- 1 -              III Kr 80/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 80/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. Ć. zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj K-107/2019 od 22. rujna 2022. i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 21. veljače 2023. broj Kž-68/2023, u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Zahtjev osuđenog D. Ć. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj K-107/2019 od 22. rujna 2022., potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-68/2023 od 21. veljače 2023., osuđen je D. Ć. zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11 i kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 te je, nakon što su mu utvrđene pojedinačne kazne, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 10 mjeseci.

 

2. Osuđenik podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude po svojoj braniteljici S. S., odvjetnici iz V., zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 469. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08) te zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku čl. 517. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje. Ujedno je zatražena odgoda izvršenja pravomoćne presude u smislu čl. 518. st. 5. ZKP/08.

 

3. Sukladno čl. 518. st. 4. ZKP/08, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske odgovorilo je na zahtjev osuđenika s prijedlogom da se isti kao neosnovan odbije. Odgovor je dostavljen na znanje osuđeniku i njegovoj braniteljici.

 

4. Zahtjev nije osnovan.

 

5. Ističući povredu Kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 4. ZKP/08, podnositelj tvrdi da se, prema opisu kaznenog djela iz izreke pravomoćne presude, ovdje ne radi o uporabi lažne isprave, kao obilježju kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. KZ/11, već o uporabi neistinite poslovne isprave, a time i o kaznenom djelu iz čl. 279. KZ/11. Budući da osuđenik, nesporno, nije imao svojstvo službene ili odgovorne osobe niti je ispravu uporabio u poslovanju ili službi, to se, po stajalištu podnositelja, može raditi samo o sudioništvu pri izvršenju kaznenog djela iz čl. 279. st. 1. KZ/11 za koje on nije bio optužen.

 

5.1. U zahtjevu se, dakle, tvrdi da je kazneno djelo iz čl. 278. st. 1. KZ/11 pogrešno pravno označeno s obzirom na vrstu krivotvorene isprave o kojoj se radi.

 

5.2. Međutim, to nije točno. Naime, u činjeničnom opisu kaznenog djela navodi se da je osuđenik, s ciljem da od ''E. C. C. ishodi korištenje kreditne kartice D., putem A. K., uz zahtjev priložio ''neistiniti obračun plaće za prosinac 2014. tvrtke ''S.'' d.o.o. R. na svoje ime, iako je znao da nije zaposlen u navedenoj tvrtki te da nema primanja''. U pravnom opisu kaznenog djela, pak, jasno se navodi da je osuđenik lažnu ispravu uporabio kao pravu i time, osim kaznenog djela prijevare, počinio kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11. Jednako proizlazi i iz toč. 27. obrazloženja prvostupanjske presude.

 

5.3. Kod uporabe lažne isprave kao prave u smislu čl. 278. st. 1. KZ/11, bitno je da ta isprava ne potječe od osobe koja je u njoj naznačena kao izdavatelj, neovisno o tome da li je njezin sadržaj istinit ili nije. Nasuprot tome, kod kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz čl. 279. st. 1. KZ/11, radi se o uporabi prave isprave tj. isprave koja potječe od osobe koja je u njoj naznačena kao izdavatelj, al sadržaj te isprave nije istinit. U tome se i razlikuje materijalni od intelektualnog falsifikata.

 

5.4. Prema navodima činjeničnog opisa kaznenog djela iz izreke pravomoćne presude jasno slijedi da je ''neistiniti obračun plaće za prosinac 2014.'' u punom smislu lažna isprava jer je neistinit kako njezin izdavatelj tj. tvrtka ''S.'' d.o.o. R., tako i njezin sadržaj. Drugo je pitanje što podnositelj zahtjeva ne pravi razliku između neistinite (lažne) isprave i isprave s neistinitim sadržajem, što predstavlja netočno polazište njegovog tumačenja.

 

5.5. Stoga, nikakve dvojbe nema da se radi o uporabi lažne isprave te ostvarenju obilježja kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. KZ/11 za koje je podnositelj zahtjeva i osuđen.

 

6. Nadalje, nisu ostvarene niti povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku. Iako podnositelj uvodno tu povredu iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08 povezuje s čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, u obrazloženju zahtjeva se ispravlja i navedenu povredu povezuje s čl. 487. st. 1. ZKP/08.

 

6.1. Naime, podnositelj u zahtjevu kritizira kvalitetu drugostupanjske odluke smatrajući da taj sud nije ocijenio razloge njegove žalbe protiv prvostupanjske presude. Navodi se da je žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 ocijenjena ''nejasnim razlozima obrazloženja pod toč. 13.'', dok je žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona taj sud ''u potpunosti ignorirao''. Iako se drugostupanjski sud u svojoj presudi referirao na žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, učinio je to ''paušalno i općenito'' pozivajući se na utvrđenja prvostupanjskog suda, što ne predstavlja konkretno i argumentirano obrazloženje.

 

7. Prije svega, obvezu suda drugog stupnja iz čl. 487. st. 1. ZKP/08 ne treba shvatiti tako da je sud dužan detaljno odgovoriti na svaki navod žalbe, već je dostatno da iz drugostupanjske presude proizlazi jasan stav o (ne)osnovanosti bitnih dijelova žalbe. Pri tome, za ostvarenje povrede iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08 nužno je da su eventualno učinjene povrede drugostupanjskog suda mogle utjecati na presudu.

 

7.1. Uvidom u spis utvrđeno je da je osuđenik protiv prvostupanjske presude podnio dvije žalbe, i to po braniteljici S. S. te po braniteljici V. M., a drugostupanjski ih je sud, zbog razloga koji su se međusobno podupirali i nadopunjavali, zajednički ocjenjivao.

 

7.2. Što se tiče žalbenog osnova iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, točno je da je osuđenik u žalbi po braniteljici S. S. iznosio razloge zbog kojih smatra da postoji proturječje izreke i obrazloženja presude te je ukazivao da prvostupanjska presuda nema razloga ili sadrži proturječne razloge o odlučnim činjenicama.

 

7.3. U odnosu na te žalbene prigovore drugostupanjski je sud odgovorio pod toč. 13. obrazloženja svoje presude navodeći da, suprotno tvrdnji žalitelja, takvih manjkavosti ili nejasnoća nije našao. Ispitao je prvostupanjsku presudu i po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08. Stoga, Iako su dani razlozi šturi i svode se na parafraziranje zakonskog teksta, po ocjeni ovog Vrhovnog suda, ipak nisu izostali u mjeri koja bi bila od utjecaja na presudu.

 

7.4. Isto tako, drugostupanjski je sud odgovarajući na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja istaknutu u obje osuđenikove žalbe, u dostatnoj mjeri ocijenio sve žalbene prigovore (toč. 17. do 25. obrazloženja), pri čemu se posebno osvrnuo na razloge odbijanja dokaznih prijedloga obrane pod toč. 23. svoje presude. To što je u tom dijelu prihvatio iscrpne razloge izložene u prvostupanjskoj presudi, ne znači da je povrijedio svoju obvezu iz čl. 487. st. 1. ZKP/08. Naime, prvostupanjska i drugostupanjska presuda čine cjelinu koja kao takva mora dati odgovore na relevantna činjenična utvrđenja i stavove suda. Ako je prvostupanjski sud, kao ovdje, u svojoj presudi detaljno i argumentirano iznio razloge zbog kojih dokazne prijedloge obrane smatra nevažnima (toč. 31., 32. i 33. obrazloženja prvostupanjske presude), onda nema zapreke da sud drugog stupnja, prihvaćajući te razloge, uputi žalitelja na iste zbog izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Navedeno samo znači da žalitelj u žalbi nije iznio nikakve nove argumente koji bi utvrđenja suda prvog stupnja doveli u sumnju. Drugačija bi obveza drugostupanjskog suda bila u situaciji da je prvostupanjski sud propustio valjano obrazložiti zbog čega pojedine dokaze smatra nevažnima, međutim, o tome se ovdje ne radi.

 

7.5. Zbog toga, ovi prigovori zahtjeva svode se na nezadovoljstvo osuđenika s utvrđenim činjeničnim stanjem, a to, prema izričitoj odredbi čl. 517. st. 1. ZKP/08, ne može biti osnovom podnošenja ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

7.6. Točno je da je drugostupanjski sud propustio ocijeniti žalbene prigovore vezano uz žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona. Naime, žalitelj je u žalbi, kao i ovdje, osporavao pravnu kvalifikaciju kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. KZ/11 s obzirom na to o kakvoj se ispravi, s aspekta materijalnog i intelektualnog falsifikata, radi. U tom djelu drugostupanjski je sud doista povrijedio svoju obvezu iz čl. 487. st. 1. ZKP/08, međutim, s obzirom na ukupnu kvalitetu drugostupanjske odluke i razloge koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske prethodno ovdje iznio po pitanju primjene materijalnog prava, taj propust nije bio od utjecaja na presudu.

 

8. Slijedom izloženog, zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan pa je, sukladno čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, trebalo odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 14. prosinca 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Ranko Marijan, v.r.