Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-855/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V., OIB: ….., iz D., N. B. 13, kojeg zastupa punomoćnik Ž. K., odvjetnik iz D., V. 36 protiv tuženika M. V., OIB: ….., iz D., N. B. 13, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz D., A. 3, radi utvrđenja nedostojnosti za nasljeđivanje, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-601/2016-57 od 24. svibnja 2024., u sjednici održanoj 16. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja M. V. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-601/2016-57 od 24. svibnja 2024. pod toč. I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

»I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik M. V. nedostojan za nasljeđivanje svoje pokojne majke I.

V. i da nema nikakva prava naslijediti imovinu iza njezine smrti.“.

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 5.625,00 EUR.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka za iznos od 5.625,00 EUR.«

2. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. I. i II. izreke žalbu je izjavio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda

Error! No text of specified style in document. preinači, podredno u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. U žalbi ističe da je tužbeni zahtjev temeljio na odredbi čl. 125. st. 4. Zakona o nasljeđivanju. Nije sporno da je pok. majka stranaka tijekom 2000. doživjela moždani udar koji je u potpunosti uništio njezine osnovne životne funkcije te je iznova trebala učiti, pamtiti i usvajati komunikaciju, kako jesti, kretati se i sl. zbog čega je bila životno ugrožena i bespomoćna I isključivo ovisna o pomoći i njezi druge osobe. Zahvaljujući angažmanu i brizi tužitelja ista se značajno oporavila te dijelom i vratila neke od osnovnih životnih funkcija što je i razlog da je živjela sve do 2008. jer je tužitelj organizirao i platio svaku njezinu tadašnju potrebu i postupak. U tome tuženik ni na koji način nije sudjelovao jer je u tom periodu živio u inozemstvu te je u H. kupio novi stan i svake godine dolazio ljeti u D. na odmor što ukazuje na njegove povoljne imovinske prilike. Tuženik je još od smrti oca pok. Š. V. koji je umro tijekom 1995. pa sve do smrti majke 2008. vodio pravne postupke radi osporavanja oporuke oca koji je svu imovinu ostavio upravo I. V.. Te činjenice su zapravo među parničnim strankama i nesporne te je razlog odbijanja tužbenog zahtjeva zbog ogorčenosti tužitelja netočan i nema uporište u izvedenim dokazima. Osim toga, motiv podnošenja tužbe ne može biti razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva već isključivo i samo odgovor na pitanje da li se tuženik u dovoljnoj mjeri ogriješio o obvezu uzdržavanja vlastite majke. Prvostupanjski sud s razlogom navodi kako egzistencija pok. I. V. ni u jednom trenutku nije bila ozbiljno ugrožena, a za što je isključivo zaslužan tužitelj jer da nije bilo njegovog angažmana i brige majka sigurno ne bi bila u ovakvom stanju pri čemu sud zanemaruje činjenicu da bi bez takve konkretne pomoći i stalne brige umrla još u bolnici od posljedica moždanog udara. Radi toga tužitelj je predlagao da se zbog dokazivanja konkretne ozbiljnosti i neposredne životne ugroze provede odgovarajuće sudsko-medicinsko vještačenje kojim bi se utvrdilo da li su uopće postojale i kolike su bile šanse preživljavanja pokojne majke bez svih onih konkretnih medicinskih postupaka koje je tužitelj organizirao koji dokazni prijedlog sud nije proveo pa je na taj način činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Tuženik se svjesno ogriješio o obvezu uzdržavanja vlastite majke do te mjere da ga to određuje i nedostojnim za njezino nasljeđivanje. Predlaže da mu se obistini trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je tuženik nedostojan za nasljeđivanje pok. I. V. i da nema nikakva prava naslijediti imovinu iza njezine smrti.

Error! No text of specified style in document. 7. Prvostupanjski sud je, na temelju navoda stranaka i ocjenom dokaza u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, utvrdio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 125. toč. 4. Zakon o nasljeđivanju (Narodne novine, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje ZN) jer da je pok. I. V. bila smještena u dom umirovljenika, da je uvijek bila uredna, čista i njegovana te da je trošak smještaja u kojeg su uključeni dnevni obroci i medicinska skrb podmirivala od svoje imovine, da je bila vlasnica stana u D., da joj je imenovan skrbnik M. V. koji je za poduzimanje radnji opunomoćio majčinu prijateljicu E. B. koja je u potpunosti vodila i brigu o njoj iz razloga što je tužitelj, kao i tuženik, živio i radio u inozemstvu pa da iz navedenog proizlazi da egzistencija pok. I. V. ni u jednom trenutku nije bila ugrožena, a posebno ne ozbiljno ugrožena pri čemu da nije od utjecaja ni činjenica da je tuženik osporavao oporuku pok. oca Š. V. ni činjenica da je tužitelj majku posjećivao više od tuženika.

8. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo što tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje.

9. Odredbom čl. 125. toč. 4. ZN propisano se je da onaj koji se teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju prema kojemu je imao zakonsku obvezu uzdržavanja, onaj koji nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoć, koju mu je mogao pružiti bez opasnosti za vlastiti život ili ga je ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne za život i zdravlje nedostojan je naslijediti nasljednika kako na temelju zakona tako i na temelju oporuke.

10. U odnosu na žalbene navode tužitelja prvenstveno je uočiti da tužitelj vrši preocjenu provedenih dokaza iako je sukladno odredbi čl. 8. ZPP ocjena dokaza rezervirana isključivo za sud, a ne i za druge sudionike u postupku.

11. U ovoj fazi postupka nisu sporne činjenice da su tužitelj i tuženik imali zakonsku obvezu uzdržavanja svoje pok. majke I. V., kao i da je ista tijekom 2000. doživjela moždani udar koji joj je u potpunosti uništio osnovne životne funkcije te je tada bila životno ugrožena i bespomoćna, kao i ovisna isključivo o pomoći i njezi drugih osoba.

12. Međutim, i nadalje je prijeporno da li je točna tvrdnja tužitelja da se tuženik teže ogriješio o obvezi uzdržavanja prema svojoj majci.

13. Tužitelj u žalbi apostrofira činjenicu da postoji tuženikova potpuna nebriga i izostanak svake empatije za vlastitu majku koja se manifestira na način da tuženik ni na koji način nije sudjelovao u oporavku i vraćanju osnovnih životnih funkcija majke na razinu koja bi bila optimalna njezinom zdravstvenom stanju.

14. Osim toga, tužitelj tvrdi i da je isključivo on sudjelovao u uzdržavanju, oporavku i brizi za majku.

Error! No text of specified style in document. 15. Naime, iz iskaza svjedokinja J. V., M. H., K. T. K., E. B. i S. S. S., kao i N. P. (sestre I. V.) nedvojbeno proizlazi da je pok. I. V. nakon doživljenog moždanog ureda boravila u bolnici te da se nakon izlaska iz bolnice (kada je smještena u dom) uz pomoć fizioterapeutkinje K. T. K. i logopedice M. H. te nakon u više navrata odrađenih terapija u S. bolnici za medicinsku rehabilitaciju K., dobro rehabilitirala jer je mogla hodati uz pomoć tronošca, štapa i sporazumijevati se mimikom te nešto napisati i pročitati.

16. Pored toga, iz iskaza ovih svjedokinja proizlazi da je pok. I. V. uvijek bila čista, uredna i njegovana te da se svjedokinja E. B. brinula o svemu što je bilo potrebno, da joj je donosila čistu odjeću, obilazila stan te sve obveze i aktivnosti organizirala i koordinirala te je ta svjedokinja navela da je ona besplatno sve to obavljala čime je osporila navode svjedokinja J. V. i M. H. da je njezin angažman financirao tužitelj. 17. Nadalje, iz podataka o visini troškova doma te o visini mirovine pok. I. V. zaključiti je, a kao što je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, da je pok. I. V. od svoje mirovine plaćala dom te da bi joj ostalo za potrošnju još 600,00 kn kao džeparac, a da je dio boravka u K. financiralo zdravstveno a dio da je financirala I. te da su tu bili uključeni i medicinska skrb i dnevni obroci.

18. Dakle, navedeni podaci, kao i iskaz svjedokinje E. B. osporavaju direktno tvrdnju tužitelja kako je oporavak pok. majke posljedica toga što je on financijski sudjelovao u brizi za majku jer iz prethodno navedenih utvrđenja prvostupanjskog suda nedvojbeno proizlazi da je pok. I. V. financirala veći dio toga svojim sredstvima, kao i po osnovi statusa zdravstvenog osiguranika.

19. Što se tiče dijela rehabilitacije koji nije bio pokriven mirovinom I. V. ili zdravstvenim osiguranjem svjedokinja E. B., kao i tužitelj navode da je to potonji činio svojom voljom u namjeri da majci osigura najbolju moguću skrb, a iz toga je nedvojbeno zaključiti da je doista u određenom dijelu sudjelovao i u ovom aspektu brige za majku.

20. Konačno, što se tiče činjenice da je tuženik nakon smrti oca Š. V. pokrenuo određene pravne postupke to se u konkretnom slučaju ne bi moglo razmatrati kao razlog za nedostojnost u nasljeđivanju stoga što je takvo postupanje tuženika utemeljeno na pozitivnim zakonskim propisima te iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi isto imalo utjecaja na njegov odnosa s majkom.

21. Niti tvrdnja tužitelja da tuženik nije posjećivao majku nije osnovana stoga što činjenica da je tužitelj majku više posjećivao od tuženika također nema utjecaja na okolnost da bi se tuženik teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema majci pa ni na taj način nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 125. toč. 4. ZN.

22. Osim toga, iz dokazne građe priložene spisu predmeta ne može se zaključiti da tuženik pok. majci nije htio pružiti nužnu pomoć niti da bi se radilo o situaciji da joj je mogao pružiti bez opasnosti za vlastiti život ili pak da je pok. majku ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje.

Error! No text of specified style in document. 23. O zaključku prvostupanjskog suda da je motiv za pokretanje ovog postupka bila ogorčenost tužitelja ponašanjem tuženika navesti je kako to nije pravno odlučno jer, kao što je to prethodno navedeno, iz spisa predmeta ne proizlazi da su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 125. st. 4. ZN. Dakle, motiv pokretanja ovog postupka nikako ne može biti pravno relevantan (što prvostupanjski sud nije ni utvrdio) stoga što je u konkretnom slučaju jedino bitno jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu odredbe čl. 125. toč. 4. ZN ili ne.

24. Posljedično tome, neutemeljen je i žalbeni navod kako je ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja time što je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tužitelja.

25. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP (jer se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra rješenjem – čl. 129. st. 5. istog Zakona) odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. I. i II. izreke.

26. U nepobijanom dijelu pod toč. III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Zadar, 16. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Dujmović