REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-475/2021-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ponikve usluge d.o.o., OIB: 92143159456, Krk, Vršanska 14, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Braut & Petrinić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika UP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Darko Belaić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-70/2019-2 od 16. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-430/2017-11 od 28. rujna 2018., koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-430/2017-14 od 3. siječnja 2019., u sjednici održanoj 16. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-70/2019-2 od 16. ožujka 2020. i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-430/2017-11 od 28. rujna 2018. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Tomislava Matijevića poslovni broj Ovrv-8/2017 od 7. siječnja 2017. te je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 1.031,16 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.350,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Prvostupanjskim rješenjem od 3. siječnja 2019. ispravljena je gore navedena prvostupanjska presuda na način da je kao dan donošenja rješenja o ovrsi naveden 17. siječanj 2017., a ne kako je navedeno u prvostupanjskoj presudi 7. siječanj 2017.
3. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
4. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 2063/2020-2 od 15. prosinca 2020. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-70/2019-2 od 16. ožujka 2020. zbog sljedećeg pravnog pitanja:
"Može li trgovačko društvo pružatelj komunalne usluge ovlastiti drugo trgovačko društvo da vodi poslove naplate naknadi za komunalne usluge za trgovačko društvo pružatelja komunalne usluge, a što uključuje osim poslova naplate i ovlast pokretanja ovršnih i sudskih postupaka radi prisilne naplate?"
5. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je izjavio reviziju prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) zbog gore navedenog pravnog pitanja. Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev.
6. Tuženik je u odgovoru predložio odbaciti, odnosno podredno odbiti reviziju.
7. Revizija je osnovana.
8. Predmet spora u postupku pred nižestupanjskim sudovima bio je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa na ime dospjelih neplaćenih računa za komunalne usluge (fiksna vodna naknada i naknada za gospodarenje otpadom) u razdoblju od prosinca 2015. do studenog 2016.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
- da je tužitelj bio isporučitelj komunalne usluge opskrbe vodom i usluge gospodarenja otpadom na području otoka Krka,
- da se ugovorom o poslovnoj suradnji koji je sklopljen između tužitelja i trgovačkih društava Ponikve voda d.o.o. i Ponikve Eko Otok Krk d.o.o. tužitelj obvezao jednom mjesečno ispostavljati račune za javne vodne i komunalne usluge korisnicima usluga do petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec i poduzimati sve potrebne mjere za učinkovitu naplatu javnih, vodnih i komunalnih usluga i u tom smislu pokretati ovršne i parnične postupke radi naplate potraživanja, a potom prikupljena sredstava najmanje jednom tjedno dostavljati na račun Ponikve voda d.o.o. i Ponikve Eko Otok Krk d.o.o.,
- da je tužitelj upisan u sudskom registru Trgovačkog suda u Rijeci kao društvo u čiji predmet poslovanja ulaze računovodstvene i knjigovodstvene djelatnosti, izdavanje softvera i obrada podataka usluge poslužitelja i djelatnosti povezane sa njima,
- da je tužitelj ispostavljao račune za vodne i komunalne usluge na svoje ime i račun. 10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi ocijenili su tužbeni zahtjev neosnovanim s obzirom na to da su usvojili prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Naime, nižestupanjski sudovi smatraju da tužitelj ne obavlja djelatnost javne vodoopskrbe i odvodnje niti djelatnost javne usluge prikupljanja otpada, pozivajući se pri tome na odredbu čl. 202. Zakona o vodama (Narodne novine br. 153/09, 63/11, 130/11, 56/13 i 14/14, dalje: ZV) koja propisuje da isporučitelj vodne usluge ne može obavljati druge poslove, niti pružati druge usluge.
11. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
12. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
13. S obzirom na sadržaj pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena, proizlazi da je u ovoj fazi postupka sporno postoji li aktivna legitimacija tužitelja, tj. ima li tužitelj ovlaštenje za pokretanje i vođenje parnica radi naplaćivanja dospjelih, a neplaćenih potraživanja računa za komunalne usluge.
14.1. Osnovano tužitelj u reviziji navodi kako je pogrešno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Naime, prema shvaćanju revizijskog suda, koje je izraženo i u odluci poslovni broj Rev 629/2021 od 12. rujna 2023., pružatelji komunalnih usluga, dakle društva Ponikve voda d.o.o. i Ponikve Eko Otok Krk d.o.o., ugovorili su odredbom čl. 8. ugovora o poslovnoj suradnji pravo tužitelja da pokreće i vodi parnice radi naplaćivanja dospjelih, a neplaćenih potraživanja prisilnim putem, dok je odredbom čl. 10. navedenog ugovora, u smislu poreznih propisa, određeno uplaćivanje novčanih sredstava na prolazni račun tužitelja, pa takav modus naplate za račun pružatelja usluga ne predstavlja tužiteljev prihod s obzirom na to da je prema odredbi čl. 12. ugovora, tužitelj prikupljena sredstva obvezan s prolaznog računa uplaćivati na račune društava Ponikve voda d.o.o. i Ponikve Eko Otok Krk d.o.o. Upravo takvim ugovaranjem novčanih transfera ispunjene su sve zakonske pretpostavke po kojima je novac od naplate pruženih komunalnih usluga prihod pružatelja komunalnih usluga, a ne tužitelja. Slijedom navedenog, imajući u vidu da se radi o povezanim društvima putem iste osobe ovlaštene na zastupanje i putem istih članova, predmetni ugovor nema narav ugovora o nalogu (čl. 763. do 764. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), već eventualno može imati karakteristike ugovora o komisiji iz čl. 785. ZOO do čl. 803. ZOO.
14.2. S obzirom na to da pozitivnim zakonskim odredbama nigdje nije stavljena izričita zabrana pružateljima komunalnih usluga da ovlaste drugo trgovačko društvo na naplatu i pokretanje parnica radi prisilne naplate naknade za pruženu uslugu, odgovor na postavljeno pitanje je da trgovačko društvo koje pruža komunalne usluge gospodarenja otpadom može ugovorom ovlastiti drugo trgovačko društvo na vođenje poslova naplate tih usluga, što uključuje i ovlast pokretanja ovršnih i parničnih postupaka radi prisilne naplate vodnih i komunalnih usluga za trgovačka društva koja su isporučitelji tih usluga.
14.3. Podredno, ovaj sud ukazuje i na to da je ovaj sud u gore navedenoj odluci poslovni broj Rev 629/2021 od 12. rujna 2023. izrazio pravno shvaćanje kako uklanjanje vodomjera ne podrazumijeva i odjavu vodovodnog priključka s obzirom na to da samim uklanjanjem vodomjera priključak i dalje postoji te je istog nužno održavati, a vodomjer je samo jedan od sastavnih dijelova vodovodnog priključka zbog čega demontaža vodomjera nema za posljedicu prestanak korištenja priključka niti prestanak ugovornog odnosa s pružateljem usluge.
15. Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu odlučili o ostalim prigovorima tuženika te samim time nema uvjeta za preinaku presude, slijedom čega je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (toč. I. izreke rješenja).
16. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 16. listopada 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
