REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-3073/2019-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Martina Alagić, odvjetnica u Vukovaru, J. J. Strosmayera br. 14C, protiv tuženika Općine Lovas, ul. Ante Starčevića br. 5, OIB: 06939947940, kojeg zastupa punomoćnik Boris Hlatki, odvjetnik u Vukovaru, J. J. Strosmayera br. 5a, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-991/2018-2 od 24. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-146/2018-4 od 8. studenoga 2018., u sjednici održanoj 16. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda zbog ogluhe kojom je odlučeno:
„I Utvrđuje se da su tužitelji HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik Općina Lovas iz Lovasa, Trg. A. Starčevića br. 5, OIB: 06939947940, sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme, te je slijedom toga tuženik dužan vratiti tužitelja na posao, nastavno s 21. kolovoza 2018. godine te priznati mu sva prava iz radnog odnosa sukladno ugovoru o radu od 02. svibnja 2014. godine i Aneksa ugovora o radu od 31. srpnja 2018. godine.
II Utvrđuje se da je rješenje o prestanku radnog odnosa Klasa: UP/1-112-02/18- 01/04, Ur.br: 2196/05-18-1, od 20. kolovoza 2018. godine ništetno i da ne proizvodi pravni učinak.
III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“
2. Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnoga prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka te je predložio ovom revizijskom sudu da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
3. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženika.
4. Revizija nije osnovana.
5. Postupajući po odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme i da ga je tuženik dužan vratiti na posao te mu priznati sva prava iz radnog odnosa na temelju ugovora o radu od 2. svibnja 2014. i Aneksa ugovora o radu od 31. srpnja 2018.,kao i zahtjev da se rješenje o prestanku radnog odnosa utvrdi ništetnim te da ne proizvodi pravne učinke.
7.1. Tužitelj je u tužbi naveo da je kod tuženika bio zaposlen od 7. travnja 2003. do 20. kolovoza 2018., u kojem razdoblju je s tuženikom sklopio više od 50 ugovora o radu na određeno vrijeme i aneksa ugovora o radu. Posljednji ugovor o radu na određeno vrijeme tužitelj je s tuženikom sklopio 2. svibnja 2014. te aneks navedenog ugovora o radu od 31. srpnja 2018. Tužitelj je naveo i to da je kod tuženika obavljao poslove pomoćnog radnika u programu Ministarstva socijalne politike i mladih "Pomoć u kući starijim osobama", a koji program je sufinanciran iz Europskog socijalnog Fonda u razdoblju od 2. svibnja 2012. pa sve do donošenja rješenja o prestanku radnog odnosa 20. kolovoza 2018. S obzirom na to da je kod tuženika bio neprekidno zaposlen od 12. ožujka 2007 smatra da s njim ima sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
7.2. Prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 331.b ZPP donio presudu zbog ogluhe s obzirom na to da je smatrao kako su ispunjeni svi zakonski uvjeti za donošenje navedene presude. Naime, sud prvog stupnja dostavio je tuženiku tužbu s pozivom na odgovor u roku od osam dana od zaprimanja. Tuženik je tužbu s pozivom na odgovor zaprimio 18. listopada 2018., dok je odgovor na tužbu dostavio 30. listopada 2018., tj. nakon proteka roka od osam dana.
7.3. Drugostupanjski sud potvrdio je prvostupanjsku presudu zbog ogluhe s obrazloženjem da je prvostupanjski sud uz tužbu dostavio i svu potrebnu dokumentaciju tuženiku, da tuženik nije odgovorio na tužbu u propisanom roku i da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, kao i dokaza koje je tužitelj dostavio uz tužbu, a činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnostima s dokazima i s činjenicama koje su općepoznate te da nisu postojali niti razlozi koji su spriječili tuženika da ne podnese u prepisanom zakonskom roku odgovor na tužbu, pa je pravilno prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 331.b ZPP donio presudu zbog ogluhe s obzirom na to da su bili ispunjeni svi zakonski uvjeti za donošenje navedene presude.
8. Prema odredbi čl. 331.b st. 1. ZPP presuda zbog ogluhe može se donijeti ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate i ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
9.1. Tuženik u reviziji navodi da je prilikom donošenja pobijane presude zbog ogluhe počinjena apsolutno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP s obzirom na to da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi te u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Međutim, suprotno navodima tuženika, pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati te sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, pa u postupku koji je prethodio reviziji nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se poziva tuženik s obzirom na to da je drugostupanjski sud jasno naveo kako su bili ispunjeni svi zakonski uvjeti da prvostupanjski sud donese presudu zbog ogluhe.
9.2. U preostalom dijelu revizije tuženik ponavlja navode iz žalbe koji se u bitnome svode na osporavanje pretpostavki za donošenje presude zbog ogluhe smatrajući da su činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate te da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. U tom smislu tuženik navodi kako je pogrešno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da se tužitelj kao osoba zaposlena na provedbi projekta financiranog iz EU fondova ne može smatrati namještenikom u smislu odredbi Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi.
9.3. U odnosu na revizijske navode da su činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, valja reći da iz ugovora o radu kojeg je tužitelj sklopio s tuženikom 2. svibnja 2014., kao i aneksa navedenog ugovora od 2. siječnja 2018. proizlazi kako su stranke sklopile ugovor o radu na određeno vrijeme od 1. svibnja 2014. do 31. prosinca 2018. te su ugovorile da će tužitelj obavljati poslove na radnom mjestu pomoćnog radnika za pružanje socijalnih usluga u Jedinstvenom upravnom odjelu Općine Lovas. Tužitelj je u tužbi naveo da se na njega primjenjuju opći propisi o radu s obzirom na to da se prema sadržaju posla kojeg je obavljao ne može smatrati namještenikom u smislu odredbi Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine br. 86/08, 61/11, 4/18, dalje: ZSNLPS). U skladu s odredbom 28. st. 3. i 4. ZSNLPS za potrebe rada na aktivnostima vezanim uz upravljanje projektom koji se financira iz fondova ili programa Europske unije osoba se može primiti u službu na određeno vrijeme za vrijeme trajanja projekta. Osobe koje se zapošljavaju na ostalim projektnim aktivnostima ne smatraju se službenicima i namještenicima lokalne jedinice te se na njih primjenjuju opći propisi o radu. S obzirom na to da je tužitelj bio zaposlen kao pomoćni radnik na navedenom projektu koji je financiran iz fonda Europske unije, a ne kao osoba koja bi upravljala navedenim projektom, na istoga se primjenjuju opći propisi o radu, pa su samim time neosnovani navodi tuženika da se tužitelja može smatrati namještenikom u smislu odredbi ZSNLPS.
9.4. U skladu s odredbom čl. 12. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, dalje: ZR) ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor o radu, ne smije biti neprekinuto duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom. Stavkom 7. istog članka propisano je:“ Ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovoga Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.“ Slijedom navedenog, neosnovani su revizijski navodi tuženika da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi s obzirom na to da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na određeno vrijeme neprekidno više od tri godine, a da pri tome iz dostavljenih ugovora o radu ne proizlazi da je za to postojao neki objektivni razlog. Također, valja reći i to da su neosnovani revizijski navodi tuženika kako su nižestupanjski sudovi trebali uzeti u obzir njegove navode iz odgovora na tužbu s obzirom na to da navedeni odgovor nije podnio u roku koji mu je prvostupanjski sud odredio.
10. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu, pa je odlučeno kao u izreci presude.
Zagreb, 16. listopada 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
