REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2506/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Dianić, odvjetnik u Ivanić-Gradu, Savska 28, protiv tuženika Hrvatski lovački savez, [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, Radnička 36, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d., [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju UE, diplomirana pravnica, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž - 253/2023-2 od 26. veljače 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Pn - 16/2019-53 od 20. siječnja 2023., u sjednici održanoj 16. listopada 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž - 253/2023-2 od 26. veljače 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Pn - 16/2019-53 od 20. siječnja 2023.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4. Naime, postupovnopravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer se iscrpljuju u isticanju postupovnopravnih povreda, dok osporena drugostupanjska odluka nije donesena na temelju nekog zauzetog shvaćanja u primjeni postupovnih odredbi na koje se u prijedlogu poziva tuženik (koje eventualno nije podudarno s nekim drugim pravnim shvaćanjem). Isto tako, pitanja koja se odnose na obrazloženje pobijane odluke nisu važna za ovaj spor jer polaze od pretpostavke da nižestupanjski sud nije odgovorio na žalbene razloge, a što je suprotno sadržaju obrazloženja drugostupanjske presude. Kod naznačenih materijalnopravnih pitanja riječ je o pitanjima glede kojih pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda, a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu. Naime, na naznačenih više pitanja u prijedlogu koja se u bitnom mogu odrediti kao pitanje primjene kriterija odgovornosti za štetu kod naleta divljači na vozilo, treba odgovoriti da je prema shvaćanju ovog suda (Rev – 352/22 od 5. travnja 2022., Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017. i Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019. i dalje) odgovornost za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti je objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, o kojem je pitanju praksa ovog suda jedinstvena.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP-a, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Isto tako, postupajući prema odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, glede navoda tuženika da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pošteno suđenje i pravo na obrazloženu sudsku odluku, valja navesti da, s obzirom da je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci odgovorio na sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja te označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, tuženik nije učinio vjerojatnim (u smislu odredbe čl. 385.a st. 2.ZPP) da mu je u provedenom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Stoga, s obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje i pravo na obrazloženu sudsku odluku, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije tuženika temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 16. listopada 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
