Broj: Ppž-2797/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Anđe Ćorluka i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ČM, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih polova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje granične policije Metković, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću od 19. siječnja 2023. godine, poslovni broj: Pp-1050/2022-5 na sjednici održanoj 16. listopada 2024.,

p r e s u d i o j e:

IDjelomično se prihvaća žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih polova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje granične policije Metković kao osnovana, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o prekršajno pravnim sankcijama na način da se okrivljeniku ČM, umjesto dosadašnje novčane kazne, za prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona izriče novčana kazna u iznosu od 600,00 (šesto) eura.

II. Temeljem članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj, 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljenik je dužan izrečenu novčanu kaznu, platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od dana po primitku ove presude, a ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 300,00 eura.

2. Istom presudom, okrivljenik je oslobođen obveze naknade troškova prekršajnog postupka.

3. Protiv pobijane presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, te zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama.

4. U žalbi tužitelj navodi da je izdan prekršajni nalog radi prekršaja iz članka 216. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ser. broj. 000522634605 kojim je izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca. Uvidom u obrazloženje vidljivo je da je glavna rasprava održana 18. siječnja 2023. bez nazočnosti okrivljenika koji je uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Nadalje, navodi se da su prilikom odlučivanja o sankciji primijenjene zakonske odredbe o ublažavanju kazne i kao olakotne okolnosti uzeto je držanje okrivljenika iz čega im nije jasno koje su to olakotne okolnosti kad okrivljenik nije došao na glavnu raspravu niti opravdao izostanak. Ne mogu se složiti s obrazloženjem i izrečenom znatno ublaženom sankcijom bez da su okolnosti na koje se okrivljenik poziva zaista utvrđene. Radi se o teškom prekršaju za koji je osim novčane kazne moguće izreći i kaznu zatvora do 60 dana. Predlaže da se okrivljenik kazni propisanom novčanom kaznom i zaštitnom mjerom od 3 mjeseca.

5. Žalba ovlaštenog tužitelja je djelomično osnovana.

6. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13,

110/15, 70/17, 118/18 i 114/24) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjskom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Ispitujući odluku o novčanoj kazni vijeće ovog suda smatra da je u konkretnom slučaju u pravu žalitelj kada ističe da izrečena novčana kazna nije primjerena težini djela.

8. Dakle, prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o kažnjavanju nije vrednovao i uzeo u obzir okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o djelu za koje je propisana novčana kazna u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kazna zatvora od 60 dana, kako to osnovano ističe žalitelj, te vijeće ovog suda smatra osnovanim žalbene navode ovlaštenog tužitelja za strožim kažnjavanjem, radi ostvarenja generalne i specijalne prevencije, s time da ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

9. U svezi s tim valja istaći da je ovaj sud okrivljeniku za navedeni prekršaj primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrekao novčanu kaznu u iznosu od 600,00 eura, smatrajući da je izrečena novčana kazna primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

10. Inače, suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je pravilno naveo olakotne okolnosti, da nema štetnih posljedica, da okrivljenik do sada nije kažnjavan, a što se tiče držanja okrivljenika, sud govori o držanju okrivljenika tijekom cijelog postupka, dakle imajući u vidu i sadržaj prigovora okrivljenika na koji se sud poziva u obrazloženju pobijane presude, a u kojem okrivljenik navodi da bi mu puno značilo kada bi mu se smanjila kazna ili ponudio „plan otplate“, čime zapravo ne osporava prekršaj, a što ukazuje na njegovo držanje u odnosu na počinjeni prekršaj.

11. Dakle, sud ne govori o obrani okrivljenika, već o cjelokupnom postupku, pa u tom smislu nije relevantno što okrivljenik nije dao svoju obranu, a to što uredno pozvan nije došao na ročište nije od utjecaja na zakonitost provedenog ročišta, i utvrđivanja olakotnih okolnosti za odmjeravanje kazne, već naprotiv isto je potpuno zakonito provedeno jer okrivljenik nije ispričao svoj nedolazak, čime su ispunjeni svu zakonski uvjeti za održavanje ročišta 18. siječnja 2023.

12. Nisu osnovani navodi žalbe ovlaštenog tužitelja u pogledu nužnosti izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije, iz razloga koji su navedeni u prvostupanjskoj presudi.

13. Naime, odredbom članka 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 85/22), koji je stupio na snagu 30. srpnja 2022. godine, propisano je da se briše članak 288. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojim je bilo propisano da se će se pravomoćno izrečena mjera zabrane upravljanja motornim vozilom počinitelju prekršaja koji nije prije toga stekao pravo na upravljanje motornim vozilom, izvršiti nakon stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom odnosno izdavanja vozačke dozvole.

14. Dakle, kako navedena odredba više nije na snazi to nema osnove za izricanjem zaštitne mjere, kako je to pravilno naveo prvostupanjski sud.

15. Dakle, sud je prihvatio žalbu tužitelja za izricanjem veće kazne od one koju je izrekao prvostupanjski sud, smatrajući da će se i ovako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja, dok iz navedenih razloga nije prihvatio prijedlog za izricanjem zaštitne mjere.

16. Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 16. listopada 2024.

Zapisničarka

Predsjednik vijeća

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.