REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-1460/2022-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu I. tužiteljice MK, OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice FK, OIB: [osobni identifikacijski broj], i III. tužitelja ĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], a da su I. tužiteljica MK i III. tužitelj ĆK Japelj zastupani po II. tužiteljici FK, protiv tuženog Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, OIB: 95131524528, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, radi priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, 17. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske KLASA: UP/II-562-02/19-01/731, URBROJ: 522-05/1- 1-1-19-6 od 11. studenog 2019. i rješenja Gradskog ureda za branitelje Grada Zagreba KLASA: UP/I-564-01/18-31/814, URBROJ: 251-24-02/1-19-20 od 4. lipnja 2019. u dijelu u kojem je odbijen zahtjev AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata s osnove bolesti PTSP-a.

II. Poništava se rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske KLASA: UP/II-562-02/19-01/731, URBROJ: 522-05/1-1-1-19-6 od 11. studenog 2019. i rješenje Gradskog ureda za branitelje Grada Zagreba KLASA: UP/I-564-01/18- 31/814, URBROJ: 251-24-02/1-19-20 od 4. lipnja 2019. u dijelu u kojem je odbijen zahtjev AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata s osnove bolesti karcinoma pluća te se predmet u tom dijelu vraća na ponovi postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske KLASA: UP/II- 562-02/19-01/731, URBROJ: 522-05/1-1-1-19-6 od 11. studenog 2019. odbijena je žalba prednika tužitelja AK protiv rješenja Gradskog ureda za branitelje Grada Zagreba KLASA: UP/I-564-01/18-31/814, URBROJ: 251-24-02/1-19-20 od 4. lipnja 2019. kojim je odbijen njegov zahtjev za priznavanje hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata s osnove bolesti PTSP i karcinoma pluća.

2. Tužitelji u tužbi i tijekom spora u bitnome navode da osporavano rješenje nije zakonito jer nije doneseno u pravilno provedenom postupku na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Smatraju da je pogrešno utvrđeno da je oštećenje organizma AK po osnovi PTSP-a manje od 20%. Također smatraju da je karcinom plaća neposredna posljedica sudjelovanja AK u ratu. Predlažu poništiti osporavano rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Nema primjedbi na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Ninoslava Mimice dok ne prihvaća nalaz i mišljenje prof. dr. sc. Ivice Mažuranića, budući da nije koristio Liste koje su važne za zadatak vještaka, da nije dao odgovor na uzročno posljedičnu vezu između karcinoma pluća i sudjelovanja u Domovinskom ratu te da nije imao licencu, a tim više što utjecaj bojnih otrova nije dokazan, pa se radi o nagađanju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je izvedeno medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima prof. dr. sc. Ninoslavu Mimici stalnom sudskom vještaku za medicinu/psihijatriju, i prof. dr. sc. Ivica Mažuranić, stalnom sudskom vještaku za medicinu/pulmologiju/radiologiju. Također, održana su ročišta na kojem su saslušani navedeni vještaci.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Nesporno je da je prednik tužitelja AK **.**.2018. podnio zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata s osnove bolesti PTSP i karcinoma pluća.

7. Sporno je, je li pravilno taj njegov zahtjev odbijen.

8. Člankom 8. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09.) propisano je da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i da se u tu svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

9. Iz nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka o postojanju rane, ozljede, bolesti, postotka oštećenja, potrebi njege i pomoći druge osobe o razvrstavanju u stupanj oštećenja i stupanj ortopedskog dodatka hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda od 15. listopada 2019. proizlazi da Viši vještaci navode da je nakon detaljnog uvida u spis te navode žalbe razvidno kako je branitelj prošao postupak vještačenja u kojemu je priznat PTSP, kao lakši oblik, a koja je posljedica sudjelovanja u obrani Republike Hrvatske. Nastavljeno je da stručno mišljenje KBC Zagreb od 14. studenog 2018. PTSP povezuje, a karcinom pluća ne povezuje sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Izneseno je da su mišljenja kako karcinom pluća nije u vezi s obnašanjem dužnosti u Domovinskom ratu sukladno članku 38. Uredbe o metodologiji vještačenja. Navedeno je da je evidentiran pregled psihijatra 25. veljače 1992. te da se tegobe povezuju sa događajima na ratištu. Dodano je da je liječen do 1997, a da potom branitelj sam kaže da nema dokumentacije o liječenju. Izneseno je da se je ponovno javio psihijatru 2018. pod dijagnozama F33.2 i F62.0. Opisano je da MR mozga od 26. rujna 2018. ukazuje na opsežnu kroničnu zonu postishemijske malacije dijela teritorija srednje cerebralne artrerije i blaga difuzna atrofija paenhima, s time da nema metastatskih lezija. Ocijenjeno je da je, temeljem uvida u vrstu smetnji, simptome, dinamiku i trajanje liječenja, razvidno kako se radi o lakšem stupnju PTSP te da oštećenje organizma temeljem PTSP je u skladu s T238a (lakši stupanj) odnosno da oštećenje organizma iznosi manje od 20% trajno.

10. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Ninoslava Mimice, stalnog sudskog vještaka za medicinu/psihijatriju, od 28. travnja 2023. proizlazi da je vještak pomno proučio svu dokumentaciju u spisu, a da je posebno analizirao medicinsku dokumentaciju i ratni put, te da je utvrdio da je AK, rođen **.**.1960., umro **.**.2021., sudjelovao u Domovinskom ratu od 10. listopada 1991. do 1. veljače 1992., odnosno ukupno 3 mjeseca i 23 dana, da je bio pripadnik ratne postrojbe VP 3063 Zagreb, strijelac, da je sudjelovao u obrani neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske te da je objektivno bio izložen različitim egzistencijalno ugrožavajućim situacijama što rat kao oružani sukob sam po sebi nosi. Opisao je da je navedena postrojba izvršavala bojne zadaće na crti bojišnice i na osiguranju istih, u području odgovornosti Operativne zone Zagreb te da je bila izložena djelovanjima neprijatelja (otvaranjem paljbe iz pješačkog, topničkog i raketnog naoružanja) po njenom položaju. Dodao je da je na više mjesta u psihijatrijskoj dokumentaciji navedeno da se po prvi puta javio psihijatru 25. veljače 1992. i to u Kliniku za psihološku medicinu KBC Zagreb, zbog smetnji koncentracije, inapetencije, insomnije i izrazitog nemira kojeg ne može ni na koji način kontrolirati, a da se postavlja dijagnoza Reaktivno agitirano stanje? PTSD, Depressio (inhibirana slika) i preporuča se terapija antidepresiva (Amyzol a 25 mg 3x2 tbl), te pošteda. Izneseno je da prileži liječnička potvrda (ne vidi se žig ustanove ni faksimil liječnika) od 17. veljače 1998. u kojoj se navodi "pacijent nije bolovao od psihičkih bolesti niti smetnji PTSD prije 1991. godine", međutim, da je u otpusnom pismu iz KB Sestre Milosrdnice, Klinike za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju, boravak od 14. rujna do 14. listopada 1994., navedeno da pacijent pokazuje znakove depresije, koji su se u mladosti počeli manifestirati, da je dobio oslobođenje služenja vojnog roka u bivšoj, a da je sada bio oko 4 mjeseca u našoj vojsci, gdje je doživio teške psihičke traume. Opisano je da se tijekom 1993. i 1994. ponovo bilježi depresivno i suicidalno raspoloženje te da se navodi da je stanje posljedica stresa u ratu, ali da pogoršanju pridonosi i niz nepovoljnih okolnosti. Navedeno je da se pokušaj suicida vješanjem sa vanjske strane balkona dogodio 18. srpnja 1994., a da je zbog pada sa visine trećeg kata i posljedične politraume provođena nakon toga dugotrajna rehabilitacija u raznim ustanovama. Dodano je da su u tada učinjenom psihotestu vidljiva oštećenje kognitivnih sposobnosti. Izneseno je da se tijekom 1995. bilježi stabilna remisija, no da se kaže da se ponovo vraća kocki, a da se simptomi PTSP ne navode. Nastavljeno je da u periodu od 1995. do 1997. učestalo posjećuje psihijatra te da uzima antipsihotike (Moditen, Sulpirid, Lyogen). Istaknuto je da za period od slijedećih 20-tak godina nema originalne psihijatrijske dokumentacije, a da prileži potvrda iz Empatija d.o.o., Zagreb, od **.**.2019. prof. dr. sc. PK navodi da je pacijenta liječio od 1995. do 2002., dok za period od 2002. do 2018. nema podataka o liječenju kod psihijatra. Završeno je da se od 2018. ponovo liječi kod psihijatra, uz dijagnozu trajne promjene ličnosti (F62.0) nakon PTSP-a, da se ponovo navodi depresivni poremećaj (F33.2) te da je ordinirana terapija antidepresiva. Zaključeno je da je na temelju medicinske dokumentacije i ratnog puta AK utvrdio da oštećenje AK temeljem bolesti PTSP, a prema točki 238. Liste postotaka oštećenja organizma iznosi: lakog stupanja manje od 20% (T238a).

11. Na ročištu 29. veljače 2024. stalni sudski vještak prof. dr. sc. Ninoslav Mimica je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja od 28. travnja 2023. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja koliko bi trajalo liječenje lakšeg oblika PTSP-a obzirom na različite stupnjeve manifestacije vještak je odgovorio da je postavljeno pitanje teoretsko i da je odgovor različit za svaki pojedini slučaj. Na daljnji upit može li se ovisnost o kockanju i reaktivno depresivno raspoloženje, a koje je navedeno u nalazu od 14. kolovoza 1995., gledati kao simptom PTSP-a, vještak je naveo da je ovisnost o kockanju zasebna psihijatrijska dijagnoza koja nije povezana sa PTSP-om i da se ne može gledati kao posljedica istog. Dodao je da reaktivno depresivno raspoloženje govori o simptomima depresije koji su reakcija na neke egzogene događaje. Opisao je da se konkretno u medicinskoj dokumentaciji od 21. prosinca 1994. navodi da je ovo depresivno raspoloženje posljedica suočenja s okolinom nakon teške povrede totalne amnezije za događaj tjedan dana prije i dva tjedna poslije događaja, poradi čega je opsjednut razmišljanjem što se to uopće dogodilo i kako. Objasnio je da je reaktivno stanje posljedica nedavno proživljene traume. Na daljnji upit je li pokušaj suicida 1994. posljedica PTSP-a vještak je odgovorio da se, s obzirom da u medicinskoj dokumentaciji postoji podatak da je pokojni AK i u mladosti pokazivao znakove depresije te je oslobođen služenja vojnog roka u Jugoslaviji, ovaj pokušaj suicida ne može isključivo pripisati lakšem obliku PTSP-a od kojega je naknadno obolio. Na daljnji upit jesu li prethodna psihička oboljenja AK uz dramatične događaje (6mj otvorene paljbe) nužno dovele do potrebe za intenzivnim liječenjem, a kako je to navedeno u nalazu od 17. siječnja 1993., vještak je odgovorio da intenzivno liječenje nije ostvareno budući da AK nije hospitaliziran već se nastavio liječiti ambulantno, pored mogućnosti da može biti hospitaliziran. Na daljnji upit koje dijagnoze kod tužitelja predstavljaju PTSP s komorbiditetom vještak je iznio da kada se govori o PTSP-u sa komorbiditetom, misli se na psihijatrijski komorbiditet, a ne na tjelesni i to na onaj psihijatrijski komorbiditet koji je posljedica PTSP-a, a ne koji je eventualno postojao i prije ili se javio neovisno o postojanju PTSP-a. Na daljnji upit na temelju kojeg nalaza je vidljivo postojanje depresije prije sudjelovanja u ratu, vještak je odgovorio da na temelju otpusnog pisma KBC Sestre Milosrdnice iz 1994. na kojemu je navedeno da pacijent pokazuje znakove depresije koji su se u mladosti počeli manifestirati i da je oslobođen služenja vojnog roka. Vještak je istaknuo da za period od 20-ak godina nema originalne psihijatrijske dokumentacije, da prileži samo potvrda privatne psihijatrijske ordinacije "Empatija" iz Zagreba, u kojem je navedeno 2019. da se pacijent tamo liječio od 1995. do 2002., a da za period od 2002. do 2018. nema nikakvih podataka o liječenju kod psihijatra te da se tek od 2018. ponovno liječi kod psihijatra. Na daljnji upit da li izloženost otvorenoj paljbi u trajanju od 6 mjeseci predstavlja jak egzogeni vanjski faktor, vještak je odgovorio da rat sam po sebi je neuobičajena izrazito stresogena situacija koja može imati različite utjecaje na pojedince tako da kod nekoga koji sudjeluje u ratu i provede u njemu i znatno duže vrijeme od 6 mjeseci, ne mora ostaviti nikakve trajne posljedice, a s druge strane kod nekoga tko je boravio i puno manje od 6 mjeseci može dovesti do teških posljedica pa čak i samo ranjavanje u ratu koje je sigurno teža psihofizička trauma od bivanja izloženosti pucnjavi ne mora uvijek rezultirati PTSP-om, odnosno, trajnim posljedicama na psihičko zdravlje ranjene osobe u ratu.

12. Sud prihvaća navedeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Ninoslava Mimice te iskaz istog dan na ročištu, jer je jasan, obrazložen i sukladan medicinskoj dokumentaciji te nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka o postojanju rane, ozljede, bolesti, postotka oštećenja, potrebi njege i pomoći druge osobe o razvrstavanju u stupanj oštećenja i stupanj ortopedskog dodatka hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda od 15. listopada 2019. Na temelju istih utvrđeno je da je pravilno u upravnom postupku utvrđeno da je oštećenje AK temeljem bolesti PTSP, a prema točki 238. Liste postotaka oštećenja organizma lakog stupanja, manje od 20% (T238a).

13. Slijedom navedenog na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odlučeno je kao u točki I. izreke.

14. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Ivica Mažuranić, stalnog sudskog vještaka za medicinu/pulmologiju/radiologiju, od 19. lipnja 2023. proizlazi da je AK rođen 1960., diplomirani politolog iznadprosječne inteligencije, da je tijekom Domovinskog rata bio pripadnik ratne postrojbe: 1. VP 3063 Zagreb (83. samostalni Zagrebački bataljun) u razdoblju od 10. listopada 1991. do 1. veljače 1992., na dužnosti: strijelac. Navedeno je da je kao pripadnik postrojbe organizirano sudjelovao u obrani neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske te da je objektivno bio izložen različitim egzistencijalno ugrožavajućim situacijama što rat kao oružani sukob sam po sebi nosi. Dodano je da je navedena postrojba izvršavala bojne zadaće na crti bojišnice i na osiguranju istih, u području odgovornosti Operativne zone Zagreb, te da je izložena djelovanjima neprijatelja (otvaranjem paljbe iz pješačkog, topničkog i raketnog naoružanja) po njenom položaju (Nuštar). Opisano je da iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi da je od 1992. pod psihijatrijskim tretmanom kao trajno promijenjena ličnost, da je 1994. pokušao suicid sa trajnim neurološkim posljedicama, da je u kolovozu 2015. primljen putem hitne službe na Kliniku za plućne bolesti Jordanovac zbog radiološke sumnje na primarni tumorski proces desnog donjeg pl. režnja, da je učinjenim MSCT-om toraksa verificrana lokalno proširena bolest (T4N2M0 - stadij IIIB), a da se je bronocitološkom obradom verificirao planocelularni karcinom pluća. Izneseno je da je neoadjuvantno primijenjena kemoradioterapija te da je nakon regresije bolesti 25. siječnja 2016. učinjena desna torakotomija i desna donja bilobektomija. Nastavljeno je da je naknadno liječen zbog postop. komplikacija, kronične upale pluća i recidivirajuće plućne embolije te kronične opstrukcijske plućne bolesti, tijekom 2016., 2017., 2018. te 2019. Opisano je da je petoro njegovih suboraca umrlo od karcinoma pluća, što pripisuje učestalim napadima bojnim otrovima (paučinom) na njegovu postrojbu te da ne puši unazad 15 godina, a da je Sat O2 96%. U mišljenju je navedeno da je AK rođen 1960. diplomirani politolog iznadprosječne inteligencije, tijekom Domovinskog rata bio pripadnik ratne postrojbe, u razdoblju od 10. listopada 1991. do 1. veljače 1992., na dužnosti: strijelac, a da je navedena postrojba izvršavala bojne zadaće na crti bojišnice izložena djelovanjima neprijatelja (otvaranjem paljbe iz pješačkog, topničkog i raketnog naoružanja) po njenom položaju (Nuštar). Izneseno je da se je pulmološkom obradom 2015. verificirao planocelularni karcinom pluća. Dodano je da je petoro njegovih suboraca umrlo od karcinoma pluća, što pripisuje učestalim napadima bojnim otrovima (paučinom) na njegovu postrojbu, s time da ne puši unazad 15 godina, a da je Sat O2 96%. Obrazloženo je da je kod AK kronični stres (kao posljedica doživljaja ratnih strahota) sa povišenim lučenjem kortizola imao imunosupresivno djelovanje na cjelokupnu populaciju leukocita čiji pad oslabljuje stanični imunitet. Nastavljeno je da slabljenje reaktivnosti imunološkog sustava, kao posljedica kroničnog stresa, pridonosi povećanju oboljevanja i smrtnosti, a da je primjena bojnih otrova i paljevine povezana sa nastankom raka pluća (konzultirana literatura). Istaknuto je da nakon prestanka pušenja u razdoblju od 15 godina, bivši pušači imaju isti rizik za nastanak karcinoma pluća kao i nepušači. Zaključeno je da se zbog svega gore navedenog ne može isključiti da je karcinom pluća neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, od kojeg je gospodin AK preminuo.

15. Na ročištu 22. travnja 2024. saslušan je prof. dr. sc. prim. TK koji je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja te je izjavio da od listopada 2023. više nije stalni sudski vještak. Na poseban upit suda je li imao u vidu članak 38. Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine" broj: 67/17. i 56/18.) kojim je propisano da se pri utvrđivanju postotka oštećenja organizma ne uzimaju u obzir bolesti nepoznate, odnosno nedovoljno poznate etiologije, a koje uzrokuje endogena i druga urođena i stečena sklonost osobe (stavak 1.), s time da su bolesti iz stavka 1. toga članka, među ostalim, i maligni neoplastični procesi i sve druge bolesti endogene i nepoznate etiologije prof. dr. sc. prim. TK odgovorio je da je vjerojatno imao. Na upit kakve je karcinom pluća etiologije prof. dr. sc. prim. TK odgovorio je da je karcinom pluća nepoznate etiologije. Na daljnji upit suda od kuda je u svoj nalaz i mišljenje uvrstio podatak da je petero suboraca AK umrlo od karcinoma pluća te da su bili učestali napadi bojnim otrovima (paučinom) na postrojbu AK prof. dr. sc. prim. TK odgovorio je da je navedeni podatak iz spisa, a da se sad ne može očitovati iz koje dokumentacije. Na daljnji upit odgovorio je da nije razgovarao s CK, a ni sa njegovom suprugom ni djecom. Dodao je da je u timskom radu sa dr. M liječio AK pa da ga poznaje iz tog razdoblja. Na daljnji upit je li uzeo u obzir da je AK sudjelovao u obrani suvereniteta od 10. listopada 1991. do 1. veljače 1992., a da mu je karcionom pluća verificiran 2015. odgovorio je da je. Kako iz nalaza proizlazi da AK ne puši unazad 15 godina, iz čega proizlazi da ne puši od 2008., s time da je karcinom pluća verificiran 2015. na upit kakav rizik za nastanak karcinoma pluća imaju bivši pušači, kojima je karcinom pluća verificiran nakon prestanka pušenja u razdoblju od 7 godina prof. dr. sc. prim. TK je potvrdio da je iz spisa utvrdio da AK nije pušio unatrag 15 godina te je odgovorio da postoji razlika u smislu mogućeg rizika za nastanak karcinoma pluća ako je karcinom pluća verificiran nakon prestanka pušenja u razdoblju od 7 godina ili u razdoblju od 15 godina. Na daljnji upit je li karcinom pluća, koji je verificiran 2015., obzirom da je AK pušio do 2008., a da je sudjelovao u obrani suvereniteta od 10. listopada 1991. do 1. veljače 1992. neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta [adresa] prof. dr. sc. prim. TK odgovorio je da ne može odgovoriti na to pitanju, jer se radi o pravnom pitanju, te da ostaje kod svog nalaza i mišljenja, da ne može isključiti da je karcinom pluća neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Na daljnji upit po kojoj točki Liste postotaka oštećenja organizma je cijenio oštećenje organizma AK i koliko ono iznosi prof. dr. sc. prim. TK odgovorio je da nije koristio Liste postotka oštećenja organizma te da ne može ocijeniti oštećenje organizma u skladu s Listom. Na poseban upit opun. tužitelja da li egzogeni faktori kao što je sudjelovanje u ratu mogu djelovati na nastanak planocelularnog karcinoma pluća te mogu li se pojaviti i nakon deset godina dakle s vremenskim odmakom prof. dr. sc. prim. TK odgovorio je da se vrsta karcinoma pluća planocelularnog zbog svoje biologije i kroničnog stresa može sa odmakom verificirati. Pojasnio je da je ta vrsta karcinoma karcinom nemalih stanica, da je visoko diferenciran, da najsporije raste, ali da se i zato najkasnije uočava. Dodao je da kada se radiološki verificira kao početni oblik raste najmanje dvije godine. Na poseban upit opun. tužitelja je li kod AK kronični stres koji može biti ratne strahote i mentalna oboljenja imao dovoljno jak imunosupresivni učinak na imunitet da bi prouzrokovao malignu bolest prof. dr. sc. prim. TK odgovorio je da ratne strahote AK kao i kod mnogih bolesnika kod kroničnog stresa posljedično smanjenog imuniteta mogu biti podloga za "okidač" kada stanice poprime maligni karakter i budu uzrokom zloćudne bolesti. Na poseban upit opun. tuženika je li vidio u spisu opis ratnog puta AK, vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu te područje odgovornosti, (operativna zona [adresa]) prof. dr. sc. prim. TK odgovorio je da je vidio. Na upit od kuda proizlazi da je AK bio izložen primjeni bojnih otrova (paučinom) prof. dr. sc. prim. TK naveo je da sada to ne može reći. Na daljnji upit može li reći da je karcinom pluća 100 % posljedica rata, naveo je da ne može.

16. Ovaj sud ne prihvaća nalaz i mišljenje prof. dr. sc. prim. TK, budući da je zadatak vještaka, na temelju medicinske dokumentacije i ratnog puta AK utvrditi je li karcinom pluća neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u smislu Uredbe o metodologijama vještačenja te ako je koliko iznosi oštećenje organizma AK, a prof. dr. sc. prim. TK nije odgovorio na postavljeno pitanje. Također njegov iskaz dan na ročištu 22. travnja 2024. ovaj sud nikako ne može prihvatiti. Naime, na upit suda je li imao u vidu članak 38. Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine" broj: 67/17. i 56/18.) kojim je propisano da se pri utvrđivanju postotka oštećenja organizma ne uzimaju u obzir bolesti nepoznate, odnosno nedovoljno poznate etiologije, a koje uzrokuje endogena i druga urođena i stečena sklonost osobe (stavak 1.), s time da su bolesti iz stavka 1. toga članka, među ostalim, i maligni neoplastični procesi i sve druge bolesti endogene i nepoznate etiologije prof. dr. sc. prim. TK odgovorio je da je vjerojatno imao. Nadalje, na daljnji upit suda od kuda je u svoj nalaz i mišljenje uvrstio podatak da je petero suboraca AK umrlo od karcinoma pluća te da su bili učestali napadi bojnim otrovima (paučinom) na postrojbu AK prof. dr. sc. prim. TK odgovorio je da je navedeni podatak iz spisa, a da se sad ne može očitovati iz koje dokumentacije. Također, nalaz i mišljenje se ne može prihvatiti jer je prof. dr. sc. prim. TK u timskom radu sa dr. M liječio AK, pa ga poznaje iz tog razdoblja. Na daljnji upit po kojoj točki Liste postotaka oštećenja organizma je cijenio oštećenje organizma AK i koliko ono iznosi prof. dr. sc. prim. TK odgovorio je da nije koristio Liste postotka oštećenja organizma te da ne može ocijeniti oštećenje organizma u skladu s Listom, iako mu je to rješenjem ovog suda poslovni broj: 9 Us I-1460/2022-12 od 5. siječnja 2023. izričito dano u zadatak.

17. Međutim, ostaje nerazjašnjeno je li AK bio izložen bojnim otrovima tijekom sudjelovanja u Domovinskom rat, a imajući u vidu da je na ročištu 24. rujna 2024. uvidom u internetsku stranicu 83batalju.net utvrđeno da je AK bio pripadnik 2. satnije 4. voda te da je 83. samostalni zagrebački dobrovoljački bataljun bio raspoređen u obrani Vinkovaca u zoni odgovornosti 109. br. "R" HV-Vinkovici, a da su satnije bile raspoređene na crti obrane Nuštra, Mala Bosna, Slavije, Ulice Ban Josip Jelači, Privlake i drugih položaja.

18. Stoga će se u ponovnom postupku prvo utvrditi je li AK bio izložen bojnim otrovima tijekom sudjelovanja u Domovinskom ratu te će se zatim provesti novo vještačenje u kojem će se utvrditi je li karcinom pluća od kojeg je obolio AK neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u smislu Uredbe o metodologijama vještačenja, pri čemu će se imati u vidu i činjenica da je AK bivši pušač, te ako je, koliko iznosi oštećenje organizma AK.

19. Slijedom navedenog na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima riješeno je kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 17. listopada 2024.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Protiv točke II. izreke ove presude žalba nije dopuštena.

Dna:

1. FK, [adresa]

2. Ministarstvo hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, [adresa]

F 1 – uz spis tuženika

3. U spis