REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3784/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jasmin Jusufhodžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-566/2021-13 od 19. srpnja 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu, Stalne službe u Prelogu broj Pr- 36/2020 od 4. ožujka 2021., u sjednici održanoj 16. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-566/2021-13 od 19. srpnja 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu, Stalne službe u Prelogu broj Pr-36/2020 od 4. ožujka 2021. pozivajući se na odredbu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 2. ZPP vijeće je ocijenilo da tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3.1. U odnosu na tužiteljeve navode da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima došlo do povrede prava na pravično suđenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava jer je drugostupanjski sud proizvoljno tumačio pojam stalnog mjesta rada tužitelja treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske sadrže samo određena jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana odluka arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Naime, praksa ovoga suda je stabilna i određena u pogledu primjene materijalnog prava i tumačenja pojma stalnog mjesta rada pa tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog pogrešne primjene materijalnog prava bila povrijeđena ustavna i konvencijska prava.
4. Osim toga, u postupku pred nižim sudovima strankama je bilo omogućeno da se izjasne o svojim zahtjevima i navodima te da ravnopravno sudjeluju u postupku. U pobijanoj odluci sud je odgovorio na sve odlučujuće navode, pobijana odluka je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da stranke nisu imale pravično suđenje.
5. Zbog navedenog prema ocjeni vijeća nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 16. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
