Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-721/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, kao predsjednice vijeća te Zdravka Pintarića i Mirne Mavriček, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. B., zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: K-167/2024-28 od 12. rujna 2024., u sjednici održanoj 16. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Koprivnici je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 125. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08 – sud prvog stupnja propustio je navesti brojeve "Narodnih novina" 80/22. i 36/24.) ukinuo istražni zatvor protiv optuženog S. B., te je temeljem čl. 98. st. 2. ZKP/08 protiv optuženog S. B. odredio mjere opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4. i 5., u odnosu na žrtvu J. B., te iz toč. 10. ZKP/08, zbog postojanja istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 (sud prvog stupnja propustio je navesti brojeve "Narodnih novina" 114/23. i 36/24.), s time da je optuženik upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza iste zamijeniti istražnim zatvorom.

2. Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje preinači na način da se umjesto određenih mjera opreza odredi istražni zatvor, odnosno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Optuženik je putem braniteljice odvjetnice S. D.-P. podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem je predložio da se žalba odbije kao neosnovana, s time da je uz odgovor na žalbu dostavio dokumentaciju u svezi najma stana, prijave boravišta i liječenja od ovisnosti od alkohola.

4. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-832/2024-3 od 15. listopada 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Državni odvjetnik pobija rješenje s navođenjem da okolnosti na koje se sud prvog stupnja poziva u pobijanom rješenju (dosadašnji boravak optuženika u istražnom zatvoru, činjenica da je u radnom odnosu i da bi za godinu dana trebao ići u mirovinu) nisu okolnosti koje bi opravdavale pobijanu odluku, tim više što je optuženik nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, s time da optuženik i nadalje nije konkretizirao gdje i kako bi za sebe pronašao alternativni smještaj u slučaju udaljenja iz doma.

7. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da se svrha zbog koje je protiv optuženika određen i produljivan istražni zatvor može ostvariti blažim mjerama tj. mjerama opreza, zbog čega je pobijanim rješenjem pravilno i osnovano istražni zatvor ukinuo i protiv optuženika odredio mjere opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4., 5. i 10. ZKP/08.

8. Naime, prije svega valja navesti da je dana 12. rujna 2024. prvostupanjski sud donio i objavio nepravomoćnu presudu kojom je optuženik proglašen krivim za kaznena djela iz čl. 139. st. 3. i čl. 179.a KZ/11, počinjenih na štetu bivše supruge J. B., te osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, čime je ispunjen osnovni uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora pa time i mjera opreza. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da i nadalje egzistira iteracijska opasnost tj. istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 zbog koje je protiv optuženika određen i produljivan istražni zatvor i zbog kojeg su pobijanim rješenjem određene mjere opreza. Navedena utvrđenja se žalbom ne pobijaju.

9. Što se tiče ukidanja istražnog zatvora i određivanja mjera opreza pobijanim rješenjem, suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, pravilna je ocjena suda prvog stupnja da više nema potrebe za produljenjem istražnog zatvora, jer se ista svrha može postići blažim mjerama tj. mjerama opreza. Naime, kao što je i navedeno u rješenjima o određivanju i produljenju istražnog zatvora, postojala je potreba za primjenom mjere istražnog zatvora radi preveniranja iteracijske opasnosti zbog činjenice što su optuženi i žrtva živjeli na istom dvorištu te su se nužno svakodnevno susretali, zbog čega predvidivo nije bilo realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići mjerama opreza, tim više što optuženik ničim nije konkretizirao mogućnost da živi na drugoj adresi na kojoj ne bi dolazio u kontakt sa žrtvom. Međutim, optuženik je svoju namjeru da se odseli sa adrese na kojoj je zajedno živio sa žrtvom potkrijepio dokumentacijom koju je priložio uz odgovor na žalbu, iz koje proizlazi da je sklopio ugovor o najmu stana koji se nalazi u K., na kojoj adresi je prijavio boravište, počev od 17.09.2024. s time da je naručen radi liječenja od ovisnosti od alkohola prema priloženoj potvrdi o narudžbi pacijenta. S obzirom da optuženik ranije nije kazneno osuđivan, a do inkriminiranog ponašanja, koje se sastoji u psihičkom nasilju, za koje je nepravomoćno proglašen krivim, je dolazilo u situaciji zajedničkog življenja sa žrtvom na istoj adresi i u situaciji prekomjerne konzumacije alkohola, pravilan je zaključak i ocjena suda prvog stupnja da više nema potrebe za primjenom mjere istražnog zatvora, jer se ista svrha može postići blažim mjerama tj. mjerama opreza zabrane približavanja žrtvi i zabrane uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvom te udaljenjem iz doma, koji se nalazi na istoj adresi kao i dom žrtve, tim više što optuženik ima osiguran smještaj u drugom mjestu tj. gradu K. i naručen je radi liječenja od ovisnosti od alkohola. Zbog navedenih razloga nije osnovana žalba državnog odvjetnika.

10. Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 je utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Varaždinu 16. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko, v.r.