Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-435/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1) P. B., OIB: …, S., … i 2) M. M., OIB: …, Z., …, zastupanih po punomoćniku I. P., odvjetniku iz S. G., …, protiv tuženika: 1) F. C., OIB: …, H., …, 2) A. C. P., OIB: …, Z., …, 3) Đ. R., OIB: …, H., …, 4) T. C., OIB: …, Z., …, tuženici pod 1) do 4) zastupani po punomoćniku Ž. Š., odvjetniku iz H., …, i 5) N. M., OIB: …, Z., …, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljica pod 1) i 2) protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj P-2382/2018 od 22. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljica pod 1) P. B. i 2) M. M. te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj P- 2382/2018 od 22. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da su tužiteljice vlasnice dijela č.zem. 609/1, z.ul. 3520 k.o. J., stoga su ovlaštene ishoditi uknjižbu prava vlasništva na istočnom dijelu č.zem. 609/1, z.ul. 3520 k.o. J., na situaciji geometra P. G., označeno točkama A, B, C, D, u površini od 795 m², svaka za po jednu polovinu dijela prava vlasništva, uz prethodni izbris istoga prava sa imena tuženika, a što je tuženik ad 5/ dužan trpjeti, a sve bez njihovog daljnjeg sudjelovanja, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II/ Tužiteljice su dužne solidarno naknaditi tuženima ad 1/ do 4/, parnični trošak u iznosu od 1.682,26 EUR (tisućušestoosamdesetdvaeuraidvadesetšestcenta) / 12.675,00 kn, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude;

Error! No text of specified style in document. 2. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„U odnosu na tuženog ad 5/ M. N., tužbeni zahtjev se odbacuje.“

3. Protiv citirane presude žalbu su izjavile tužiteljice pod 1) P. B. i 2) M. M. (dalje tužiteljice) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3.1. U žalbi ističu da u kontekstu provedenih dokaza smatraju da je A. C., a kasnije njegov sin Š. C. pok. A. neposredni posjed utužene nekretnine vršio ne samo u svoje ime već i u ime K. C. kao posrednog posjednika jer dioba između A. i K. nikada nije bila provedena. S obzirom na pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza pok. K. C. pok. N. njegova zakonska nasljednica S. M. C. bila je ovlaštena slobodno raspolagati svojim vlasničkim pravima na nekretninama na H. što je ista i učinila na način da je Ugovorom o darovanju od 21. veljače 1998. sva svoja vlasnička prava prenijela u korist N. M. koji ih je dalje prenio na tužiteljice. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ukazuje na određene nedostatke Ugovora koji onemogućavaju njegovu zemljišnoknjižnu provedbu, ali ti nedostatci nisu od utjecaja na učinke istog jer se otac tužiteljica N. M. već nalazio u posjedu onih nekretnina koje su bile upisane na ime pok. K. C., a temeljem tog Ugovora je stupio u neposredni i samostalni posjed onih nekretnina koje su predstavljale izvanknjižno vlasništvo pok. K. C., a koji do tada nije bio u neposrednom posjedu. Nakon što je od S. C. napismeno dobio da sve nekretnine na H., kako one koje su knjižno vlasništvo tako i one koje su izvanknjižno pripadaju u vlasništvo N. M. isti je telefonski kontaktirao svog ujaka Š. C. i s njim se dogovorio da će stupiti u posjed istočnog dijela čest. 609/1 k.o. J. što je učinio. N. M. je stupio u posjed utužene nekretnine 1998. što u svom iskazu potvrđuje i tuženica pod 3) Đ. R.. Sve ovo ukazuje da nije od utjecaja činjenica što u Ugovoru o darovanju nije izričito navedena čest. 609/1 k.o. J. jer je N. M. obavijestio Š. C. o postojanju istog te je potonji prihvatio njegov sadržaj i učinke neovisno o tome što u njemu nije bila navedena konkretna čestica nakon čega je N. M. stupio u posjed, a Š. C. je to dozvolio i do svoje smrti nije osporavao, kao ni njegovi nasljednici tj. tuženici. Prvostupanjski sud smatra da je od trenutka stupanja u posjed N. M. bio pošteni posjednik dok tužiteljice smatraju da je bio kvalificirani posjednik jer je u posjed stupio temeljem Ugovora o darovanju. Kvalitetu i dužinu posjeda na strani tužiteljica i njihovog prednika potvrdili su svi saslušani svjedoci i to L. B., A. G. i T. G.. Pri tome shvaćanje prvostupanjskog suda da bi trenutkom davanja odgovora na tužbu u predmetu P-5881/2016 od strane tuženika posjed prednika tužiteljica postao nepošten nije od utjecaja za primjenu materijalnog prava jer je u navedenom trenutku dosjedanje na strani prednika tužiteljice bilo dovršeno. Stoga da su ispunjene pretpostavke iz čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za usvajanje tužbenog zahtjeva. Naime, na strani N. M. dosjedanje je dovršeno najkasnije 31. prosinca 2009., a što je prije nego što je otac tuženika ishodio pravomoćnu sudsku presudu kojom se utvrdio vlasnikom čest. 609/1 k.o. J. za cijelo i daleko prije nego li su tuženici dali odgovor na tužbu u predmetu P-5881/2016. Pored toga, iz obrazloženja presude slijedi da se prvostupanjski sud vrlo kritički odnosi prema Ugovoru o darovanju od 21. veljače 1998. iako je nesporno da je proizveo

Error! No text of specified style in document. pravne učinke u korist N. M. unatoč tehničkim nedostatcima. U odnosu na presudu P- 554/2008 navode da se radi o presudi zbog ogluhe te da u navedenom postupku sud nije evoluirao predložene dokaze već je donio presudu temeljem procesne odredbe. Predlažu da im se obistini trošak sastava žalbe.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Tužiteljice u žalbi ne konkretiziraju prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka pa kako ni ovaj drugostupanjski sud pazeći po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19), ne nalazi da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. istog Zakona to žalba zbog navedenog žalbenog razloga nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljica da se utvrde suvlasnicama svaka za po ½ dijela realnog dijela čest. 609/1 k.o. J. označenog u skici geometra P. G. slovima A, B, C i D u površini od 795 m2 uz prethodno brisanje tog prava sa imena tuženika dok je tuženik pod 5) to dužan trpjeti.

8. Prvostupanjski sud je, na temelju navoda stranaka i ocjenom dokaza u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, utvrdio da je N. M. od stupanja u posjed istočnog dijela čest. 609/1 k.o. J. bio pošteni posjednik jer je o preuzimanju posjeda obavijestio svog ujaka i neposrednog posjednika kao obrađivača, kao i da je ta obavijest najranije mogla biti od zaključenja Ugovora o darovanju (veljača 1998.), a najkasnije 1999. kako je to objasnila tuženica pod 3) Đ. R. koja je živjela sa roditeljima kada je čula razgovor, da se Š. C. nije usprotivio da N. M. obrađuje ½ dijela predmetne nekretnine te da od N. nije tražio dio uroda, a niti je za života protiv nećaka pokrenuo postupak na vraćanje posjeda (isti je umro 2009.), da su svjedoci N. M. vidjeli u posjedu od prije 1991., a sigurno od 2001. ili 2002. (kako to navodi svjedok G.) i da je takav posjed postao nepošten u momentu kada je u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj P-5881/2016 primio odgovor na tužbu tuženika jer je saznao da se nasljednici njegovog ujaka protive tužbenom zahtjevu a što je bilo najkasnije u trenutku održavanja pripremnog ročišta 27. ožujka 2017. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje kako posjed N. M. nije istinit (jer mu nije mogao biti darovan) te pored činjenice da nije proteklo vrijeme potrebno za izvanrednu dosjelost računajući od zaključenja Ugovora o darovanju (veljača 1998.) do pripremnog ročišta u predmetu P-5881/2016 (ožujak 2017.) prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužiteljica.

9. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da stajalište prvostupanjskog suda kako je posjed N. M. od početka bio pošten te da je isti postao nepošten u trenutku održavanja pripremnog ročišta u predmetu prvostupanjskog suda P-5881/2016 (ožujak 2017.) nije pravilno već da je posjed prednika tužiteljica N. M. od početka bio nepošten.

Error! No text of specified style in document. 10. Prema odredbi čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje ZVDSP) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari.

10.1. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed – čl. 18. st. 1. ZVDSP).

10.2. Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoju posjed koji joj je tako oduzet (čl. 18. st. 2. ZVDSP).

10.3. Konačno, posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. ZVDSP).

11. U konkretnom slučaju tuženik pod 5) N. M. je nećak pok. Š. C. pok. N. te je iz rješenja o nasljeđivanju tadašnjeg Općinskog suda u Starom Gradu poslovni broj O- 165/1973-6 od 4. travnja 1975. iza pok. A. C. pok. N. (list spisa 28) razvidno da su njega naslijedili M. M. žena A. na dijelu zemlje zv. V. V. u Z. dok je preostalu cjelokupnu ostavinu naslijedio Š. C. pok. A., a iz čega slijedi zaključak kako je M. M. žena A. majka tuženika pod 5) N. M..

12. Nadalje, iz odgovora na tužbu tuženika pod 1) do 4) (list spisa 22) proizlazi da navedeni tuženici osporavaju poštenje posjeda tužiteljica, a to proizlazi i iz stranačkog iskaza tuženika pod 4) T. C. na ročištu od 2. studenoga 2022. (list spisa 54 i 55) koji između ostalog navodi da njegova teta M. od njegovog oca nije potraživala ništa osim nekretnina koje je dobila u V., a kada je njegov otac saznao da je N. ušao u posjed predmetne nekretnine iznervirao se i bilo mu je loše jer je volio svog nećaka pa mu je za života dao da koristi konobu, da smatra da je izgubio povjerenje u N., a kada ga se pita za tetu M. navodi da su kontaktirali u to vrijeme, da ona nikada ništa nije tražila osim V., da je o ovoj situaciji razgovarala s njegovim ocem (svojim bratom) ali da ni jedno ni drugo nisu mogli utjecati na ponašanje N..

13. Pored toga, iz spisa predmeta prvostupanjskog suda poslovni broj P-5884/2016 u pravnoj stvari tužitelja N. M. pok. A. protiv tuženika M. C., A. C. P., Đ. R. i T. C. radi utvrđenja i uknjižbe prava suvlasništva za ½ dijela na čest. 609/1 k.o. J. iz odgovora na tužbu tuženika u tom predmetu od 17. siječnja 2017. (list spisa 11 tog predmeta) slijedi da je tužitelju poznato da je baš Š. C. vlasnik čest. 609/1 k.o. J. te da ne odobrava tj. osporava posjed ili bilo koje pravo koje bi tužitelj polagao na tu nekretninu, a takav stav Š. C. tužitelj da je znao i na njega je bio upozoren od strane istog.

Error! No text of specified style in document. 14. U tom parničnom postupku na ročištu od 14. svibnja 2018. (list spisa 45 i 46) također je saslušan tuženik T. C. koji je u tom svom iskazu naveo da je negdje oko 2001. ili 2002. tužitelj (N. M.) nazvao njegovog oca i rekao da je ušao u posjed sporne nekretnine na način da je on to dobio od rodbine iz A., da se sjeća da se njegov otac jako uzrujao te mu je rekao da u nikojem slučaju nema pravo na bilo kakvo niti posjedovanje niti vlasništvo te nekretnine što da mu je jasno stavio do znanja, a kako je njegov otac umro 2009. da je on također kontaktirao tužitelja i ponovno mu naglasio da nema pravo na posjed sporne nekretnine.

15. Pored toga, u tom istom predmetu priloženo je i pismo M. K. C. upućenog A. C. (list spisa 20) iz kojeg proizlazi da on s utuženom nekretninom nema ništa te da ako mu što treba potpisati da mu piše i da će to učiniti drage volje.

16. Kako iz priloženog Ugovora o darovanju od 21. veljače 1998. (list spisa 30) proizlazi da istim nije obuhvaćena sporna nekretnina na način da je ista izričito navedena bilo opisno bilo katastarskom oznakom prijeporno je da li formulacija „…kao i svaku drugu moguće naknadno pronađenu imovinu u nekretninama na području otoka H..“ ukazuje na to da bi predmet navedenog Ugovora bila i sporna čest. 609/1 k.o. J..

17. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da tome ne bi bilo tako i to stoga što iz povijesti zemljišnoknjižnog upisa za predmetnu nekretninu proizlazi da se radi o nekretnini na kojoj u B listu postoje zabilježbe agrarnih prijava pa to nedvojbeno upućuje na zaključak da se radi o nekretnini koja je bila pod udarom agrara.

18. Tuženik T. C. navodi u svom iskazu u predmetu P-5884/2016 da je M. K. C. otišao u A. 30-tih godina prošlog stoljeća.

19. Do razrješenja agrarnih odnosa došlo je temeljem Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije Pokrajine Dalmacije iz 1930. (Službene novine od 4. prosinca 1930. broj 279), Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja (Narodne novine broj 138 od 22. studenoga 1946.) i Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja (Narodne novine broj 111/47 od 17. prosinca 1947.) kojim propisima je obrađivačima u skladu sa zakonskim pretpostavkama priznato pravo vlasništva bez ikakve obveze glede bilo kakve osnove.

20. Dakle, bitna i odlučna činjenica u ovom sporu je da su pravo na stjecanje nekretnina u vlasništvu veleposjednika stupanjem na snagu prethodno navedenih Zakona stekli obrađivači i to bez obzira na činjenicu da li su imali upisanu agrarnu prijavu ili ne te je na taj način zemlja po sili zakona prešla u slobodno vlasništvo obrađivača.

21. Kako tužiteljice nisu osporile činjenicu da je M. K. C. otišao u A. prije Drugog svjetskog rata to znači da stupanjem na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja iz 1946. (a sve ovo kraj činjenice da iz spisa ne proizlazi da postoji pravomoćna agrarna presuda prema

Error! No text of specified style in document. Zakonu iz 1930.) isti nije imao svojstvo obrađivača pa time nije ni mogao steći pravo vlasništva prijeporne nekretnine.

22. Da bi agrarni odnos bio razriješen u korist prednika tuženika pod 1) do 4) zaključiti je i iz činjenice što je A. C. pok. N. bio evidentiran kao posjednik za cijelo na predmetnoj nekretnini i to od 1952. s tim što je do tog upisa došlo po osnovi obnove spiska parcele na temelju starog katastarskog operata i izvršene nove revizije posjedovnog stanja iz 1952., a sve sukladno čl. 54. Zakona o društvenom doprinosu i porezima od 29. prosinca 1951.

23. Stoga, imajući u vidu sve prethodno navedeno ovaj drugostupanjski sud nalazi utvrđenim da M. K. C. nije mogao steći pravo vlasništva prijeporne nekretnine razrješenjem agrarnih odnosa, a posljedično tome ista nije ni mogla predstavljati njegovu izvanknjižnu ostavinsku imovinu pa u takvoj situaciji darodavateljica M. S. C. nije mogla Ugovorom o darovanju od 21. veljače 1998. na daroprimatelja N. M. prenijeti pravo vlasništva predmetne nekretnine jer nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ih sam ima.

24. To nadalje znači da je prednik tužiteljica tj. tuženik pod 5) od početka bio nepošten posjednik jer je kraj upozorenja prednika tuženika pod 1) do 4) da nema pravo na tu nekretninu imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a ovo tim više što se radi o obitelji tuženika pod 5) jer je njegova majka sestra od oca tuženika pod 1) do 4).

25. Slijedom toga, tuženik pod 5) kao nepošten posjednik nije mogao steći pravo vlasništva predmetne nekretninu bez obzira na vrijeme posjeda iste, a pored toga navesti je da njegov posjed nije ni zakonit jer Ugovor o darovanju od 21. veljače 1998. ne predstavlja valjani pravni temelj za posjed prijeporne nekretnine pa kako prema definiciji iz čl. 159. ZVDSP u svezi stjecanja prava vlasništva dosjelošću trebaju biti kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću kako u pogledu kvalitete posjeda, tako i u pogledu vremena potrebnog za dosjelost, a čega u konkretnom slučaju nema, to znači da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako ni tužiteljice u okolnostima konkretnog slučaja nisu mogle steći pravo vlasništva prijeporne nekretnine.

26. Konačno, tuženik pod 5) u ovoj pravnoj stvari nije pasivno legitimiran jer isti nije upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik.

27. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP (jer se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra rješenjem – čl. 129. st. 5. istog Zakona) odbiti kao neosnovanu žalbu tužiteljica i potvrditi prvostupanjsku presudu.

28. Prvostupanjsko rješenje koje nije pobijano žalbom ostaje neizmijenjeno. Zadar, 16. listopada 2024.

Error! No text of specified style in document.

Predsjednica vijeća

Sanja Dujmović, v.r.