REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1618/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UNIQA osiguranje d.d., OIB: 75665455333, Zagreb, Planinska 13A, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri d.o.o., Zagreb, Đorđićeva 24, protiv 1. tuženika LOVAČKO DRUŠTVO „SVETI HUBERT“ KRIŽEVCI, OIB: 99806654656, Križevci, Trg Antuna Nemčića 8, kojeg zastupa punomoćnica Vesna Rajić, odvjetnica iz Odvjetničkog ureda ĐG i Vesna Rajić, Križevci, Svetokriška 19, i 2. tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, uz sudjelovanje umješača na strani 1. tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 182, i umješača na strani 2. tuženika PZC Varaždin d.d., OIB: 77718926011, Varaždin, Motičnjak 6, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije i prijedlogu drugotuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1770/2023-2 od 10. listopada 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1204/2020 od 22. veljače 2023., u sjednici održanoj 16. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužitelju revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1770/2023-2 od 10. listopada 2023. pod toč. II. izreke u odnosu na pravno pitanje:
"Određuje li sud vrijednost boda i visinu nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku prema Odvjetničkoj tarifi koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedinačne radnje ili prema Odvjetničkoj tarifi koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka?".
II. Odluka o troškovima tužiteljeva prijedloga za dopuštenje revizije ostavlja se za konačnu odluku.
III. Drugotuženikov prijedlog za dopuštenje revizije odbija se.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1770/2023-2 od 10. listopada 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1204/2020 od 22. veljače 2023., navodeći u prijedlogu pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
"(1) Odgovaraju li lovoovlaštenik (po načelu objektivne odgovornosti) i upravitelj ceste (po načelu krivnje) solidarno za štetu nastalu naletom vozila na divljač na cesti?
(2) Dovodi li činjenica naleta vozila na divljač na području žičanom ogradom ograđene javne ceste sama po sebi do oslobođenja odgovornosti lovoovlaštenika za nastalu štetu ili lovoovlaštenik za nastalu štetu i dalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti, odnosno kao imatelj opasne stvari?
(3) Oslobađa li lovoovlaštenika od odgovornosti za štetu činjenica da je do štetnog događaja došlo na području žičanom ogradom ograđene javne ceste ili je potrebno u svakom pojedinačnom slučaju utvrditi postojanje jednog od zakonom propisanih ekskulpacijskih razloga koji bi bio u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja?
(4) Određuje li sud vrijednost boda i visinu nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku prema odvjetničkoj tarifi koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedinačne radnje ili prema odvjetničkoj tarifi koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka?".
2. Nadalje, tužitelj još u prijedlogu navodi da mu je pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
3. Protiv drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije podnio je i drugotuženik te u istom navodi sedam pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
"1. Smatra li se žičanom ogradom ograđena državna brza cesta, neovisno o tome prolazi li kroz područje lovišta ili samo pored njega, područjem koje se ne može tretirati kao lovište u smislu odredbe čl. 9. do 11. Zakona o lovstvu 140/05 (NN 14/14, 21/16, 41/16, 67/16 i 62/17), već iz lovišta izdvojenim područjem, na kojem prestaje odgovornost za štetu od divljači, ovlaštenika upravljanja divljači.
2. Da li je trgovačko društvo Hrvatske ceste d.o.o., ovdje II - tuženik, odgovorno za štetne događaje uslijed naleta na divljač na brzoj cesti, iako u parničnom postupku nije utvrđen određeni propust II – tuženika u izgradnji ili održavanju ceste i pripadajuće joj opreme?
3. Da li je, za utvrđenje odgovornosti za štetu, potrebno određeno utvrditi propust, odnosno štetnu radnju štetnika, koja je prouzročila štetu, ili je o relevantnim činjenicama moguće donijeti zaključak bez određenih dokaza, odnosno na temelju logičke pretpostavke?
4. Odgovara li trgovačko društvo Hrvatske ceste d.o.o., ovdje II – tuženik, za štetne događaje uslijed naleta na divljač, na brzoj cesti ograđenoj zaštitnom žičanom ogradom, bez obzira na činjenicu da takva cesta na križanjima sa državnim, županijskim ili lokalnim cestama nema kao obvezu propisan zaštićeni ulaz?
5. Ukoliko je zaštitna žičana ograda, postavljena uz brzu cestu u okviru propisanih tehničkih specifikacija, koja ujedno posjeduje uporabnu dozvolu, a životinja se usprkos tome nađe na cesti, postoji li protupravnost u postupanju upravitelja ceste, u ovom slučaju I –tuženika?
6. Na koji način II – tuženik kao upravitelj ceste može zaštiti brzu cestu od divljači, osim postupajući u skladu sa propisima o gradnji i održavanju ceste, odnosno da li je II – tuženik objektivno odgovoran za štete od divljači na brzoj cesti ograđenoj zaštitnom žičanom ogradom bez obzira na krivnju, dakle, na temelju predmnijevane uzročnosti?
7. Ukoliko nema propusta u gradnji ili održavanju brze ceste i pripadajuće joj opreme, usprkos čemu se dogodi štetni događaj naletom vozila na divljač na cesti, odgovara li II – tuženik za štetu na temelju općih odredbi Zakona o cestama, Zakona o sigurnosti prometa na cestama i pripadajućih pravilnika, o obvezi osiguranja sigurnog prometa na cestama?".
4. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da je pravno pitanje pobliže navedeno u izreci ovog rješenja u toč. I. važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer glede tog pitanja drugostupanjska presuda pod toč. II. izreke odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odluci ovoga suda broj Rev 562/2024-2 od 7. svibnja 2024.
6. Stoga je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP riješeno kao u toč. I. izreke, dok se u pogledu ostalih pravnih pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava iz tužiteljeva prijedloga za dopuštenje revizije uzima da je prijedlog u odnosu na njih povučen (čl. 389.b st. 3. ZPP).
7. O troškovima tužiteljeva prijedloga za dopuštenje revizije odlučiti će se u konačnoj odluci – čl. 166. ZPP (st. II. izreke).
8. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, ovaj sud je ocijenio da se pitanja iz tuženikova prijedloga za dopuštenje revizije ne mogu smatrati pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, ocjena je ovoga suda da je riječ o uopćenim pitanjima, k tomu većim dijelom činjenične naravi. Međutim, sve i kada bi predmetna pitanja imala značaj pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, zbog uopćenosti tih pitanja nije moguće dati jednoznačan odgovor primjenljiv i u drugim slučajevima.
9. S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije i riješiti kao u toč. III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 16. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
