Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-1429/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu tog suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja F. D. iz Z., OIB: …, kojega zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica iz O. društva M. i partneri j.t.d. u S., protiv ovršenice M. R., udane Z. iz S., OIB: …, kao nasljednice Z. R. iz O. G., OIB: …, koju zastupa punomoćnik A. G.-R., odvjetnik u O. društvu G., G., P. i partneri d.o.o. u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj Pu Ovr-92/22-12 od 24. svibnja 2024., dana 17. listopada 2024.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovršenice M. R., udane Z. iz S., preinačava se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj Pu Ovr-92/22-12 od 24. svibnja 2024. na način da se kao neosnovan odbija prijedlog ovrhovoditelja F. D. iz Z., za povrat u prijašnje stanje radi propuštanja roka za podnošenje žalbe protiv rješenja Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj Ovr-1087/05 od 2. srpnja 2009.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem dopušten je prijedlog za povrat u prijašnje stanje radi propuštanja roka koji je ovrhovoditelj imao za podnošenje žalbe protiv rješenja Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj Ovr-1087/05 od 2. srpnja 2009.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela ovršenica pozivom na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19.,
da drugostupanjski sud uvaži žalbu, da ukine pobijano rješenje i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je osnovana.
4. Sud prvog stupnja je pozivom na odredbe sadržane u čl. 12. st. 2. Ovršnog zakona (nar. nov. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03. i 151/04., dalje: OZ) te čl. 117. st. 2. i čl. 118. st. 1. i 2. ZPP-a odlučio kao u izreci pobijanog rješenja. Obrazlaže da je rok za podnošenje žalbe protiv navedenog rješenja isticao 20. srpnja 2009., da je za pisanje žalbe bio zadužen odvjetnički vježbenik ranijeg punomoćnika ovrhovoditelja, a da je on taj dan iznenadno i opravdano bio spriječen napisati žalbu zbog pogoršanja zdravlja, dok da punomoćnik o tome nije imao, niti je mogao imati saznanja jer da radi kaznene rasprave kojoj je prisustvovao i odlaska u posjet stranci u pritvor nije mogao o tome biti obaviješten telefonom, odnosno jer on osobno zbog angažmana na drugim poslovima nije mogao umjesto vježbenika, u roku, podnijeti žalbu.
5. Ispitujući tu oduku ovaj sud pravilnim ocjenjuje utvrđenja suda da je rok za podnošenje predmetne žalbe istekao 20. srpnja 2009., da je vježbenik tadašnjeg punomoćnika ovrhovoditelja bio privremeno nesposoban za rad toga dana (potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad na listu 12 spisa) i da je punomoćnik prisustvovao kaznenoj raspravi (zapisnik sa glavne rasprave na listu 13 spisa).
6. Međutim, kako za tvrdnje tadašnjeg punomoćnika ovrhovoditelja da je istoga dana bio i u pritvoru, da se tamo nije mogao koristiti mobitelom i da stoga nije znao za situaciju s vježbenikom i isticanjem roka za žalbu, nema dokaza, osim iskaza samog punomoćnika, to ovaj sud smatra da se na temelju tog iskaza nije moglo zaključiti o istinitosti navoda tadašnjeg punomoćnika u ovom dijelu.
7. Osim toga, sve i da su tvrdnje punomoćnika iz prethodne točke istinite, za primijetiti je da je kaznena rasprava kojoj je isti prije navodnog posjeta prisustvovao završena u 9,15 (zapisnik sa ročišta u prilogu), a da je u iskazu izostalo bilo kakvo uvjerljivo obrazloženje kojoj ili kojim strankama je punomoćnik uopće išao u posjet u pritvor i koliko je posjet uopće trajao (a svakako nije trajao tijekom cijelog dana, odnosno do 24,00 nakon čega je istekao rok za podnošenje žalbe).
8. U takvoj situaciji neuvjerljivo je ovom sudu, za razliku od suda prvoga stupnja, da punomoćnik ovrhovoditelja nije imao mogućnost da ga se pravovremeno telefonom obavijesti o zdravstvenom stanju vježbenika i činjenici da rok za žalbu istječe istoga dana, kako to tvrdi u svom iskazu. Osim toga, u prijedlogu za povrat nije niti iznesena tvrdnja da tadašnji punomoćnik ne bi bio u mogućnosti javiti se na telefon zbog prisustvovanja kaznenoj raspravi ili jer se tijekom posjeta pritvoru telefoni moraju ostaviti na porti ili u autu (kako to iskazuje), već se navodi da se punomoćnik nakon završetka s tim dužnostima nije vraćao u ured (ali ne i opravdani razlog za to), što također nije okolnost koja bi prijedlog za povrat činila dopuštenim.
9. Slijedom rečenog, propust u organizaciji rada o kakvom je riječ u ovom slučaju, nije opravdani razlog zbog kojeg bi se povrat u prijašnje stanje trebalo dopustiti pa je stoga na temelju čl. 373. točka 3. ZPP-a u vezi s čl. 19. st. 1. OZ-a odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
U Zagrebu 17. listopada 2024.
Sudac:
Jadranka Matić, v.r.
