REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-371/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RV iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Pažitka, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-633/2021-4 od 19. rujna 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Pr 29/2019-16 od 2. travnja 2021., u sjednici održanoj 16. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Preinačuje se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R- 633/2021-4 od 19. rujna 2022. u točkama I. i III. izreke i presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Pr-29/2019-16 od 2. travnja 2021. i sudi:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 34.630,00 kuna / 4.596,19 eura (slovima: tridesetčetiritisućešesto trideset kuna / četiri tisuće petsto devedeset šest eura i devetnaest centi) sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

II. Nalaže se tužitelju u roku osam dana tuženici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 862,72 eura (6.500,16kn) (slovima: osamstošezdesetdva eura i sedamdesetdva centa/šesttisućapetstotina kuna i šesnaeset lipa).

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 34.630,00 kuna / 4.596,19 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose te je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn/ 829,52 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice te je potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na glavnicu, pripadajuće zatezne kamate i trošak parničnog postupka (toč. I. izreke), dok je preinačena u dijelu u kojem su tužitelju dosuđene zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanom u dosuđenom bruto iznosu, pa je tužitelj odbijen s tim dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim (toč. II. izreke). Točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka, dok je točkom IV. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova odgovora na žalbu.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj 4857/2022-2 od 21. prosinca 2022. tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-633/2021-4 od 19. rujna 2022. zbog sljedećih pravnih pitanja:

„1. Da li se svakodnevno i redovno obavljanje poslova granične kontrole na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbama o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, a koje poslove obavljaju policijski službenici Republike Hrvatske u „zonama“ koje su, iako geografski smještene na području strane države, područja na kojima policijski službenici Republike Hrvatske imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa, a što im je i u opisu posla, smatra radom izvan stalnog mjesta rada za koji rad se ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu u smislu članka 56

KU/13 odnosno članka 50 KU/17?

2. Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 7/55 od 22. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. godine, a tumačenje se odnosi na specifične okolnosti vezane za granični prijelaz Dobova u Republici Sloveniji (policijski službenici koji su izvanredno upućeni na rad u Dobovu, koji granični prijelaz nije ustrojen prema Uredbi o graničnim prijelazima, te se radi o željezničkom graničnom prijelazu i policijski službenici svoj posao obavljaju u vlaku tijekom vožnje vlaka, i ulaze do 3 km u područje druge države), primjenjivati i prilikom donošenja odluke o ostvarivanju prava na terenski dodatak policijskih službenika koji rade na cestovnim graničnim prijelazima ustrojenim prema Uredbi o graničnim prijelazima?

3. Da li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 1/50 od 04. veljače 2019. primjenjuje na razdoblje koje prethodi njegovom donošenju, obzirom da je dato za Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (Narodne novine br. 112/17, 12/2018, 02/19 i 119/19) koji se primjenjuje i na dio utuženog razdoblja u ovom predmetu?

4. Da li je obavljanje poslova na zajedničkim graničnim prijelazima koji su oformljeni na području Republike Slovenije temeljem Sporazuma između Vlade RH i Vlade Slovenije, a koji Sporazum je potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu (Narodne novine Međunarodni dio br. 2/2004) ima pravnih osnova smatrati radom na državnom teritoriju druge države ili je rad na takvim zajedničkim lokacijama - graničnim prijelazima ima smatrati radom na području Republike Hrvatske?

5. Da li način korištenja dnevnog odmora u zakonom propisanom trajanju obzirom na specifičnosti radnih zadataka i uvjete rada policijskih službenika za graničnu kontrolu ima utjecaj na ocjenu ostvarivanja prava na isplatu na ime terenskog dodatka?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica je izjavila reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22. i 155/23, dalje: ZPP) zbog gore navedenih pravnih pitanja. Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio odbiti reviziju kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodatka za rad na terenu u razdoblju od travnja 2015. do travnja 2018. u ukupnom iznosu od 34.630,00 kn/ 4.596,19 eura.

8. Nižestupanjski su sudovi utvrdili:

- da je tužitelj državni službenik zaposlen kod tuženika,

- da je kao policijski službenik u utuženom razdoblju na temelju Rješenja od 28. srpnja 2012. raspoređen u Policijsku upravu Krapinsko-zagorsku, Postaju granične policije Macelj, na radno mjesto voditelja smjene graničnog prijelaza,

- da je tužitelj u tom razdoblju posebnim dnevnim odnosno mjesečnim rasporedom upućivan na rad na Međunarodni granični prijelaz Lupinjak-Dobovec, Hum na Sutli- Rogatec, Mali Tabor-Rajnkovac,

- da je tužitelj u utuženom razdoblju poslove obavljao izvan mjesta svog stalnog boravka rada.

9. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev primjenom odredbi čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine br. 104/13, dalje: KU/13) i čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine br. 112/17 i 12/18, dalje: KU/17), prema kojima službenik, odnosno namještenik, za vrijeme rada izvan stalnog radnog mjesta u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio. Pritom su izrazili pravno shvaćanje da stalno mjesto rada podrazumijeva mjesto, odnosno područje u kojem službenik/namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojbene jedinice u kojoj je raspoređen, utvrđen u aktima o unutarnjem ustrojstvu i primijenili tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenja primjene kolektivnog ugovora broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i 22/56 od 11. studenog 2016. Drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio tužitelja u dijelu zahtjeva koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanom u dosuđenom bruto iznosu s obzirom na to da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela.

10. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

11.1. Osnovano tuženica kroz dopuštena pitanja osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva. Naime, pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice treba imati na umu da je odredbom čl. 25. st. 3. Zakona o nadzoru državne granice (Narodne novine br. 83/13, 27/16, 114/22 i 151/22, dalje u tekstu: ZNDG) propisano, da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok, u skladu s odredbom čl. 37. st. 2. istog Zakona, policijski službenici Republike Hrvatske smiju, sukladno međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.

11.2. Između Republike Hrvatske i Republike Slovenije, u vezi s obavljanjem granične kontrole, međunarodni ugovor predstavlja Sporazum o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisan u Kopru 14. travnja 2003. i potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 2/2004, dalje: Sporazum).

11.3. Čl. 2. st. 1. navedenog Sporazuma određeno je da će ugovorne stranke unutar njegova okvira pojednostavniti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, dok je u stavku 2. istog članka propisano da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U stavku 3. članka 2. Sporazuma određeno je da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno ovom Sporazumu.

11.4. U navedenom Sporazumu su i definirana značenja pojedinih pojmova, pa tako prema čl. 1. točki 2. izraz ''domaća država'' označava ugovornu stranku na čijem državnom području nadležna tijela susjedne države obavljaju graničnu kontrolu, izraz ''susjedna država'' označava ugovornu stranku čija nadležna tijela obavljaju graničnu kontrolu na državnom području domaće države (točka 3. čl. 1. Sporazuma), dok izraz ''zona'' označava područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu (točka 6. čl. 1. Sporazuma). Izraz ''službena osoba'' označava službenika tijela državne uprave nadležnih za obavljanje granične kontrole i službenika ovlaštenog za službeni nadzor (točka 7. čl. 1. Sporazuma).

11.5. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Sporazuma, zona u cestovnom prometu može obuhvaćati: a) službene prostorije određene za obavljanje granične kontrole susjedne države, b) cestovne dionice, c) druge objekte i d) cestu između državne granice i službenog mjesta za obavljanje granične kontrole. U skladu s odredbom čl. 4. stavka 1. Sporazuma, u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne države vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, dok prema st. 2. istog članka službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.

12.1. Na temelju čl. 2. st. 4. gore navedenog Sporazuma te čl. 17. Uredbe (EZ) broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kao i poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, vlade dviju država su 12. lipnja 2013. postigle i Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, kao i Dogovor o dopuni navedenog dogovora te su, među ostalim mjestima, utvrdile da su takva mjesta i GP Mali Tabor - Ranjkovec, GP Lupinjak – Dobovec te GP Hum na Sutli – Rogatec, za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području (čl. 1. st. 1. točke 8., 31. i 37. Dogovora).

12.2. Prema odredbi čl. 191. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja (Narodne novine br. 117/11, 50/14 i 32/15) Postaja granične policije Macelj je specijalizirana – granična policijska postaja III. kategorije sa sjedištem u Krapini nadležna za kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima. ''Stalno mjesto rada'' prema odredbi čl. 50. st. 2. KU podrazumijeva ''mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavljaju poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđene u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela''.

12.3. Iz gore navedenog proizlazi da policijska postaja nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice u osnovi predstavlja geografsko područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta. U konkretnom je slučaju to geografsko područje određeno spomenutim međudržavnim dogovorom kao mjesto rada policijskog službenika za zaštitu granice u predmetnoj policijskoj postaji koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza za cestovni promet Mali Tabor – Ranjkovec, Lupinjak – Dobovec i Hum na Sutli – Rogatec.

13. Tužitelj je u tužbi naveo da mu sporni terenski dodatak pripada zbog činjenice što njegovo mjesto rada obuhvaća i područje Republike Slovenije koje se nalazi izvan mjesta sjedišta Policijske postaje Macelj, smatrajući da ta činjenica znači da je on upućen na rad izvan njegovog stalnog mjesta rada. Pritom se tužitelj pozvao na odredbe članka 56 KU/13, odnosno članka 50. KU/17., kojima je propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio.

14. Slijedom navedenog, revizijski sud ocjenjuje pogrešnim zaključak nižestupanjskih sudova da je tužitelj u obavljanju službe na radnom mjestu policijskog službenika za zaštitu granice u Policijskoj postaji Macelj, koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni navedenih graničnih prijelaza, radio izvan stalnog radnog mjesta. To stoga što njegovo stalno radno mjesto uključuje i područje Republike Slovenije u kojem je on ovlašten obavljati svoje redovne poslove vezane uz graničnu kontrolu i što se njegove službene radnje obavljene u zoni Republike Slovenije, kao susjedne države, smatraju kao da su obavljene u Republici Hrvatskoj, a u skladu s naprijed navedenim sadržajem međudržavnog Sporazuma. U tom je smislu ta zona kao područje Republike Slovenije u kojem tužitelj ima pravo obavljati graničnu kontrolu, odnosno redovne poslove svog radnog mjesta, u skladu s međudržavnim Sporazumom, sastavni dio njegovog radnog mjesta zbog čega njegov rad u toj zoni nema obilježje rada izvan stalnog mjesta rada.

15. Kada pravila o međunarodnoj suradnji u vezi s obavljanjem granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, kao što su ZNDG i spomenuti međudržavni Sporazum, propisuju da je mjesto rada policijskog službenika za nadzor granice i područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu, a da se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz, tada se ne radi o upućivanju radnika na rad u inozemstvo, već se radi o tome da redovno i stalno mjesto rada tih policijskih službenika obuhvaća i geografski prostor domaće države i geografski prostor susjedne strane države. Tako tužitelj zbog činjenice da stalno mjesto njegova rada obuhvaća i područje druge države nije upućen na rad u inozemstvo u skladu s propisima koji reguliraju upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo, već je raspoređen na radno mjesto koje, u skladu s posebnim propisima, uključuje i rad na području druge, susjedne države.

16.1. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev i na temelju ocjene da se konkretnom slučaju treba primijeniti Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 u vezi s primjenom članka 55. i 56. KU/16., prema kojem službenik koji je na temelju posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u tom slučaju u Dobovi na državnom teritoriju Republike Slovenije, ima pravo na terenski dodatak ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju.

16.2. Tumačenje Zajedničke komisije br. 1/50., koje je doneseno 4. veljače 2019., odnosno nakon razdoblja obuhvaćenog tužbom ne može se po shvaćanju ovoga suda primijeniti u ovoj pravnoj stvari s obzirom na to da se ne odnosi na predmetnu tražbinu tužitelja.

16.3. Osnovana je tvrdnja tuženice da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su o osnovanosti zahtjeva odlučili i na temelju navedenog Tumačenja broj 7/55. Naime, navedeno je Tumačenje dano u drugačijim činjeničnim okolnostima, i to u okolnostima upućivanja djelatnika PU Zagrebačke i posebnog rasporeda rada policijskog službenika na područje Graničnog prijelaza Dobova uz službeno ovlaštenje za rad na GP Dobova izdano na temelju članka 9. Sporazuma pri čemu u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza Dobova na području Republike Slovenije i granični prijelaz Dobova ne ulazi u područje nadležnosti MUP RH u skladu s Uredbom o unutarnjem ustrojstvu MUP.

17. U okolnostima konkretnog slučaja, tužitelj je redovno i stalno, a ne po posebnom rasporedu, bio raspoređen na radno mjesto policijskog službenika za zaštitu granice u Policijskoj upravi krapinsko-zagorskoj, Postaja granične policije Macelj, a ta policijska postaja, u skladu s posebnim propisima, obuhvaća područje graničnog prijelaza Mali Tabor, Lupinjak, Hum na Sutli u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza Ranjkovec, Dobovec i Rogatec u Republici Sloveniji za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području. Taj se rad obavlja u skladu s odredbom čl. 4. Sporazuma, a ne na temelju odredbe čl. 9. Sporazuma, kao u slučaju na koji se odnosi spomenuto Tumačenje. Osim toga, sadržaj pitanja koje je postavljeno Zajedničkoj komisiji upućuje da u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza Dobova na teritoriju Republike Slovenije, što je u skladu s odredbama članaka 25. i 27. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja (Narodne novine br. 117/11, 50/14, 32/15). U takvim se okolnostima Tumačenje broj 7/55 ne može primijeniti u konkretnom slučaju (u tom smislu i ovaj sud u odlukama Rev 47/2023-3 od 22. veljače 2023., Rev 500/2023-2 od 12. srpnja 2023.).

18. Slijedom navedenog, odgovori na postavljena pitanja glase:

1. Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka. (tako i u Rev 1183/2022. od 17. siječnja 2023. Rev 142/2023 od 7. ožujka 2023.).

2. Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koje se odnosi na primjenu članaka 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na području GP Dobova, uz službeno ovlaštenje za rad na GP Dobova, a izdano na temelju članka 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, ne može se primjenjivati na odluke u kojima se odlučuje o pravima na terenski dodatak policijskih službenika za zaštitu granice koji su na raspoređeni na radno mjesto u policijskoj postaji nadležnoj za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice te utvrđeni kao zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni na graničnim prijelazima za obavljanje hrvatske granične kontrole na državnom području susjedne države (tako i u Rev- 1206/2022-2 od 17. siječnja 2023 Rev 142/2023 od 7. ožujka 2023.).

3. Tumačenje Zajedničke komisije br. 1/50 koje je doneseno 4. veljače 2019., tj. nakon razdoblja obuhvaćenog tužbom, ne može se primijeniti u ovoj pravnoj stvari (tako i u Rev-663/2023-2 od 16. siječnja 2024.)

4. Obavljanje poslova na zajedničkim graničnim prijelazima koji su oformljeni na području Republike Slovenije temeljem Sporazuma između Vlade RH i Vlade Slovenije a koji Sporazum je potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu (Narodne novine Međunarodni dio br 2/2004) ne smatra se radom na državnom teritoriju druge države nego radom na području Republike Hrvatske(tako i u Rev-663/2023-2 od 16. siječnja 2024.).

5. Način korištenja dnevnog odmora u zakonom propisanom trajanju, uzimajući u obzir specifičnosti radnih zadataka i uvjete rada policijskih službenika za graničnu kontrolu, nema utjecaj na ocjenu ostvarivanja prava na terenski dodatak (tako i u Rev 360/2023-2 od 9. svibnja 2023.).

19. Na temelju gore navedenog, valjalo je u skladu s čl. 391. st. 7. ZPP-a preinačiti obje nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

20.1. S obzirom da su po reviziji tuženice u cijelosti preinačene nižestupanjske presude na način da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, valjalo je odlučiti o troškovima parničnog postupka na temelju čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22. dalje: Tarifa), prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 34.630,00 kn / 4.596,19 eura. Tuženici je u granicama postavljenog zahtjeva dosuđen trošak odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn/132,73 eura(Tbr. 8. t. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 26. studenog 2020. i 22. veljače 2021. u iznosu od 1.000,00 kn/132,73 eura za svako od navedenih ročišta(Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn/165,90 eura (Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 10.1. Tarife), kao i trošak sastava revizije u iznosu od 2.250,00kn/298,63 eura (Tbr. 7.7.1. i Tbr. 10.5. Tarife), odnosno ukupno 6.500,16kn/862,72 eura.

20.2. Tuženici nije priznat trošak sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice, a sve u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. ZPP. Također, tuženici nije priznat niti trošak zastupanja na ročištu od 22. siječnja 2020. s obzirom na to da navedenog dana ročište u ovome predmetu nije niti održano.

20.3. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju je odbijen s obzirom na to da je tuženica uspjela u postupku.

21. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i u skladu s pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz gore navedenog Zakona (1 € = 7,53450 kuna).

Zagreb, 16. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek