1

Poslovni broj: Gž-692/2023-2

 

 

 

Poslovni broj: Gž-692/2023-2

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice T. V. iz R., OIB: …, koju zastupa punomoćnica G. P., odvjetnica iz D., protiv tuženice B. V. iz R., OIB: …, koju zastupa punomoćnica J. H., odvjetnica iz R., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci – Stalne službe u Delnicama poslovni broj 63 Psp-5/2023-7 od 30. ožujka 2023., 14. prosinca 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I.) Žalba tužiteljice djelomično se uvažava kao osnovana a djelomično se odbija kao neosnovana pa se rješenje Općinskog suda u Rijeci – Stalne službe u Delnicama poslovni broj 63 Psp-5/2023-7 od 30. ožujka 2023. godine:

 

- potvrđuje u točki II. izreke;

 

- preinačuje u točki I. i III. izreke pa se sudi:

 

1.) Utvrđuje se da je tužena B. V. iz R., smetala tužiteljicu T. V. iz R., u posljednjem mirnom suposjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza po putu u O. postavljanjem nove ograde od 7 komada drvenih kolaca povezanih s dva reda debelog konopa u dužini od 8,92 m, a kojim se suzio put služnosti koji se proteže smjeru sjeveroistok-jugozapad i u širini od 2,50 m i površini od 47 m2 preko njene čk.br.1311/3 upisane u zk.ul.br.371 k.o. M. V., a za korist tužiteljeve čk.br. 1313 k.o. M. V. te označenog u nalazu i mišljenju vještaka T. V. iz U.O.I.G. V. d.o.o., R. G., broj elaborata 1216/2021-4 od 17.01.2022. godine i nadopunjenog dopunom nalaza i mišljenja  od 12.04.2022. godine u Prilogu br.1 šrafurom roze boje i svjetlo plavim brojčanim oznakama 1-2-3-4-5-39-40-41-1, te joj se nalaže vraćanje oduzetog suposjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza na način da ukloni novopostavljenu ogradu od 7 komada drvenih stupića povezanih u dva reda debelim konopom visine 1m i dužine 8,92 m označenih u istom nalazu vještaka T. V. dužinom A – B, te da joj se zabrani takvo ili slično sprečavanje i ometanje u vršenju suposjeda stvarne služnosti prolaza i provoza tužiteljice ubuduće, u roku od 8 dana.

 

2.) Nalaže se tuženoj B. V. iz R., da tužiteljici T. V. iz R., na ime naknade parničnog troška isplati iznos od 879,23 EUR / 6.624,56 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. prosinca 2023. godine pa do isplate, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.) Rješenjem Općinskog suda u Rijeci – Stalne službe u Delnicama poslovni broj 63 Psp-5/2023-7 od 30. ožujka 2023. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice T. V. iz R., kojim je traženo da se utvrdi da ju je tužena B. V. iz R., smetala u posljednjem mirnom suposjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza po putu u O. postavljanjem nove ograde od 7 komada drvenih kolaca povezanih s dva reda debelog konopa u dužini od 8,92 m, a kojim se suzio put služnosti koji se proteže smjeru sjeveroistok-jugozapad i u širini od 2,50 m i površini od 47 m2 preko njene čk.br.1311/3 upisane u zk.ul.br.371 k.o. M. V., a za korist tužiteljeve čk.br. 1313 k.o. M. V. te označenog u nalazu i mišljenju vještaka T. V. iz U.O.I.G. V. d.o.o., R. G., broj elaborata 1216/2021-4 od 17.01.2022. godine i nadopunjenog dopunom nalaza i mišljenja  od 12.04.2022. godine u Prilogu br.1 šrafurom roze boje i svjetlo plavim brojčanim oznakama 1-2-3-4-5-39-40-41-1, te da joj se naloži vraćanje oduzetog suposjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza na način da ukloni novopostavljenu ogradu od 7 komada drvenih stupića povezanih u dva reda debelim konopom visine 1m i dužine 8,92 m označenih u istom nalazu vještaka T. V. dužinom A – B, te da joj se zabrani takvo ili slično sprečavanje i ometanje u vršenju suposjeda stvarne služnosti prolaza i provoza tužiteljice ubuduće (točka I. izreke).

 

1.1.) Istim rješenjem odbijen i prijedlog tužiteljice za izdavanje privremene mjere kojom je traženo da se tužnoj naloži da ukloni novopostavljenu ogradu od 7 komada drvenih kolaca povezanih u dva reda debelim konopom, i to u roku od dva dana, uz određenje da ista mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja predmetnog parničnog postupka ili drugačije odluke suda (točka II. izreke).

 

1.2.) O troškovima parničnog postupka odlučeno je na način da je tužiteljici naloženo da tuženoj isplati iznos od 696,71 EUR / 5.246,35 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja predmetnog rješenja pa do isplate, po stopi  koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena (točka III. izreke).

 

2.) Protiv navedenog rješenja žalbu izjavljuje tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/88., 57/11., 25/13., 89/14., 79/19., 80/22. i 114/22. – u daljnjem tekstu: ZPP), pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži tako da pobijano rješenje  ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

3.) Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.) Žalba je djelomično osnovana.

 

5.) Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev za pružanje posjedovne zaštite zbog počinjenog smetanja posjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza za korist tužiteljeve nekretnine – čk.br.1313 k.o. M. V., a preko nekretnine tužene – čk.br. 1311/3 k.o. M. V., postavljanjem ograde početkom mjeseca travnja 2021. godine.

 

5.1.) U postupku pred prvostupanjskim sudom bila je sporna pasivna legitimacija tužene – odnosno da li je ona poduzela čin smetanja zbog kojeg je zatražena posjedovna zaštita, da li je sudska zašita zatražena u zakonom propisanom roku, da li je tužitelj bio u posjedu prava stvarne služnosti te da li mu je spornim činom (postavljanjem ograde) taj posjed oduzet ili je u njegovu izvršavanju uznemiren.

 

5.2.) Sud prvog stupnja navedeni tužbeni zahtjev tužitelja ocjenjuje neosnovanim, pri čemu:

 

-prigovor nedostatka pasivne legitimacije otklanja kao pravno neutemeljen jer nalazi utvrđenim da je spornu ogradu postavio sin tužene u dogovoru sa tuženom kao vlasnicom i posjednicom predmetne čk.br. 1311/3, tj. uz njeno odobrene i u njenu korist;

 

-prigovor nepravovremenosti tužbe otklanja jer nalazi da je posjedovna zaštita, podnošenjem tužbe dana 20. svibnja 2021. godine, zatražena u roku propisanom odredbom čl.21.st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 154/14. – dalje: ZVDSP), jer je postavljanje ograde (čin smetanja) izvršeno dana 05. travnja 2021. godine, a tužena nije ničime dokazala da je tužitelj saznanje o navedenom činu imao prije konca mjeseca travnja 2021. godine;

 

-nalazi da se je tužitelj nalazio u posljednjem i mirnom suposjedu prava služnosti pješačkog i kolnog prolaza utabanim travnatim putem uz spornu ogradu preko nekretnine – čk.br. 1311/3 u vlasništvu i posjedu tužene, a za korist svoje nekretnine – čk.br.1313;

 

-nalazi da je tužitelj navedenim travnatim putem posjed služnosti izvršavao i nakon podizanja sporne ograde – tj. da je istim nastavio prolaziti i osobnim vozilom i traktorom sa prikolicom, iz čega sud izvodi zaključak da spornim činom (podizanjem ograde), kojim je možebitno došlo do suženja puta za 30 do 50 centimetara, tužitelj nije niti isključen iz dotadašnjeg izvršavanja suposjeda, ali da u njegovu izvršavanju nije niti bitno ograničen, pa upravo zbog navedenog odbija postavljeni tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl.24.ZVDSP.

 

5.3.) Prijedlog za izdavanje privremene mjere sud prvog stupnja odbija kao neosnovan jer nalazi da ni postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan, slijedom čega nisu ispunjene niti pretpostavke za predloženo osiguranje nenovčane tražbine.

 

5.4.) O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredbe čl.154.st.1. ZPP-a, dosuđujući tuženoj trošak potreban za vođenje predmetne parnice.

 

6.) U sporenju pravilnosti navedene odluke zbog svih žalbenih razloga tužiteljica u žalbi u bitnome ističe: da o odlučnim činjenicama postoji proturječje između onog što se navodi u razlozima o sadržaju isprava i samih tih isprava a vezano za širinu spornog puta služnosti; da je sud potpuno zanemario da je tužiteljici u predmetu P-177/11 već pružena posjedovna zaštita zbog smetanja posjeda prava služnosti na spornom putu te da je  već u tom postupku utvrđena širina spornog puta od 2.50 metra; da sud uopće nije niti uzeo u obzir pravomoćnu sudsku odluku donesenu u navedenom pravomoćno okončanom predmetu, a s njom u vezi niti ono što je u ovom postupku utvrdio mjernički vještak – da sporni put navedenu širinu nema upravo na prijepornom dijelu na kojem je podignuta ograda, već ima širinu od 2,12 do 2,28 metara, a što je posljedica upravo pomicanja novopostavljene ograde u lijevo prema putu u odnosu na ranije postojeću ogradu (kolce sa trakom); da je tužitelj i nakon suženja puta nastavio njime prolaziti, ali ne kako to utvrđuje sud traktorom već moto kultivatorom sa malom jednoosovinskom prikolicom, slijedom čega je izveo pogrešan zaključak kako tužitelj nije bitno ograničen u dosadašnjem načinu izvršavanja posjeda služnosti, jer je nakon podizanja nove ograde od strane tužene bitno otežan prolaz traktoru sa normalnom traktorskom prikolicom, kojom tužitelj na svoju nekretninu dovozi stajski gnoj i drva za ogrjev. Da je uslijed svega sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjeva a i prijedlog za određivanje privremene mjere.

 

6.1.) Naprijed navedene žalbene tvrdnje su osnovane, a što će biti obrazloženo u nastavku ove odluke.

 

7.) Nisu osnovane žalbene tvrdnje o počinjenju bitne povrede postupka iz čl.354.st.2.t.11. ZPP-a, jer pobijano rješenje sadrži razumljive razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih ga je moguće na valjan način ispitati, odnosno sud prvog stupnja je u obrazloženju rješenja naveo jasne razloge njegove ocjene neosnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

 

7.1.) Također, ovaj sud drugog stupnja ispitujući pobijano rješenje u skladu sa odredbom čl.365.st.2. ZPP-a, ne nalazi postojanje niti bilo koje druge bitne povrede postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

 

8.) Ovaj sud drugog stupnja prihvaća kao pravilna utvrđenja suda prvog stupnja te iz njih izvedene zaključke, i to o pravovremenosti podnesene predmetne tužbe za posjedovnu zaštitu, o pasivnoj legitimiranosti tužene, a i o tužiteljevu posljednjem i mirnom posjedu prava služnosti pješačkog i kolnog prolaza utvrđenim pravcem (putem) preko nekretnine tužene.

 

8.1.) Međutim, zbog pogrešne ocjene međusobnog stvarno-pravnog odnosa tužitelja i tužene, sud prvog stupnje je izveo pogrešan zaključak da tužena nije smetala tužitelja u navedenom posljednjem i mirnom posjedu, a uz sve to nije uzeo u obzir niti sve izvedene dokaze pa onda niti činjenice koje iz njih proizlaze, a koje su, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, zbog čega su ostvareni žalbeni razlozi iz odredbi čl.355. i čl.356. ZPP-a.

 

9.) Naime, pri ocjeni o neosnovanosti tužbenog zahtjeva,  sud prvog stupnja polazi od pravilnog utvrđenja da se je tužitelj nalazio u posljednjem i mirnom posjedu prava stvarne služnosti pješačkog i kolnog prolaza travnatim utabanim putem preko nekretnine u vlasništvu tužene, odnosno od pravilnog utvrđenja da je tužena na prijepornom dijelu nekretnine, preko koje je tužitelj izvršavao posjed prava, izvršavala posjed stvari. S obzirom na takvo utvrđenje sud o postavljenom zahtjevu odlučuje primjenom odredbe čl.24.st.1. ZVDSP, kojom je regulirano pravo suposjednika na posjedovnu zaštitu, no navedenu odredbu sud prvog stupnja nije pravilno primijenio što je imalo za posljedicu izvođenje pogrešnog zaključka o tome da tužitelj, čak i u slučaju možebitnog suženja puta postavljanjem ograde, nije samovlasno smetan u navedenom posjedu prava služnosti.

 

10.) Navedenom odredbom čl.24.st.1. ZVDSP, na koju se je pozvao sud prvog stupnja, propisano je da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

 

10.1.) U primjeni navedene odredbe treba voditi računa da li je suposjednik (stvari ili prava) smetan od strane treće osobe, ili do strane drugog suposjednika. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi samo kada je čin smetanja počinio drugi suposjednik posjedovna zaštita se pruža samo kada je suposjednik ili isključen od dosadašnjeg suposjeda ili je bitno ograničen u dotadašnjem način izvršavanja faktične vlasti, no u situaciji kada je smetanje počinila treća osoba, zaštita se pruža, u skladu sa odredbom čl.21.st.1. ZVDSP – dakle za svako uznemiravanje posjeda.

 

10.2.) Imajući u vidu nesporne činjenice – da je čin smetanja poduzela tužena koja prijeporni dio posjeduje kao stvar te da je tužitelj tim činom smetan u posjedu prava – pogrešno je sud prvog stupnja u primjeni odredbe čl.24.st.1. ZVDSP zaključio da su tužitelj i tužena u međusobnom odnosu suposjednika, te da bi stoga tužitelju, s obzirom da mu suposjed nije oduzet, pripadalo pravo na posjedovnu zaštitu samo u slučaju bitnog ograničenja dotadašnjeg načina izvršavanja faktične vlasti. Dakle, budući da je tužitelj smetan u posjedu prava služnosti puta od strane treće osobe pripada mu pravo na zaštitu od svakog samovlasnog smetanja – bilo od samovlasnog oduzimanja navedenog posjeda ili od samovlasnog uznemiravanja u njegovu izvršavanja, a prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu one činjenice koje je utvrdio sud prvog stupnja i one koje proizlaze iz dokaza koje sud prvog stupnja nije uzeo u obzir ili ih nije cijenio, proizlazi da je tužitelj, činom podizanja sporne ograde po tuženoj samovlasno uznemiren u izvršavanju posjeda prava služnosti kolnog prolaza spornim putem.

 

11.) U ovom žalbenom stadiju postupka više nije sporno da se čin smetanja sastoji u podizanju ograde, koja se sastoji od ukupno sedam drvenih kolaca povezanih sa dva reda debelog konopa, što je sve utvrđeno provedenim očevidom lica mjesta (list 63-65) te prikazano u nalazu i mišljenju te skici izmjere mjerničkog vještaka (list 89-97 i 111-113).

 

11.1.) Naime, nije sporno da je tužena na nekretnini (čk.br.1311/3) u svojem vlasništvu i posjedu, paralelno sa spornim putem s njegove desne strane, a radi njegova razgraničenja od preostalog dijela svoje nekretnine na kojem se nalazi njen građevinski objekt, početkom mjeseca travnja 2021. godine postavila naprijed navedenu ogradu, u skici izmjere vještaka označenu pravcem A – B, u ukupnoj duljini od 8,92 metra, koja se sastoji od ukupno 7 drvenih stupaca povezanih sa dva reda konopa. Isto tako, nije sporno da je, prije postavljanja navedene ograde, navedeno razgraničenje puta od ostale nekretnine tužene, bilo izvršeno starom ogradom u vidu zabijenih (ukopanih) drvenih kolaca na koje je bila postavljena traka. Sve navedeno proizlazi i iz fotografija koje su tijekom postupka u spis dostavile obje parnične stranke.

 

12.) Smetanje postavljanjem nove ograde, prema tvrdnjama tužitelja, počinjeno je time što je ta nova ograda pomaknuta bliže (u lijevo) utabanom travnatom putu. Na taj je način, prema tvrdnjama tužitelja, sužena širina puta, koje je od ranije iznosila 2,50 metara, čime da je tužitelju otežano njegovo korištenje kada njime prolazi poljoprivrednim strojevima.

 

12.1.) Vezano za naprijed navedene tvrdnje o pomicanju nove ograde u odnosu na ranije postojeću, a što je tužena poricala, treba reći da je sud prilikom očevida lica mjesta sa mjerničkim vještakom utvrdio postojanje određenog broja rupa iza novopostavljene ograde, ali se vještak nije mogao sa sigurnošću očitovati da li se radi o rupama u kojima su bili ukopani izvađeni kolci stare ograde razgraničenja.

 

13.) Glede navedenog spornog a odlučnog pitanja ovaj drugostupanjski sud, na temelju procesnih ovlasti iz odredbe čl.373.a st.1.t.2. ZPP-a, nalazi utvrđenim da iz dopune nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka (list 111-113) sasvim izvjesno proizlazi da je širina puta služnosti na početku nekretnine tužene, između točaka označenih u skici sa 1 i 2, dakle tamo gdje nije podignuta nova ograda, iznosi upravo 2.50 metara, a na dijelu (na potezu od točke A do točke B) gdje je u travnju 2021. godine podignuta nova ograda širina navedenog puta je manja, tj. kreće se od 2,12 do 2,28 metara, nakon čega se navedeni put služnosti ponovno širi. Isto tako, iz osnovnog (prvog) nalaza i mišljenja vještaka (list 91) proizlazi da su na očevidu identificirane rupe, koje prema tvrdnjama tužitelja pripadaju staroj izvađenoj ogradi, i koje se nalaze na udaljenosti od nove ograde za 0,3 do 0,5 metara. Navedene činjenice koje proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka sud prvog stupnja nije uzeo u obzir niti ih je cijenio.

 

13.1.) Nadalje, vezano za širinu spornog puta služnosti prolaza i provoza preko nekretnine tužene, sud prvog stupnja nije cijenio niti dio iskaza saslušane svjedokinje A. M.r (list 106-107), u kojem je ona navela da joj je poznato da navedeni put na spornom dijelu ima širinu od 2,5 metara.

 

13.2.) Konačno u spisu predmeta postoji i pravomoćno rješenje Općinskog suda u Delnicama P-177/11, u koje je sud prvog stupnja vršio uvid, ali ni taj dokaz nije uzeo u obzir niti ga je cijenio. Stoga ovaj sud drugog stupnja, u skladu sa odredbom čl.373.st.1.t.2. ZPP-a, nalazi utvrđenim da iz njega proizlazi da je u navedenom postupku vođena parnica radi pružanja posjedovne zaštite prava služnosti prolaza i provoza pravnom predniku sadašnje tužiteljice a protiv prednika tužene, i to upravo na dijelu koji je prijeporan i u predmetnom parničnom postupku. Iz izreke pravomoćnog rješenja kojim je pružena posjedovna zaštita zbog preoravanja puta izvjesno proizlazi da je tužitelj smetan u suposjedu stvarne služnosti puta u širini od 2,50 metara.

 

14.) Dakle, kada se svi navedeni dokazi ocijene u njihovoj međusobnoj povezanosti te kada se uzmu u obzir činjenice koje iz njih proizlaze, a osobito utvrđena činjenica da sporni put preko kojeg je tužitelj izvršavao posjed prava služnosti širinu od 2,50 metara nema samo na dijelu na kojem je podignuta sporna ograda, jer na tom utvrđena širina od 2,12 do 2,28 metara, kao kad se uzme u obzir i utvrđena činjenica da su na očevidu zatečene rupe na udaljenosti od 0,30 do 0,50 metara od novo postavljene ograde,  tada doista proizlazi zaključak da zatečene rupe jesu rupe u kojima su bili ukopani kolci stare ograde razgraničenja, kako je to tijekom postupka tvrdio tužitelj, i da je tužena novu ogradu pomaknula u lijevo prema putu služnosti na koji način je na navedenom dijelu suzila širinu puta služnosti prolaza i provoza.

 

15.) Sužavanjem puta na spornom dijelu postavljenjem nove ograde tužena je, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, počinila samovlasno smetanje tužitelja u izvršavanju njegova posjeda prava  služnosti prolaza i provoza. Takav zaključak ne dovodi u pitanje činjenica da je tužitelj, i nakon navedenog čina tužene, nastavio koristiti sporni put te izvršavati posjed prava služnosti, što proizlazi iz u spis predmeta priloženih fotografija tužene te što nalazi utvrđenim i sud prvog stupnja. To stoga što samovlasno smetanje, u skladu sa odredbom čl.21. ZVDSP, postoji ne samo u slučaju oduzimanja posjeda, što se u predmetnom slučaju nije dogodilo, već i onda kada se radi o uznemiravanju posjeda, o čemu je riječ u predmetnom slučaju, jer je sužavanjem puta na spornom dijelu, a s obzirom na preostalu širinu puta i njegovu vrlo malu udaljenost od novo podignute ograde, izvršavanje posjeda prava služnosti ne samo otežano već zasigurno i ograničeno na prolaženje njime samo vozilima manje širine, a kako je to u svojem iskazu i obrazložila tužiteljica.

 

16.) Prema tome, ovaj sud drugog stupnja, na temelju činjenica koje je utvrdio sud prvog stupnja te na temelju činjenica utvrđenih u ovom drugostupanjskom postupku u skladu sa odredbom čl.373.a st.1.t.2. ZPP-a, nalazi da je tužena smetala tužiteljicu u posljednjem i mirnom posjedu prava služnosti prolaza i provoza putem, slijedom čega je, pravilnom primjenom materijalnog prava iz naprijed navedenih odredbi, valjalo prihvatiti njen tužbeni zahtjev za pružanje posjedovne zaštite.

 

16.1.) Zbog naprijed navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl.373.a st.1.t.2. ZPP-a, žalbu tužiteljice uvažiti kao osnovanu i preinačiti pobijano rješenje u točki I. izreke te prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev kao osnovan.

 

17.) Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja, u točki II. izreke, odbijen je i prijedlog tužitelja za osiguranje izdavanjem privremene mjere, a tužiteljica žalbom pobija i navedenu odluku, no njena žalba u ovom dijelu nije uvažena kao osnovana.

 

17.1.) Naime, smisao i suština osiguranja privremene mjere je u privremenom uređenju nekog spornog odnosa o kojem se konačno treba odlučiti u parničnom postupku koji je već u tijeku ili još nije pokrenut. Iz toga jasno proizlazi da se njena svrha ostvaruje samo ukoliko sud o prijedlogu za izdavanje privremene mjere odluči odmah, tj. prije donošenja odluke u parnici za njeno opravdanje, a što je sud prvog stupnja u predmetnom slučaju propustio učiniti, već je odluku o privremenoj mjeri donio istovremeno sa odlukom o tužbenom zahtjevu. S obzirom da je odlukom ovog drugostupanjskog suda navedena odluka suda prvog stupnja, kojom je odbijen tužbeni zahtjev za pružanje posjedovne zaštite, preinačena na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i pravomoćno mu je pružena posjedovna zaštita, zatražena privremena mjera je postala bespredmetnom. Upravo zbog navedenih razloga, temeljem odredbe čl.380.t.2. ZPP-a, žalba tužiteljice u navedenom dijelu nije uvažena pa je potvrđena odluka suda prvog stupnja u točki II. izreke.

 

18.) Budući da je uvažavanjem žalbe tužiteljice preinačeno prvostupanjsko rješenje u odluci o predmetu spora, to je onda valjalo, u skladu sa odredbom čl.166.st.2. ZPP-a, odlučiti i o troškovima parničnog postupka.

 

19.) Uvažavanjem žalbe tužiteljice ona je u cijelosti uspjela u predmetnom sporu, pa joj stoga, u skladu sa odredbom čl.154.st.1. ZPP-a, pripada pravo na naknadu cjelokupnog parničnog troška potrebnog za vođenje predmetne parnice, i isti joj je i dosuđen u iznosu od 879,23 EUR / 6.624,56 kuna.

 

20.) Navedeni dosuđeni trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika te od troška sudskog očevida i vještačenja.

 

20.1.) U skladu sa odredbom Tbr.7.t.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 142/12. i dr. – dalje: Odvjetnička tarifa) tužiteljica bi pripadalo pravo na naknadu troškova zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika u visini jednokratne naknade za cijeli postupak od 200 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 1,99 EUR daje iznos od 398,00 EUR, i na ovaj iznos bi joj pripadalo pravo na obračunati trošak PDV-a. Međutim, tužiteljica je navedeni trošak podnesenim troškovnikom (list 143) zatražila u manjem iznosu – tj. zatražila je iznos od 331,81 EUR sa već obračunatim PDV-om, pa kako je sud vezan postavljenim zahtjevom stranke, navedeni zatraženi iznos je i dosuđen.

 

20.2.) Pored navedenog troška, tužiteljici je dosuđen i trošak plaćenog očevida i mjerničkog vještačenja u zatraženom iznosu od 398,17 EUR, jer je riječ o trošku koji je također, u skladu sa odredbom čl.155. ZPP-a, bio potreban za vođenje parnice.

 

20.3.) Budući da je žalba tužiteljice uvažena pripada joj i pravo na trošak njenog izjavljivanja koji joj je dosuđen u iznosu od 119,40 EUR, u skladu sa odredbom Tbr.10.t.2. Odvjetničke tarife (60 bodova x 1,99 EUR), i iznos od 29,85 EUR s osnova obračunatog troška PDV-a.

 

20.4.) Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi pristojbi jer iste tijekom postupka nije platila pa nije dokazala nastanak tog troška.

 

21.) Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl.380.t.3. ZPP-a, uvažena je žalba tužiteljice pa je preinačena i odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. izreke rješenja.

 

Bjelovar, 14. prosinca 2023.

 

Sudac

 

     Antun Dominko v. r.