REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: Pr-122/2020-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirkoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice KG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po opunomoćeniku Margiti Plažanin, odvjetnici u Zagrebu, Počiteljska 5, protiv tuženika Opće županijske bolnice Požega, Osječka 107, Požega, OIB 40589450667, zastupan po opunomoćeniku Ivanu Boškoviću, odvjetniku u Požegi, uz sudjelovanje umješača Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana, zastupane po ravnateljici AG, dipl. iur., radi isplate, vr. p. s. 1.027,48 eura, nakon javne glavne rasprave zaključene 27. rujna 2024. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice Ivana Dundovića, odvjetnika u Požegi, opunomoćenika tuženika Ivana Boškovića, odvjetnika u Požegi i zakonskog zastupnika umješača, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 16. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Opća županijska bolnica Požega, Osječka 107, Požega, OIB 40589450667, da tužiteljici KG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 1.027,48 eura bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 121,79 eura od 16. lipnja 2015. do isplate,

- 138,84 eura od 16. srpnja 2015. do isplate,

- 45,33 eura od 16. kolovoza 2015. do isplate,

- 58,18 eura od 16. rujna 2015. do isplate,

- 58,21 eura od 16. studenog 2015. do isplate,

- 8,44 eura od 16. siječnja 2016. do isplate,

- 3,17 eura od 16. veljače 2016. do isplate,

- 43,88 eura od 16. ožujka 2016. do isplate,

- 7,17 eura od 16. travnja 2016. do isplate,

- 35,11 eura od 16. svibnja 2016. do isplate,

- 33,52 eura od 16. lipnja 2016. do isplate,

- 24,46 eura od 16. srpnja 2016. do isplate,

- 131,66 eura od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- 16,49 eura od 16. rujna 2016. do isplate,

- -0,01 eura od 16. studenog 2016. do isplate,

- 25,24 eura od 16. siječnja 2017. do isplate,

- 9,44 eura od 16. ožujka 2017. do isplate,

- 24,63 eura od 16. travnja 2017. do isplate,

- 7,41 eura od 16. lipnja 2017. do isplate,

- 42,91 eura od 16. srpnja 2017. do isplate,

- 71,93 eura od 16. kolovoza 2017. do isplate,

- 33,49 eura od 16. rujna 2017. do isplate,

- 35,81 eura od 16. prosinca 2017. do isplate,

- 50,38 eura od 16. siječnja 2018. do isplate,

i to do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5% poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sa zateznom kamatom koja se utvrđuje po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1. siječnja 2023. pa do pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se utvrđuje uvećanjem referentne stope za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (u daljnjem tekstu: z. z. kamata), osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u naprijed navedenim bruto iznosima, a u roku od 15 dana.

II S preostalim zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznose od:

- 121,79 eura od 8. lipnja 2015. do 15. lipnja 2015.,

- 138,84 eura od 9. srpnja 2015. do 15. srpnja 2015.,

- 45,33 eura od 6. kolovoza 2015. do 15. kolovoza 2015.,

- 58,18 eura od 7. rujna 2015. do 15. rujna 2015.,

- 58,21 eura od 6. studenog 2015. do 15. studenog 2015.,

- 8,44 eura od 12. siječnja 2016. do 15. siječnja 2016.,

- 3,17 eura od 9. veljače 2016. do 15. veljače 2016.,

- 43,88 eura od 9. ožujka 2016. do 15. ožujka 2016.,

- 7,17 eura od 8. travnja 2016. do 15. travnja 2016.,

- 35,11 eura od 10. svibnja 2016. do 15. svibnja 2016.,

- 33,52 eura od 8. lipnja 2016. do 15. lipnja 2016.,

- 24,46 eura od 8. srpnja 2016. do 15. srpnja 2016.,

- 131,66 eura od 8. kolovoza 2016. do 15. kolovoza 2016.,

- 16,49 eura od 7. rujna 2016. do 15. rujna 2016.,

- -0,01 eura od 8. studenog 2016. do 15. studenog 2016.,

- 25,24 eura od 9. siječnja 2017. do 15. siječnja 2017.,

- 9,44 eura od 6. ožujka 2017. do 15. ožujka 2017.,

- 24,63 eura od 6. travnja 2017. do 15. travnja 2017.,

- 7,41 eura od 7. lipnja 2017. do 15. lipnja 2017.,

- 42,91 eura od 6. srpnja 2017. do 15. srpnja 2017.,

- 71,93 eura od 7. kolovoza 2017. do 15. kolovoza 2017.,

- 33,49 eura od 6. rujna 2017. do 15. rujna 2017.,

- 35,81 eura od 8. prosinca 2017. do 15. prosinca 2017.,

- 50,38 eura od 8. siječnja 2018. do 15. siječnja 2018.,

tužiteljica se odbija.

III Nalaže se tuženiku Opća županijska bolnica Požega, Osječka 107, Požega, OIB 40589450667, da tužiteljici KG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.816,88 eura sa z. z. kamatom počev od 16. listopada 2024. pa do isplate, a u roku od 15 dana. IV S preostalim zahtjevom u iznosu od 921,87 eura za naknadu troškova parničnog postupka i z. z. kamatom od 16. srpnja 2024. pa do isplate tužiteljica se kao s neosnovanim odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica KG je u tužbi koju je podnijela 2. svibnja 2020. protiv tuženika Opće županijske bolnice Požega (u daljnjem tekstu: tužitelja i tuženik) istakla da je bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu primalje, a poslove i radne zadatke je izvršavala kod umješača Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana (u daljnjem tekstu umješač), tj. u [adresa]. Radni odnos tužiteljice reguliran je ugovorom o radu, Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19, u daljnjem tekstu: ZOR) internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN,143/13), Dodatkom I. KU 96/15, Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje skraćeno TKU) (NN 141/12), Dodatak II. TKU-a, 150/13, Ispravak Dodatka II. TKU-a (NN 153/13),TKU-a (NN 24/17), TKU-a (NN 128/17), kao i Rješenjem o plaći. Rad tužiteljice je organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo), pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvarila velik broj prekovremenih sati. U smislu članka 47. KU 143/13 tužiteljičina plaća regulirana je na način: „Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.“ Osim potonjeg mjerodavnog materijalnog prava, u spornom razdoblju na snazi je i TKU 128/17, 47/18, koji se paralelno primjenjuje na tužiteljicu koji plaću radnika u članku 50. definirana na identičan način kako je opisano u potonje navedenim KU. U odredbama članka 51, 57, 60. KU (143/13) te u odredbi članka 53. i 54. TKU (128/17, 47/18), propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat. Tužiteljica je od 1. travnja 2015., kao medicinska sestra ostvarila pravo na povećanu plaću jer je radila u otežanim uvjetima, što je propisano odredbom članka 86. ranijeg ZOR-a (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) te sadašnjeg ZOR-a u članku 94. (NN 91/14 i 127/17). Nadalje, odredbom članka 57. KU zdravstva (NN 143/13), u primjeni od 01. prosinca 2013.) propisano je: „Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću“ . Tuženik u navedenom spornom razdoblju nije tužiteljici isplaćivao dodatak od 20% zbog otežanih uvjeta rada, odnosno posebnih uvjeta rada (odnosno dodatke iz članak 57. KU) na jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila, u redovnom i prekovremenom radu. Tužiteljica je u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU zdravstva (koji je zaključen 1. listopada 2015.) ostvarila pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Članak 59.a Dodatka I KU (NN 96/15) propisuje: „Iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće“. Tuženik od 1. listopada 2015. tužiteljici nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila u redovnom i prekovremenom radu. Tužiteljica je u navedenom vremenskom razdoblju kao primalja radila u otežanim uvjetima rada, pa joj je prema čl. 94. Zakona o radu, pripadalo pravo na povećanu plaću. Obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužiteljici po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno i isplaćivao plaću odnosno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, blagdana, neradnih dana ( primjena Zakona o blagdanima i neradnim danima, i međunarodni ugovori), te bolovanja. Budući da je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje). Odredbom članka 36. KU (143/13) propisano je „Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu.“, a u st.2. istog članka propisano je „Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenima neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.“ Odredbom članka 58. (TKU128/17), (47/18), propisano je u st.1. „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“, a u st.2. istog članka, propisano je „ Naknada u 100 % iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.“. (potonja odredba sadržana je u TKU 24/17 i TKU 141/12, u čl. 59.) Sukladno ĉl.9.st.3. Zakona o radu NN 93/14, 127/17, 98/19, propisano je: „ Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“, tuženik je bio u obvezi postupiti u skladu s rečenim odredbama i na taj način, primjenom povoljnijeg prava, pravilno obračunati plaću tužiteljici te isplatiti iznos predmetnog potraživanja tužiteljici.

2. Budući da su podaci o rasporedu rada i obliku rada vidljivi samo na evidencijama rada, a radi se o dokumentaciji kojom raspolaže tuženik, tužiteljica nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev, pa je stoga predložila temeljem članka 186.b. Zakona o parničnom postupku, da ovaj sud donese rješenje u kojem će stajati: nalaže se tuženiku da u roku 15 dana u spis dostavi: tužiteljičinu evidenciju rada za period od 1. travnja 2015. pa do 1. siječnja 2018., platne liste tužiteljice za period od 1. travnja 2015. pa do 1. siječnja 2018., a tužiteljica će sukladno odredbi članka 186.b. st. 4. Zakona o parničnom postupku, po pribavi navedene dokumentacije i nakon provedenog financijskog vještačenja na ranije specificirane okolnosti, urediti tužbeni zahtjev i predložiti ovom sudu da donese presudu u kojoj će naložiti tuženiku, Opća županijska bolnica Požega, Osječka ul.107,Požega, OIB: 40589450667,da tužiteljici, KG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime razlike plaće, isplati mjesečne iznose, čija se točna visina ima utvrditi provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od svakog 15. u mjesecu za prethodni mjesec i to po stopi zatezne kamate koja je definirana odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO/05), a sve u roku od 8 dana. Tužiteljica je od tuženika zahtijevala trošak parničnog postupka zajedno sa z. z. kamatom počev od donošenja presude pa do isplate, a u roku od 8 dana.

3. Tuženik Opća županijska bolnica Požega u odgovoru na tužbu navela je da tuženik prvo prigovora formalnim nedostacima tužbe jer tužba nije u skladu sa sadržajem odredbe članka 186. i 186. b Zakona o parničnom postupku, koje odredbe reguliraju što tužba i tužbeni zahtjev trebaju sadržavati kako bi se po takvoj tužbi moglo dalje zakonito postupati. Izostanak određenog navođenja glavnog zahtjeva, manjak u jasnoći činjeničnih tvrdnji, kao i propust da se prilože barem elementarni dokazi za tvrdnje tužitelja mane su tužbe. Opseg nedostatka je takav da je ova tužba nepogodna za daljnje pravično raspravljanje. Konkretno, tužitelj ima na raspolaganju obračune plaće koji je primio no nije niti jedan takav obračun priložio kao dokaz uz svoju tužbu a tuženik nema saznanja da bi tužitelj uopće tražio bilo kakve podatke o svome radu od Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana. Prema podacima kojima raspolaže tuženik tužitelj je bio zaposlenik te bolnice. Tužitelj ne samo da nije priložio niti se pozvao na odgovarajuće dokaze već je i činjenične tvrdnje „reducirao“ do te mjere da je narušio načelo „jednakosti oružja“ i procesni balans tako da je tuženik u ovom parničnom postupku u bitno lošijem procesnom položaju od tužitelja. Upravo tako je ocijenio slične okolnosti u svojoj odluci i Europski sud za ljudska prava u predmetu LB INTERFINANZ A.G. protiv HRVATSKE/29549/04 od 27. 3. 2008. Nije moguće zahtijevati od tuženika potpuni odgovor na nepotpunu tužbu pod prijetnjom prekluzije navođenja činjenica i predlaganja dokaza po zaključenju pripremnog ročišta. To je ozbiljan procesni nedostatak ovoga postupka u samom početku i povreda prava na pravično suđenje koja će se teško otkloniti u daljnjim stadijima ovoga parničnog postupka. Tuženik drži kako u ovom predmetu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe u smislu odredbe članka 186. b Zakona o parničnom postupku te i tome prigovara. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja te osporava kako osnov tako i visinu neodređenog tužbenog zahtjeva. Protivljenje tužbi tužitelja je u prvom redu zbog toga što tuženik drži kako tužitelj nije imao prekovremenog rada za koji bi mu pripadala plaća. Tužitelj tužbom traži isplatu neodređenog novčanog iznosa na ime dodatka na plaću i za pretpostaviti je da se tužitelj rukovodi stajalištem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom tužbi liječnika a što tužitelj u tužbi i naznačuje ali ne obrazlaže. Ako je tužba usmjerena u tome pravcu onda tuženik stavlja prigovor da tužitelj nije imao prekovremenog rada odnosno nije imao sati rada izvan svoga redovnog radnog vremena. Tužitelj u tužbi navodi da se plaća tužitelju obračunava za svaki efektivno odrađeni sat no ne navodi da su ti efektivno odrađeni sati doista postojali u prekovremenom smjenskom radu tužitelja. Kako tužitelj nije imao takovih efektivno odrađenih prekovremenih sati nije ni moglo doći do povrede njegovih prava vezanih za isplatu plaće kako se to pogrešno navodi u tužbi. Naravno iz takve pogreške se izvode i „derivati“ prava u vidu naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora ili bolovanja. Tuženik, Opća županijska bolnica Požega, stavlja i prigovor promašene pasivne legitimacije. Točno je da je u jednom razdoblju Opća županijska bolnica Pakrac bila dio sustava Opće županijske bolnice Požega ali je uvijek organizirala i evidentirala rad i poslove unutar svoje bolnice. Po okončanju povezanosti ovih bolnica između njih je izvršena podjela temeljem Odluke o podjeli Opće županijske bolnice Požega i Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana a sve temeljem odluke osnivača Županijske skupštine Požeško-slavonske županije klasa: 021-02/17- 03/4 ur. br.: 2177/1-05-05/1-17-5 od 12. rujna 2017. Upravo iz gore rečene okolnosti proizlaze druge odgovarajuće pravne posljedice koje su pravno relevantne za ovaj parnični postupak. Naime, Opća županijska bolnica Požega i Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, zaključile su 14. veljače 2018. godine sporazum kojim su utvrdile kriterije za diobenu bilancu. Rečeni sporazum stupio je na snagu danom potpisa. Tuženik naglašava da je Sporazumom od 14. veljače 2018. u članku 2. točka 4. izrijekom predviđeno da će se postupiti na slijedeći način: „Svi eventualni budući sudski sporovi podijelit će se prema lokaciji u skladu sa Sporazumom o preuzimanju radnika i diobenom bilancom obveza prema dobavljačima.“ Ovaj spor je upravo primjer takvog spora koji se očito odnosi na Opću županijsku bolnicu Pakrac i bolnicu hrvatskih veterana a ne Opću županijsku bolnicu Požega. Posljedica rečenoga Sporazuma je da sve obveze vezane za konkretnog tužitelja temeljem diobene bilance, snosi Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana a ne tuženik. Imajući u vidu rečeno tuženik predlaže sudu pozvati kao umješača na strani tuženika u ovaj parnični postupak, Opću županijsku bolnicu Pakrac i bolnicu hrvatskih veterana, [adresa]. Tuženik nadalje ističe prigovor zastare prava sukladno odredbi čl. 227. Zakona o obveznim odnosima. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj zahtjev za isplatom dodataka na plaću temelji na pravu koje proizlazi iz odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013) koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013. Pravo na isplatu dodataka na plaću je novčano potraživanje koje dospijeva svakog mjeseca, pri čemu rok dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa odgovara roku dospijeća isplate plaće radniku. Iz navedenoga proizlazi da pravo na isplatu dodatka na plaću predstavlja pravo iz kojeg proizlaze povremene tražbine, na koje se primjenjuje odredba čl. 227. Zakona o obveznim odnosima, čije se odredbe podredno primjenjuju na radne odnose u dijelu u kojem isti nisu regulirani odredbama Zakona o radu. Odredba čl. 139. Zakona o radu određuje rok zastare potraživanja iz radnih odnosa, dok odredba čl. 227. Zakona o obveznim odnosima regulira institut zastare prava i primjenjuje se na sve ugovorne odnose (na koje se Zakon o obveznim odnosima barem podredno primjenjuje) čiji predmet tražbine čine povremene tražbine koje proistječu iz osnovnog prava, primjerice prava na uzdržavanje, prava na kamate na pozajmljeni novac, pravo na zakupninu za nekretninu danu u zakup i sl. Da je takvo tumačenje pravilno proizlazi iz odredbe čl. 227. st. 3. Zakona o obveznim odnosima koja navodi iznimku od pravila i to za pravo uzdržavanja određeno zakonom. Budući da je pravo uzdržavanja institut uređen odredbama Obiteljskog zakona te se i odredbe o zastari nalaze u Obiteljskom zakonu (arg ex. čl. 289. st. 3. i čl. 305. st. 3. Obiteljskog zakona), zaključuje se da se odredba čl. 227. st. 1. Zakona o obveznim odnosima primjenjuje na sve ugovorne odnose pa tako i na radno-pravne ugovorne odnose. Pravo na isplatu dodatka na plaću, kao pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine, za djelatnike u zdravstvu nastalo je 1. prosinca 2013., tj. prvim danom primjene Kolektivnog ugovora. Dakle, pravo tužitelja na isplatu dodataka na plaću prema obračunu kojim bi u osnovicu za izračun visine dodataka na plaću bila uključene i neke druge naknade, pod pretpostavkom da su osnovane, nastupile su za tužitelja prvim danom primjene Kolektivnog ugovora. Budući da je tužba podnesena u svibnju 2020., zaključuje se da je protekao rok zastare prava od 5 godina sukladno odredbi čl. 227. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Predlažemo da sud prije odlučivanja o ostalim pitanjima vezanim za ovaj parnični postupak odluči o ovom prigovoru zastare prava. Osim prigovora zastare prava stavlja se i, opreza radi, prigovor zastare pojedinih iznosa koji će se možda tražiti u utuženom razdoblju jer je protekao zakonski rok od pet godina od dospijeća pojedinih iznosa koje tužitelj kani zatražiti tužbenim zahtjevom. (Još jedan primjer procesnih nedostatka tužbe i procesne pozicije tuženika.) Netočna je tvrdnja tužitelja pod AD. VII. tužbe kojom se tvrdi da tuženik raspolaže podacima o „rasporedu rada“, „obliku rada“ i „evidencijama rada“ za tužitelja a što proizlazi iz prethodno obrazloženih okolnosti da je tužiteljev rad cijelo vrijeme rada bio evidentiran pri Općoj županijskoj bolnici Pakrac i bolnici hrvatskih veterana te nije moguće naložiti tuženiku rješenjem da dostavi nešto o čemu nije vodio evidenciju niti njome raspolaže. Zbog toga što je ta tvrdnja tužitelja netočna, tuženik se protivi prijedlogu tužitelja da sud donese rješenje kojim će tuženiku naložiti ediciju podatka odnosno isprava koje nema. Tužitelj niti ne tvrdi da tuženik te isprave i evidencije ima već jednostavno predlaže da se tuženiku naloži da ih dostavi. Imajući u vidu i predmnijevajući da tužitelj i danas radi u Općoj županijskoj bolnici Pakrac i bolnici hrvatskih veterana onda mu je poznato tko vodi i posjeduje evidenciju. Tužena daje točne i istinite podatke bitne za pravilan obračun plaća svojim djelatnicima a sukladno Zakon o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19 u daljnjem tekstu: ZOR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), Dodatkom I. KU 96/15, Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje skraćeno TKU) (NN 141/12), Dodatak II. TKU (NN 150/13), Dodatku II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/2019) no sam obračun ne obavlja tuženik već Fina putem Centraliziranog obračuna plaća u javnom sektoru (COP). Kako je tužitelj obavljao poslove u Općoj županijskoj bolnici Pakrac i bolnici hrvatskih veterana ta je ustanova vodila evidenciju rada i obavljanja poslova vezanih za tužitelja a tuženik je samo te podatke prosljeđivao COP- u i temeljem toga je vršen obračun plaće tužitelju. Zbog toga je tužbena teza tužitelja o navodnim nedostacima ili pogreškama u obračunavanju dodataka na plaću izvan bilo kakvog utjecaja tuženika a time i izvan bilo kakve odgovornosti tuženika. Tužbena teza koja se odnosi na sadržaj rada u otežanim uvjetima, prekovremenog rada, kao i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, nije detaljnije obrazložena već je samo naznačena kao i zaključak da tužitelju nisu plaćeni dodaci vezani za rad u prekovremenom radu, nije točna jer je tuženik podatke o radu tužitelja koja je dobio od Županijske bolnice Pakrac samo proslijedio COP-u koji je izvršio obračun plaće tužitelja prema podacima Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana. Odredbom čl. 57. st. 2. KU propisano je da se dodatci na plaću obračunavaju na osnovnu plaću, dok su odredbom čl. 47. KU definirani pojmovi plaće, osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću. Plaća Članak 47. „Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.“ Uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada Članak 57. „Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećat će se radnicima na sljedećim radnim mjestima i poslovima...“ Tuženik drži da je tužitelj konzumirao u cijelosti svoja prava temeljem citiranih propisa a sve sukladno onome što je evidentirano u ustanovi u kojoj je obavljao posao. Prekovremeni rad, kao i ostala uvećanja plaće iz članka 51. KU i dodatak za posebne uvjete rada iz članaka 57. KU obračunavaju se u propisanom postotku od osnovne plaće, te se dodaju na osnovnu plaću, i čine plaću radnika, kako je to definirano u članku 47. KU. Izneseni stavovi potvrđeni su i u zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora u zaključcima 58., 95. i 106. Navedeni zaključci su sastavni dio Kolektivnog ugovora te prema odredbi čl. 19. st. 6. KU tumačenja povjerenstva su obvezna i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.“ Tumačenja Zajedničkog povjerenstva objavljena su na mrežnoj stranici Ministarstva zdravstva, a u nastavku se citiraju zaključci 58., 95. i 106. Zaključci sa 11. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 7. ožujka 2014. godine: Ako zaposlenik radi (osmosatno radno vrijeme) ili dežura (24 sata bez obzira što je to protivno članku 33. Kolektivnog ugovoru) u subotu a) kako je to plaćeno Zaključak broj 58 propisuje da se radniku za sve odrađene sate tijekom mjeseca obračunavaju uvećanja plaće iz članka 51. stavka 1. podstavaka 1., 2., 3. i 5. i stavka 8. Kolektivnog ugovora. Za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati plaća se obračunava sukladno članku 51. stavku 1. podstavku 4. Kolektivnog ugovora, odnosno uvećava se za 50% na osnovnu plaću radnika bez primjene položajnog dodatka. Zaključci s 15. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 16. travnja 2014. godine: Zavod za hitnu medicinu prekovremene sate iz dežurstva obračunava množeći satnicu za osnovnu plaću (koeficijent x osnovica plus dodatak na radni staž 0,5%) sa 1,5 i brojem prekovremenih sati iz dežurstva. Treba li se prekovremene sate uvećati za uvećanja iz članka 51. stavka 1. podstavka 1., 2., 3., 5 i stavka 8. KU ili se prekovremeni sati uvećavaju samo sukladno članku 51. KU stavku 1. podstavku 4. KU? Isplaćuje li se naknada za dolazak na posao i odlazak s posla radnicima zdravstvene ustanove za svaki dolazak u radne prostore na poziv poslodavca iz pripravnosti? Zaključak broj 95. propisuje da se radniku za sve odrađene sate tijekom mjeseca obračunavaju uvećanja plaće iz članka 51. stavka 1. podstavaka 1., 2., 3. i 5. i stavka 8. Kolektivnog ugovora. Za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati plaća se obračunava sukladno članku 51. stavku 1. podstavku 4. Kolektivnog ugovora, odnosno uvećava se za 50% na osnovnu plaću radnika bez primjene položajnog dodatka. Povjerenstvo upućuje na Zaključak broj 25 točku g) s 4. sjednice Povjerenstva. Odredbom članka 51. Kolektivnog ugovora uređeno je povećanje plaće. Koja je osnovica za izračun redovnih sati rada blagdanom koji je u nedjelju? Koja je osnovica za izračun prekovremenih sati rada blagdanom koji je u nedjelju? Je li to osnovna plaća ili je to osnovna plaća sa svim dodacima na plaću? Zaključak broj 106 propisuje da osnovica za izračun plaće je osnovna plaća bez dodataka na plaću. Gornjim zaključcima stranke su riješile pitanja vezna za tumačenje KU te je nakon toga i Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznio svoje neobrazloženo stajalište koje je i objavio a koje glasi:„ Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“

4. Iz citiranog pravnog shvaćanja (za koje nisu navedeni razlozi) jasno je da Odjel drži kako zdravstveni radnici i u prekovremenom radu (ako postoji) imaju pravo na dodatke vezane za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, no nije jasno na koji način je tuženik povrijedio bilo koju svoju obvezu prema tužitelju. Tužba tužitelja to ne navodi niti obrazlaže a upravo to je ono što je tužba trebala sadržavati no tu tužitelj poseže za dokaznom tvrdnjom „nesporno“ iako je to sporno jer tuženik tvrdi da nije povrijedio nikakvo radno pravo tužitelja u utuženom razdoblju. Vezano uz predloženo financijsko vještačenje, ističe se da se tuženik protivi financijskom vještačenju na okolnosti iz tužbe, budući da tužitelj ni koji način nije dokazao odlučne činjenice vezane ne samo za svoj status osobe koja bi imala pravo na dodatke. Isto tako ničim nije učinjeno izvjesnim da je tužitelj uopće imao prekovremenog rada na koji je trebalo kao osobi sa statusom iz članka 59a I. dopune Kolektivnog ugovora od 1. 10. 2015. te dodatke i priznati. Zbog svega rečenog tuženik se protivi tako neodređenom tužbenom zahtjevu u cijelosti i predlaže da sud svakako pozove umješača na strani tuženika da se umiješa u ovu parnicu kako je to već predloženo u ovom odgovoru na tužbu jer će sudjelovanje umješača svakako doprinijeti puno bržem utvrđenju činjenica u postupku. Tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti i obvezati ga da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom u visini određenoj propisom a tekućom od donošenja odluke do isplate. Tuženik također predlaže sudu da temeljem odredbe 186. d Zakona o parničnom postupku strankama i umješaču omogući mirenje jer sasvim sigurno postoji mogućnost da se ovaj spor riješi i na takav način.

5. O započetoj parnici sud je na pripremnom ročištu od 30. rujna 2020. odlučio obavijestiti Opću županijsku bolnicu Pakrac i bolnicu hrvatskih veterana, a što je i učinio dopisom te je na pripremnom ročištu od 7. rujna 2023. prihvaćen prijedlog tuženika i Općoj županijskoj bolnici Pakrac i bolnici hrvatskih veterana je utvrđeno svojstvo umješača na strani tuženika.

6. Podneskom koji je kod ovoga suda zaprimljen 7. rujna 2023. na strani tuženika umiješala se Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, a kojoj je dozvoljeno svojstvo umješača (raspravno rješenje stranica 85 spisa), umješač na strani tuženika naveo je da je tužitelj utužio dodatke na plaću – na posebne uvjete rada i odgovornost na život i zdravlje, stoga se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice, a u cijelosti se priklanja navodima iz odgovora na tužbu.

Dakle, umješač na strani tuženika ističe tijekom postupka kako je tužiteljica radila na radnom mjestu primalje te je bila raspoređena za rad na bolničkom odjelu za koji rad je sukladno odredbi članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenoj osiguranja (NN 143/13 i 96/15), ovisno o promjenama kolektivnog ugovora određen dodatak za posebne uvjete rada od 14 %. Prigovoru tuženika vezano za zastaru potraživanja te i prigovoru tuženika da tužba na sadrži sve potrebne podatke koje treba sadržavati sukladno Zakonu o parničnom postupku umješač se također pridružio uz isticanje da pravo na podnošenje tzv. stupnjevite tužbe mora biti potkrijepljeno makar parcijalnim dokazima o odlučnim činjenicama i to već u trenutku podnošenja tužbe, a bilo bi suprotno načelu ravnopravnosti stranaka u postupku tražiti od tuženika tražiti da dostavlja svoju financijsku i drugu dokumentaciju kako bi tužiteljica tijekom postupka dokazala takvu povredu prava iz kolektivnog ugovora. Umješač je bio stava da je tužiteljica u trenutku podnošenja tužbe raspolagala s cjelokupnom dokumentacijom na temelju koje je mogla odrediti pravnu osnovu i visinu svog potraživanja, a kako tu dokumentaciju tužiteljica nije zahtijevala prije utuženja, niti od tuženika niti od umješača tada je umješač ocijenio da nisu ispunjenje pretpostavka za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe.

Umješač je posebno istekao kako je plaća tužiteljici obračunata i isplaćena u sustavu COP-a prema podacima na osnovu broja odrađenih radnih sati iz evidencije rada i prema zaključcima za tumačenje kolektivnog ugovora su potvrđeni stavovi i zauzeta stajališta oko spornih pitanja na kojima tužiteljica temelji svoju tužbu i tužbeni zahtjev pa umješač prihvaća da svi ti zaključci zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora prema odredbi članka 19. stavak 6. KU imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu tog kolektivnog ugovora. U nastavku postupka umješač u cijelosti podržava stav tuženika o tumačenju zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora broj 58, 95 i 106, a jer su tim zaključcima jasno razrješenje dvojbe oko obračunavanja i plaćanja plaće za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda sati, kao i osnovica za izračun redovnih sata rada u nedjelju i blagdan, što predstavlja osnovicu za izračun plaće. Umješač je isticao kako je iz evidencije rada razvidno da je tužiteljici rad na blagdan evidentiran i plaćen, a plaće i svi dodaci su isplaćeni sukladno odredbama Zakona o radu, kolektivnim ugovorom i zaključcima Povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora. Umješač smatra da treba uzeti u obzir da je tužiteljici plaćen fond sati i to puni fond sati u pojedinom mjesecu kada je tužiteljica imala manjak broja sati, a radi čega je umješač bio suglasan s prijedlogom tuženika da se strankama omogući mirenje kako bi se spor mogao razriješiti bez stvaranja dodatnih troškova.

7. Očitujući se na podnesak umješača tužiteljica je istakla da je istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan jer je tuženik Opća županijska bolnica Požega kao poslodavac pasivno legitimiran u ovom sporu budući je tužiteljica i prije pripajanja Opće županijske bolnice Pakrac u Opću županijsku bolnicu Požega bila zaposlenik Opće županijske bolnice Pakrac te je i nakon razdvajanja navedenih ustanova ostala njen zaposlenik. Upravo se to može utvrditi kao nesporna činjenica, a što pokazuju i obračunske isprave za isplatu plaće – naknade za sporno razdoblje te i umješačeva evidencija viška/manjka sati od svibnja 2015. pa nadalje (stranice 115 do 121 spisa).

8. Očitujući se na istaknuti prigovor zastare prava potraživanja tužiteljica je istakla da je potraživala isplatu novčanih iznosa za period od 1. travnja 2015. do 31. prosinca 2017. i s obzirom na odredbu članka 139. Zakona o radu, a koja odredba propisuje da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju u roku od 5 godina, ovaj drugi prigovor također je tužiteljica ocijenila neosnovanim. Što se tiče stupnjevite tužbe tužiteljica je istakla da je stupnjevita tužba novi institut građanskog prava i kao iznimka od pravila da tužbeni zahtjev mora biti određeno postavljen u tužbi, upravo u konstrukciji stupnjevite tužbe da je sadržano pravo i dužnost tužitelja na preciziranje neodređeno postavljenog zahtjeva. Tužiteljica je ocijenila da su neutemeljeni navodi tuženika i umješača da dostava dokumentacije predstavlja dodatno opterećenje za radnike u odjelu obračuna plaća, a smatra da umješač pogrešno ističe kako su na platnim listama vidljivi svi podaci na temelju kojih se može potraživati razlike plaće odnosno utvrditi visina i osnov potraživanja tužiteljice. Upravo tuženik raspolaže dokumentacijom koju tužiteljica ne može dobiti, a to su prvenstveno evidencijske liste rada koje poslodavac ne daje radniku i tek na poziv suda dostavlja svu zatraženu dokumentaciju sudu i punomoćniku. Tužiteljica zaključuje kako tuženik upravo u tužbi spomenute dodatke nije obračunala na svaki efektivno odrađeni sat, bilo u redovnom radu ili prekovremenom radu i da nezakonito tumačenje i evidentiranje blagdana ili neradnih dana kao redovnog rada i ubrajanja u redovnu mjesečnu satnicu (odnosno povećanje mjesečnog fonda radnih sati) u praksi dovodi do diskriminacije radnika koji u navedene dane rade u odnosu na one koji u te dane ne rade, jer radnici koji rade na blagdan moraju u tom mjesecu odraditi više sati da bi im se nakon toga priznao prekovremeni rad za razliku od radnika koji u te dane nisu radili, a primali su naknadu plaće i ti im se sati računaju u redovnu mjesečnu satnicu. Tužiteljica se pozvala na odredbe članka 51. stavak 9. i članak 10. KU/13 odnosno čl. 49 KU/18, a u kojim odredbama je utvrđeno da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđeno dnevnim rasporedom. Kako je tužiteljica u obvezi odrediti redovni mjesečni fond radnih sati u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna s time da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati, a Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH u članku 1. stavak 1. i 2. određuje da se u dane blagdana u RH ne radi i tim zakonom nije propisan da se rad na blagdan uračunava u redovan rad i u redovnu mjesečnu satnicu, ustrajući s tužbom i tužbenim zahtjevom tužiteljica je zahtijevala nastavak postupka kako je to ranije predložila.

9. Budući da između stranaka nije postignuti sporazum na pripremnom ročištu od 7. rujna 2023. zaključen je prethodni postupak i sud je odlučio na raspravi koja je utvrđena na dan 26. listopad 2023., saslušati svjedoke UG i KGH, a zavisno od izvedenih dokaza na raspravi od 7. rujna 2023., eventualno je trebalo izvesti i dokaz financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a imajući u vidu prijedlog tužiteljice i istaknute prigovore tuženika i umješača.

10. Kako je nedvojbeno utvrđeno da stranke nisu postigle sporazum Rješenjem ovog suda poslovni broj Pr-122/2020-16 od 25. siječnja 2024. sud je odredio izvesti dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđenja postojanja i visine dodataka za posebne uvjete rada, odnosno otežane uvjete rada i dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, kako u odnosu na redovan rad te i na prekovremeni rad tužiteljice KG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], za razdoblje od 1. travnja 2015. pa do 1. siječnja 2018. Vještakom je određena Dajana Hart, stalni sudski vještak iz Požege, Arslanovci 44, a vještak je imala obvezu pregledati dokumentaciju koja se nalazi u spisu, po potrebi od umješača zatraži i dodatnu dokumentaciju, a nakon toga da dostavi pisani nalaz i mišljenje, zajedno s računom, a u kojem nalazu i mišljenju je imala obvezu utvrditi jesu li dodaci spomenuti u stavku I izreke plaćeni tužiteljici za sve stvarno odrađene sate te ako nisu, izvršit će vještak obračun vrijednosti navedenih dodataka od vrijednosti osnovne plaće za svaki sat rada za koji nisu plaćeni navedeni dodaci, utvrditi postojanje i visinu dodataka za prekovremeni rad za utuženo razdoblje vodeći računa o stvarno odrađenim satima rada, odnosno obračunavajući iste dodatke na svaki stvarno odrađeni sat uz daljnje utvrđenje jesu li navedeni dodaci plaćeni za sve stvarno odrađene sate, a ako nisu tada će vještak izvršiti obračun vrijednosti navedenih dodataka od vrijednosti osnovne plaće za svaki sat rada za koji nisu plaćeni navedeni dodaci, utvrditi postojanje i visinu svih ostalih dodataka iz članka 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz članka 51. (dalje: KU/13), a to znači utvrditi postojanje i visinu dodataka za rad u smjeni, turnusu, noćni rad, rad subotom i nedjeljom, rad na blagdan i praznike, odnosno neradne dane za navedeno razdoblje, a pri tome vodeći računa o stvarno odrađenim satima rada, odnosno obračunavajući iste dodatke na svaki stvarno odrađeni sat bilo redovnog bilo prekovremenog rada i uz daljnje utvrđenje jesu li navedeni dodaci plaćeni za sve stvarno odrađene sate, a ako nisu tada će vještak izvršiti obračun vrijednosti navedenih dodataka od vrijednosti osnovne plaće za svaki sat rada za koji nisu plaćeni navedeni dodaci, utvrditi stvarni iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora za razdoblje od 1. travnja 2015. pa do 1. siječnja 2018., odnosno razlike za eventualno neisplaćeni iznos ove naknade, a nakon toga utvrditi i stvarni iznos plaće, odnosno naknade plaće za rad na blagdan od ponedjeljka do petka, utvrditi stvarni iznos naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, za utuženo razdoblje, odnosno razlike za eventualno neisplaćeni iznos ove naknade. Imenovani vještak je prilikom izrade pisanog nalaza i mišljenja trebala imati u vidu da je način obračuna plaće djelatnika u zdravstvu uređen Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13) i Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen 26. ožujka 2018. (Narodne novine 28/18) te da sukladno Zaključku Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnih ugovora, a koje ima pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, prema Zaključku broj 148 mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati, a da svi odrađeni sati iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad, a sukladno Zaključku Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnih ugovora broj 153, koji je donesen 21. prosinca 2015. da mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, a ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati kroz rad u turnusima, smjenski rad, na blagdan ili neradni dan, ti sati se uvećavaju u postotcima navedenim u članku 52. KU/13, odnosno članku 50. KU/18 i ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike) da tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi stavka 9. članka 51. KU/13, odnosno članka 49. KU/19.

11. Imenovani vještak Dajana Hart, stalni sudski vještak za financije i računovodstvo dostavila je po pozivu suda pisani nalaz i mišljenje, a u tom pisanom nalazu i mišljenju su dodaci sačinjeni u tablici broj 1 - izračun dodataka na sate prekovremenog rada prema podacima iz šihterice, tablice broj 2 - rekapitulacija izračuna, tablica broj 3 - usporedbe fonda radnih sati/fonda sati sa radnim satima evidentiranim u evidencijama rada tužiteljice.

12. Nakon što je pisani nalaz s mišljenjem dostavljen strankama putem opunomoćenika te umješaču u pisanom podnesku tuženika od 17. lpnja 2024. tuženik je predložio da sud pozove i neposredno sasluša na raspravi vještaka Dajanu Hart, jer tuženik u odnosu na iskazano mišljenje vještaka ima određenu rezervu, a koja se očituje u činjenici da vještak pogrešno svoj nalaz naziva mišljenjem. Tuženik primjećuje da vještak nije iznijela svoje mišljenje i zbog toga bi trebala obrazložiti svoje mišljenje o tome treba li uzeti u obzir ranije plaćeni rad tužiteljici odnosno slobodne dane prilikom izvršenog obračuna ili ne. Tuženik je zaključio da sve te okolnosti predstavljaju one bitne činjenice koje su vezane za rad tužiteljice kod tuženika, ali i primanja tijekom korištenja slobodnih dana, a sve povezano sa satima prekovremenog rada.

13. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u obračunsku ispravu za isplatu plaće – naknadu plaće (stranica 120 spisa), pregled viška/manjka sati ostvarenih u spornom razdoblju i evidenciju fonda sati u spornom razdoblju (stranice 116 do 118 spisa), na okolnosti vremena i mjesta rada saslušani su svjedoci UG i KGH na raspravi održanoj 26. listopada 2023., pročitan je Sporazum zaključen između OŽB Požega i OŽB Pakrac i bolnice hrvatskih veterana Klasa: 021- 02/17-03/4, Urbroj: 2177/1-05-05/1-17-5 od 12. rujna 2017., Odluka OŽB Požega (Upravno vijeće) od 2. veljače 2018., Odluka OŽB Pakrac i bolnice hrvatskih veterana (Upravno vijeće) od 7. veljače 2018., Zaključak župana Požeško-slavonske županije od 8. veljače 2018., a na glavnoj raspravi održanoj 27. rujna 2024. najprije je pročitan pisani nalaz s mišljenjem vještaka Dajane Hart, neposredno je saslušana vještak te je uz suglasnost stranaka pročitan iskaz tužiteljice koja je saslušana na raspravi od 26. listopada 2023.

14. Na temelju ovako izvedenih dokaza, a nakon savjesne analize svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata čitavog dokaznog postupka, u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je specificirani tužbeni zahtjev nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a kako to stoji u podnesku tužiteljice od 12. lipnja 2024. u cijelosti osnovan, osim u dijelu zahtjeva za isplatu z. z. kamate na pojedinačne novčane iznose, od zahtijevanih datuma pa do 15. dana u tekućem mjesecu za prethodni mjesec.

15. Prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan.

16. Prigovor zastare potraživanja nije osnovan.

17. Naime, nedvojbeno je između stranaka, a što su i potvrdile svjedoci UG i KGH na raspravi od 26. listopada 2023. da je tužiteljica i prije 2014. bila zaposlena kod umješača (svjedok UG ju je upoznala 1998.).

18. Ne samo da je tužiteljica potvrdila ove činjenice već su te činjenice potvrdile i svjedoci UG i KGH kada su u svom uvjerljivom iskazu na raspravi od 26. listopada 2023. istakle da tužiteljicu poznaju i da je ista zaposlena u bolnici u [adresa] kao primalja. Određeno su istakle da su one tj. zaposlenici bolnice u [adresa] u određenom mjesecu imali višak odrađenih sati, kao što su u određenom mjesecu imali manjak odrađenih sati i to u odnosu na ukupan fond mjesečnih sati. Slikovito su to pojasnile tako da su istakle da su oni nekako preklapali. Pojasnile su da ako je zaposlenik u jednom mjesecu imao višak odrađenih tj. prekovremeni sati tako je u sljedećem mjesecu zbog više odrađenih sati koristio slobodne dane. Istakle su da je po istom principu postupila i tužiteljica KG, a što znači da je koristila slobodne dane. Svjedok UG je istakla kako je bila glavna sestra rodilišta i to od 2010. do 2017., a u času svjedočenja je kod umješača zaposlena te je i pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo. Obrazlagala je kako je rad na odjelu rodilišta u OŽB Pakrac bio organiziran u turnusima, a to je značilo da ako je zaposlenik došao na radno mjesto u 7 sati ujutro i radio do 19 sati tog dana, a drugi dan je došao na posao u 19 sati i radio do slijedećeg dana u 7 sati ujutro, nakon toga, za tako odrađene smjene mogao je koristiti 2 dana, tj. 48 sati slobodno. Također je istakla kako se na raspored rada nitko od zaposlenika nije žalio, a nije mogla znati koliko je slobodnih dana koristila KG, uz napomenu da ona, za razliku od ostalih kolegica koje su podnijele identične tužbe radi ostvarenja svojih prava, nije identično postupila kako njene kolegice, tj. nije podnosila tužbu po ovom osnovu.

19. Svjedok UG je određeno istakla kako je bila zadužena za organizaciju rada na odjelu rodilišta, da je vodila računa i o željama njenih kolegica, da su na odjelu imali jednu bilježnicu koju su zvali "željoteka" i u tu su se bilježnicu upisivale kolegice kad ime je što trebalo za slijedeći mjesec, a ona je kao glavna sestra rodilišta na temelju tih želja i pravila raspored rada. Raspored rada je bio istaknut na određenom mjestu u rodilištu i svatko je od zaposlenika mogao neposredno opaziti kakav je raspored za svakog od njih. Na kraju tako objavljenog rasporeda da je bilo moguće utvrditi posebno koliko je zaposlenik imao viška, odnosno manjka odrađenih sati. Korištenje slobodnih dana je bilo točno evidentirano u rasporedu sati i svjedok je iskazala kako nikad u raspored nije upisala nešto što ne bi bilo istinito. Određeno je istakla da je točno upisivala i višak i manjak odrađenih sati i svi su zaposlenici znali da će višak odrađenih sati iskoristiti, a da manjak sati trebaju odraditi. Za odrađeni višak radnih sati zaposlenik je taj višak radnih sati mogao koristiti već slijedeći mjesec. U odnosu na tužiteljicu svjedok je iskazala da tužiteljica nikad nije podnosila pisani zahtjev da joj se odobre slobodni dani i ona kao glavna sestra rodilišta nije o tome donosila nikakvu odluku.

20. Svjedok KGH je istakla da je kod umješača zaposlena na radnom mjestu obračuna plaća i poznato joj je što tužiteljica, kao i ostali zaposlenici koji su tužili OŽB Požega stvarno zahtijevaju od tuženika OŽB Požega. Istakla je da je najprije stav pravnih stručnjaka bio da zdravstveni radnici koji nisu liječnici ne bi imali pravo na isplate za prekovremeni rad po navedenim osnovama, a nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stav da svi zdravstveni radnici imaju pravo na te dodatke na osnovnu plaću tada su uslijedile masovne tužbe. Određeno je istakla da medicinske sestre i tehničari nisu bili zakinuti za ono što su odradili, a jer im je prilikom obračuna plaće bilo obračunato i ono što se zove uvjeti rada i ono što je osnov za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Potvrdila je kako su medicinske sestre i tehničari radili u turnusima i onda su ostvarivali i višak i manjak radnih sati zbog tako organiziranog dana. Za višak sati svi bi dobivali slobodne dane, a manjak koji je bio u određenom mjesecu u smislu radnih sati, plaća bi im bila isplaćena kao da su radili, a slijedeći mjesec bi imali obvezu odraditi manjak sati koji im je bio isplaćen u prethodnom mjesecu. Istakla je da je tužiteljica za ožujak 2016. dobila isplatu za 7 prekovremenih sati i to po osnovi prekovremenog rada, a u travnju 2019. je tužiteljici isplaćen određen novčani iznos za višak sati iz 2018. Naglasila je da se na isplatnoj listi moglo utvrditi da radnik nije bio prisutan na poslu određenog dana, a koristio je tada slobodne dane. Spomenula je šifru 1931 za slobodne dane, a ako je bio u pitanju manjak sati tada je bila šifra 1137 (redovan rad – naknada). Obrazložila je da ta šifra znači da radnik nije odradio taj dan, ali će ga odraditi slijedeći mjesec. Naknadno je sustav omogućio još jednu šifru pa je istakla da je to bila šifra 1462 i ona je značila da je to bila nadopuna satnice do ukupnog fonda sati. Zaključno je istakla da je plaćeno sve kao i redovan rad, a da su plaćeni i svi dodaci kao na redovan rad.

21. Saslušana u svrhu dokazivanja na raspravi od 26. listopada 2023. tužiteljica je istakla da ostaje kod svih pravnih stavova koje je za nju iznijela njena odvjetnica, a naglasila kako joj je poslodavac nepravilno obračunavao radne sate i istovremeno ističući da su joj prekovremeni sati obračunati po sistemu 1:1, a ne onako kako stoji u kolektivnom ugovoru 1:1,5 te da potražuje razliku za sve prekovremene odrađene sate.

22. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka, a i iskaza tužiteljice sud je mogao utvrditi da je rad tužiteljice kao primalje u OŽB Pakrac i bolnici hrvatskih veterana bio organiziran u turnusima pa je, kako su to svjedoci i tužiteljica iskazivali, bilo opravdano za očekivati da će zbog takvog načina rada tužiteljica u određenom periodu imati i višak odrađenih sati, ali i manjak sati kroz određeni mjesec. Međutim, na temelju ovako utvrđenih činjenica sud nije bio u mogućnosti utvrditi je li tuženik kao poslodavac u navedenom razdoblju od svibnja 2015. pa do prosinca 2017. pravilno utvrdio prekovremene sate rada koji nisu plaćeni, tj. bez stručne pomoći vještaka nije bilo moguće utvrditi vrijednost prekovremenog rada koji nije plaćen, a isto tako nije bilo moguće utvrditi razliku u dodacima na plaću po osnovi dodatka za liječničku odgovornost, dodatka za posebne uvjete rada kao i razlike naknade za godišnji odmor i razlike naknade za bolovanje.

23. Kako je vještak Dajana Hart utvrdila, a i iz obračunskih lista se također može utvrditi da je upravo OŽB Požega evidentirana kao poslodavac tužiteljice prilikom isplate plaće u utuženom razdoblju, prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan.

24. Prigovor zastare potraživanja također nije osnovan jer prema odredbi članka 139. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR/14) nedvojbeno proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije propisano.

25. ZR/14 je lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO/05), a jer se Zakonom o obveznim odnosima uređuju osnove obveznih odnosa (opći dio) te ugovorni i izvanugovorni obvezni odnosi (posebni dio), a Zakonom o radu uređuju se radni odnosi u Republici Hrvatskoj i kako je ovaj spor proizašao iz radnog odnosa tada je ocjena ovog suda da potraživanje tužiteljice određenih novčanih iznosa po navedenim osnovama nije zastarjelo jer je tužbu tužiteljica podnijela 6. svibnja 2020., a njeno potraživanje se odnosi na isplatu povećane plaće zbog rada u otežanim uvjetima i dr. počev od 1. travnja 2015. pa nadalje.

26. Kako je razlika neisplaćene plaće zahtijevana za period od 1. travnja 2015. pa zaključno s mjesecom prosinac 2017. i prema članku 92. stavak 1. ZR/14 plaću poslodavac treba isplatiti nakon obavljenog rada, a prema stavku 3. istog članka plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do 15. dana u idućem mjesecu, tada eventualna razlika koju tuženik kako poslodavac tužiteljici eventualno nije isplatio za travanj 2015. dospijeva najkasnije na isplatu 15. dana u mjesecu svibnju, a što znači da je tužiteljica tužbu podnijela prije isteka roka od 5 godina i onda niti jedno potraživanje koje je naknadno specificirano nije zastarjelo. S tim u vezi treba istaći da nisu zastarjela ni druga potraživanja tužiteljice.

27. Tužbu tužiteljice sud nije bio u obvezi odbaciti, a kako to u svojim podnescima ističu tuženik i umješač jer je tijekom postupka utvrđeno da tužiteljica osim s obračunskim ispravama za isplatu plaće nije raspolagala s evidencijskim listama rada, a na temelju kojih samo stručna osoba može utvrditi je li u određenom razdoblju radniku na ime razlike manje isplaćene plaće za određene prekovremene sate doista manje isplaćeno novčanih sredstava ili je poslodavac u cijelosti postupio po odredbama zakona, a i drugih propisa posebno kolektivnih ugovora. Kako dokumentacijom o evidencijama liste rada nije raspolagala tužiteljica već je tim podacima raspolagao tuženik koji te podatke tijekom postupka nije predao tužiteljici tada je bilo za očekivati da će, a imajući u vidu da je predmet spora zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene plaće za odrađene prekovremene sate za razdoblje od travnja 2015. pa zaključno s prosinac 2017. i to na ime dodataka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata te naknade plaće za prekovremeni rad odrađen u dane blagdana i neradnih dana te naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i privremene nesposobnosti za rad, upravo je kroz postupak vještačenja po stručnoj osobi bilo moguće utvrditi je li osnovan zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćenih plaća za određene prekovremene sate i to po navedenim osnovama.

28. Upravo je na temelju iskaza svjedoka UG i AGH te i tužiteljice, a kojima sud poklanja vjeru jer su iskazivale objektivno i istinito, sud mogao utvrditi da je tužiteljica u navedenom razdoblju doista bila zaposlena kod tuženika, ali na radnom mjestu primalje u tada OŽB Požega s mjestom rada u bolnici u [adresa], da je rad bio organiziran da je radila u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo), a radi čega je ostvarila, kako je utvrđeno vještačenjem velik broj prekovremenih sati, a tuženik joj nije isplatio sve dodatke koje je trebao isplatiti temeljem ZR/14 kao i temeljem Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 33/96, 96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11), a i na temelju 2 različita tumačenja zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

29. Naime, odredbom članka 94. ZR/14 propisano je da se za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koje je zakonom određeno da se ne radi da radnik ima pravo na povećanu plaću.

30. U članku 51. KU/13 i članku 49. KU/18 propisano je da će se osnovna plaća radniku povećati za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjelom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđeno dnevnim rasporedom rada i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

31. Prema članku 57. KU/13 i članku 55. KU/18 proizlazi da radnik u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje otežani uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću koji u konkretnom slučaju iznosi 25% od osnovne plaće.

32. Prema članku 59.a KU/13 proizlazi da iznimno od članka 59. KU/13, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Takvu odredbu sadrži i članak 57. KU/18.

33. Naime, treba istaći da kada kolektivni ugovor daje radniku istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka tada radnik ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz članka 57. i članka 59.a KU/13, odnosno iz članka 55. i članka 57. KU/18 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad te isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu navedenih dodataka. Ovo stoga što ako radnik u redovnom radnom vremenu radi u otežanim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ukoliko u istim okolnostima obavlja prekovremeni rad, onda je pravo radnika da uz pravo na povećanje plaće za prekovremeni rad ima pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate prekovremenog rada. U tom pravcu treba istaći da je Vrhovni sud RH donio pravno shvaćanje nakon održane 8. sjednice građanskog odjela 9. prosinca 2019., a zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, a koji glasi "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

34. S obzirom da je sud u rješenju kojim je odredio izvođenje dokaza vještačenjem upravo imenovanog vještaka pozvao da pisani nalaz i mišljenje bude usklađen i sa Zaključcima zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora, a koje ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora, prema Zaključku broj 148 i Zaključku broj 153 tada treba istaći da Zaključak broj 148 glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih stvari tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen."

35. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU-a na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je zaključak broj 153 koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik odradi u tekućem mjesecu na bazi 40- satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđeno dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci 21, 48 i 148."

36. Dakle, Zaključkom broj 153 u bitnom se razlikuje propisano od onog što je propisano u Zaključku broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) i to tako što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, a Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe članka 51. stavak 10. KU-a nije stavljen izvan snage.

37. Treba istaći da zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenjem odredbe članka 51. stavak 10. KU/13 donesene po povjerenstvu pod brojem 148 primjenjuje od njegovog stupanja na snagu, a budući da je tumačenje iz Zaključka broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem iz Zaključka broj 153 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.

38. Sukladno svemu proizlazi da je osnovanost tužbenog zahtjeva i visinu potraživanja u konkretnom sporu trebalo utvrditi nakon provedenog vještačenja i to primjenom Zaključka 148 za razdoblje do 21. prosinca 2015., odnosno nakon toga primjenom Zaključka broj 153, a što je imenovani vještak Dajana Hart i u svom pisanom nalazu i mišljenju cijenila i isti, po ocjeni ovog suda dostavila sukladno pravilima financijsko-knjigovodstvene struke.

39. Dakle, imenovani vještak je u pisanom nalazu i mišljenju istakla da je cijenila svu dokumentaciju u spisu, kao i naknadno pribavljenu dokumentaciju od tuženika, a cijeneći tako pribavljenu pisanu dokumentaciju došla je do zaključaka i to: da se upravo pregledom rada tužiteljice odnosno šihterica može utvrditi da tužiteljica niti u jednom mjesecu u kojem postoji višak odrađenih sati rada nije zakinuta po osnovi dodataka za odrađene sate subotom, nedjeljom, noću, blagdanom za koje po kolektivnom ugovoru ima pravo na uvećanu plaću, a to stoga što je taj višak odrađenih sati rada ustvari oduzet od sati redovnog rada koji je najmanje plaćen, bez ikakvih dodataka, dok su dodaci za određene sate subotom, nedjeljom, noću ili blagdanom isplaćene što je utvrdila usporedbom šihterica i obračunskih lista plaće. Primjer izračuna razlike naknade za godišnji odmor vještak je dala za mjesec lipanj 2016. uzimajući u obzir novoobračunatu plaću prethodna 3 mjeseca, a u tablicama koje se nalaze u prilogu nalaza u posebne kolone je izdvojila razlike koje se odnose na dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i posebne uvjete rada, a posebno razlike naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.

40. U tablici broj 2 kolona 17 iskazane su utvrđene razlike naknade za godišnji odmor koje su nastale uslijed promjene bruto iznosa plaća prethodna 3 mjeseca, uz utvrđenje da tužiteljica u utuženom razdoblju nije bila na bolovanju i po toj osnovi nema razlike u isplati.

41. Dakle, na temelju tablice broj 2 stupac broj 4 može se utvrditi razlika bruto plaće u (prekovremeni rad, dodaci i naknade) i to u iznosu od 7.741,43 kn, a što prema konverzijskom tečaju 1 euro = 7,53450 kn, sukladno čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatske (Narodne novine 57/22) iznosi upravo 1.027,48 eura, a što znači da po osnovi razlike u dodacima na plaću tužiteljica ima pravo zahtijevati 182,38 eura, a po osnovi utvrđene vrijednosti prekovremenih sati koji joj nisu obračunati na platnim listama, ali koji ulaze u izračun navedenih dodataka i naknada, tužiteljici tuženik nije isplatio ukupno 845,10 eura, tj. vrijednost prekovremenog rada koji nije plaćen iznosi 845,10 eura što je prikazano u tablici broj 2 kolona 8 dok su razlike u dodacima na plaću i naknada za godišnji odmor prikazani u kolonama 11, 13 i 18.

42. Vezano za utvrđenje prekovremenih sati rada vještak je istakla da je do 21. prosinca 2015. bio na snazi navedeni Zaključak broj 148, a nakon toga je bio na snazi Zaključak broj 153, kako ga je sud ranije citirao. U tablici (stranica 179 spisa) vještak je dala usporedni prikaz odrađenih sati rada iz evidencije o radnom vremenu tužiteljice u odnosu na mjesečni fond radnih sati, odnosno fond sati, prema navedenim zaključcima te i razlike proizašle iz istih. Istakla je da se držala navedenih propisa prilikom izrade pisanog nalaza i mišljenja i to Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i Zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13) te i navedenih zaključaka. Promatrajući utuženo razdoblje, istakla je vještak u istom razdoblju prekovremeni sati rada nisu obračunati tužiteljici na platnoj listi, a nisu plaćeni niti su po istima obračunati dodaci na ime posebnih uvjeta rada i dodatak na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi niti je po njima mogla biti uvećana bruto plaća koja je služila za obračun naknade za korištenje godišnjeg odmora (prosjek plaće prethodna 3 mjeseca) i naknade za bolovanje. Naglasila je kako je cijenila članak 51. stavak 11. KU/13, a kojim je propisano da je poslodavac svakom radniku obvezan platiti prekovremeni rad te da ako radnik to želi, poslodavac će na njegov pisani zahtjev umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada iz stavka 1. podstavka 4. tog članka odobriti korištenje slobodnih dana prema satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (jedan sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta za utvrđivanje ukupnog broja sati i slobodnih dana), sukladno mogućnostima organizacije rada.

43. Pregledom dostavljene dokumentacije vještak je utvrdila da je u određenim mjesecima u kojima je tužiteljica imala manjak odrađenih sati rada u obračunskim listama plaće korištena šifra obračuna 1462 – nadopuna satnice, ili šifra 1931 ili 1137 po kojim šiframa se u dane kada tužiteljica nije radila upisivao određeni broj sati kako da je radila. Na taj način se popunjavao manjak odrađenih sati određenog mjeseca i isplata plaće tužiteljici je uvijek bila kao da je radila puni mjesečni fond sati, sa svim pripadajućim dodacima (nadopuna satnice je iskazana kao rad u prvoj smjeni).

44. Tek na kraju odnosnog mjeseca, nakon što su se unijeli svi odrađeni sati rada tužiteljice moglo se vidjeti je li taj mjesec odrađen manjak ili višak sati. Saldo odrađenog manjka ili viška pratio se na mjesečnoj bazi (ne po danima) te je kod tuženika postojao dokument naziva "evidencija viška/manjka sati" iz kojeg se moglo transparentno pratiti kretanje salda viška/manjka sati na kraju svakog mjeseca te je završni saldo na kraju prethodnog mjeseca bio početni saldo na početku slijedećeg mjeseca.

45. Vještak je pojasnila da, ukoliko je u određenom mjesecu tužiteljica imala odrađeni manjak sati, isplata plaće je bila kao da je radila puni mjesečni fond sati, a tuženik je na taj način u svojoj evidenciji umanjivao kumulirani višak sati iz prethodnog razdoblja.

46. Neposredno saslušana na raspravi održanoj 27. rujna 2024. vještak Dajana Hart je iskazala da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja te da na obračunskim ispravama za isplatu plaće – naknade plaće u navedenom razdoblju nije utvrdila da bi u istima tužiteljici bili obračunati prekovremeni sati rada, da je tužiteljica u mjesecima u kojima je imala manjak odrađenih sati rada primala plaću za puni mjesečni fond sati sa svim pripadajućim dodacima i da je takav rad evidentiran kao rad u prvoj smjeni. Također je iskazala kako je u travnju 2019. tužiteljici isplaćeno 12 sati prekovremenog rada, a koji iznos predstavlja kumulirani saldo viška sati rada iz prethodnih razdoblja. U dane kada tužiteljica nije radila i kada je koristila slobodne dane to vrijeme joj je evidentirano kao rad u prvoj smjeni i tijekom korištenja tih slobodnih dana isplaćeni su svi dodaci kao da je radila. Naglasila je kako je iz evidencije viška/manjka radnih sati mogla utvrditi da je vidljiv početni saldo viška, odnosno manjka sati odnosnog mjeseca, vidljiv je stvarni višak ili manjak sati istog mjeseca te završni saldo viška, odnosno manjka sati na kraju odnosnog mjeseca. Iz dostavljenih evidencija rada, tj. šihterica da je vidljivo u kojim danima je tužiteljica koristila slobodne dane, a korištenje slobodnih dana je i evidentirano u obračunskim listama plaće pod šiframa obračuna za nadopunu satnice (šifra broj 1462) zatim šifra 1931 i 1137. Ukoliko je u evidencijama kretanja viška/manjka sati rada tužiteljica eventualno došla na nulu to bi značilo da je iskoristila sav višak sati iz prethodnog razdoblja koristeći slobodne dane. Sve dostavljene evidencije od strane umješača jasne su i transparentne, a na temelju svih pisanih dokaza je utvrdila postojanje viška sati rada tužiteljice u utuženom razdoblju i to, naglasila je, proizlazi iz dostavljenih joj evidencija rada tužiteljice.

47. Upravo ovakva obrazloženja vještaka rezultat su stručnog utvrđenja bitnih činjenica, a što znači da je nalaz i mišljenje vještaka sud prihvatio u cijelosti jer je bilo moguće utvrditi vrijednost prekovremenog rada koji tužiteljici nije plaćen, a isto tako i razlike u dodacima na plaću te naknadu za godišnji odmor.

48. Vještak je također utvrdila da tužiteljica nije bila na bolovanju u navedenom razdoblju.

49. Na temelju razložnog, uvjerljivog, stručnog i razumljivog pisanog nalaza i mišljenja, a posebno iz rekapitulacije izračuna, kako stoji u tablici broj 2 bilo je moguće utvrditi da su određeni sati prekovremenog rada koji nisu plaćeni utvrđeni iznosom od 114 sati (stupac 5 tablica 2), da vrijednost prekovremenog rada koji nije plaćen iznosi ukupno 845,10 eura kako to stoji u stupcu broj 9 tablice broj 2, a da razlike u dodacima na plaću vještak utvrđuje iznosima od 13,94 eura za liječničku odgovornost, u iznosu od 68,12 eura za posebne uvjete rada, razliku naknade za godišnji odmor u iznosu od 100,32 eura sveukupno 1.027,48 eura.

50. Dakle, imajući u vidu da je prema članku 81. ZR/14 propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna 3 mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) i da se prema članku 36. stavak 1. KU/13, odnosno članku 34. stavak 1. KU/18 za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu vještak je utvrdila iznos koji po ovoj osnovi tužiteljica zahtijeva kao naknadu plaće za godišnji odmor i to tako kako je prikazano u primjeru izračuna naknade za godišnji odmor za ožujak 2016. jer je utvrđeno da je tužiteljica radila prekovremeno, noću, nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom i onda joj zahtijevano pravo pripada u visini njene prosječne mjesečne plaće isplaćene za prethodna 3 mjeseca ako je to za tužiteljicu povoljnije.

51. Kraj tako utvrđenih činjenica, a polazeći od odredbe članka 67. stavak 1., 2. i 3. Zakona o radu/14 proizlazi da ako narav posla to zahtijeva, puno ili nepuno radno vrijeme može se preraspodijeliti tako da tijekom razdoblja koje ne može biti duže od 12 neprekidnih mjeseci u jednom razdoblju traje duže, a u drugom razdoblju traje kraće od punog ili nepunog radnog vremena na način da prosječno radno vrijeme tijekom trajanja preraspodjele ne smije biti duže od punog ili nepunog radnog vremena te ako preraspodjela radnog vremena nije ugovorena i nije uređena Kolektivnim ugovorom, odnosno Sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, poslodavac je dužan utvrditi plan preraspodijeljenog radnog vremena s naznakom poslova i broja radnika uključenih u preraspodijeljeno radno vrijeme te takav plan preraspodjele prethodno dostaviti inspektoru rada. Preraspodijeljeno radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom.

52. Imajući u vidu da nema dokaza da je kod tuženika preraspodjela radnog vremena bila ugovorena ili na drukčiji način uređena, a nema dokaza da je tuženik kao poslodavac utvrdio plan preraspodijeljenog radnog vremena s naznakom poslova i brojem radnika uključenih u preraspodijeljeno radno vrijeme, kao što nema dokaza da je takav plan preraspodjele tuženik dostavio inspektoru rada, a kako je to propisano stavkom 1. i 2. članka 67. ZR/14 tada se u konkretnom slučaju ne može prihvatiti tvrdnja tuženika da je tužiteljica kroz isplatu iznosa u travnju 2019. obeštećena u cijelosti. Vještak je u tablici (stranice 179 do 180 spisa) utvrdila usporedni prikaz odrađenih sati rada iz evidencije o radnom vremenu tužiteljice u odnosu na mjesečni fond radnih sati, odnosno fond sati prema navedenim zaključcima te i razlike proizašle iz istih. Na temelju ove tablice proizlazi da je tužiteljica u navedenom razdoblju od travnja 2015. do prosinca 2017. imala manjak sati rada i to 72 sata, a u istom razdoblju imala je višak sati rada od 114 sati rada. U utuženom razdoblju, istakla je vještak, prekovremeni sati rada nisu obračunati na platnoj listi, nisu plaćeni, u istima nisu obračunati dodaci na ime posebnih uvjeta rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi niti je po njima mogla biti uvećana bruto plaća koja je služila za obračun naknade za korištenje godišnjeg odmora. Zaključno proizlazi da se iz priložene tablice vidi da je na kraju utuženog razdoblja ostao saldo od 42 sata prekovremenog rada koji nije bio iskorišten niti plaćen (tablica 3), a radi čega prigovor tuženika da je tužiteljici isplaćeno sve po osnovi razlike u dodacima na plaću i vrijednost prekovremenog rada nije osnovan.

53. Treba istaći da je odredbom članka 96. ZR/14 propisano da poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekog njezinog dijela, odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće, a što znači da i u slučaju da je tužiteljici tuženik isplatio sve novčane iznose po navedenim osnovama, ne bi u ovom postupku bilo moguće međusobna potraživanja prebiti.

54. Iako je u postupku utvrđeno da je tužiteljica u potpunosti obeštećena kroz nesporno utvrđene činjenice da je koristila slobodne dane, a i da joj je ukupno isplaćena plaća s dodacima u navedenom razdoblju kada nije radila iznosom od 1.457,69 eura, istina je, bilo bi pošteno, a sukladno načelu savjesnosti i poštenja (članak 4. ZOO/05) da je tužiteljica svoj tužbeni zahtjev uskladila s tim svim utvrđenjima vještaka i onda eventualno prihvatila da se međusobna potraživanja prebiju.

55. Međutim, kako je tužiteljica pravno ostala kod svega što je za nju istakao njen opunomoćenik, a koji je uredio tužbeni zahtjev sukladno podacima koje je na objektivan i stručan način u svom nalazu utvrdila vještak, polazeći od odredbe članka 92., 94. i 95. ZR/14 ovaj sud utvrđuje da je tuženik tužiteljici u navedenom periodu isplaćivao umanjenu plaću jer joj nije obračunao i isplatio utužene dodatke (uvećanja) na sve efektivno odrađene sate, a onda proizlazi da plaće nisu bile ispravno obračunavane, kao niti što nije bila pravilno obračunata naknada za godišnji odmor. 56. Zbog iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude, uz napomenu da je sud prihvatio na pojedinačne novčane iznose dosuditi tužiteljici z. z. kamatu počev od 16. dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec, na iznose koji su utvrđeni kao vrijednosti prekovremenog rada koji nisu plaćen tužiteljici, a moguće ih je utvrditi u tablici broj 2 rekapitulacije izračuna pojedinačno za svaki mjesec u navedenom razdoblju. Zatezna kamata temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2. ZOO/05.

57. O prigovoru zastare tuženika koji je istaknut u podnesku od 17. lipnja 2024., a sadržajno iznesen da u fazi glavne rasprave tužiteljica nije mogla preinačiti tužbu u smislu odredbe članka 190. i 191. ZPP-a, budući da tužbeni zahtjev za isplatu temelju na utvrđenjima iz vještačenja i da zbog toga dio zahtjeva od 182,38 eura koji se odnosi na navodno neplaćeni prekovremeni rad kao i iznosa preinačenog tužbenog zahtjeva, odnosno iznosa od 1.027,48 eura, ovaj sud nije posebno odlučivao jer se tuženik uređenom tužbenom zahtjevu nakon vještačenja ne može protiviti, tj. ne može se protiviti takvoj preinaci tužbe jer je tužiteljica zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe iz iste činjenične i pravne osnove zahtijevala novčani iznos od 1.027,48 eura, a što je sukladno zauzetom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. (Su-IV-123/2024-5). Dakle, Vrhovni sud RH je zauzeo pravno shvaćanje da kad je preinaka tužbe učinjena kroz povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a) tada se zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Dakle, prigovor zastare nije osnovan. 58. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a u vezi s odredbom članka 151. ZPP-a jer je tužiteljica u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom, a kako ju je zastupao opunomoćenik – odvjetnik tada je valjalo utvrditi da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka, a to znači da su parnični troškovi u ovom sporu oni troškovi na koje ima pravo od tužiteljice zahtijevati opunomoćenik po osnovi nagrade te i onaj trošak koji se odnosi na plaćenu nagradu radi izrade pisanog nalaza i mišljenja vještaku.

59. Pravilno utvrđujući procesne radnje koje su poduzimane od strane opunomoćenika tužiteljice treba istaći da opunomoćeniku tužiteljice temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa) pripada nagrada za sastav tužbe i pisanih podnesaka te i radi zastupanja na pripremnim ročištima, odnosno na ročištima za glavnu raspravu.

60. Na temelju Tbr. 7., a prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora odvjetniku pripada za sastav tužbe 100 bodova, a za zastupanje na pripremnom ročištu od 3. rujna 2020. koje je odgođeno (Covid) odvjetnička nagrada iznosi 25% od zahtijevanog iznosa iz Tbr. 7. Pripremno ročište od 30. rujna 2020. je odgođeno pa opunomoćeniku – odvjetniku pripada nagrada temeljem Tbr. 9. točka 2. Tarife u iznosu od 75,00 eura (37,50 bodova). Za pripremno ročište od 7. rujna 2023. opunomoćeniku pripada nagrada u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife) kao i za nazočnost ročištima za glavnu raspravu od 26. listopada 2023. i 27. rujna 2024.

61. Za sastav obrazloženog podneska od 31. kolovoza 2020., a u kojem opunomoćenik za tužiteljicu odgovara na navode iz odgovora na tužbu tuženika opunomoćeniku tužiteljice pripada nagrada u iznosu od 150,00 eura (75 bodova) kao što mu pripada nagrada za sastav obrazloženog podneska od 17. svibnja 2021. i obrazloženog podneska od 12. lipnja 2024., u iznosima od po 150,00 eura.

62. Zamjenik opunomoćenika tužiteljice je nazočio ročištu za objavu presude pa mu temeljem Tbr. 9. točka 3. Tarife pripada nagrada u iznosu od 75,00 eura, a što znači da je izdatak tužiteljice radi zastupanja po opunomoćeniku 1.546,88 eura. Ovo stoga što na osnovicu od 1.237,50 eura opunomoćenik – odvjetnik plaća PDV po stopi od 25%, a koji iznosi 309,38 eura (1.237,50 + 309,38 = 1.546,88 eura). Dakle, kako je vrijednost boda temeljem Tbr. 52. rečene Tarife 2,00 eura osnovano je potraživanje tužiteljice po osnovi izdatka za plaćanje nagrade opunomoćeniku – odvjetniku u iznosu od 1.546,88 eura i kako je tužiteljica platila i trošak vještačenja u iznosu od 270,00 eura, nakon što je ovaj iznos pribrojen trošku zastupanja, iznos troška parničnog postupka sud utvrđuje iznosom od ukupno 1.816,88 eura i tužiteljici dosuđuje na ovaj iznos i zateznu kamatu sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. ZOO/05 od dana donošenja presude jer je tužiteljica zahtijevala zateznu kamatu na trošak (članak 151. stavak 3. ZPP-a).

63. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka sud je odredio naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a o tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova sud je odlučio ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, a posebno činjenice da je tužiteljica u pisanim podnescima opravdano iznosila svoja očitovanja na prigovore i tuženika i umješača te na kraju i uredila tužbeni zahtjev u podnesku od 12. lipnja 2024.

64. Preostale zahtijevane novčane iznose sud nije dosudio tužiteljici jer isti nisu osnovani.

65. Kako je tužiteljica ukupno zahtijevala 2.738,75 eura po osnovi troška parničnog postupka, a opravdani trošak je iznosio manje, tj. 1.816,88 eura tada je s viškom zahtijevanog iznosa tužiteljicu valjalo odbiti.

66. Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 16. listopada 2024.

Sudac:

Ljubomir Mirković

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Podnosi se ovom sudu, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnica Margita Plažanin, Počiteljska 5, Zagreb

2. Odvjetnik Ivan Bošković, Požega

3. Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, Bolnička 74, Pakrac

4. Porezna uprava Požega, po pravomoćnosti