REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1299/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Hrvoje Pezelj, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, koga zastupa punomoćnik Domagoj Petrinović, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1996/2019-3 od 14. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7272/2016-23 od 18. ožujka 2019., u sjednici održanoj 16. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Revizija tuženika se prihvaća i presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1996/2019-3 od 14. rujna 2020. se ukida i predmet se vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

„I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.177,67 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB koja vrijedi na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2016. godine do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.600,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana 18. ožujka 2019. godine do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.275,00 kuna sa pripadajućom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, te zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.".

2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd-743/2021-2 od 24. veljače 2021. podnosi tužena pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja:

„1. Je li sud u posebnoj parnici radi utvrđenja ništetnosti i povrata stečenog bez osnove kao posljedice ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u €, dakle u ugovoru o kreditu koji nije denominiran u CHF niti denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF, vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a koje se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodila pod poslovnim brojem P-1401/12?

2. Je li u parnicama u kojima tužitelji predlažu utvrđenje ništetnosti i potražuju isplatu stečenog bez osnove kao posljedice ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u €, dakle u ugovoru o kreditu koji nije denominiran u CHF niti denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF, tijek zastare prekinut podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu koji se vodio pred Trgovačkim sudom u

Zagrebu vodila pod poslovnim brojem P-1401/12?

3. Pripada li tužitelju, korisniku kredita po osnovi ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u €, isplata razlike između iznosa kamate po kamatnoj stopi koja bi bila utvrđena objektivnim referentnim parametrima za utvrđivanje visine kamatne stope i iznosa kamata koja bi bila obračunata po stopi određenoj odlukom tuženika kao banke, ili isplate razlike između iznosa koji je korisnik kredita platio i iznosa izračunata na temelju početno ugovorene kamatne stope?

4. Je li, na temelju utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope sadržane u ugovoru o kreditu odobrenom u valuti € u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, a koji se otplaćuje u kunama, zakonito naložiti kreditoru isplatu iznosa u € u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate?“.

3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijane nižestupanjske presude preinače ili ukinu uz naknadu parničnih troškova.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povratom stečenog bez osnove, a koji se odnosi na iznose isplaćene promjenjive kamatne stope temeljem ugovora o kreditu u Eurima nakon što je tuženik jednostranom odlukom bez prethodnog dogovora sa tužiteljem izmijenio visinu kamatne stope.

7. Pobijana presuda ispitana je u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i u pogledu pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Nižestupanjski sudovi pozivom na čl. 502.c ZPP i sadržaj presude u kolektivnom sporu u predmetu „potrošač“ (Revt-249/13 od 9. travnja 2015.) ocjenjuju da se učinak ove presude proteže i na ugovore o kreditu koji su sklopljeni vezano uz valutu euro, te prihvaćaju tužbeni zahtjev i dosuđuju tužitelju zatraženi iznos kojim potražuje isplatu razlike iznosa koji je isplatio prema jednostranoj odluci tuženika o izmijenjenoj kamatnoj stopi u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu.

9. Predmet koji nižestupanjski sudovi citiraju (Revt-249/13 od 9. travnja 2015.) odnosi se na spor koji je Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka (uključujući i pravnog prednika tuženika) kojim je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita) zaključujući ugovore o kreditima (vezano za ugovore o kreditu koji su bili sklopljeni uz valutnu klauzulu CHF) koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

10. Člankom 502.a ZPP je propisano da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

11. Prema čl. 502.c ZPP fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. Iz prethodno citiranih odredbi ZPP proizlazi da se učinak odluke donijete u kolektivnom sporu odnosi samo na pojedinačne sporove koji se vode u odnosu na istih činjeničnih okolnosti koje su bile predmetom razmatranja u kolektivnom sporu, odnosno o kojim je sud prilikom donošenja odluke u kolektivnom sporu zauzeo pravno shvaćanje.

13. Iako je pravni prednik tuženika HYPO ALPE – ADRIA BANK d.d. sudjelovao u kolektivnom sporu u svojstvu tuženika, predmet spora bilo je ispitivanje poštene trgovačke prakse banaka prilikom sklapanja ugovora o kreditu vezanih uz valutu CHF i specifičnih okolnosti koje su ostvarene u takvim ugovorima o kreditu.

14. Stoga odgovor na postavljeno (prvo) pravno pitanje glasi:

U parnici radi utvrđenja ništetnosti i povrata stečenog bez osnove kao posljedice ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u € sud nije vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (Revt 249/13 od 9. travnja 2015.).

Dakle, u parnici radi utvrđenja ništetnosti i povrata stečenog bez osnove sud primjenom ZOO i Zakona o zaštiti potrošača u svakom konkretnom slučaju utvrđuje jesu li postojale okolnosti koje bi dovele do ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi vodeći pritom računa o položaju ugovornih stranaka, (ne)ravnoteži ugovornih stranaka i u čemu bi se ista sastojala, (ne)jednakosti vrijednosti činidaba, te svim drugim okolnostima koje su od pravnog značaja za ocjenu ništetnosti konkretne odredbe.

15. U odnosu na drugo pravno pitanje ovaj sud je u više odluka (Rev-698/2019-2 od 5. svibnja 2020., Rev-147/2019-5 od 9. rujna 2020., i dr.) zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05. (čl. 104. st. 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, te je time odgovoreno na ovo pravno pitanje.

16. U odnosu na treće pravno pitanje prvenstveno se ističe da primjena pravnog shvaćanja u odnosu na ovo pravno pitanje ovisi o prethodnoj pravnoj ocjeni je li konkretan ugovor o kreditu u odnosu na ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetan (primjenom pravnog shvaćanja iznijetog u odgovoru na prvo postavljeno pravno pitanje).

17. Ovaj sud je u više svojih odluka iznio pravno shvaćanje u odnosu na pitanje koja bi kamatna stopa bila u primjeni, odnosno koja bi razlika korisniku kredita, koji je plaćao kamatnu stopu koja je utvrđena ništetnom pripadala.

18. Tako je u predmetu Rev-777/2022 od 21. rujna 2022. na postavljeno pravno pitanje koje se odnosilo na ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ugovora o kreditu koji je bio vezan uz valutu CHF na ovo pitanje odgovoreno:

„Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika.“.

18.1. Ovo pravno shvaćanje potvrđeno je i u drugim odlukama revizijskog suda (Rev- 308/22-2 od 19. travnja 2022., Rev-708/2022 od 29. lipnja 2022., Rev-871/2022 od 13. rujna 2022., Rev-610/2022 od 29. kolovoza 2023. i dr.) te je isto primjenjivo općenito u pravnim situacijama kada je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđena ništetnom.

18.2. Pritom valja istaknuti i pravno shvaćanje u pogledu tumačenja načina određivanja kamatne stope iznijetog u prethodno citiranim odlukama prema kojem se „…uobičajeno promjenjiva kamatna stopa na kredite poslovnih banaka sastoji se od dva dijela (postotka): fiksnog i promjenjivog. Fiksni dio kamatne stope je određeni ugovoreni broj postotnih poena koji se ne mijenjaju tijekom korištenja kredita, dok je promjenjivi dio kamatne stope na kredite ugovoreni parametar čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana. Tako, primjerice prema odredbi čl. 11.a Zakonu o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 75/09, 112/12, 143/13 - dalje: ZPK), koja je na snazi od 1. siječnja 2014., parametri uz koje se može vezati promjenjiva kamatna stopa su: referentne kamatne stope (EURIBOR, LIBOR) ili NRS (nacionalna referentna stopa) ili prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili prosječna kamatna stopa na depozite građana u odnosnoj valuti…. referentne kamatne stope uobičajeno izračunava neovisno tijelo, a njihov cilj je odražavanje troškova zaduživanja na različitim tržištima. One mogu odražavati troškove zaduživanja na međubankovnom tržištu, ali i troškove zaduživanja u slučaju kada su sredstva pribavljena iz drugih izvora, poput primjerice fondova tržišta novca, mirovinskih fondova te osiguravajućih društava. Najčešće korištene referentne stope u Europi su EURIBOR, EONIA te LIBOR, a u Republici Hrvatskoj se od 2012. objavljuje i NRS (nacionalna referentna stopa) koja odražava prosječni trošak izvora sredstava hrvatskog bankovnog s obzirom na određeni protekli period, vrstu izvora i relevantnu valutu, odnosno, NRS je prosječna kamata koju bankovni sektor plaća kako bi pribavio sredstva potrebna za kreditno poslovanje (čl. 2. st. 1. toč. 16. ZPK- a). Svaki od navedenih parametara ima dakle drugačiji utjecaj na visinu kamatne stope…. ne postoji zakonom propisana referentna kamatna stopa, kao niti jedan jedinstveni parametar uz koje bi se vezala promjenjiva kamatna stopa, a koji bi se po sili zakona primjenjivao u situaciji kada je ugovorna odredba proglašena ništetnom. Stoga nije dopušteno…da sud popunjava ugovor nekom stopom koju bi sam utvrđivao kao „razumnu“ (u kolokvijalnom značenju, gdje se kao razumno označava nešto što odgovara prosječnoj stopi koja je vrijedila u ugovornim odnosima poput onoga koji su stranke uspostavile sklopljenim Ugovornom o kreditu)…. predloženim faktičnim supstituiranjem nepoštene odredbe o promjeni kamatne stope nekom drugom stopom koju bi utvrđivao sud od slučaja do slučaja, bili bi ugroženi ciljevi zakonom predviđene zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi. Naime, svaka prilagodba ništetne ugovorne odredbe značila bi ujedno i njezino djelomično ostavljanje na snazi, a što nije dopušteno kada se ima na umu doseg odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07 - dalje: ZZP/07). To stoga što nepoštena ugovorna odredba ne obvezuje potrošača, a pravne posljedice ništetnosti propisane navedenom odredbom jednake su kao da takve ugovorne odredbe (dijela odredbe) nije niti bilo….“.

19. Ponovno valja istaknuti da do primjene prethodno iznijetog pravnog shvaćanja u odgovoru na treće postavljeno pravno pitanje dolazi tek ako sud u konkretnom slučaju ocjenjujući sve činjenične navode stranaka i primjenom relevantnih odredbi materijalnog prava utvrdi da bi ugovor o kreditu koji su stranke sklopile u odnosu na ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi bio ništetan.

20. Obzirom da je nakon donošenja pobijane presude Euro postao službena valuta u Republici Hrvatskoj odgovor na četvrto pravno pitanje nije pravno relevantan za odluku u sporu jer se presuda isplatom u kunskom iznosu više niti ne može provesti.

21. Kako sud drugog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa u pogledu učinka prethodno citirane odluke u kolektivnom sporu koji se odnosio na ugovore o kreditu vezane uz valutnu klauzulu CHF nije odgovorio na sve žalbene navode tuženika koji su se odnosili pobijana presuda je ukinuta i temeljem čl. 395. st. 2. ZPP odlučeno je kao pod I. izreke.

22. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.

Zagreb, 16. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

Goranka Barać-Ručević