REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3275/2016-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Okmaca, odvjetnik u Pazinu, protiv tuženika ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Saša Jovičić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 3787/2014-2 od 22. kolovoza 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-47/13-6 od 16. svibnja 2014., u sjednici održanoj dana 16. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 3787/2014-2 od 22. kolovoza 2016., te presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-47/13-6 od 16. svibnja 2014., te se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj UR jedini i isključivi nasljednik ostaviteljice pok. ČR iza koje se pred Općinskim sudom u Pazinu vodi ostavinski postupak pod posl. br. O 353/12 (ranije posl. br. O 59/11).

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka isplatom iznosa od 6.250,00 kuna u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.970,11 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj jedini nasljednik ostaviteljice pok. ČR.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i prvostupanjska presuda potvrđena.

3. Protiv navedene drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka s prijedlogom da se presude nižestupanjskih sudova preinače ili ukinu.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužitelj sin ostaviteljice pok. ČR, umrle **.**.2010., a biološki sin iste ostaviteljice je i tuženik kojeg su rješenjem Narodnog odbora Općine Donji Miholjac od 09. travnja 1960. usvojili SR i JR. Utvrđeno je i to da je u ostavinskom postupku iza pokojne ČR tužitelj upućen na pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja da je on jedini nasljednik ČR.

7. Sporno je pravo na nasljeđivanje tuženika iza pok. ČR, njegove biološke majke.

8. S obzirom na to da je odredbom čl. 253. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03 i dr. – dalje: ZN), propisano da će se pravo stranaka u vezi s nasljeđivanjem prosuđivati po zakonu koji se primjenjivao u času otvaranja nasljedstva, a u vrijeme kada je ostaviteljica umrla nije postojao propis po kojem bi posvojenik imao pravo nasljeđivanja bioloških roditelja, prvostupanjski sud zaključuje da je jedini nasljednik tužitelj. Takvo shvaćanje prihvaća i drugostupanjski sud koji usvojenje tuženika od 9. travnja 1960. smatra posvojenjem sa srodničkim učinkom.

9. Međutim, prema odredbi čl. 25. Zakona o nasljeđivanju koji je važio u vrijeme usvajanja iz 1960. (Službeni list FNRJ br. 20/55), usvojenik i njegovi potomci imaju prema usvojiocu ista nasljedna prava kao i usvojiočeva djeca i drugi njegovi potomci osim ako pri usvojenju nisu ta prava ograničena ili sasvim isključena.

10. Čl. 25. st. 3. i 4. istog zakona propisano je da usvojilac i njegovi srodnici nisu zakonski nasljednici usvojenika, te da usvojenjem ostaju nedirnuta prava nasljeđivanja između usvojenika i njegovih srodnika.

11. Iz rješenja Narodnog odbora Općine Donji Miholjac, Kotar Našice od 09. travnja 1960. (list 10 priloženog spisa poslovni broj O 353/12) vidljivo je da je tim rješenjem proglašeno zaključenim usvojenje tuženika, da tuženik zadržava svoje dosadašnje porodično ime te da usvojenik stječe neograničena nasljedna prava prema usvojiteljima.

12. Dakle, navedenim usvajanjem ostala su (čl. 25. st. 4. tada važećeg Zakona o nasljeđivanju) nedirnuta prava nasljeđivanja između usvojenika i njegovih srodnika, dakle i između njegove majke).

13. Usvojenje zasnovano 1960. nije zasnovano s istim sadržajem i istim pravnim učincima kakvi su učinci posvajanja prema sada važećemu Obiteljskom zakonu ("Narodne novine" broj 116/03 – dalje: ObZ), niti sa oblicima usvajanja kakvi su propisani Zakonom o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03 i dr. - dalje: ZN).

14. Naime, usporedbom sadržaja i učinaka navedenih oblika posvojenja propisanih odredbama ZN i ObZ s usvojenjem iz 1960. evidentno je da se učinci usvojenja iz 1960. ne mogu poistovjetiti niti s jednim oblikom posvojenja iz ZN i ObZ. Logika nižestupanjskih sudova zanemaruje da je usvojenjem iz 1960. sasvim drugačije (s drugačijim sadržajem i učincima od sada važećih oblika posvojenja), a polazeći od tih suštinskih razlika mora se zaključiti da pravni učinci rješenja 1960. ne mogu biti isti kao da se radi o posvajanju prema sada važećim propisima.

15. Na isti zaključak upućuje i odredba čl. 62. st. 1., ObZ prema kojoj, iznimno od čl. 361. st. 2. Obiteljskog zakona posvojenje s roditeljskim učinkom zasnovano po prijašnjim propisima Republike Hrvatske može se raskinuti sporazumnim prijedlogom posvojitelja i posvojenika uz istodobno zasnivanje posvojenja s pravnim učincima utvrđenim odredbama ovog zakona (radi se o dopuni ObZ - "Narodne novine" broj 107/2007).

16. U opisanoj situaciji pravo na nasljeđivanje treba prosuđivati prema učincima usvajanja u vrijeme kada je zasnovano usvajanje, dakle, u konkretnom slučaju prema odredbi čl. 25. st. 4. Zakona o nasljeđivanju koji je važio 1960., a prema toj odredbi, kako je već navedeno, usvojenjem ostaju nedirnuta prava nasljeđivanja između usvojenika i njegovih srodnika.

17. Ovakav zaključak proizlazi i iz pravnih shvaćanja koja su sadržana u presudi Upravnog suda republike Hrvatske poslovni broj Us-361/2006. od 19. veljače 2009., te u odluci i rješenju Ustavnog suda U-I-11/93, U-I-904/95 od 25. svibnja 2000.

18. Slično shvaćanje nalazi se i u pravnoj doktrini (npr. vidjeti: Obiteljski zakon, novine, dvojbe i perspektive - "Narodne novine" d.d., Zagreb, studeni 2003., stranica 78, IV odjeljak).

19. Dakle, usvajanjem tuženika 1960. ostala su nedirnuta prava nasljeđivanja između tuženika i njegove majke, pa tuženik kao zakonski nasljednik nasljeđuje pokojnu majku na temelju navedene odredbe čl. 25. st. 4. Zakona o nasljeđivanju iz 1955.

20. Dakle, pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo što je razlog za podnošenje revizije, a zbog čega je revizija podnesena, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), presuđeno kao pod I. izreke .

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 166. st. 2. te čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, a tako obračunat trošak zastupanja po odvjetniku (prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 138/23 - dalje: Tarifa) iznosi 1.970,11 eura. Pritom je revizijski sud imao na umu da Tarifa u Tbr. 52. toč. 3. propisuje kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, ali je također vodio računa i o zahtjevu tuženika s aspekta ograničenja iz čl. 2. st. 1. ZPP, odnosno imajući na umu da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku pazeći da taj zahtjev ne prekorači jer za to nema ovlaštenje.

22. Dosuđeni iznos troška tuženiku sastoji se od troškova sastava odgovora na tužbu u iznosu od (zatraženih) 3.125,00 kn (sada 414,76 €), primjenom Tbr. 8. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu glavne rasprave od 1. travnja 2014. u iznosu od 3.125,00 kn (sada 414,76 €), primjenom Tbr. 9. t. 1. Tarife, sastava žalbe u iznosu od 3.906,25 kn (sada 518,45 €), primjenom Tbr. 10. t. 1. Tarife, te sastava revizije u iznosu od 4.687,50 kn (sada 622,14 €), primjenom Tbr. 10. t. 5. Tarife, što daje iznos od 1970,11 €, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' broj 57/22, 80/22).

Zagreb, 16. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek