REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-302/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Filipoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupan po punomoćnici Ani Majcen Kardum, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž - 805/2021-2 od 15. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 8827/2019-21 od 31. svibnja 2021., u sjednici održanoj 16. listopada 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja na isplatu 21.446,71 kune s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose kako je to precizno određeno izrekom pod t. I. prvostupanjske presude. Odlukom o troškovima postupka tuženik je obvezan naknaditi tužitelju 10.256,50 kuna s pripadajućom zateznom kamatom.
2. Rješenjem ovog suda broj Revd - 895/2022-2 od 20. rujna 2022. tuženiku je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u odnosu na pravna pitanja: „1. Smatra li se promjenjiva kamatna stopa nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom ukoliko do stupanja na snagu Zakona o izmjeni Zakona o potrošačkom kreditiranju nije postojalo zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti? 2. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?“
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je zbog prethodno naznačenih pravnih pitanja podnio reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno revizijskim navodima, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je neosnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu više plaćenog iznosa po osnovu ništetne promjenjive kamatne stope potrošačkog kredita prema odlukama tuženika.
8. Tuženik, u odnosu na pitanje koje je rješenjem ovog suda broj Revd - 895/2022-2 od 20. rujna 2022. dopušteno, reviziju temelji na razlozima - (u odnosu na prvo pitanje) da je, suprotno pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova, volja ugovornih strana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu, te da do stupanja na snagu izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. godine nije postojala zakonska obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da se definiraju parametri promjenjivosti /tek izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. godine koje su stupile na snagu 1. siječnja 2014. određuje se pojam parametara i metode za izračun istih/, te - (u odnosu na drugo pitanje) da se, suprotno pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova, podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ne može prekinuti zastara za ostvarivanje individualne tražbine ovdje tužitelja, već se radi o sporu kojem je cilj i svrha generalna i općenita zaštita svih potrošača od nepoštene prakse trgovaca i ostalih pravnih subjekata koji u odnosu na potrošača nastupaju u profesionalnom svojstvu i u okviru svoje poslovne djelatnosti.
9. S obzirom na razloge kojima tuženik u odnosu na prvo pitanje koje je rješenjem ovog suda dopušteno temelji reviziju, treba reći da shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na postavljeno pitanje ne odstupa od shvaćanja ovog suda koje je izraženo u odluci broj Rev - 1089/2020-2 od 25. travnja 2023., a prema kojem: „...prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj143/13, dalje: ZID ZPK/13) postojala je prisilna zakonska odredba u čl. 74. st. 1.Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/07), prema kojoj ugovor o potrošačkom zajmu uz ostalo mora sadržavati odredbu o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja nominalna kamatna stopa može promijeniti, kao i odredbu o pretpostavkama pod kojima efektivna kamatna stopa na zajam može biti promijenjena. Odredbama ZID ZPK/13 je samo precizirana zakonska obveza na način da se promjena kamatne stope može vezati uz jedan od parametara promjenjivosti propisanih tim zakonom (EURIBOR, LIBOR, NRS, prinosna Trezorske zapise Ministarstva financija ili prosječna kamatna stopa na depozite građana u odnosnoj valuti). Zato se ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranoj odluci banke u ugovorima o kunskom kreditu prije stupanja na snagu ZID ZPK/13, bez unaprijed ugovorenih jasnih parametara promjenjivosti, smatra nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom.“ Kako je u ovoj pravnoj stvari ugovor sklopljen 9. listopada 2007., mjerodavan Zakon o zaštiti potrošača stupio je na snagu 7. kolovoza 2007., pa se i u ovoj pravnoj stvari ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranoj odluci banke u ugovorima o kunskom kreditu prije stupanja na snagu ZID ZPK/13, bez unaprijed ugovorenih jasnih parametara promjenjivosti, smatra nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom.
10. S obzirom na razloge kojima tuženik u odnosu na drugo pitanje koje je rješenjem ovog suda dopušteno temelji reviziju, treba reći da shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na postavljeno pitanje ne odstupa od shvaćanja ovog suda koje je izraženo u odluci broj Rev - 2245/2017-2 od 20. ožujka 2023. (koje je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022.), a prema kojem: „...pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe....“.
13. Slijedom navedenog, kako je drugostupanjski sud pobijanom presudom pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, reviziju odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 16. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
