Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž R-1293/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić- Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov-Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja I. R. iz V., OIB…, zastupanog po punomoćnici S. R. K., odvjetnici iz Z., protiv tuženika R. H., M. o., Z., OIB…., zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu iz V. G., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pr-30/2018-33 od 30. srpnja 2021., na sjednici održanoj 16. listopada 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pr-30/2018-33 od 30. srpnja 2021., u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da isplati tužitelju:
- iznos od 18.275,14 kuna bruto sa zateznim kamatama:
- na iznos od 1.397,96 kn od 16.11.2012.
- na iznos od 366,13 kn od 16.12.2012.
- na iznos od 1.098,40 kn od 16.01.2013.
- na iznos od 749,28 kn od 16.03.2013.
- na iznos od 3.065,25 kn od 16.05.2013.
- na iznos od 2.997,13 kn od 16.07.2013.
- na iznos od 651,55 kn od 16.08.2013.
- na iznos od 1.702,92 kn od 16.09.2013.
- na iznos od 356,80 kn od 16.10.2013.
- na iznos od 977,33 kn od 16.11.2013.
- na iznos od 1.070,40 kn od 16.12.2013.
- na iznos od 1.362,33 kn od 16.01.2014.
- na iznos od 651,55 kn od 16.02.2014.
- na iznos od 752,75 kn od 16.03.2014.
- na iznos od 1.075,36 kn od 16.04.2014.,
do isplate (osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu), te
-iznos od 27.504,32 kune bruto sa zateznim kamatama:
-na iznos od 524,28 kn od 16.11.2012.
-na iznos od 503,47 kn od 16.12.2012.
-na iznos od 503,47 kn od 16.01.2013.
-na iznos od 208,95 kn od 16.02.2013.
-na iznos od 374,64 kn od 16.03.2013.
-na iznos od 713,60 kn od 16.04.2013.
-na iznos od 340,56 kn od 16.05.2013.
-na iznos od 570,08 kn od 16.06.2013.
-na iznos od 468,30 kn od 16.07.2013.
-na iznos od 325,76 kn od 16.08.2013.
-na iznos od 340,56 kn od 16.09.2013.
-na iznos od 446,00 kn od 16.10.2013.
-na iznos od 488,64 kn od 16.11.2013.
-na iznos od 401,40 kn od 16.12.2013.
-na iznos od 638,55 kn od 16.01.2014.
-na iznos od 203,60 kn od 16.02.2014.
-na iznos od 376,40 kn od 16.03.2014.
-na iznos od 448,10 kn od 16.04.2014.
-na iznos od 598,78 kn od 16.05.2014.
-na iznos od 641,55 kn od 16.06.2014.
-na iznos od 761,77 kn od 16.07.2014.
-na iznos od 327,28 kn od 16.08.2014.
-na iznos od 358,48 kn od 16.09.2014.
-na iznos od 556,01 kn od 16.10.2014.
-na iznos od 572,74 kn od 16.11.2014.
-na iznos od 752,80 kn od 16.12.2014.
-na iznos od 695,47 kn od 16.01.2015.
-na iznos od 256,62 kn od 16.02.2015.
-na iznos od 661,64 kn od 16.03.2015.
-na iznos od 429,70 kn od 16.04.2015.
-na iznos od 730,49 kn od 16.05.2015.
-na iznos od 720,16 kn od 16.06.2015.
-na iznos od 386,73 kn od 16.07.2015.
-na iznos od 287,70 kn od 16.08.2015.
-na iznos od 405,09 kn od 16.09.2015.
-na iznos od 472,67 kn od 16.10.2015.
-na iznos od 558,61 kn od 16.11.2015.
-na iznos od 405,09 kn od 16.12.2015.
-na iznos od 616,50 kn od 16.01.2016.
-na iznos od 360,08 kn od 16.02.2016.
-na iznos od 330,32 kn od 16.03.2016.
-na iznos od 361,76 kn od 16.04.2016.
-na iznos od 604,24 kn od 16.05.2016.
-na iznos od 431,60 kn od 16.06.2016.
-na iznos od 542,64 kn od 16.07.2016.
-na iznos od 165,16 kn od 16.08.2016.
-na iznos od 431,60 kn od 16.09.2016.
-na iznos od 633,08 kn od 16.10.2016.
-na iznos od 690,56 kn od 16.12.2016.
-na iznos od 352,24 kn od 16.01.2017.
-na iznos od 387,44 kn od 16.02.2017.
-na iznos od 338,48 kn od 16.03.2017.
-na iznos od 583,80 kn od 16.04.2017.
-na iznos od 507,72 kn od 16.05.2017.
-na iznos od 353,84 kn od 16.06.2017.
-na iznos od 648,62 kn od 16.07.2017.
-na iznos od 708,90 kn od 16.09.2017.
do isplate (osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu).
r i j e š i o j e
Ukida se prvostupanjska presuda u točki I. izreke u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen iznos od 89.507,08 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama (osim u dijelu u kojem tužitelju nisu dosuđene zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenom bruto iznosu) i u odluci o troškovima postupka te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos 135.286,54 kn bruto sa pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos od 16.-tog u mjesecu do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 38.794,00 kn, dok je točkom II. izreke tužitelj odbijen u preostalom dijelu sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19., dalje:ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje ili preinači.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće u razdoblju od studenog 2012. do rujna 2017. i to s osnove rada na izdvojenom objektu 24 sata umanjeno za osam sati odmora dnevno za razdoblje od studenog 2012. do svibnja 2014. u iznosu od 89.507,08 kn bruto, s osnove neiskorištenih slobodnih dana i to subota i nedjelja u razdoblju od studenog 2012. do travnja 2014. u iznosu od 18.275,14 kn bruto i s osnove neiskorištene dnevne stanke u razdoblju od studenog 2012. do rujna 2017. u iznosu od 27.504,32 kn bruto, s pripadajućim zateznim kamatama.
6. Tuženik se žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. toč.2. ZPP-a, ali ne konkretizira u čemu bi se ta povreda sastojala. U odnosu na bitnu procesnu povredu iz čl. 354.st.2.toč.11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik, prvostupanjski sud je suprotno žalbenim navodima dao razloge o svim odlučnim činjenicama, slijedom čega navedena procesna povreda nije počinjena pa se presuda može ispitati.
6.1. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP- a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.
7. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika kao djelatna vojna osoba na poslovima elektroničkog izviđanja, te da je po nalogu tuženika radio na izdvojenom objektu sedam dana u kontinuitetu za koje vrijeme kroz 24 sata nije smio napuštati radno mjesto, nakon čega mu je tuženik odobravao sedam slobodnih dana u što su bile uključene subote i nedjelje.
8. Prvostupanjski sud na temelju iskaza tužitelja i svjedoka utvrđuje da je tužitelj na izdvojenom objektu radio 12 sati dnevno, tijekom kojeg vremena nije imao mogućnost korištenja u dnevne stanke u trajanju od 60 minuta.
9. Na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka prvostupanjski sud utvrđuje:
- da neisplaćena razlike za rad na izdvojenom objektu kao cjelokupno aktivno dežurstvo umanjeno za osam sati za razdoblje od rujna 2012. do svibnja 2014. iznosi 89.507,08 kn bruto,
- da naknada za neiskorištene slobodne dane (i za subote i nedjelje koje je tuženica evidentirala tužitelju kao slobodne dane) u razdoblju od rujna 2012. do rujna 2017. iznosi 18.275,14 kn bruto,
- da naknada za neiskorištene dnevne stanke od rujna 2012. do rujna 2017., za dane kada je tužitelj radio u smjenama od 12 sati iznosi 27.504,32 kn bruto.
10. Cijeneći prethodno utvrđene činjenice, prvostupanjski sud pozivom na relevantne odredbe Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09., 124/09., 73/13., dalje:ZSOSRH/02), Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 73/13., 75/15., 50/16., dalje:ZSOSRH/13), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/09.,118/12., dalje: Odluka/09), Odluke o rasporedu radog vremena ("Narodne novine" br. 66/14., 23/15., 84/15., dalje:Odluka/14), Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 50/08., 142/08., 118/09., 99/12., 55/13., 33/14., dalje: Pravilnik/08) te Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14., 71/15.,dalje: Pravilnik/14) zauzima pravno shvaćanje da tužitelju pripada zatražena naknada za rad na izdvojenom objektu naknada za neiskorištene slobodne dane (subote i nedjelje) i naknada štete zbog neiskorištenog dnevnog odmora (stanke). Stoga, dosuđuje tužitelju zatraženi iznos razlike plaće utvrđen nalazom i mišljenjem vještaka, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.
9. Naime, vezano za zahtjev tužitelja za isplatu naknade za rad na izdvojenom objektu, prvostupanjski sud zauzima pravo shvaćanje da režim rada tužitelja sedam dana u kontinuitetu na izdvojenom objektu u razdoblju prije 1. lipnja 2014. nije dežurstvo iz čl. 8.st.2. i čl. 12. Pravilnika o službi u oružanim snagama RH ("Narodne novine" broj 91/09.) jer se ne obavlja u trajanju od 24 sata neprekidno, niti se obavlja u zapovjedništvima ili ustanovama, već da je radno vrijeme tužitelja bilo organizirano „na drugi odgovarajući način“ iz čl. III. st. 1. Odluke/09, odnosno kao „dnevna kombinacija radnog vremena i aktivnog dežurstva“ iz čl. XI. Odluke/09, a koja organizacija rada nije predviđena kao zasebna osnova za uvećanje plaće, slijedom čega da se pri obračunu i isplati plaće tužitelja u tom razdoblju mogu primijeniti druge osnove za uvećanje plaće iz čl. XIII Odluke/09 (po osnovi prekovremenog rada 50%, po osnovi rada noću 40%, po osnovi rada subotom 25%, rada nedjeljom 35%, rada blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, rada u drugoj smjeni 10%, dvokratnog rada 10%, i rada u turnusu 5%, time da se međusobno isključuju samo dodatak za rad u turnusu i dodatak za rad u drugoj smjeni).
9.1. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu s osnove neiskorištene dnevne stanke, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da tužitelju sukladno čl. II. i čl. III. st.6. Odluke/09 te sukladno Odluci/14 tijekom radnog vremena pripada pravo na dnevni odmor (stanku) u trajanju od 60 minuta, pa imajući u vidu utvrđenje da tužitelj nije imao mogućnost na taj način koristiti dnevnu stanku, zaključuje da tužitelj osnovano potražuje naknadu zbog neiskorištene dnevne stanke.
10. Stoga prvostupanjski sud, prihvaćajući nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu visinu razlike plaće po svim zatraženim osnovama u ukupnom iznosu od 135.286,54 kn bruto, prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu navedenog iznosa, sa zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće tekućim od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate pozivom na čl. 90. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., dalje: ZR) i čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15., 29/18., dalje: ZOO).
11. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. I čl. 155. ZPP-a pa dosuđuje tužitelju troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14.,107/15., dalje: Tarifa).
12. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu naknade za neiskorištene slobodne dane (subote i nedjelje uključene u sedam dana slobodnih dana) u razdoblju od studenog 2012. do travnja 2014..
13. Naime, suprotno žalbenim navodima, rad tužitelja sedam dana na izdvojenom objektu i potom sedam slobodnih dana nema značaj rada u turnusu u smislu
Kada je radno vrijeme
Odluke/09. To iz razloga jer iz čl. X.st.1. Odluke/09 koji glasi: “ organizirano u turnusima, rad se obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca po 12 sati dnevno u ciklusima: 12 sati rada – 24 sata odmora – 12 sati rada – 48 sati odmora.„, ne proizlazi da bi rad na izdvojenom objektu organiziran na način da se obavlja naizmjenično 7 dana rada - 7 dana odmora predstavljao rad u turnusu, već takav način rada predstavlja rad u dnevnoj kombinaciji radnog vremena i aktivnog dežurstva iz čl. XI. Odluke/09 koja glasi: „Iznimno, kada rad u operativnom središtu, operativnom dežurstvu Vojne policije, snagama brzog odgovora, na izdvojenom objektu i drugi oblik službe (osim stražarske), koji zahtijeva 24-satni boravak na radnom mjestu, nije organiziran u smjenama ili turnusima, može se organizirati dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva.„. Stoga, suprotno žalbenim navodima, subote i nedjelje koje padaju unutar sedam slobodnih dana ne čine jedinstvenu cjelinu rada u turnusu pa s obzirom da je riječ o inače neradnim danima, osnovano tužitelj za te dane, a koje mu je tuženik uračunavao u sedam slobodnih dana, potražuje naknadu na ime neiskorištenih slobodnih dana po cijeni redovnog sata rada.
14. Stoga je prvostupanjski sud, prihvativši nalaz i mišljenje financijskog vještaka u dijelu kojim je utvrđeno da razlika plaće tužitelja s osnove neiskorištenih slobodnih dana u utuženom razdoblju od studenog 2012. do travnja 2014. iznosi 18.275,14 kn bruto, a na koji matematički izračun tuženik nije imao primjedbi, pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio taj dio tužbenog zahtjeva i obvezao tuženika na isplatu navedenog iznosa tužitelju s pripadajućim zateznim kamatama počev od 16.- tog u mjesecu za prethodni mjesec, iako se pogrešno pozvao na čl. 90.st.4. ZR/14, umjesto ispravno na čl. 84.st.3. Zakona o radu (2009) ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11., 82/12., 73/13., 93/14., 130/23., dalje:ZR/09) odnosno čl. 92.st.4. ZR/14), koji su bili na snazi u utuženom razdoblju.
15. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj nije imao mogućnost korištenja dnevnog odmora (stanke) u trajanju od 60 minuta tijekom 12 satnog radnog vremena. Naime, iz iskaza tužitelja i svjedoka Zlatka Hećimovića, koje je sud osnovano prihvatio kao vjerodostojne, proizlazi da je tužitelj dnevni odmor koristio na način da je konzumirao obrok kroz 15-30 minuta tijekom rada odnosno bez da je prekidao obavljanje radnih zadataka (praćenje uređaja), pa se ne može smatrati da je tužitelju bilo omogućeno korištenje dnevnog odmora čija je svrha odmor od radnih zadataka odnosno da radnik u vrijeme odmora ne radi, te da odmor može slobodno koristiti bilo u radnoj prostoriji ili izvan nje.
16. Kako tužitelju u utuženom razdoblju od studenog 2012. do rujna 2017. sukladno čl. 52. ZR/09 odnosno članka 73. ZR/14. te čl. III. st. 1. i 6. Odluke/09 i čl. XI. st.2. u vezi s čl. XII. st.1. i 2. Odluke/14 za vrijeme rada od 12 sati pripada pravo na dnevni odmor u trajanju od ukupno 60 minuta, to pri utvrđenju da mu zbog naravi i specifičnosti posla nije bilo omogućeno korištenje dnevnog odmora u skladu s njegovom svrhom, već je tužitelj radio i u vrijeme kada je koristio stanku po 15-30 minuta, to je tužitelj osnovano potražuje naknadu za neiskorišteni dnevni odmor (stanku) prema cijeni redovnog rada. Stoga je prvostupanjski sud prihvativši nalaz i mišljenje vještaka prema kojem razlika plaće tužitelja po toj osnovi iznosi 27.504,32 kn pravilno primijenio materijalno pravo kada je u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev. 17. Međutim, osnovano tuženik žalbom osporava pravilnost primjene materijalnog prava u dijelu kojim je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće s osnove rada na izdvojenom objektu u razdoblju od studenog 2012. do svibnja 2014. u iznosu od 89.507,08 kn bruto.
18. U navedenom razdoblju mjerodavno pravo predstavlja Odluka/09, kojom je u čl. II. propisano da se tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati redovno raspoređuje po
Redovno dnevno radno
osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka (st.1.).
vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati (st.2.).
18.1. Odredbom čl. V. Odluke/09, propisano je da dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra se prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe (st.1.).Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe (rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovora, postaje obalnog motrenja i sl.) (st.2.)
18.2. Prema čl. VI. Odluke/09, pripadnici OS RH koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo (st.1.).Dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću (st.2.). Za vrijeme aktivnog dežurstva pripadniku OS RH ne pripada uvećanje plaće iz točke XIII. ove Odluke)(st.3.).
19. Sukladno navedenim odredbama Odluke/09, djelatne vojne osobe čiji rad zahtjeva 24-satni boravak na radnom mjestu, kao što je to slučaj kod tužitelja koji je radio na izdvojenom objektu u dnevnoj kombinaciji radnog vremena i aktivnog dežurstva (čl. XI. Odluke/09) sukladno čl. VI. st. 3. Odluke/09, suprotno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, nemaju pravo na uvećanje plaće iz točke XIII. Odluke/09 tj. na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom, za rad u drugoj smjeni, dvokratni rad i rad u turnusu, već im sukladno čl. VI. st.1. i 2. Odluke/09 pripada pravo na dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva uređen posebnim propisom. Pod aktivnim dežurstvom računa se cjelokupno preostalo vrijeme koje djelatne vojne osobe provode na radnom mjestu tijekom 24 sata nakon rada od najviše 12 sati, pri čemu se vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu također smatra aktivnim dežurstvom sukladno čl. V. st.2. Odluke/09.
19.1. Poseban propis iz čl. VI. st.2. Odluke/09 kojim su regulirani dodaci na plaću koji pripadaju djelatnim vojnim osobama je Pravilnik/08 koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, a kojim je u čl. 17.a. st.1. propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva, s time da je čl. 17.b. Pravilnika/08 određena visina dodatak za aktivno dežurstvo prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva.
20. Dakle, tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi koja je radila na izdvojenom objektu na način da mu je u utuženom razdoblju rad bio organiziran dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva kroz višednevni boravak na radnom mjestu (7 dana) sukladno prethodno navedenim mjerodavnim odredbama za rad na izdvojenom objektu u utuženom razdoblju od rujna 2012. do svibnja 2014. ne pripada pravo na uvećanje plaće iz čl. XIII. Odluke/09, već sukladno čl. VI. st.1. i 2. Odluke/09 pravo na dodatak za aktivno dežurstvo i to za sve preostale sate provedene na radnom mjestu nakon obavljenog rada od najviše 12 sati, a koji dodatak je propisan čl. 17.a. st.1. i čl. 17.b Pravilnika/08, kako se to osnovano žalbom poziva tuženik. 21. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je dosudio tužitelju iznos od 89.507,08 kn bruto s osnove rada na izdvojenom objektu prihvativši nalaz i mišljenje vještaka prema kojem taj iznos predstavlja „cjelokupno aktivno dežurstvo umanjeno za osam sati“. Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazilo bi da su u tom iznosu obračunata i uvećanja iz čl. XIII. Odluke/09 na koja tužitelj nema pravo, a niti umanjenje za osam sati odmora nema uporišta u relevantnim propisima.
22. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke, kao u izreci ove presude, a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika pozivom na čl. 370. ZPP-a u preostalom dijelu točke I. izreke pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao u izreci ovog rješenja.
23. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će u skladu sa prethodno navedenim mjerodavnim pravom utvrditi sve odlučne činjenice vezano za zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnove rada na izdvojenom objektu u razdoblju od studenog 2012. do svibnja 2014., odnosno koliko je sati tužitelj radio na izdvojenom objektu (pri čemu će voditi računa da je mogao raditi najviše 12 sati), a koliko je sati proveo u aktivnom dežurstvu nakon obavljenog rada uključivo i vrijeme odmora, te će utvrditi da li mu i u kojoj visini pripada razlika plaće s osnove dodatka za sate provedene u aktivnom dežurstvu (čl. 17.a st.1. i čl. 17.b. Pravilnika/08) odnosno da li je tužitelju isplaćena pripadajuća naknada za aktivno dežurstvo, nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu i troškovima cijelog postupka.
U Rijeci 16. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Milena Vukelić-Margan, v.r.
