REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3149/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednika vijeća, Nevenke Marković, suca izvjestitelja i Kristine Saganić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OI, OIB [osobni identifikacijski broj], vl. obrta „[obrt]“, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Miličević, odvjetnik u Požegi, protiv tuženika PRESOFLEX GRADNJA d.o.o., OIB 66952197279, Požega, Industrijska 30, kojeg zastupa punomoćnik Bruno Damjanac, odvjetnik u Požegi, radi utvrđenja osnovanim tražbine u iznosu od 26.896,40 EUR i po protutužbi tuženika protiv tužitelja, radi utvrđenja osnovanim osporavanja tražbine u iznosu od 66.361,40 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-263/2023-18 od 5. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-263/2023-18 od 5. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-263/2023-18 od 5. lipnja 2024. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je osnovana tužiteljeva tražbina prema tuženiku kao tražbina skupine neosiguranih vjerovnika iz rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-737/2022-247 od 25. kolovoza 2023. kojim je potvrđen plan restrukturiranja kojim se dužnik obvezao namiriti vjerovnike skupine vjerovnika neosiguranih tražbina u iznosima i na način da od ukupno utvrđenog iznosa tražbine koja iznosi 202.652,56 kn / 26.896,62 EUR tužitelj kao vjerovnik otpušta dužniku dio od ukupno utvrđenog iznosa tražbine u visini 40% što iznosi 81.061,02 kn / 10.758,65 EUR, dok će tuženik kao dužnik dio tražbine u visini 30% od ukupnog iznosa utvrđene tražbine u iznosu 60.795,77 kn / 8.068,99 EUR otplatiti u roku od 108 mjeseci računajući od prvog sljedećeg mjeseca nakon što obveza bude utvrđena, ali ne ranije od isteka dodatnog roka počeka u trajanju od 15 mjeseci od datuma zaključenja predstečajnog postupka, u 36 tromjesečnih rata u iznosu od 1.688,77 kn / 224,14 EUR kojima prva rata dospijeva zadnji dan u mjesecu isteka tromjesečja nakon proteka roka od 15 mjeseci nakon zaključenja predstečajnog postupka, a sve ostale tromjesečne rate se plaćaju svaka tri mjeseca na zadnji dan tromjesečja, uz kamatu u iznosu 3,5% godišnje (u daljnjem tekstu: senior dug) gdje se kamata plaća kvartalno, a prvi iznos kamata dospijeva na plaćanje posljednjeg dana u kalendarskom mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem je zaključen predstečajni postupak, a svaki idući posljednjeg dana u mjesecu svakog trećeg mjeseca nakon dospijeća prvog iznosa kamate, a preostali dio tražbine u visini 30% od ukupnog iznosa utvrđene tražbine u iznosu od 60.795,77 kn / 8.068,99 EUR otplatit će se pod uvjetom da predstečajni dužnik u 2027. nakon pravomoćnosti rješenja o zaključenju predstečajnog postupka ostvari EBIT iznad 1,5 milijuna eura i u 2028. ostvari EBIT iznad 1,75 milijuna eura te kumulativni neto odljev novca ne bude veći od 200.000,00 EUR u razdoblju od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2028., u roku od 60 mjeseci, uz kamatu u iznosu 3,5% godišnje u 20 tromjesečnih rata u iznosu od 3.039,79 kn / 403,45 EUR kojima prva rata dospijeva 30. lipnja 2029., a sve ostale tromjesečne rate se plaćaju svaka tri mjeseca na zadnji dan tromjesečja (dalje: junior dug), gdje se kamata plaća kvartalno, pri čemu prvi iznos kamata dospijeva na plaćanje zadnji dan u mjesecu isteka tromjesečja koji dospijeva nakon 30. lipnja 2029., a svaki idući posljednjeg dana u mjesecu svakog trećeg mjeseca nakon dospijeća prvog iznosa kamata, a ako se uvjeti pod (i), (ii) i (iii) ne ispune kumulativno, junior duga u visini 30% od ukupnog iznosa utvrđene tražbine u iznosu od 60.795,77 kn / 8.068,99 EUR će se otpisati 30. lipnja 2029., a isplata zadnje rate će zbog zaokruživanja uplata na eurocent biti isplaćena u točnom preostalom iznosu ukupnog utvrđenog duga, s tim da je tuženik dužan dostaviti tužitelju pisanu obavijest o ispunjenju uvjeta za otplatu junior duga, odnosno obavijest o otpisu junior duga u slučaju da se ne ispune kumulativni uvjeti, s tim da je tuženik dužan iznose na ime utvrđene tražbine tužitelja ispuniti tužitelju kao i ostalim vjerovnicima iz skupine neosiguranih vjerovnika, a iznose dospjele nakon početka obveze na ispunjavanje senior i junior duga i kamata prema potvrđenom Planu restrukturiranja i utvrđenja tražbine tužitelja isplatiti odjednom u roku od 15 dana po utvrđenju tražbine, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi u visini za odnose između trgovaca prema odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima tekućim na ukupan iznos dospjelih obveza od donošenja presude pa do isplate (točka I. izreke). Točkom II. izreke prihvaćen je protutužbeni zahtjev i utvrđeno je osnovanim osporavanje predstečajnog dužnika, odnosno tuženika-protutužitelja prijavljen tražbine tužitelja-protutuženika u predstečajnom postupku pred Trgovačkim sudom u Osijeku poslovni broj St-737/2022 i to u iznosu od 66.3361,40 EUR / 500.000,00 kn te da u tom iznosu ne postoji tražbina tužitelja-protutuženika prema tuženiku- protutužitelju, a koja se u tablici osporenih tražbina nalazi pod rednim brojem 207 točka VI. izreke rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-737/2022-70 od 17. ožujka 2023. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.151,55 EUR.

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

6. Iz obrazloženja presude i podataka u spisu proizlazi da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja osnovanosti njegove tražbine prema tuženiku prijavljene u predstečajnom postupku nad tuženikom u iznosu od 26.896,62 EUR i to na način kako je to određeno potvrđenim planom restrukturiranja, pobliže naznačeno u točki I. izreke pobijane presude. Nadalje proizlazi da je i tuženik podnio tužbu pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-269/2023 radi utvrđenja osnovanim svog osporavanja tražbine tužitelja u iznosu od 66.361,41 EUR (za koju tužitelj raspolaže ovršnom ispravom) te da u tom iznosu ne postoji tražbina ovdje tužitelja prema ovdje tuženiku. Prvostupanjski sud je odlučio te dvije parnice spojiti radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke odluke primjenom odredbe članka 313. stavka 1. ZPP-a jer se oba tužbena zahtjeva zasnivaju na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi te na uputi stečajnog suca iz riješena o utvrđenim i osporenim tražbinama doneseno u predstečajnom postupku koji je vođen nad tuženikom, a odnosi se na istu prijavu tražbine koja je osporena.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio nespornim činjenice da je tužitelj kao vjerovnik prijavio svoju tražbinu u predstečajnom postupku koji se vodio nad tuženikom pod poslovnim brojem St-737/2022 u ukupnom iznosu od 702.652,56 kn, a s osnove naknade štete zbog nedostataka na radovima koje je obavio tuženik, da za dio tražbine u iznosu od 500.00,00 kn tužitelj ima ovršnu ispravu, a da za preostali iznos ne posjeduje ovršnu ispravu; da je prijavljenu tražbinu u cijelosti osporio tuženik; da je za osporeni dio tražbine u iznosu od 202.652,56 kn tužitelj upućen na ovu parnicu radi utvrđenja osporene tražbine, a za preostali iznos od 500.000,00 kn da je na parnicu upućen tuženik radi utvrđenja osnovanim svog osporavanja; da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o izvođenu radova na izgradnji pogona za proizvodnju ulja i sokova od 8. srpnja 2020.; da je primopredaja radova obavljena 19. svibnja 2021.; da su se nakon primopredaje pojavili nedostaci na građevini na kojoj je tuženik izvodio radove; da je zadnji poziv za otklanjanje nedostataka tužitelj uputio tuženiku dopisom od 26. siječnja 202. kada ga je pozvao na otklanjanje nedostataka u roku od 7 dana te da tuženik nije otklonio te nedostatke kao ni tužitelj. Utvrdio je spornom činjenicu ima li tužitelj pravo unaprijed tražiti naknadu budućih troškova za uklanjanje nedostataka.

9. U smislu odredbi članaka 631., 608. i 610. Zakona o obveznom odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) prvostupanjski sud zaključuje da kad izvršeni posao ima nedostatke zbog kojeg djelo nije neuporabljivo, naručitelj, konkretno tužitelj, je bio dužan dopustiti izvođaču ukloniti nedostatak i za to mu odrediti primjereni rok, što je tužitelj i učinio obaviješću od 26. siječnja 2022. Međutim, prvostupanjski sud dalje navodi da tek ako nedostaci ne budu uklonjeni da onda naručitelj može po svom izboru izvršiti otklanjanje nedostatka na račun izvođača ili sniziti naknadu ili raskinuti ugovor, a da u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

10. Budući da tužitelj nesporno nije nakon učinjene obavijesti tuženiku sam otklonio nedostatke, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nema pravo unaprijed tražiti naknadu budućih troškova za uklanjanje nedostataka.

11. Uz to je zaključio da predmetna tražbina ne predstavlja naknadu štete u smislu odredbe članka 608. ZOPO-a već da se radi o tražbini s osnove troškova otklanjanja nedostatka po trećoj osobi, a da bi šteta koju bi tužitelj mogao eventualno potraživati u smislu te odredbe bila ona šteta koja bi se sastojala u nekim drugim troškovima koje je tužitelj imao zbog toga što nedostaci nisu otklonjeni, odnosno šteta nastala na drugim dijelovima objekta ili drugim stvarima tužitelja, a koja bi bila u uzročnoj vezi s nedostacima, što ovdje nije slučaj.

12. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da je do trenutka nastupanja pravnih posljedica otvaranja predstečajnog postupka imao prema tuženiku imovinskopravnu tražbinu kojom je od tuženika zahtijevao otklanjanje nedostatka na izgrađenom objektu koje iako pravodobno pozvan nije otklonio, a niti ih je otklonio tužitelj. Smatra da se radi o imovinskopravnoj tražbini na koju otvaranje predstečajnog postupka utječe slijedom čega ju je tužitelj bio dužan prijaviti u predstečajnom postupku. Kako je u vrijeme nastupanja pravnih posljedica otvaranja predstečajnog postupka bio osobni vjerovnik tuženika kao obveznika otklanjanja nedostataka na izgrađenom objektu, smatra da je bio obvezan svoju imovinsku tražbinu izraziti u novčanoj vrijednosti. Navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer prvostupanjski sud temeljito nije iskazao svoj stav u odnosu na predmetnu neimovinskopravnu tražbinu tužitelja na otklanjanje nedostataka u smislu da li na tu tražbinu utječe postupak predstečajne nagodbe ili ne, odnosno da li tužitelj mora podnijeti prijavu vlastite tražbine u predstečanom postupku na način da novčano iskaže vrijednost na koju se ona može procijeniti. Ističe i da prvostupanjski sud pogrešno promatra odnos između tužitelja i tuženika kao čisti obveznopravni odnos iako je tužitelj tražio utvrđenje postojanja novčano iskazane neimovinske tražbine prema tuženiku kao dužniku u postupku predstečajne nagodbe.

13. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju tužitelj posebno ukazuje u žalbi. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

14. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na tužiteljeve žalbene navode glede odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je ovog suda da njima tužitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim, a protutužbeni zahtjev osnovanim.

15. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno zaključio da u ovom postupku radi utvrđenja tražbine koja je tužitelju osporena u predstečajnom postupku nad tuženikom, a na koju parnicu je tužitelj upućen rješenjem suda u tom predstečajnom postupku, tužitelj mora dokazati postojanje svoje tražbine.

16. U konkretnom slučaju prava naručitelja prema izvođaču u pogledu uočenih nedostataka na građevini treba promatrati kroz odredbu članka 631. ZOO-a, s obzirom na to da se u pogledu nedostataka na građevini primjenjuju odgovarajuće odredbe ugovora o djelu.

17. Prema odredbi članka 610. stavka 1. ZOO-a kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojega djelo nije neuporabljivo, odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni te mu (stavak 2. istog članka ZOO-a) za to može odrediti primjeren rok.

18. Nadalje, odredbom članka 610. stavka 3. ZOO-a je propisano ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka toga roka, naručitelj može, po svom izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu, ili raskinuti ugovor; iznimno, prema stavku 4. članka 610. tog Zakona naručitelj se ne može koristiti pravom na raskid ugovora kad je riječ o neznatnom nedostatku. Osim toga, prema članku 610. stavku 5. ZOO-a naručitelj u svakom slučaju ima pravo i na naknadu štete.

19. Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da u slučaju kada obavljeni posao ima određeni nedostatak, ali zbog kojeg djelo nije neuporabljivo, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da taj nedostatak otkloni i za to mu odrediti primjereni rok, a što je tužitelj nesporno i učinio svojom obaviješću tuženiku od 26. siječnja 2022. Međutim, s obzirom na to da, tuženik u primjerenom roku nije otklonio nedostatke na koje mu je ukazao tužitelj, tužitelj kao naručitelj je imao mogućnost izbora jednog od tri prava iz članka 610. stavka 3. ZOO-a i to a) otkloniti nedostatak (sam ili putem drugog izvođača) na račun izvođača, b) sniziti naknadu ili c) raskinuti ugovor.

20. U konkretnom slučaju, tužitelj se koristi svojim pravom da zahtijeva otklanjanje nedostataka na račun izvođača što je tuženik - izvođač radova odbio, a da bi s takvim zahtjevom uspio morao je nedostatak otkloniti i dostaviti obračun troškova koji su nastali otklanjanjem nedostataka na račun naručitelja. Kako konkretno nije sporno da tužitelj nije otklonio nedostatke izvedenih radova, onda on nema pravo ni zahtijevati naknadu tih troškova jer mu oni nisu ni nastali, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud (tako i u presudi ovog suda poslovni broj Pž-1191/2020-2 od 24. lipnja 2021.).

21. Slijedom svega navedenog, tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost presude, dok su njegovi žalbeni navodi glede prijave njegove tražbine koja je predmet ovog postupka u predstečajnom postupku nad tuženikom irelevantni, budući da je predmet ovog postupka ispitivanje postojanja tužiteljeve tražbine koja je već prijavljena u tom predstečajnom postupku i koja mu je osporena od strane tuženika slijedom čega je upravo i upućen u ovu parnicu, u kojoj je trebao dokazati postojanje upravo te tražbine.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka, na koju tužitelj ne ističe posebne žalbene razloge, već je uopćeno pobija zbog svih žalbenih razloga kao i odluku o glavnoj stvari, pravilna je i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

23. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 17. listopada 2024.

Predsjednik vijeća

Mirta Matić