REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž-163/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras Ivanišević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mati Knezoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu, Akademija likovnih umjetnosti, Ilica 85, Zagreb, OIB: 95847257607, zastupan po punomoćnici Branki Ivani Starčević, odvjetnici iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda pod poslovnim brojem: 26 Pr-1217/2020-35 od 16. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda pod poslovnim brojem: 26 Pr-1217/2020-35 od 16. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrđenje da redoviti otkaz Ugovora o radu koji je zaključen između stranaka dana 1.ožujka 2013.g. i koji je otkaz tuženi dao tužitelju odlukom od dana 30.ožujka 2020.g. nije dopušten, pa stoga radni odnos tužitelju nije prestao uz nalog tuženiku da tužitelja vrati u radni odnosna poslove Položaj I. vrste-voditelj pododsjeka-voditelj tehničke službe, sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 1.ožujka 2013.g. u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe ( točka I. izreke).

1.1. U točki II. izreke nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženoj trošak ovoga postupka sve dana.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja te osporio žalbene navode i predložio žalbu tužitelja u cijelosti odbiti kao neosnovanu.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. u vezi članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba postupka.

4. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st 2. točke 11. ZPP-a, jer su prvostupanjskoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u prikupljenoj procesnoj građi te nisu međusobno proturječni, pa ne postoji istaknuti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Naime, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju svjesna i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članka 8. ZPP-a).

4.1. Prema odredbi članka 220. stavka 1. i 2. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica.

4.2. Prvostupanjski sud je postupajući u skladu s navedenim odredbama proveo dokaze koje je ocijenio važnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu, pri čemu je analizirajući provedene dokaze utvrdio sve činjenice odlučne za ovaj spor. Zato nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 8. i članka 220. ZPP-a na koju se također ukazuje u žalbi.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika ( tužitelja), te posljedično tomu zahtjev tužitelja za vraćanje na rad.

5.1. Pregledom citirane Odluke tuženika o otkazu ugovora o radu razvidno je kako se tužitelju na teret stavlja 35 taksativno navedenih povreda radne obveze, koje su bile predmetom vođenja dokaznog postupka.

6. U provedenom postupku je tako utvrđeno:

- da je tužitelj dana 1. ožujka 2013.g. zaključio sa tuženikom ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojim je ugovoreno da će tužitelj obavljati poslove voditelja tehničke službe na radnom mjestu Položaj I. vrste - voditelj pododsjeka - voditelj tehničke službe, koji mu je otkazan Odlukom o redovitom otkazu Ugovora o radu, klasa: 112-02/20-01/01, urbroj: 251-77-01/2-20-14 ( u daljnjem tekstu –Odluka),

- da se Odlukom o otkazu od dana 30.ožujka 2020.tužitelju, između ostalog, stavlja na teret 35 taksativno navedenih povreda radnih obveza,

- da je dopisom tuženika od 30.siječnja 2019.g, KLASA: 110-03/19-01/01, ur. Broj: 251-77-01/2-19-1, tužitelj upozoren na obveze iz radnog odnosa, kojim su taksativno nabrojani propusti u radu,

- da je 4. ožujka 2020.g, KLASA: 110-03/20-01/02, UR.BROJ: 251-77-01/2-20-I tužitelju je uručeno upozorenje na povrede radnih obveza, koje je uredno potpisao, te je u spis dostavljen e-mail iz koje je razvidno kako se tužitelja opetovano upozorava na kršenje radnih obveza,

- da je iz iskaza tajnice ALU svjedokinje O i prodekana VĆ, razvidno kako je tužitelj namjerno nije ispunjavao radne obveze, premda je na njih u više navrata pismeno i usmeno upozoren, a koje se odnose između ostalog na kratka pisana izvješća o prisutnim na radu, planovima rada tehničke službe te izvješće o učinjenom time da je više puta naglašeno da to treba biti kratko kako bi tajnik i uprava znali tko je na poslu, što služba radi i postoje li problemi, te da tužitelj iako pozivan nikada nije izvještavao o odlascima, odlascima i izlascima radnika tehničke službe.

7. Temeljem navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, jer je smatrao kako je razina poslova koje je obavljao tužitelj bila niska, nesustavna bez zajedničkog djelovanja tehničke službe, da tužitelj nadređene nije redovno obavještavao o poduzetim radnjama i mogućnostima da se kvarovi otklone, nije izvršavao naloge prodekana, neovisno o upozorenju na neizvršavanje radnih zadataka, oglušio se na upozorenja, čime je loše utjecao primjerom na ostale zaposlenike, uskraćivao informacije dekanatu vezano za poslove struke zbog čega nisu znali koja dodatna sredstva tražiti, nije nadzirao rad djelatnika već naprotiv zanemarivao njihove propuste, čime je onemogućio poslodavca da zaposli kvalitetnije kadrove, čime je ostvaren otkazni razlog iz pobijane odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju.

7.1. Naime, u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi kako je umjesto konkretnih rješenja, stanje kod tuženika iz godine u godinu bivalo sve gore obzirom na tehničke uvjete rada. Tehnička služba ima vrlo važnu ulogu u funkcioniranju ALU, i njen posao ovisi o kvalitetnom radu voditelja službi, a iz prepiske koja prileži spisu predmeta, i iskaza svjedoka utvrđeno je da je poslano puno e-mailova tužitelju u kojima ga se upozorava na propuste i to: propušta kontrolirati prisutnost radnika na podlu, privremenoj nesposobnosti za rad ako netko nije došao na posao, zamjenu odsutnoga radnika, ne izvještava uredno poslodavca o poduzetim popravcima i izvršenim tehničkim radovima, nije obavještavao o uočenim problemima, nije slao izvješća o planskom obilasku objekata i nedostacima a što je u opisu radnih zadataka šefa tehničke službe.

7.2. Pri tome se ističe kako sud nije ocjenjivao je li tužitelj mogao otkloniti nedostatke na prostorima ALU, i o kakvim se nedostacima radi, obzirom da ne posjeduje tehnička znanja o mogućnostima da se otklone kvarovi te koja su sredstva i stručnost potrebni za saniranje problema na grijanju, sanitarnom čvoru i građevinama. Činjenice koje je u tijeku postupka trebalo utvrditi jesu odnos tužitelja prema radu, volju za ispunjenjem radnih zadataka, komunikaciju sa poslodavcem i kolegama, te prvenstveno lojalnost i spremnost na izvršavanja naloga neposredno nadređenih.

8. Neosnovano žalitelj osporava pravilnost odlučnih činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja u pobijanoj presudi pa s tim u svezi i pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja.

9. Prije svega, a obzirom na neprijepornu činjenicu da kod tuženika nije utemeljeno Radničko vijeće, već njegovu funkciju obavlja povjerenik ZĆ, u postupku je utvrđeno kako je tuženik dopisom od 20. ožujka 2020. pozvao sindikalnog povjerenika na savjetovanje o nacrtu dostavljene odluke, što je potvrdio u svom iskazu tijekom postupka saslušani sindikalni povjerenik uz napomenu kako se dopisom od 27.ožujka 2020. očitovao tek u odnosu na odluku o izvanrednom otkazu ne sporeći činjenicu primitka obje odluke, nakon čega je donesena pobijala odluka.

10. S druge strane, u postupku je utvrđeno kako je netočan navod tužitelja da nije poštivana zakonska odredba članka 115. i 119. Zakona o radu (NN 93/2014, 127/17 i 98/19- dalje: ZR), kojeg je primijeniti na konkretni slučaj, a prema kojim kogentnim odredbama je propisan postupak koji je potrebno provesti prije otkazivanja, a iz kojih proizlazi kako pri davanju redovitog otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika poslodavac ima dvije obveze i to: prethodno pisano upozorenje radniku zbog neizvršavanja ili kršenja obveza iz radnog odnosa u kojemu je poslodavac dužan radnika usmeno upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza za slučaj kršenja tih obveza, te dužnost omogućavanja radniku iznošenja vlastiti obrade pred poslodavcem.

11. Naime, u postupku je nedvojbeno utvrđeno kako je tuženik poštivao proceduru otkazivanja jer prije redovitog otkazivanja valjano opomenuo tužitelja i upozorio ga na posljedice daljnjeg kršenja obveza, što je bio dužan prije redovitog otkaza Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika sukladno odredbi čl. 119 ZR-a, a što je pak razvidno iz dostavljenog dopisa tuženika od 30.siječnja 2019. te upozorenje na povrede radnih obveza od 4. ožujka 2020., pa su u tom pravcu neosnovani navodi tužbe.

12. Sukladno odredbi članka 115. st. 1. t. 3. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

12.1. Prema navedenoj zakonskoj odredbi za postojanje povrede iz radnog odnosa zbog koje poslodavac ima opravdani razlog radniku dati redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika potrebno je dokazati da je radnik kršio neku konkretnu obvezu iz radnog odnosa, a kako bi se radilo o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika.

13. Materijalno-pravno je pravilno obrazloženje prvostupanjskog suda da niti jedan poslodavac nije dužan trpjeti ponašanje radnika koje se objektivno manifestira u stalnom kršenju obveza iz radnog odnosa pri čemu mjerodavnim pravnim normama (ZR) nije propisano da bi razlog za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika bio opravdan jedino u slučaju kada poslodavcu zbog ponašanja radnika nastane šteta. Za otkaz skrivljenim ponašanjem radnika dovoljno je da radnik krši obveze iz radnog odnosa, pri čemu je potpuno neodlučno je li poslodavcu, zbog povrede obveza iz radnog odnosa do koje je došlo skrivljenim ponašanjem radnika, nastala šteta ili ne.

14. Stoga, u situaciji kada je tužitelj kontinuirano kršio obveze iz radnog odnosa pa je to učinio i nakon pisanog upozorenja od strane tuženika, na što upućuje činjenica ignoriranja na mail-ove tuženika, a imajući u vidu utvrđenja o načinu na koji je tužitelj povrijedio obveze iz radnog odnosa, pravilno sud prvog stupnja ocjenjuje da je tuženik dokazao opravdane razloge za otkaz ugovora o rad, čime nije osnovan niti tužbeni zahtjev za vraćanje tužitelja na posao, jer će sud naložit vraćanje radnika na posao samo ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao (članak 124. stavak 1. ZR).

14.1. Naime, žalitelj žalbenim navodima ukazuje kako tuženik kao poslodavac nije dokazao povrede koje mu se taksativno stavljaju na teret pobijanom odlukom o otkazu, što je bio dužan u smislu odredbe članka 135. st. 3. ZR-a

14.2. No, za odgovoriti je žalitelju da za postojanja opravdanosti odluke o otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika nije nužno da poslodavac dokaže sve povrede koje se tužitelju stavljaju na teret. Naime, za postojanje opravdanog razloga za redoviti otkaz ugovora o radu radniku zbog njegova skrivljenog ponašanja dostatno je da poslodavac dokaže da je upravo zbog razloga zbog kojih je između ostalog dobio otkaz radnik prethodno bio upozoren, a na tužitelja prelazi obveza da je sukladno upozorenju na povrede iste i otklonio.

15. U konkretnom slučaju iz sadržaja opisa poslova radnom mjesta tužitelja iz tada važećeg i dostavljenog Pravilnika tuženika o ustroju radnih mjesta i sistematizacije poslova od 25. svibnja 2012 razvidno je između ostalog postojanje obveze vođenja evidencije o prisutnosti radnika i opisa zaduženja, što i jest svrha i obveza voditelja tehničke službe osim redovitih pregleda stanja zgrade, postrojenja i opreme

16. Upravo navedeni propusti su i bili razlogom e-mail korespodencije poslodavca s tužiteljem u razdoblju od 2017. do posljednjeg 20. ožujka 2020., u odnosu na koju tužitelj nije dostavio dokaz o odgovoru na upite poslodavca niti poduzete radnje u tom pravcu. Pri tome je za ukazati tužitelju kako kazivanja saslušanih svjedoka koji su govorili u prilog urednoj suradnji s tehničkom službom ne otklanja obvezu tužitelja kao voditelja takav odnos održavati i sa neposredno nadređenim, čiji zadatak je funkcioniranje ustanove kao cjeline unutar zaduženja voditelja tehničke službe koje poslove je tužitelj obavljao u promatranom razdoblju. Naime, uredna komunikacija je pretpostavka urednog funkcioniranja radnog odnosa, pa s pravom poslodavac kvalificira kao razlog za otkaz postupanje tužitelja koji ignorira upute i zahtjeva poslodavca, pa i kroz e-mail korespodenciju, koja datira u razdoblju koje je prethodilo odluci o otkazu i u kojoj se izričito navodi između ostaloga izostanak slanja evidencije o prisutnosti radnika zaduženih za obavljanje poslova tehničke službe ali i tražena izvješća o obavljenom radu.

17. U tom pravcu je za ukazati i na sadržaj Upozorenje poslodavca upućenog tužitelju o poštovanju obveza iz radnog odnosa od 30 siječnja 2019., u kojem se kronološki iznose upute i pozivi poslodavca na dostavu traženih podataka vezano za uredno obavljanje poslova Tehničke službe ( izvještaji, planovi za cijelu Tehničku službu po lokacijama, kontrola vanjskih prostora, raspored radnika, kontrola učinjenog i izvještaja o uočenim nedostatcima, što sve ulazi u djelokrug rada voditelja Tehničke službe kod tuženika za koje poslove je bio zadužen upravo tužitelj, a što pak proizlazi iz dostavljenog važećeg Pravilnika o ustroju radnih mjesta i sistematizaciji poslova od 25. svibnja 2012. ( članka 74.).

18. S obzirom na sve izloženo, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je tužitelj počinio navedene propuste koji mu se stavljaju na teret, a koji nesumnjivo imaju značenje skrivljenog ponašanja radnika i predstavljaju stoga, valjana osnova za donošenje odluke o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja u smislu odredaba članka 115. stavka 1. točka 3. ZR-a.

19. Inače, skrivljeno ponašanje radnika, pretpostavlja ne samo namjeru, kao najviši stupanj krivnje, već i nehaj, kao blažu vrstu krivnje (istovjetno stajalištu iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 284/2020-2 od 6. svibnja 2020.).

19.1. Pored toga, za otkaz skrivljenim ponašanjem radnika dovoljno je da radnik krši obveze iz radnog odnosa, pri čemu je potpuno neodlučno je li poslodavcu, zbog povrede obveza iz radnog odnosa do koje je došlo skrivljenim ponašanjem radnika, nastala šteta ili ne.

19.2. Isto tako, prvostupanjski je sud na pravilan način ocijenio značaj opisanog tužiteljevog ponašanja (u njegovoj ukupnosti) tj. da je u konkretnom slučaju tužitelj u dužem vremenu kontinuirano i grubo kršio radne obveze.

19.3. Ovo tim prije što prema kazivanju tijekom postupka saslušanog svjedoka FĆ, koji je u jednom razdoblju kada je bio prodekan neposredno nadređen tužitelju i sa tužiteljem uredno surađivao jer je na bilo koju njegovu pisanu ili usmenu molbu tužitelj uredno odgovarao i ispunjavao zahtjeve, što je izostalo u kasnijem razdoblju nakon što je poslove preuzeo saslušani u svojstvu svjedoka VĆ. Pri tome su pravno neodlučni navodi tijekom postupka saslušanih svjedoka ŠĆ i PĆ te svjedok BĆ, koji u svojim iskazima govore o urednoj suradnji s tužiteljem jer to nije predmet ocjene u ovom postupku.

20. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz tužiteljevog ugovora o radu jer je utvrđeno da je tužitelj opetovano kršio obveze iz radnog odnosa i to nakon što je bio upozoravan.

21. Stoga, prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju su bile ispunjene pretpostavke za donošenje odluke o otkazu zbog skrivljenog ponašanja, jer je utvrđeno da je tužitelj prekršio konkretnu obvezu iz radnog odnosa koja se prije svega odnosi na izostanak komunikacije s poslodavcem ali i odbijanja dostave traženih izvješća unutar djelokruga poslova radnog mjesta tužitelja.

22. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe, te kako ovaj sud ne nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

U Splitu 12. prosinca 2024.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Boris Mimica