REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1641/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Kusalić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Autoceste Zagreb-Macelj d.o.o. iz Zagreba, Garićgradska 18, OIB: 82667270868, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Škurla, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje I. umješača Egis Road Operation Croatia d.o.o. iz Zagreba, Martićeva 47, OIB: 72921494609, kojeg zastupa punomoćnik Vice Vukšić, odvjetnik u Zagrebu i II. umješača Croatia osiguranja d.d. iz Zagreba, Jagićeva 33, OIB: 26187994862, na tuženikovoj strani, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 1165/2023-2 od 23. studenoga 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1004/2018-62 od 24. veljače 2023., u sjednici održanoj 16. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja odbija se.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1165/2023-2 od 23. studenoga 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1004/2018-62 od 24. veljače 2023. radi pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
"1. Iscrpljuje li se odgovornost koncesionara za štetu koju korisnici autoceste pretrpe od naleta na divljač za vrijeme korištenja autoceste u nepostupanju po odredbi iz članka 50. stavka 2. Zakona o cestama, odnosno odgovara li koncesionar autoceste za štetu nastalu uslijed naleta motornog vozila na divljač iako nikada nije zaprimio zahtjev lovačkog društva da cestu označi prometnom signalizacijom i opremom?
2. Je li kod primjene instituta odgovornosti po načelu presumirane krivnje potrebno dokazati konkretnu štetnu radnju odnosno propust štetnika (tuženika) u ispunjavanju propisanih obveza vezanih za održavanje javne ceste ili je za dokazivanje štetnikove (tuženikove) odgovornosti dovoljno utvrditi da se divljač našla na javnoj cesti?
3. Na kome je teret dokaza postojanja konkretne štetne radnje odnosno propusta na strani koncesionara autoceste u održavanju autoceste kao pretpostavke koncesionarove odgovornosti za štetu prouzročenu korisnicima autoceste od naleta na divljač za vrijeme korištenja autoceste?
4. Odgovara li koncesionar autoceste za štetu koju korisnici autoceste pretrpe od naleta na divljač za vrijeme korištenja autoceste, iako je poduzeo sve radnje predviđene pozitivnim pravnim propisima?
5. Odgovara li koncesionar autoceste za štetu koju korisnici autoceste pretrpe od naleta na divljač za vrijeme korištenja autoceste ako u njegovom postupanju koje je prethodilo štetnom događaju i onom za vrijeme štetnog događaja nema elementa protupravnosti?".
2. Nadalje, tuženik u prijedlogu navodi da mu je postupanjem drugostupanjskog suda zbog osobito teških postupovnih povreda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, riječ je o uopćenim pitanjima, većim dijelom činjenične prirode. Međutim, sve i kada bi predmetna pitanja imala značaj pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, zbog uopćenosti tih pitanja nije moguće dati jednoznačan odgovor primjenljiv i u drugim slučajevima.
5. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u st. I. izreke.
6. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu koji je utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, ocjena je ovoga suda da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pravo na pravično suđenje. Naime, revizijski sud ocjenjuje da u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnog ljudskog prava jer je funkcija prijedloga za dopuštenje revizije primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Primjenljivo na okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud u prijedlogu za dopuštenje revizije ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede prava na pravično suđenje. Stoga, ni po ovoj osnovi nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP koje bi bile razlog za dopuštenje revizije.
7. Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno je kao u st. II. izreke.
Zagreb, 16. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
