojima teže nacionalne odredbe koje uređuju troškove postupka su financiranje pravosudnog sustava i izbjegavanje neopravdanog parničenja i nerazumno visokih troškova parničenja odvraćanjem potencijalnih tužitelja od pokretanja neutemeljenih sporova ili postavljanja previsokih vrijednosti predmeta spora bez snošenja posljedica. ESLJP ističe da se radi o legitimnim ciljevima osiguranja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i zaštite prava drugih, koji su u skladu s člankom 6. stavkom 1. Konvencije i člankom 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Pravilo „gubitnik plaća”, prema kojem neuspješna strana mora platiti troškove uspješne strane, samo po sebi ne može se smatrati protivnim navedenim odredbama Konvencije.

13. Međutim, ograničenje prava na pristup sudu mora biti razmjerno tom legitimnom cilju. Drugim riječima, sud je dužan ocijeniti postoji li razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i cilja kojem se teži, odnosno je li postignuta pravedna ravnoteža između javnog interesa zajednice i interesa pojedinca da zaštiti svoja temeljna prava, te je li zbog miješanja države pojedinac morao snositi nerazmjeran i prekomjeran financijski teret. Jesu li troškovi postupka bili nerazmjerni potrebno je procijeniti uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja. Dakle, odluka o troškovima postupka ne smije predstavljati nerazmjerno ograničenje navedenih prava, s time da su jamstva pristupa sudu jednako snažno primjenjiva na privatne sporove i na sporove u koje je uključena država. Drugim riječima, činjenica da se radi o građanskopravnom sporu između dviju privatnih stranaka ne znači da će ta jamstva biti drugačije primijenjena nego u sporovima protiv države, već je to samo jedan od elemenata koji ESLJP uzima u obzir prilikom ocjene razmjernosti ograničenja prava pojedinca.

14. U konkretnom slučaju, imajući u vidu da je predmet spora naknada štete koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nesreći, između ostalog i neimovinske štete zbog zadobivenih ozljeda, a koju je inače teško procijeniti bez provođenja medicinskog vještačenja, da tužitelj nije doprinio nastanku štete odnosno da je njegov zahtjev u cijelosti pravno osnovan, da tužitelj u tužbi nije postavio nerazumno visok tužbeni zahtjev, da je snizio tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog medicinskog vještačenja u skladu s rezultatima istog, da vezano za sniženje tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi postupka, da je tužitelj u konačnici u cijelosti uspio u odnosu na sniženi tužbeni zahtjev, da ukupni troškovi postupka (tuženika koje je obvezan platiti tužitelj i tužitelja koje sam treba snositi) gotovo u cijelosti apsorbiraju dosuđenu naknadu štete tužitelju, te da je takva odluka posljedica isključivo protivljenja tuženika sniženju tužbenog zahtjeva (s obzirom da se prema važećoj sudskoj praksi sniženje zahtjeva smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, pa u slučaju protivljenja tuženika sud donosi meritornu odluku o ranije postavljenom zahtjevu), to je u okolnostima konkretnog slučaja prema ocijeni ovog suda dosuđivanjem troškova postupka tuženiku i odbijanjem zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka tužitelju nametnut prekomjeran teret koji nije bio razmjeran legitimnom cilju. Stoga je pobijanom odlukom o troškovima postupka došlo do povrede prava tužitelja na pristup sudu zajamčenog čl. 6. st. 1. Konvencije te povrede čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju zbog nerazmjernog miješanja u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva.

15. Imajući u vidu da je tužitelj u postupku u cijelosti uspio sa sniženim tužbenim zahtjevom za naknadu neimovinske štete i troškova tuđe pomoći i njege te uništenog mobitela, dok u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva s osnove izgubljene zarade tijekom postupka nisu nastali posebni troškovi jer se u odnosu na taj dio zahtjeva nije posebno raspravljalo niti su se izvodili dokazi, to prema stavu ovog suda, a sukladno prethodno navedenoj praksi ESLJP-a, tužitelju pripada naknada troškova postupka prema konačnom tužbenom zahtjevu (sniženom) u cijelosti. Tužitelju pozivom na čl. 155. ZPP-a i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.,37/22, 126/22., dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke, pripada u granicama podnesenog zahtjeva zatražena naknada troška za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 132,72 eura (Tbr. 28.), sastav tužbe u iznosu od 132,72 eura (Tbr.7.t.1.), sastav podneska od 1. lipnja 2020. u iznosu od 132,72 eura (Tbr.8.t.1.), te podnesaka od 28. travnja 2021., 10.studenog 2021. i 25. svibnja 2022. u ukupnom iznosu od 99,54 eura (Tbr.8.t.3.), zastupanja na ročištima 15. ožujka 2021., 17. svibnja 2022. i 20. rujna 2022. u ukupnom iznosu od 398,17 eura (Tbr.9.t.1.) i na ročištu za objavu presude 20. rujna 2022. u iznosu od 66,36 eura (Tbr.9.t.3.), sa PDV-om u iznosu od 244,56 eura (Tbr.42.), kao i trošak vještačenja u iznosu od 199,08 eura i sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 95,56 eura, odnosno u sveukupnom iznosu od 1.501,43 eura, dok se u preostalom dijelu njegov zahtjev ukazuje neosnovanim.

16. Iz navedenih razloga, valjalo je pozivom na čl. 380. toč. 3. ZPP-a uvažiti žalbu tužitelja kao osnovanu i preinačiti pobijanu odluku, kao u točki I. izreke.

17. S obzirom na ishod žalbenog postupka, tužitelj je u odnosu na zahtjev za naknadu troškova postupka uspio sa 80% (zahtjevao ukupno 1.883,00 eura), primjenom čl. 154. st.2. ZPP-a pripada mu naknada troškova razmjerno postignutom uspjehu. Sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23. dalje: Tarifa) tužitelju pripada trošak za sastav žalbe u iznosu od 100,00 eura (Tbr.10.t.4.) sa PDV-om u iznosu od 25,00 eura (Tbr.46.) te trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 66,36 eura (čl. 24. st.

5. Zakona o sudskim pristojbama i Tar.br.3. st.2. i 3. Uredbe o tarifi sudskim pristojbi važećih u vrijeme podnošenja žalbe), dakle u ukupnom iznosu od 191,36 eura odnosno razmjerno uspjehu u iznosu od 153,09 eura, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci 17. listopada 2024.

Sutkinja

Ingrid Bučković