Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1541/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AZ (ranije ĐZ) OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ranka Ivanović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d. d. OIB 00432869176 Zagreb, Capraška 6, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić i partneri, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-745/19-56 od 29. ožujka 2024., u sjednici održanoj 16. listopada 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana, a djelomično se uvažava, pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn- 745/19-56 od 29. ožujka 2024.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu točke II. izreke, kojim je odbijen dio tužiteljevog tužbenog zahtijeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 11.661,29 eura i imovinske štete u iznosu od 747,38 eura,

b) preinačuje u pobijanom dijelu točke II. izreke, kojim je odbijen dio tužiteljevog tužbenog zahtijeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 4.000,00 eura sa zatraženim kamatama, tako da se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja za ovaj iznos i sudi se:

"Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju s osnove neimovinske štete i daljnji iznos od 4.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče 2. siječnja 2017. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana."

II. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana, a djelomično se uvažava, pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn- 745/19-56 od 29. ožujka 2024.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu točke I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u iznosu od 1.033,10 eura skupa s dosuđenim kamatama, osim u dijelu kojem je visina stope zakonske zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određena po stopi uvećanoj za pet postotnih poena,

b) preinačuje u pobijanom dijelu točke I. izreke, tako da se visina stope zakonske zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje po stopi uvećanoj za tri postotnih poena.

III. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. izreke, presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-745/19-56 od 29. ožujka 2024. tako da sada glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznos od 1.755,76 eura, u roku od petnaest dana."

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade štete daljnji iznos od 1.033,10 eura sa zateznom kamatom tekućom od 2. siječnja 2017 do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke). Tom je presudom odbijen tužitelj s tužbenim zahtjevom za neimovinsku štetu u iznosu od 15.661,29 eura i sa ostatkom zahtjeva za imovinsku štetu u iznosu od 747,38 eura (točka II. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tužitelju da tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.472,22 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žale se obje stranke.

2.1. Tužitelj je pobija u dijelu pod točkom II. izreke, kojim je odbijen dio njegovog tužbenog zahtjeva i u dijelu pod točkom III. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači na način da se u cijelosti prihvati njegov tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Tuženik navedenu presudu pobija u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva tužitelja i u dijelu pod točkom III. izreke, kojim mu nisu dosuđeni svi zatraženi troškovi postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a, s prijedlogom da se u tom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno, da se u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu tuženika osporilo sve žalbene navode kao neosnovane, te je predložio da se žalba kao takva odbije.

2.4. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.

2.4. Žalbe su djelomično osnovane.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuju žalitelji jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbi.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi neimovinsku štetu po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te imovinsku štetu koju trpi zbog prometne nesreće koja se desila 22. ožujka 2016. u Zagrebu, a u kojoj je zadobio teške tjelesne ozljede i u kojoj je sudjelovala osiguranica tuženika.

5. U ovom stadiju postupka nije sporna pasivna legitimacija, kao ni da je tuženik tužitelju isplatio iznos od 15.368,87 eura / 115.796,74 kuna na ime neimovinske i imovinske štete, i to iznos od 12.874,11 eura / 97.000,00 kuna na ime neimovinske štete, iznos od 557,44 eura / 4.200,00 kuna na ime imovinske štete na mopedu, iznos od 220,32 eura / 1.660,00 kuna za troškove liječenja, iznos od 398,17 eura / 3.000,00 kuna za tuđu pomoć i njegu i iznos od 1.318,83 eura / 9.936,74 kuna na ime kamata.

5.1. U ovoj fazi postupak između stranka je sporno pripada li tužitelju pravo na daljnju naknadu neimovinske i imovinske štete, odnosno suodgovornost tužitelja, a time i visina štete.

6. Nakon provedenog postupka prvostupanjski je sud u bitnom utvrdio sljedeće:

- da iz pravomoćne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K 1316/16 od 5. rujna 2016. proizlazi kako je osiguranica tuženika KZ oglašena krivom za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa, odnosno zbog izazivanja predmetne prometne nezgode od 22. ožujka 2016.,

- da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl.ing Neven Ereš proizlazi kako je moped tužitelja svojim prednjim lijevim, više bočnim dijelom naletio na stražnji dio desne bočne strane vozila osiguranice tuženika uz promjenu brzine mopeda tužitelja od oko 5-10 km/h, pa da je u nastavku tužitelj na mopedu izgubio ravnotežu i pao na kolnik, a moped tužitelja se prevrnuo na svoju lijevu bočnu stranu, s time što je naveo da u očevidnoj dokumentaciji policije nema nikakvih podataka ili tragova od tome je li i kakvu zaštitnu kacigu imao tužitelj prilikom predmetnog štetnog događaja,

- da iz nalaza i mišljenja dr. Davor Mayer, spec. sudske medicine proizlazi kako je tužitelj stradao u prometnoj nesreći dana 22. ožujka 2016., kao vozač mopeda u sudaru s osobnim vozilom koje mu je presjeklo putanju, a medicinskom obradom tužitelja nakon događaja utvrđeno je da je tužitelj zadobio kontuzijski biljeg i rana razderotina veličine 1 cm zatiljno lijevo, krvni podljev oko lijevog oka, prijelom postraničnog zida lijeve očne šupljine i ljuske lijeve sljepoočne kosti, sa širenjem na klinastu kost i do tjemene kosti, prijelom čeone kosti u području dna čeonog sinusa, u visini korijena nosa, prijelom lijeve jagodične kosti, tankoslojno krvarenje unutar tvrde moždane ovojnice sljepoočno lijevo, krvarenje u meke moždane ovojnice obje polovice mozga, više desno, višestruka nagnječenja mozga sljepoočno desno i čeono obostrano, više lijevo, manji krvni podljev u području lijeve ključne kosti, višeiverni prijelom lijeve ključne kosti, rana razderotina tri prsta lijeve šake te oguljotine lijeve potkoljenice.,

- da su navedene ozljede tužitelju nastale padom uz udar lijevom stranom glave i lijevim ramenom o tlo,

- da iz iskaza osiguranice tuženika iz kaznenog postupka proizlazi da je, a nakon što je izašla iz vozila vidjela tužitelja kako leži na kolniku pored mopeda i da je imao kacigu crne boje,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Davora Mayera proizlazi da bi mogućnost zadobivanja ozljeda glave ovisila o tipu kacige, u slučaju nošenja integralne (tzv. full- face) kacige, ozljede glave bi bile izbjegnute, a u slučaju nošenja otvorene (tzv. open-face ili jet) kacige, ozljede glave kakve je zadobio tužitelj bi mogle nastati i to u jednakom opsegu,

- da je tužitelj na ročištu u nazočnosti vještaka dr. Davora Mayera i ing. Nevena Ereša, dao na uvid sudu i vještacima sliku kacige koju je imao na glavi predmetne zgode prilikom nesreće,

- da je vještak dr. Davor Mayer ostao u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja, napominjući da u svojim nalazima i mišljenjima redovito analizira mogućnost ozljeđivanja ovisno o tipu kacige, a nužni preduvjet za to je i poznavanje tipova kacige, a tehničke specifikacije pojedinih vrsta kaciga koje navodi tuženik ne moraju nužno biti prisutni na svakom tipu kacige, pa tako u slučaju otvorene kacige koja nema štitnik donjeg dijela lica, a ne mora imati niti vizir, da ako je tužitelj nosio takav tipa kacige da je mogao zadobiti sve stvarno nastale ozljede,

- da je vještak ing. Neven Ereš izjavio da nigdje u spisu nema podataka ili tragova o tome je li i kakvu zaštitnu kacigu imao tužitelj prilikom predmetnog štetnog događaja, a na fotografiji kacige koju je tužitelj predočio vještaku i sudu na raspravi, da se radi o otvorenom tipu kacige, koja odgovara propisima Republike Hrvatske,

- da iz iskaza svjedokinje KZ, osiguranice tuženika, proizlazi da se kretala srednjom trakom "zelenog vala" prema HNK, planirala se prestrojiti na desnu traku, pogledala je u retrovizor, prestrojila se i nakon toga da je na srednjem retrovizoru vidjela da čovjek leži na cesti u toj desnoj traci 10-20 metara iza njenog automobila; da nije niti osjetila niti čula kakav udarac; da se odmah zaustavila i izašla iz automobila i krenula prema tužitelju, ali da je jedan gospodin zvao Hitnu i policiju, da u trenutku kad je prišla tužitelju on nije imao kacigu na glavi, ali da je vidjela kacigu u blizini na kolniku,

- da je osiguranica tuženika KZ proglašena krivom za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa-izazivanjem predmetne prometne nesreće.

7. Na temelju navedenog, pravilno je prvostupanjski sud smatrao utvrđenim da je do prometne nesreće u kojoj je ozlijeđen tužitelj došlo isključivo radnjom osiguranice tuženika KZ jer se prilikom prestrojavanja u desnu traku osobnim vozilom kojim je upravljala nije prethodno uvjerila da radnju skretanja udesno može učiniti na siguran način. Kako je tom radnjom presjekla pravac kretanju mopedu kojim je upravljalo tužitelj, a koji se kretao desnom kolničkom trakom u istom smjeru, to je došlo da sudara, na način što je tužitelj svojim prednjim lijevim, više bočnim dijelom naletio na stražnji dio desne bočne strane vozila osiguranice tuženika uz promjenu brzine mopeda tužitelja od oko 5-10 km/h, nakon čega je pao i zadobio teške tjelesne ozljede. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je za predmetnu nesreću isključivo odgovorna osiguranica tuženika KZ i da tužitelj nije doprinio nastanku nezgode, s time što je pravilno utvrdio i da je tužitelj nosio zaštitnu kacigu jer to proizlazi iz iskaza osiguranice tuženika i iskaza tužitelja, kao i službene zabilješke Policijske uprave, I. postaje prometne policije Zagreb. 8. U odnosu na visinu štete iz priložene medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede, i to kontuzijski biljeg i ranu razderotina veličine 1 cm zatiljno lijevo, krvni podljev oko lijevog oka, prijelom postraničnog zida lijeve očne šupljine i ljuske lijeve sljepoočne kosti, sa širenjem na klinastu kost i do tjemene kosti, prijelom čeone kosti u području dna čeonog sinusa, u visini korijena nosa, prijelom lijeve jagodične kosti, tankoslojno krvarenje unutar tvrde moždane ovojnice sljepoočno lijevo, krvarenje u meke moždane ovojnice obje polovice mozga, više desno, višestruka nagnječenja mozga sljepoočno desno i čeono obostrano, više lijevo, manji krvni podljev u području lijeve ključne kosti, višeiverni prijelom lijeve ključne kosti, rana razderotina tri prsta lijeve šake te oguljotine lijeve potkoljenice, a zbog kojih je ozljeda nad istim obavljeno više medicinskih zahvata i zbog kojih je bio na dugotrajnom liječenju te je obavio i dugotrajne rehabilitacije.

8.1. Zbog zadobivenih ozljeda tužitelj je po nalazu i mišljenju vještaka trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od pet dana, srednjeg intenziteta 10 dana, manjeg intenziteta četiri mjeseca.

8.2. Tužitelj je prema nalazu i mišljenju vještaka zbog zadobivene ozljede osjećao primarni strah do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalu stanje, sekundarni strah umjerenog do jakog intenziteta do tri dana, a potom umjereni strah do dva tjedna, kao i slabiji oscilirajući strah do 12 tjedana i u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj.

8.3. Kod tužitelja je zbog zadobivenih ozljeda prema nalazu i mišljenju vještaka zaostalo ukupno smanjenje životne aktivnosti od 33-34%, a ogleda se u bitnom u tome što je kod tužitelja zbog višeivernog prijeloma lijeve ključne kosti zaostala umjerena slabost lijeve ruke, bolovi u lijevom ramenu kod većeg opterećenja ruke, kretnje u ramenu su ograničene u manjem stupnju i terminalno bolne, dok je zbog ozljede glave kod tužitelja na psihičkom planu zaostala posljedica postkomocijskog sindroma, te nastavno elemenati PTSP-a i komorbiditetnog depresivnog poremećaja, što je sve dovelo do razvoja njegovih psihičkih poremećaja.

8.4. Prema nalazu i mišljenju vještaka kod tužitelja je zbog zadobivenih ozljeda zaostalo trajno naruženje u vidu ožiljka u području lijevog ramena (iznad ključne kosti postoperativni ožiljci duljine 11 i 6 cm, širine 2-3 mm, boje okolne kože), a što predstavlja naruženje manjeg stupnja, uslijed čega tužitelj trpi i odgovarajuće duševne boli.

9. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelju je zbog zadobivenih ozljeda trebala djelomična tuđa pomoć i njega nestručne osobe radi obavljanja kućanskih poslova, nabavku i pripremu hrane i sl., kroz četiri tjedna četiri sata dnevno, kroz četiri tjedna tri sata dnevno i šest tjedna po dva sata dnevno.

10. Isto tako, tužitelj je imao i troškove liječenja, kao što mu je bila uništena odjeća i obuća u nesreći.

11. S obzirom na iznesena činjenična utvrđenja koja su relevantna za odluku o visini pravične novčane naknade s osnove neimovinske štete, osnovano tužitelj prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 153/22. – u daljnjem tekstu: ZOO), kada mu nije dosudio i daljnji iznos od 4.000,00 eura s osnove neimovinske štete, jer je ovaj sud mišljenja da tužitelju zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada i ovaj iznos (pored nesporno isplaćenog iznosa od 12.874,11 eura), pri čemu je ovaj sud vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, strahu i smanjenoj životnoj aktivnosti i naruženosti, te cilju kojem služi ta naknada. Stoga, nije u pravu tuženik kada prigovara da mu po ovoj osnovi ne pripada i daljnji dosuđeni iznos, kao što nije u pravu ni tužitelj kada prigovora da mu pripada i cijeli utuženi iznos od 15.661,29 eura, pa je pobijanu presudu u odnosu za zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete po ovoj osnovi za iznos od 11.661,29 eura trebalo potvrditi, a za iznos od 4.000,00 kuna sa zatraženim kamatama preinačiti i dosuditi tužitelju i ovaj iznos.

11.1. Naime, tužitelj je u doživio predmetnu nesreću u dobi od 55. godina života, te se zbog zadobivenih višestrukih teških tjelesnih ozljeda dugotrajno liječio, na način što je obavio niz medicinskih pregleda i operativnih zahvata i rehabilitacija, a što su sve bili nužni medicinski zahvati koji su po svojoj prirodi bolni i neugodni. U takvoj situaciji ovaj je žalbeni sud stajališta da je tužitelju pravilnom primjenom citirane odredbe i Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetih na drugoj sjednici Građanskog odjela održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pripada i daljnji iznos dosuđen ovom odlukom na ime pravične novčane naknade s osnove neimovinske štete.

12. Ostali žalbeni navodi tuženika ne utječu na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u pogledu dosuđene visine imovinske štete, koju je pravilno utvrdio prvostupanjski sud u smislu odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a, pa je neosnovano tuženik osporava. Ovo iz razloga što je utvrđeno da je tužitelju trebala tuđa njega i pomoć prema nalazu i mišljenju vještaka, a zbog načina nastanka prometne nesreće i zadobivenih ozljeda uništena mu je odjeća, s time što je imao i troškove liječenja. Budući da tuženik nije dokazao da tužitelj te troškove ne bi imao, to jer pravilno prvostupanjski sud postupio kada po ovoj osnovi djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, pa neosnovano tuženik tvrdi da bi prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev s osnove imovinske štete, kada je tužitelj zatražio ukupan iznos od 1.780,48 eura po ovoj osnovi, a sud mu je dosudio iznos od 1.033,10 eura, zbog čega pozivanje na pojedinačne vidove štete u pogledu imovinske štete ne utječe na pravilnost pobijane odluke u ovom dijelu.

13. Međutim, osnovano tuženik tvrdi da je pogrešno postupio prvostupanjski sud kada je tužitelju visinu stope zakonske zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na dosuđeni iznos imovinske štete dosudio po stopi uvećanoj za pet postotnih poena, kada se visina stope zakonske zatezne kamate za to razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje po stopi uvećanoj za tri postotnih poena na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a.

14. Budući da je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari, trebalo je na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a, preinačiti i odluku o troškovima postupka, tako da se ista temelji na odredbi članka 154. stavku 2. ZPP-a, u svezi s odredbom čanka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa). Tužitelju zastupanom po punomoćnici u osobi odvjetnice pripada parnični trošak prema njegovom uspjehu u postupku od 40%, a imajući u vidu spornu osnovu i visinu, kao i da je u osnovi uspio u cijelosti i djelomično u visini, odnosno ukupno sa 70%, a tuženik s 30% (70-30=40). Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve radnje koje je tužitelj poduzeo i koje su bile potrebne za parnicu, a u odnosu na vrijednost predmeta spora i plaćene sudske pristojbe i priloženi tužiteljev troškovnik, to tužitelju pripada trošak prema uspjehu u parnici u iznosu od 1.240,88 eura, kojem iznosu treba pribrojiti iznos od 457,67 eura plaćen na ime troškova vještačenja, koji mu je iznos priznat u cijelosti jer je bio potreban za parnicu, tužitelju pripada trošak u iznosu od 1.698,55 eura, kojem iznosu treba pribrojiti i iznos od 57,21 eura, na ime uspjeha tužitelja sa žalbom, tako da ukupan trošak tužitelja iznosi 1.755,76 eura, a koji mu je iznos u obvezi naknaditi tuženik.

14.1. Zahtjev tužitelja za naknadom troška sastavljanja odgovora na žalbu odbijen je, jer je ovaj sud mišljenja da ta radnja nije bila potrebna za parnicu u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

15. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP- a i članka 373. točke 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 16. listopada 2024.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča