REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2815/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Cummins Adriatic d.o.o., Dugopolje, Kraljice Jelene 15, OIB 44284514731, kojeg zastupa punomoćnik Tadiša Milošević, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Brodograđevna industrija Split d.d., Split, Put Supavla 21, OIB 18556905592, kojeg zastupaju punomoćnici Jerko Grgić, Jakov Mamić i Martina Vinter, odvjetnici u Zagrebu, radi vraćanja zadužnica, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2795/2023-6 od 31. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-122/2020-32 od 22. svibnja 2023., u sjednici održanoj 16. listopada 2024.
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP).
2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.
3. Prijedlog je neosnovan.
4.1. Pitanja koja je tužitelj naznačeno u prijedlogu glase:
„Kada tužitelj - vlasnik pokretne stvari – zadužnice – vlasničkom tužbom traži povrat stvari od posjednika – nevlasnika, je li tužitelj dužan dokazivati da je stvar predao posjedniku – nevlasniku ili je dužan dokazati samo svoje pravo vlasništva, identitet stvari i da se stvar nalazi u posjedu tuženika?“,
„Je li tužitelj vlasnik neposjednik dužan dokazivati da je izvršio obveze iz ugovora za koje tuženiku jamči zadužnicom kao sredstvom osiguranja, ako tuženik - posjednik u niti jednoj fazi postupka nije istakao prigovor da tužitelj nije izvršio obveze preuzete ugovorom?“,
„Ukoliko tuženik taji pred sudom da drži stvar koja je predmetom vlasničke tužbe, a kasnije tijekom postupka se utvrdi da tu stvar ipak drži u posjedu, je li sud trebao postupiti prema čl. 162. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i naložiti tuženiku vraćanje stvari, bez upuštanja u dokazivanje ima li tuženik valjan pravni osnov držati tuđu stvar u posjedu?“,
„Je li sud u trgovačkom sporu, ukoliko iz isprava koje su dio sudskog spisa ne može izvesti jasan i nedvosmislen zaključak o odlučnim činjenicama, dužan postupati sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku, pa o postojanju nekih spornih činjenica donijeti zaključke temeljem svih dokaza izvedenih tijekom postupka, savjesnom i brižljivom ocjenom svakog od tih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka?“ i
„Ukoliko između stranaka postoji više pravnih poslova – ugovora, a svi ti pravni poslovi su osigurani zadužnicama i u cijelosti izvršeni, te je iz samog sadržaja ugovora vidljiva visina novčanog iznosa koji se unosi u zadužnicu, je li uopće potrebno posebno dokazivati koja zadužnica se odnosi na koji ugovor?“.
4.2. Prvo naznačeno pitanje nije važno pravno pitanje za odluku u sporu jer je tužitelj, izdavatelj zadužnice radi osiguranja obveze prema tuženiku, pitanje osnovanosti zahtjeva za povrat zadužnice sveo tek na pretpostavke za osnovanost reivindikacijske tužbe, ne uzevši u obzir da vjerovnik nije u obvezi vratiti zadužnicu izdanu mu radi osiguranja njegove tražbine dužniku ako mu tražbina nije podmirena.
4.3. Ostala materijalnopravnapitanja nisu važna pravna pitanja zato što se temelje na činjenicama koje u postupku nisu utvrđene, a postupovnopravno pitanje je općenito pitanje na koje odgovor daje sama zakonska odredba koju tužitelj u pitanju i spominje, te tužitelj pritom i pogrešno smatra da su u ovoj parnici sudovi tu odredbu povrijedili.
5. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 16. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
