REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2892/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vatroslavu Abramoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-134/2024-3 od 21. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2511/2019-36 od 31. listopada 2023., na sjednici održanoj 16. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e :

Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-134/2024-3 od 21. veljače 2024., u odnosu na pravno pitanje:

„Treba li sud na temelju tuženikovog prigovora radi prebijanja (procesnopravnog prigovora radi prebijanja), a u slučaju da utvrdi ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli u CHF-u (kao prethodno pitanje ili usvajanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva), utvrditi postojanje tražbine tuženika s osnove manje plaćenih iznosa za razdoblje kad je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita te izvršiti prijeboj međusobnih potraživanja tužitelja i tuženika, a sve uzimajući u obzir odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima?“"

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-134/2024-3 od 21. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2511/2019-36 od 31. listopada 2023., u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

"1. Može li se smatrati da postoji značajna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP (NN 96/2003) u situaciji kada utvrđena preplata s osnove ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznosi manje od iznosa kojeg je tužitelj manje platio uslijed snižavanja kamatne stope?

2. Je li sud temeljem tuženikovog prigovora radi prebijanja (procesnopravnog prigovora radi prebijanja), a u slučaju da utvrdi ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli u CHF-u i o promjeni kamatne stope sukladno odlukama Banke (kao prethodno pitanje ili usvajanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva), dužan utvrditi postojanje tražbine tuženika s osnove manje plaćenih iznosa za razdoblje kad je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita, s osnove manje plaćenih iznosa za razdoblje kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene, kao i s osnove pozitivnih tečajnih razlika nastalih prilikom isplata iz depozita u razdoblju kada je tečaj CHF bio viši od tečaja CHF po kojem je oročen depozit, te izvršiti prijeboj međusobnih potraživanja tužitelja i tuženika, a sve uzimajući u obzir odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima?

3. Obzirom na primijenjeni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?

4. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?"

1.2. Kao razlog zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na više odluka županijskih sudova, Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Suda Europske unije, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženim u tim odlukama.

1.3. Tuženik je u prijedlogu naveo i da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom, sadržano i Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske - "Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014).

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je pravno pitanje navedeno u izreci ovog rješenja, a na koje se svodi drugo postavljeno pravno pitanje, važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer u odnosu na to postavljeno pitanje postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (odluke Županijskog suda u Bjelovaru Gž-718/2021 od 8. srpnja 2021. i Gž-973/2021 od 11. studenoga 2021. i dr.), a revizijski sud je već u predmetu Revd-4037/2023-2 od 17. siječnja 2024. dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na podudarno pravno pitanje.

4. Stoga je postupajući u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci.

5. U odnosu na preostala pitanja te povredu temeljnog ljudskog prava, uzima se da je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.

Zagreb, 16. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina