REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-935/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sanela Prša, odvjetnica u Zagrebu, Kneza Višeslava 2, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2754/2022-3 od 13. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-12613/19-22 od 15. lipnja 2022., u sjednici održanoj 16. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2754/2022-3 od 13. prosinca 2022. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-12613/19-22 od 15. lipnja 2022., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici s osnove preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog ugovorene valutne klauzule u CHF iznos od 14.471,77 kuna sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate kako je pobliže navedeno u točki I. izreke te je naloženo tuženiku tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.562,50 kuna sa zateznom kamatom od 15. lipnja 2022. do isplate.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 1750/2023-2 od 10. svibnja 2023. dopustio tuženiku reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanja:
"1. Je li u skladu sa čl. 502.c Zakona o parničnom postupku i pravilnom primjenom materijalnog prava proširiti primjenu kolektivne presude i na tuženika koji nije bio parnična stranka u tom postupku (Slavonska banka d.d. Osijek)?
2. Može li sud inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak i donijeti presudu bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), naznačujući u reviziji samo drugo pravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, te obrazlažući razloge zbog kojih smatra da je revizija osnovana samo u odnosu na to pitanje. Stoga, obzirom da podnesena revizija ne sadrži naznačeno prvo pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena i jasno određene razloge zbog kojih podnositelj smatra da je revizija u odnosu na to pitanje osnovana (čl. 389.d st. 1. toč. 2. i 3. ZPP), ovaj sud je odlučio o osnovanosti revizije obzirom na drugo pravno pitanje zbog kojeg je tuženiku dopušteno podnošenje revizije.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev za isplatu koji se temelji na tvrdnji o ništetnosti Ugovora o kreditu zaključenog između tužiteljice i prednika tuženika u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula.
9. Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev tužiteljice smatrajući da u konkretnom slučaju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i to broj Pž-7129/2013 od 14. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. imaju izravni učinak na razrješenje predmetnog spora te zaključuju da u ovom postupku nije potrebno utvrđivati da li se o predmetnim ništetnim odredbama ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, da li su te odredbe jasne, teško razumljive ili teško uočljive i je li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pruža pravna zaštita na općenitoj i apstraktnoj razini.
10. Sudovi su stoga odbili dokazni prijedlog tuženika radi saslušanja svjedoka djelatnika tuženika, a na okolnost da je tužiteljica pregovarala o uvjetima kreditiranja.
11. Tuženik naznačenim pravnim pitanjem u biti osporava pravilnost primjene odredbe čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/00, 133/09, 78/12 i 56/13 - dalje: ZZP), kod donošenja zaključka suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, iako na tu okolnost nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka kojeg je tuženik predložio upravo na tu okolnost.
12. Sud je u pojedinačnom postupku u kojem potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi dužan utvrđivati pretpostavke nepoštenosti tih ugovornih odredbi, ako je tuženik predložio dokaze na okolnost da se s tužiteljicom pojedinačno pregovaralo u smislu razjašnjenja svih okolnosti predmetnog ugovora o kreditu, a posebice o dijelu promjenjivosti valutne klauzule.
13. Obzirom da je u ovom postupku tuženik predložio dokaz na navedenu okolnost, predloženi dokaz je trebao biti izveden jer okolnost na koji je predložen nije bilo predmet kolektivnog pojedinačnog postupka te predstavlja jedan od odlučnih dokaza koji može utjecati na njegov ishod i pravičnost postupka u cjelini. Isto pravno shvaćanje izrazio je ovaj sud u svojim odlukama broj Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023., Rev 120/2023-2 od 28. veljače 2023. i dr. U navedenim odlukama zauzeto je pravno shvaćanje da se u postupku kolektivne zaštite o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje u okviru apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi u kojima sud ne uzima u obzir specifičnost konkretnog slučaja, odnosno konkretnog ugovornog odnosa, dok je u postupku individualne zaštite i kontrole nepoštenosti ugovorne odredbe sud dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinačnog slučaja, a to stoga što se stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovaca uspostavlja u postupcima individualne sudske zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača o kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinog slučaja.
14. Kada tuženiku kao banci nije bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njemu teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti i ništetnosti tih odredaba, zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinim potrošačkim sporovima temeljila na pravnoj presumpciji koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženoj banci nije omogućeno dokazivanje o protivnom. Također treba navesti da se u navedenim odlukama ovaj sud poziva na shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.
15. Stoga je odgovor na pitanje u odnosu na koje je dopušteno podnošenje revizije slijedeće:
"Sud ne može inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak i donijeti presudu bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka u situaciji kada je tuženik predložio izvođenje dokaza upravo na okolnosti različitih ključnih činjenica.".
16. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 16. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
