REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-767/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBINSPEKT d.o.o. za kontrolu i inženjering, Draškovićeva 29, Zagreb, OIB: 82752153530, kojeg zastupa punomoćnik Draško Semren, odvjetnik u Zagrebu, protiv I-tuženika RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženice RHS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1262/2021-8 od 15. srpnja 2022. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6634/2017-53 od 31. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačava presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1262/2021-8 od 15. srpnja 2022. u dijelu pod stavkom I. alineja 2. izreke i sudi:

Odbija se žalba II-tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6634/2017-53 od 31. ožujka 2021. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na solidarnu isplatu te naknadu troškova postupka u odnosu na II-tuženu (stavak I. i II. izreke).

II. Nalaže se II-tuženoj naknaditi tužitelju troškove nastale u postupku u povodu revizije u iznosu od 1.057,60 Eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se I-tuženiku RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženiku RHS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno, isplatiti tužitelju Zagrebinspekt d.o.o., Zagreb, Draškovićeva 29, OIB: 82752153530, iznos od 80.877,91 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 1.666,83 kn od 19. prosinca 2016. godine do isplate,

- na iznos od 1.675,44 kn od 16. siječnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 1.331,12 kn od 16. veljače 2017. godine do isplate,

- na iznos od 1.279,02 kn od 21. ožujka 2017. godine do isplate,

- na iznos od 1.290,21 kn od 20. travnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 1.316,24 kn od 17. svibnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 1.266,90 kn od 27. lipnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 1.266,00 kn od 18. srpnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 7.435,83 kn od 15. rujna 2017. godine do isplate,

- na iznos od 3.703,94 kn od 19. listopada 2017. godine do isplate,

- na iznos od 3.737,92 kn od 16. studenog 2017. godine do isplate,

- na iznos od 3.616,85 kn od 15. prosinca 2017. godine do isplate,

- na iznos od 3.709,65 kn od 17. siječnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 3.497,98 kn od 19. veljače 2018. godine do isplate,

- na iznos od 3.508,78 kn od 16. ožujka 2018. godine do isplate,

- na iznos od 3.483,13 kn od 18. travnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 3.452,10 kn od 18. svibnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 3.438,88 kn od 18. lipnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 3.444,15 kn od 23. srpnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 6.655,62 kn od 18. rujna 2018. godine do isplate,

- na iznos od 6.666,98 kn od 13. studenog 2018. godine do isplate,

- na iznos od 3.287,85 kn od 11. prosinca 2018. godine do isplate,

- na iznos od 3.452,06 kn od 14. siječnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 3.342,05 kn od 12. veljače 2019. godine do isplate,

- na iznos od 3.352,38 kn od 15. ožujka 2019. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se I-tuženiku RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tuženiku RHS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplatiti tužitelju Zagrebinspekt d.o.o., Zagreb, Draškovićeva 29, OIB: 82752153530, troškove parničnog postupka u iznosu od 8.835,40 kn, u roku od 15 dana.“

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Žalba I-tuženika se odbija kao neosnovana, a žalba i dopuna žalbe II- tužene se uvažava kao osnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6634/2017-53 od 31. ožujka 2021. godine:

- potvrđuje u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 80.877,91 kn s zateznom kamatom u odnosu na I-tuženika

- preinačava u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na II-tuženu, te u tom dijelu sudi, tako da se odbija tužbeni zahtjev na solidarnu isplatu navedenog iznosa kao i troškova postupka u odnosu na II-tuženu, kao neosnovan.

II. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbe.“

3. Ovaj sud rješenjem broj Revd-4528/2022-9 od 16. lipnja 2021., dopustio je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu u dijelu koji se odnosi na odluku prema tuženici pod 2. (st. I., al. 2.) zbog slijedećih pravnih pitanja:

„Je li novčana obveza (dug) koja nastane iz odnosa kredita ili odnosa jamstva za taj kredit, koji odnos je sklopio jedan bračni drug, bračna stečevina, a radi se o kreditu i jamstvu kojim je kupljena nekretnina koja je bračna stečevina? Odgovara li i drugi bračni drug za takav dug iako nije sudionik jamstva ili ugovora o kreditu i ima li jamac u takvom slučaju pravo regresa i prema tom bračnom drugu glavnog dužnika za obveze koje je na temelju odnosa jamstva platio po tom kreditu odnosno jamstvu (ovdje zadužnici)?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda, tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u smislu revizijskih navoda. Traži troškove revizijskog postupka.

5. U odgovoru na reviziju II-tuženica predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 80.877,91 kn sa zateznim kamatama solidarno od I i II-tuženika, koji je tužitelj isplatio R banci d.d. umjesto tuženika na temelju zadužnice, po osnovi otplate namjenskog kredita u razdoblju od prosinca 2016. do 15. ožujka 2019., i to na ime duga I-tuženika kao korisnika kredita, a od II-tuženice na ime dugovanja s osnove bračne stečevine.

8.1. Prvostupanjski sud je utvrdio da je Ugovorom o namjenskom kreditu od 19. siječnja 2009. i Dodatke Ugovoru od 28. listopada 2011. i 28. studenog 2011. Zagrebačka banka d.d. kao kreditor odobrila I-tuženiku kao korisniku kredita kredit za kupnju stana u iznosu od 185.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, uz rok otplate od 338 mjeseci, te da se navedenim Ugovorom I-tuženik kao korisnik kredita obvezao radi osiguranja tražbine po tom kreditu dostaviti kreditoru zadužnicu/ispravu kojom pristaje na zapljenu svih svojih računa kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa te na isplatu tih novčanih sredstava na račun kreditora. Nadalje, utvrdio je da je tužitelj izdao zadužnicu od 19. siječnja 2009. iz koje proizlazi da je u svojstvu dužnika Zagrebačke banke d.d, sukladno čl. 183. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08), izjavio da je suglasan da se radi naplate tražbine Zagrebačke banke d.d. iz predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu od 19. siječnja 2009. najviše do iznosa od 240.500,00 EUR uvećanog za kamate po dospijeću, zaplijene svi računi tužitelja otvoreni kod svih banaka koje obavljaju poslove platnog prometa, te da se novčana sredstva s tih računa izravno uplaćuju na račun Zagrebačkoj banci d.d., a ta zadužnica ovjerena je kod javnog bilježnika 21. siječnja 2009. pod brojem Ov- 767/2009. Zaključno, utvrđeno je iz potvrda Zagrebačke banke d.d. i podataka o izvršenim transakcijama da je tužitelj na temelju navedene zadužnice, koju je izdao radi osiguranja tražbine Zagrebačke banke d.d. po predmetnom Ugovoru o kreditu u razdoblju od prosinca 2016. do 15. ožujka 2019. podmirio dospjela dugovanja tuženika u iznosu od ukupno 80.877,91 kn. Nadalje, na temelju utvrđenja da je tužitelj vršio plaćanje po navedenom kreditu na način da je podmirivao dug tuženika po osnovi navedene zadužnice kao instrumenta osiguranja naplate tražbine iz predmetnog Ugovora o kreditu, prvostupanjski sud ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja da mu I-tuženik naknadi ono što je tužitelj za njega isplatio banci u predmetnom razdoblju, u skladu s odredbama čl. 120. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO). U odnosu na II-tuženicu prvostupanjski sud utvrđuje da je predmetni kredit ugovoren i otplaćuje se za vrijeme trajanja braka tuženika, iz prihoda koji su bračna stečevina, a njime je kupljen stan koji je također bračna stečevina i u kojem tuženici žive. Slijedom navedenoga, prvostupanjski sud zaključuje da je II-tuženica solidarno odgovorna za utuženu obvezu I-tuženika.

8.2. Suprotno zaključku suda prvog stupnja, drugostupanjski sud u odnosu II- tuženicu ističe da je predmetna zadužnica kao osiguranje kredita dana od strane tužitelja kao poslodavca I-tuženika, a bračni drug za novčane obveze prema trećim osobama odgovara samostalno ukoliko samostalno sklapa pravni posao s trećim osobama bez ikakvog sudjelovanja drugog bračnog druga, bez obzira o kojoj se vrsti obvezno pravnog odnosa radi, tada on isto tako samostalno odgovara svom vjerovniku za preuzete obveze, jer dugovi bračnih drugova odnosno njihove obveze nisu dio bračne stečevine nego predstavljaju njezin teret. Nadalje, odgovornost bračnih drugova za obveze bilo koje vrste pa tako niti za obveze koje proizlaze iz bračne stečevine, Obiteljskim zakonom, a niti ZOO nije propisana. Stoga, kako iz predmetnog ugovora o kreditu ne proizlazi da je II-tužena kao bračni drug I-tuženika preuzela obveze iz ugovora kao sudužnik ili jamac, to drugostupanjski sud zaključuje da ne postoji solidarna odgovornost II-tuženice za potraživanje tužitelja prema odredbi čl. 42. u vezi s čl. 43. st. 1. ZOO.

9.1. Tužitelj u reviziji ističe da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer da Obiteljski zakon ("Narodne novine", broj 103/15., dalje: ObZ/15) uređuje ta pitanja u čl. 43. i 44. u vezi s čl. 38. ObZ/15, te da iz tih odredaba proizlazi pojedinačna odgovornost za obveze preuzete prije sklapanja braka i za one preuzete nakon sklapanja braka ako se ne odnose na tekuće potrebe bračne i obiteljske zajednice, te suprotno pojedinačnoj odgovornosti, solidarna odgovornost oba bračna druga upravo za obveze u vezi s tekućim potrebama zajednice ili u vezi s bračnom stečevinom.

9.2. Dakle, tužitelj smatra da ako se radi o potrebama bračne i obiteljske zajednice i o bračnoj stečevini, odgovaraju bračni drugovi solidarno, a da je kupovina obiteljske nekretnine u kojoj obitelj živi (predmetni stan u [adresa]) svakako i jedno i drugo

– i tekuća potreba bračne i obiteljske zajednice i bračna stečevina, pa čak i neovisno o tome je li obitelji ta nekretnina – kako navodi II-tužena – bila potrebna ili nije (ako su već imali jednu nekretninu), a pogotovo ako obitelj istu koristi, štoviše u njoj živi (a drugi stan iznajmljuje, kao što je tijekom postupka bio slučaj). Tužitelj ističe da je to je jedna od situacija za koju obiteljsko pravo, i to izravno kao lex spacialis u ovakvim slučajevima u smislu čl. 38. OZ/15, određeno pitanje uređuje drugačije ili protivno općem obveznopravnom ili stvarnopravnom propisu, odnosno kao izuzetak. Zaključno, tužitelj navodi da je opće pravilo da nema ni vlasništva ni obveze bez (formalnog) preuzimanja obveze, a navedene obiteljskopravne odredbe daju i vlasništvo, ali i obvezu kao naličje toga vlasništva, bez (formalnog) preuzimanja prava odnosno obveze, jer da u suprotnom ne bi postojala bračna stečevina kao institut niti ta pravila o odgovornosti bračnih drugova upravo za takve obveze.

10. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, imajući u vidu da su parnične stranke novčani iznos kredita utrošile nesporno za zajedničke potrebe za vrijeme trajanja bračne zajednice, to je neotplaćeni iznos kredita teret bračne stečevine koji teret snose obje parnične stranke kao bivši bračni drugovi na jednake dijelove.

11. Nadalje, obzirom da su za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini mjerodavni propisi koji su vrijedili u vrijeme njezina stjecanja (odluka ovog suda broj Rev 57/2005-2, od 14. prosinca 2005.) to je prema odredbi čl. 248. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07) koji se primjenjivao u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu i kupoprodaji stana, bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, te su prema čl. 249. st. 1. tog Zakona, bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini (ako nisu drukčije ugovorili), i u obvezi vratiti dugove s osnove sklopljenog ugovora o kreditu, izvjesno utrošenog za njihove zajedničke potrebe tijekom njihove bračne zajednice u jednakim dijelovima. Naime, povezujući zakonsku definiciju bračne stečevine s definicijom imovine, proizlazi da u bračnu stečevinu, uz stvarna prava poput vlasništva i drugih stvarnih prava, ulaze i tražbine koja izviru iz obveznopravnih odnosa u koju je stupio ili se našao jedan od bračnih drugova. Time je ujedno odgovoreno na prvo postavljeno pravno pitanje u reviziji.

12. U vezi drugog postavljenog pitanja valja reći da prilikom utemeljenja odgovornosti za novčane dugove trećima (jamcima za ugovor o kreditu), nastale u stjecanju (zajedničke) imovine može se uspostaviti zajednička (solidarna) odgovornost bračnih drugova (supružnika). Pri tome, po ocjeni ovog suda, temeljni kriterij za utemeljenje takve odgovornosti predstavlja pitanje da li je drugi bračni drug bio upoznat s utemeljenjem takve obveze i je li takav pravni posao odobrio. Kada solidarna obveza nije posebno propisana zakonom, bračni drugovi su solidarno odgovorni ako je pravni posao iz kojeg proistječe dugovanje, usmjeren na stjecanje imovine koja ulazi u bračnu stečevinu, pri čemu je bračni drug, kojeg se tereti na solidarnu odgovornost s bračnim drugom koji je izravni dužnik, upoznat s osnovom zaduženja te ju je odobrio odnosno od toga prihvaća ostvarenu korist. Time je ujedno odgovoreno na drugo postavljeno pravno pitanje.

13. Slijedom iznesenih razloga proizlazi da je drugostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo pa je valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti osporenu presudu te na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude (točka I. izreke).

14.1. Odluka o troškovima postupka pod točkom II. izreke ove odluke temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP, u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, slijedom čega je naloženo II-tuženici naknaditi tužitelju troškove sastava prijedloga za dopuštenje revizije u zatraženom iznosu od 375,00 Eura te troškove sastava revizije u zatraženom iznosu od 375,00 Eura, u skladu s Tbr. 10. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), odnosno ukupno 375,00 Eura, kao i troškove plaćene sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 153,80 Eura, te sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 153,80 Eura, dakle sveukupno 1.057,60 Eura.

Zagreb, 16. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina