REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2532/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik SZ i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan i partneri u Zadru, protiv tuženice OTP banke d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, koju zastupa punomoćnik OZ i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Anić & Anić u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlozima tužiteljice i tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2382/2019-2 od 11. studenog 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1190/2018-26 od 19. lipnja 2019., u sjednici održanoj 16. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbacuje se prijedlog tužiteljice kao nedopušten.
II. Dopušta se revizija tuženici protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2382/2019-2 od 11. studenog 2019., zbog pravnih pitanja:
1. "Treba li sud nakon zaključenja prethodnog postupka odbiti kao nedopuštenu preinaku tužbe kojoj se tuženik izričito protivi i odbaciti tužbu, ako se ne radi o tužbi iz čl. 186.b st. 3. ZPP jer tužba kumulativno ne sadrži manifestacijski zahtjev za predaju podataka koje tuženik odbija dati tužitelju i kondemnatorni zahtjev za isplatu neodređenog iznosa novca?"
2. "Je li podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji su sklopili ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, a koja tužba je podnesena 4. travnja 2012. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i u kojem postupku je donesena pravomoćna presuda 13. lipnja 2014., došlo do prekida zastare i u odnosu na individualne zahtjeve potrošača koji nisu sklopili ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u CHF već u drugoj valuti?".
Obrazloženje
1. Tužiteljica i tuženica su podnijele prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2382/2019-2 od 11. studenog 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1190/2018-26 od 19. lipnja 2019.
2. Odgovori na prijedloge za dopuštenje revizije nisu podneseni.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanje koje je tužiteljica naznačila u prijedlogu za dopuštenje revizije ne udovoljava pretpostavkama dopuštenosti iz čl. 385.a ZPP, jer se ne radi o pitanju koje bi bilo važno za odluku u sporu, niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Naime, pitanjem koje je tužiteljica naznačila u prijedlogu za dopuštenje revizije, on problematizira primjenu odredbe čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO). Međutim, pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, već je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim u odlukama broj Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019., Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019. i Rev-308/22 od 19. travnja 2022. (tako ovaj sud u odluci Revd-2363/2024-2 od 2. srpnja 2024.). Stoga postavljeno pitanje u prijedlogu tužiteljice nije važno u smislu odredbe čl. 385.a ZPP pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
4. U odnosu na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije, revizijski sud je primjenom odredbe čl. 385.a ZPP i čl. 387. ZPP ocijenio da su pravna pitanja navedena u izreci ovog rješenja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4.1. Glede prvog pravnog pitanja za koje je tuženici dopušteno podnošenje revizije, pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je u suprotnosti sa shvaćanjem revizijskog suda iznesenom u odlukama broj Revr 12/15 od 12. siječnja 2016. i Revr 108/08 od 4. rujna 2008. na koje se je pozvala predlagateljica, kao i odlukama ovog suda broj Rev 677/2021 od 2. veljače 2022. i Rev 852/2022-2 od 5. travnja 2023.
4.2. U odnosu na drugo pitanje za koje je tuženici dopušteno podnošenje revizije, postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (odluka Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2260/2018 od 12. lipnja 2019. na koju se je predlagateljica pozvala), ali je ujedno revizijski sud o tom pitanju izrazio pravno shvaćanje (kojemu je suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda) u odluci broj Rev-4441/2019 od 23. siječnja 2024.
4.3. Pitanja tuženice koja se odnose na osnovanost pozivanja tužiteljice na pravna utvrđenja iz presude u parnici radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača koji su sklopili ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u CHF jer je ovdje riječ o ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR, u konkretnom slučaju nisu važna jer nižestupanjske presude nisu vezane uz navedenu presudu (iako je spominju), već je prvostupanjski sud utvrđivao činjenice relevantne za konkretan postupak sukladno mjerodavnim zakonskim odredbama, što je drugostupanjski sud potvrdio svojom odlukom. Pitanje tuženice vezano uz odluku o trošku postupka nije važno u smislu odredbe čl. 385.a ZPP jer pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda (Rev 451/2022 od 3. listopada 2023.).
5. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP riješeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 16. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
