Republika Hrvatska
Županijski sud u
Splitu
Split, Gundulićeva
29a
Poslovni broj Gž-344/2022-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Lucije Lasić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća te Mirjane Rubić članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice ĐB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Galoši Comisso, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska c. 69, OIB 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 25-P-3878/19-22 od 21. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2024.,
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se tuženikova žalba te se ukida presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 25-P-3878/19-22 od 21. siječnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o trošku žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:
"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 528-50-3235159 sklopljenom između tužitelja i tuženika dana 20. siječnja 2006. godine u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak i u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope koja je promjenjiva jednostranom odlukom tuženika, a koje odredbe su sadržane u slijedećim člancima Ugovora o kreditu:
- članak 1. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi:"Iznos kredita: Kunska protuvrijednost 19.875,00 CHF"
-članak 2. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi:"Kamatna stopa: Redovna kamata 5,50 %, godišnja, promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."
-članak 7. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi:" Način otplate: Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF..."
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska c. 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 16.417,34 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, koje teku na pojedine iznose po dospijeću pa do isplate kako slijedi:
- na iznos od 30,65 kn sa zzk od 10.12.2007. pa do isplate,
- na iznos od 30,65 kn sa zzk od 10.12.2007. pa do isplate,
- na iznos od 31,07 kn sa zzk od 10.01.2008. pa do isplate,
- na iznos od 31,53 kn sa zzk od 12.02.2008. pa do isplate,
- na iznos od 32,05 kn sa zzk od 11.03.2008. pa do isplate,
- na iznos od 31,62 kn sa zzk od 10.04.2008. pa do isplate,
- na iznos od 40,20 kn sa zzk od 12.05.2008. pa do isplate,
- na iznos od 40,20 kn sa zzk od 10.06.2008. pa do isplate,
- na iznos od 39,88 kn sa zzk od 11.07.2008. pa do isplate,
- na iznos od 39,64 kn sa zzk od 11.08.2008. pa do isplate,
- na iznos od 39,99 kn sa zzk od 11.09.2008. pa do isplate,
- na iznos od 41,95 kn sa zzk od 13.10.2008. pa do isplate,
- na iznos od 41,08 kn sa zzk od 30.11.2008. pa do isplate,
- na iznos od 41,20 kn sa zzk od 11.12.2008. pa do isplate,
- na iznos od 81,91 kn sa zzk od 12.01.2009. pa do isplate,
- na iznos od 100,27 kn sa zzk od 11.02.2009. pa do isplate,
- na iznos od 161,08 kn sa zzk od 11.03.2009. pa do isplate,
- na iznos od 107,14 kn sa zzk od 16.04.2009. pa do isplate,
- na iznos od 103,66 kn sa zzk od 20.05.2009. pa do isplate,
- na iznos od 83,57 kn sa zzk od 17.06.2009. pa do isplate,
- na iznos od 90,41 kn sa zzk od 20.07.2009. pa do isplate,
- na iznos od 81,89 kn sa zzk od 19.08.2009. pa do isplate,
- na iznos od 85,15 kn sa zzk od 22.09.2009. pa do isplate,
- na iznos od 85,44 kn sa zzk od 06.10.2009. pa do isplate,
- na iznos od 90,20 kn sa zzk od 16.11.2009. pa do isplate,
- na iznos od 87,73 kn sa zzk od 09.12.2009. pa do isplate,
- na iznos od 125,21 kn sa zzk od 19.01.2010. pa do isplate,
- na iznos od 140,07 kn sa zzk od 10.02.2010. pa do isplate,
- na iznos od 158,95 kn sa zzk od 23.03.2010. pa do isplate,
- na iznos od 163,21 kn sa zzk od 12.04.2010. pa do isplate,
- na iznos od 190,64 kn sa zzk od 12.05.2010. pa do isplate,
- na iznos od 206,36 kn sa zzk od 08.06.2010. pa do isplate,
- na iznos od 248,78 kn sa zzk od 15.07.2010. pa do isplate,
- na iznos od 320,91 kn sa zzk od 11.09.2010. pa do isplate,
- na iznos od 276,89 kn sa zzk od 12.10.2010. pa do isplate,
- na iznos od 276,89 kn sa zzk od 12.10.2010. pa do isplate,
- na iznos od 316,00 kn sa zzk od 25.11.2010. pa do isplate,
- na iznos od 346,85 kn sa zzk od 13.12.2010. pa do isplate,
- na iznos od 359,16 kn sa zzk od 20.01.2011. pa do isplate,
- na iznos od 341,42 kn sa zzk od 15.02.2011. pa do isplate,
- na iznos od 356,18 kn sa zzk od 28.03.2011. pa do isplate,
- na iznos od 451,63 kn sa zzk od 26.05.2011. pa do isplate,
- na iznos od 477,51 kn sa zzk od 23.06.2011. pa do isplate,
- na iznos od 593,02 kn sa zzk od 31.07.2011. pa do isplate,
- na iznos od 541,25 kn sa zzk od 30.08.2011. pa do isplate,
- na iznos od 480,73 kn sa zzk od 30.09.2011. pa do isplate,
- na iznos od 463,36 kn sa zzk od 26.10.2011. pa do isplate,
- na iznos od 477,94 kn sa zzk od 20.12.2011. pa do isplate,
- na iznos od 488,24 kn sa zzk od 31.12.2011. pa do isplate,
- na iznos od 502,02 kn sa zzk od 18.01.2012. pa do isplate,
- na iznos od 516,63 kn sa zzk od 24.02.2012. pa do isplate,
- na iznos od 502,38 kn sa zzk od 22.03.2012. pa do isplate,
- na iznos od 494,12 kn sa zzk od 17.04.2012. pa do isplate,
- na iznos od 514,71 kn sa zzk od 20.05.2012. pa do isplate,
- na iznos od 514,81 kn sa zzk od 18.06.2012. pa do isplate,
- na iznos od 491,74 kn sa zzk od 21.08.2012. pa do isplate,
- na iznos od 498,67 kn sa zzk od 31.08.2012. pa do isplate,
- na iznos od 458,10 kn sa zzk od 18.09.2012. pa do isplate,
- na iznos od 500,32 kn sa zzk od 30.10.2012. pa do isplate,
- na iznos od 510,89 kn sa zzk od 30.11.2012. pa do isplate,
- na iznos od 503,30 kn sa zzk od 31.12.2012. pa do isplate,
- na iznos od 460,78 kn sa zzk od 31.01.2013. pa do isplate,
sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska c. 69, OIB: 53056966535, naknaditi tužiteljici ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 10.225,50 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. siječnja 2022. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri posto, sve u roku od 15 dana."
2.Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik, pobijajući odluku u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti kao neutemeljen, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3.Na žalbu nije odgovoreno.
4.Žalba je utemeljena.
5.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka su tužiteljičini zahtjevi, deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu br. 528-50- 3235159, koji Ugovor je sklopljenom između tužitelja i tuženika 20. siječnja 2006., u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak i u dijelu na ugovaranje kamatne stope koja je promjenjiva jednostranom odlukom tuženika, kao i kondemnatorni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa anuiteta, i to kao razliku između iznosa kojega je tužiteljica platila na temelju obračuna tuženika prema promjenljivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatoga prema početnoj stopi za redovitu kamatu te zahtjev na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta kao razliku između iznosa kojega je platila na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio kako su odredbe predmetnoga Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenljiva kamatna stopa, da se te odredbe ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu tražbine prema tužiteljici na temelju tih ugovornih odredbi, već kako je tuženik dužan vratiti tužiteljici ono što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima.
6.Među strankama nije sporno kako su tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita dana 20. siječnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu u valuti švicarskog franka, kako se radilo o kreditu s ugovorenom promjenljivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, s tim što je početna kamatna stopa ugovorena u visini od 5,50% godišnje, kao i kako je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata, o kojim povećanjima je tuženik obavještavao tužiteljicu te je za vrijeme otplate kredita tečaj CHF rastao. Međutim, sporno je pitanje jesu li ove promjene bile u skladu s odredbama zakona koje su uređivale zaštitu potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja te jesu li bile u skladu s općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno je li riječ o ništetnim odredbama, kao i visina predmetnih potraživanja, odnosno sporna je i razlika između više naplaćene kamate u odnosu na kamatu utvrđenu predmetnim Ugovorom i otplatnim planom i razlike između tečaja CHF na dan isplate Ugovora u odnosu na tečaj na dan pojedinog plaćanja.
7.U postupku koji je prethodio odlučivanju, prema stanju u spisu, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:
-kako su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu 20. siječnja 2006., prema kojem Ugovoru je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 19.875,00 CHF, po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, s ugovorenim rokom otplate od 84 mjeseca, kako je pored iznosa glavnice tužiteljica prema Ugovoru bila dužna tuženiku platiti i redovitu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru bila promjenjiva u skladu s važećim Odlukama o kamatnim stopama banke, a na dan sklapanja ugovora iznosila 5,50%, a za vrijeme trajanja ugovornog odnosa kamatna stopa je povećavana nekoliko puta te je tužiteljica tuženiku platila više iznose anuiteta od onih utvrđenih prvotnim otplatnim planom,
-kako tužiteljica navodi da su tim ugovorom povrijeđena njezina prava kao potrošača, s tim što je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, onu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak te odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, da se prilikom sklapanja ugovora o navedenim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a tužiteljica njihov sadržaj nije mogla utjecati, kako tuženik nije tužiteljicu u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je rezultiralo neravnotežom između stranaka u pravima i obvezama na štetu tužiteljice,
-kako je tuženik osporio tužbeni zahtjev ističući i prigovor zastare potraživanja,
-kako je u postupku izveden dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Darku Prpiću za Darfin d.o.o., koji je u nalazu i mišljenju naveo kako ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa, u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 778,87 CHF-a, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 4.242,88 kn, kako ukupna razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju kreditora važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju kreditora važećem na dan zaključenja Ugovora za sve anuitete za koje je nalazom utvrđena preplata iznosi 12.174,46 kn, a ukupna razlika između anuiteta s osnove promjena kamatnih stopa i s osnove valutne klauzule iznosi 16.417,34 kn,
-kako je tužbeni zahtjev na isplatu postavljen u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka za financije.
8.Polazeći od navedenih utvrđenja, dakle, prvostupanjski sud je zaključio kako su stranke sklopile Ugovor o kreditu br. 528-50-3235159, koji Ugovor je sklopljen 20. siječnja 2006. pa da se na taj ugovor primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03, dalje ZZP), kako je Ugovor sastavljen od strane tuženika, bez pojedinačnog pregovaranja s tužiteljicom, a ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika nije razumljiva, da ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je samo preopćenito, paušalno i neprecizno navedeno da se primjena vrši u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a tako određena odredba se ne može smatrati ni određenom ni odredljivom. Naime, kako je očito promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika, bez sudjelovanja druge strane (tužitelja), bez pregovora o toj promjeni, kao i bez određivanja koliko će tih promjena (do kraja otplate kredita, odnosno trajanja ugovora) biti, kada će te promjene nastati, iz kojeg razloga itd., a iz priloženih dokaza ne proizlazi niti da bi takvo što bilo precizirano u aktima tuženika, odnosno tuženikovim Odlukama o izmjenama kamatnih stopa ili drugom aktu tuženika. Kako je tužena banka odredbu o valutnoj klauzuli navela u Ugovoru, koji je tužiteljici predočen na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pa da tužiteljici nije omogućeno utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu. Prvostupanjski sud u bitnom drži i kako ugovorna odredba glede valutne klauzule dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje jednoj ugovornoj strani, banci, da primjena valutne klauzule bude ovisna isključivo o njezinoj volji, bez ikakve mogućnosti tužiteljice utjecati na to, a jedno od osnovnih načela obveznog prava i ugovaranja, predstavlja odredljivost cijene, odnosno cijena proizvoda mora biti određena ili odredljiva.
9.Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev nakon što je utvrdio ništetnim odredbe predmetnoga ugovora o valutnoj klauzuli i o promjeni kamatne stope, a pozivajući se izrijekom na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a obrazlažući odluku o prigovoru zastare potraživanja, kao i navodeći zakonske odredbe o stjecanju bez osnove iz Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 u daljnjem tekstu ZOO) i držeći kako se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Navedeni sud, je imajući u vidu rezultate vještačenja, zaključio i kako je tužiteljica preplatila, temeljem Ugovora o kreditu u utuženom razdoblju zbog razlike tečaja CHF-a i zbog promjenjive kamatne stope, ukupno iznos od 16.417,34 kn te kako ima pravo na isplatu tog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate te je i prihvatio tužbeni zahtjev.
10.Obrazlažući izrijekom razloge zbog kojih je odbio tuženikove dokazne prijedloge za saslušanje tužiteljice te za saslušanje svjedoka, javnog bilježnika Zdenke Pavelić Musa iz Osijeka, na okolnosti pregovaranja između stranaka o ponudi kredita i možebitnim rizicima takvog pravnog posla, prvostupanjski sud je naveo kako saslušanje tužiteljice na okolnosti zaključenja Ugovora o kreditu i pojašnjenja ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nije bilo potrebno jer je za ovaj spor odlučna činjenica je li tužiteljica prilikom sklapanja Ugovora o kreditu mogla pregovarati o sadržaju spornih ugovornih odredbi i utjecati na njihov sadržaj, a tuženik nije tvrdio da bi tužiteljica prilikom sklapanja ugovora imala mogućnost pregovarati na ovaj način.
11. Iz svega navedenog može se zaključiti kako prvostupanjski sud svoju odluku o utemeljenosti predmetnoga tužbenog zahtjeva temelji na pravnim shvaćanjima koja su zauzeta u pravomoćnim presudama donesenim u postupcima radi zaštite kolektivnih prava potrošača, što izrijekom i navodi, a pritom očito zauzima i pravno shvaćanje kako nije dužan izvoditi nikakve dokaze za utvrđenje ništetnim navedenih ugovornih odredbi, odnosno kako nije dužan ponovno utvrđivati povrede propisa zaštite potrošača nastalih kao posljedice nepoštenosti ugovornih odredaba koje su već utvrđene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
12. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći o službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drži kako u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer se presuda može ispitati i jer su navedeni određeni razlozi o odlučnim činjenicama. Međutim, utemeljeno tuženik ističe kako je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno pa se o vaj drugostupanjski sud još uvijek ne može složiti niti s navedenim zaključcima suda prvog stupanja, jer su takvi zaključci žalbenim navodima utemeljeno dovedeni u sumnju.
13.Prije svega valja navesti kako prvostupanjski sud nije valjano i dostatno obrazložio svoje stavove i zaključke koji se odnose na utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredaba jer nije valjano obrazložio navedeni zaključak o tomu kako se nije pojedinačno pregovaralo o tim odredbama, a posebno zato što nije obrazlagao razloge za odbijanje tuženikovih dokaznih prijedloga za saslušanjem tužiteljice i spomenutoga svjedoka na okolnosti sklapanja Ugovora o kreditu i s tim u svezi radi utvrđenja je li tužiteljica pri sklapanju ugovora bila upoznata s posljedicama ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
14. S obzirom da predmetni postupak tužiteljica pokreće kao potrošač u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje ZZP/03), i to nakon prethodno pravomoćno okončanoga kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, ona je u dotičnom postupku bila ovlaštena temeljem odredbe članka 502.c ZPP-a pozvati se na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnom postupku vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača. Stoga je, suprotno stavu tuženika, prvostupanjski sud pri donošenju odluke o tužbenom zahtjevu mogao utemeljeno se pozvati na pravna utvrđenja donesena u pravomoćnim presudama iz kolektivnog spora, a sukladno odredbi članka 138. a. ZZP.
15.Međutim, ovo nikako ne znači i "automatsku primjenu" utvrđenja suda iz odluka donesenih u kolektivnom sporu, već je na tuženiku teret dokaza činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni Ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu – da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF (i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi) nisu identične onima koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, bilo da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača, bilo da se o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se one ne bi mogle smatrati nepoštenim.
16.Dakle, tuženik ima pravo u pojedinačnim parnicama, pa tako i u ovoj predmetnoj, dokazivati kako se prilikom sklapanja ugovora s tužiteljicom pregovaralo o spornim odredbama i da se stoga one ne bi mogle smatrati nepoštenim. Tuženik je u ovom postupku još u odgovoru na tužbu isticao kako je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao, kao i da su joj obrazložene posljedice i rizici te na tu okolnost pravovremeno predložio izvođenje dokaza saslušanjem tužiteljice i saslušanjem svjedoka, koje tvrdnje sada ističe i kao žalbene razloge. Stoga, je prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tuženiku trebao omogućiti izvođenje dokaza na okolnosti na koje se poziva, da se prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu o spornoj ugovornoj odredbi pregovaralo, pa je trebalo i prihvatiti dokazne prijedloge za saslušanje svjedoka, osoba koje su radile na ugovaranju poslova s tužiteljicom, jer tuženik ima pravo dokazivati te činjenice u ovoj parnici.
17. Kako je prvostupanjski sud, zbog pogrješnoga pravnog pristupa, zaključio da nije potrebno izvoditi nikakve daljnje dokaze radi utvrđenja činjenica od kojih zavisi zaključak o tomu jesu li sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu nepoštene i ništetne pa nije niti izveo pravovremeno predložene dokaze, odnosno nije saslušao tužiteljicu i svjedoke za koje tuženik tvrdi da su s tužiteljicom neposredno pregovarali pri sklapanju Ugovora o kreditu, činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno, kako to utemeljeno ističe žalitelj.
18.Dakle, vidljivo je kako pobijana presuda ima nedostataka, odnosno kako je činjenično stanje pogrješno i nepotpuno utvrđeno te je, postupajući temeljem odredaba članka 370. ZPP-a, valjalo prihvatiti žalbu, pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
19.U nastavku postupka prvostupanjski sud će prije svega utvrditi sve relevantne okolnosti na koje je ukazano ovom odlukom, utvrditi pod kojima je došlo do sklapanja Ugovora o kreditu između stranaka, radi li se o unaprijed formuliranom standardnom tuženikovu ugovoru, je li se prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo o ugovornim odredbama čiju pravnu valjanost tužiteljica osporava u ovom postupku, kao i posebno utvrditi je li tužiteljici u pregovorima koji su prethodili sklapanju ugovora pružena točna i potpuna informacija u pogledu značaja i posljedica ugovaranja i valutne klauzule u švicarskim francima i promjenjive kamatne stope sukladno odluci banke kao kreditora. U tom smislu sud prvog stupnja izvesti će predložene dokaze saslušanjem svjedoka i možebitnim saslušanjem tužiteljice, ponovno ocijeniti sve već tijekom postupka izvedene dokaze i donijeti novu zakonitu odluku.
20.S obzirom da je ukinuta prvostupanjska presuda o glavnoj stvari, to za sada nije moguće utvrditi uspjeh stranaka u postupku pa je valjalo ukinuti i prvostupanjsku odluku o troškovima postupka, a sukladno odredbama članka 164. ZPP-a.
21.Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, a temeljem odredbe članka 166. ZPP-a.
22.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.
Split, 16. listopada 2024.
Predsjednica vijeća:
Lucija Lasić
