REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4151/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BV, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Maroje Matana, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika NV, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Branka Skansi, odvjetnica u Dubrovniku, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-873/2022-9 od 19. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn-113/2016-86 od 19. listopada 2022., na sjednici održanoj 16. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-873/2022-9 od 19. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn-113/2016-86 od 19. listopada 2022.

1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

1. Da li sud prilikom donošenja odluke temeljene na članku 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima mora utvrditi točan iznos koristi koje je neka osoba imala od korištenja tuđe stvari odnosno postojanje barem objektivne vjerojatnosti da bi osoba stekla neku korist da u tome nije spriječena ili je dovoljna apstraktna (teorijska )mogućnost da bi takva osoba ostvarila korist?

2. Da li postoji objektivna vjerojatnost da bi suvlasnik stekao neku korist u visini takozvane turističke najamnine ukoliko taj suvlasnik ne dokaže da ima suglasnost ostalih suvlasnika za iznajmljivanje sukladno članku 34. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti odnosno ima li takav suvlasnik pravo na naknadu u visini tržišne mjesečne najamnine ili pravo na naknadu turističke najamnine u smislu članka 164 i 165 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?

3. Kad suvlasnik potražuje od drugoga suvlasnika da mu isplati naknadu u visini takozvane turističke najamnine, a pritom ne dokaže da je taj drugi suvlasnik imao korist u visini turističke najamnine, da li se u tome slučaju primjenjuje članak 164 i 165 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ili pak članak 1089 (naknada štete ) Zakona o obveznim odnosima?

4. Da li odluka po brisovnoj tužbi jednog od suvlasnika kojim se osporava suvlasnički dio drugog suvlasnika predstavlja prethodno pitanje sukladno članku 213. st.1. točka 1. Zakona o parničnom postupku u parnici u kojom suvlasnik- tuženi u brisovnoj parnici potražuje isplatu naknade u visini turističke najamnine od drugog suvlasnika-tužitelja u brisovnoj parnici?

5. Da li kada suvlasnik potražuje naknadu od drugoga suvlasnika radi uporabe suvlasničkog dijela tuđe stvari mora dokazati da je u utuženom razdoblju bio uknjižen kao suvlasnik ili je dovoljno da samo priloži pravni titulus (Ugovor) stjecanja bez modusa stjecanja-upisa u zemljišne knjige?

6. Da li stalni sudski vještak financijske struke kao bazu podataka svoga nalaza i mišljenja može koristiti razgovor sa stručnim osobljem neke privatne firme i na taj način procijeniti mogući promet za utuženo razdoblje?

Kao razlog važnosti postavljenih pitanja tuženik navodi odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-476/10 od 19. lipnja 2012., Rev- 869/07 od 20. siječnja 2009., Rev-184/06 od 27. ožujka 2007., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3387/2023 od 06. ožujka 2024. i sentenca odluke te odluke Županijskog suda u Zadru Gž-1433/2021 od 14. ožujka 2023. i Županijskog suda u Slavonskom Brodu pod br: Gž-466/2022 od 02. lipnja 2022.

2. U odgovoru na prijedlog tužiteljica se istom protivi i predlaže tuženiku ne dopustiti podnošenje revizije.

3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće. Pitanja koja tuženik postavlja dijelom su uopćena i ne odnose se na pravno shvaćanje suda iz pobijane odluke, a dijelom su činjeničnopravne naravi. Pravno shvaćanje suda iz pobijane odluke detaljno je izloženo u točkama 10.1. do 14. obrazloženja. Prva tri pitanja polaze od pogrešnog viđenja tuženika da nešto nije utvrđeno, a što ne odgovara činjenicama na kojima je sud zasnovao presudu. Četvrto pitanje ne odnosi se na pravno shvaćanje iz pobijane odluke, dok se peto pitanje opet odnosi na subjektivno viđenje podnositelja prijedloga o činjenicama utvrđenim u postupku. Konačno, šestim pitanjem preocjenjuje se kvaliteta nalaza i mišljenja vještaka što nije moguće u ovom stadiju postupka. Stoga ista nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Zato je pozivanje tuženika na odluke ovoga suda i drugih sudova bez utjecaja, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 16. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

Goranka Barać-Ručević