Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-628/2023-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o., Z., OIB: ...., kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. i B., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika Z. Č., S., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Povrv-292/2019-26 od 12. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Povrv-292/2019-26 od 12. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke, je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika S. H. iz Z., poslovni broj Ovrv-505/2019 od 26. ožujka 2019. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.307,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1. kolovoza 2018. do isplate, dok je u točki II. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak.

2. Rješenjem suda prvog stupnja je ukinut isti platni nalog za iznos od 256,56 eura sa zateznom kamatom od 1. kolovoza 2018. do isplate te je tužba u tom dijelu utvrđena povučenom.

3. Protiv presude je žalbu podnio tužitelj pozivajući se na žalbene razloge pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba parničnog postupka.

4. U žalbi navodi da se odluka suda temelji na Pravilniku o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom iz 2022. ( „Narodne novine“ broj 100/22-dalje Pravilnik/2022) koji je stupio na snagu 1. listopada 2022., a da su za donošenje pravilne odluke relevantne isključivo odredbe Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom iz 2015. („Narodne novine“ broj 85/2015 - dalje Opći uvjeti/2015) koji su bili na snazi u utuženom razdoblju i u vrijeme izvršene promjene u evidenciji korisnika, a kojim odredbama nije propisan rok u kojemu je tužitelj bio dužan ispostaviti konačni račun evidentiranom korisniku. Ukazuje na čl. 56. st. 2. Općih uvjeta/2015 kojim je propisano da je u slučaju nemogućnosti ovlaštene osobe operatora sustava da očita stanje brojila zbog nemogućnosti pristupa obračunskom mjernom mjestu , korisnik mreže dužan dostaviti operatoru sustava podatke o stanju brojila osobno ili putem telefona i slično, pa zaključuje da je na strani tuženika postojala obveza dostave odgovarajućih podataka. Tuženik da je to učinio tek 15. prosinca 2017., pa je tužitelj nakon obrade podataka 30. lipnja 2018. izdao račun koji je predmetom ovog postupka, a koji račun tuženik nije podmirio. Smatra da je počinjena i bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), jer da su izreka i obrazloženje presude u suprotnosti s ispravama u spisu te izvedenim dokazima. Ocjenjuje pogrešnim i zaključak o nastupanju zastare, uz obrazloženje da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se radi o dugu prema računu koji je dospio na naplatu 31. srpnja 2018. pa kako je prijedlog za ovrhu podnesen unutar jedne godine od dospijeća, tvrdi da zastara nije nastupila. Osporava i zakonitost odluke o parničnom trošku bez posebnog obrazloženja.

5. Predlaže presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troška prvostupanjskog i žalbenog postupka.

6. Žalba tužitelja nije osnovana.

7. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa tako ni povreda na koju ukazuje tužitelj u žalbi, jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 17.382,44 kn (u prijedlogu za ovrhu iznosa od 19.373,66 kn) prema konačnom računu za potrošnju električne energije za nekretninu u P., za razdoblje od 24. studenog 2016. do 9. lipnja 2017.

9. Na temelju provedenih dokaza je utvrđeno da je tužitelj prvotno izvršio polugodišnji obračun potrošnje električne energije za razdoblje od 24. studenog 2016. do 31. svibnja 2017.te sačinio račun, međutim, 15. prosinca 2017. nova suvlasnica nekretnine P. G. je podnijela zahtjev za promjenu korisnika priloživši zapisnik o primopredaji i suglasnost jednog od suvlasnika nekretnine te ugovor o kupoprodaji sklopljen između tužitelja kao prodavatelja i P. G. te F. D. G. kao kupaca 9. lipnja 2017., nakon čega je tužitelj izradio novi račun 30. lipnja 2018., prema kojemu je ukupan dug za razdoblje od 24. studenog 2016. do 9. lipnja 2017. obračunat u iznosu od 17.382,44 kune. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj zbog istaknutog prigovora zastare, djelomično povukao tužbu za iznos od 1.933,08 kn/256,56 eur, o čemu je doneseno odgovarajuće rješenje.

10. Glede mjerodavnog materijalnog prava, sud prvog stupnja primjenjuje Pravilnik /2022, kojim je propisan postupak promjene korisnika ,na način da novi vlasnik građevine podnosi opskrbljivaču zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom uz odgovarajuće isprave, nakon čega operator sustava u roku od tri radna dana treba očitati ili procijeniti stanje brojila za potrebe utvrđivanja datuma razgraničenja potrošnje, a opskrbljivač u roku od dva radna dana od dana zaprimanja narečenih isprava treba novom vlasniku poslati potvrdu o prihvaćanju zahtjeva. Istovremeno postojeći opskrbljivač dostavlja bivšem vlasniku završni obračun u roku od 30 dana od dana razgraničenja potrošnje. Prava i obveze opskrbljivača i operatora sustava glede obavijesti bivšeg vlasnika građevine o otkazu ugovora o opskrbi električnom energijom su propisani čl. 25. istog Pravilnika, pri čemu je propisano da će postojeći opskrbljivač dostaviti bivšem vlasniku završni obračun u roku od 30 dana od dana razgraničenja potrošnje.

11. Na temelju financijskog vještačenja, sud prvog stupnja utvrđuje da ukupan dug tuženika prema tužitelju iznosi 17.382,44 kn, da je račun dospio na naplatu 31. srpnja 2018., s tim što se dug odnosi na potrošnju električne energije u razdoblju od 24. studenog 2016. do 9. lipnja 2017.

12. Prema stajalištu suda prvog stupnja, tužitelj nije dokazao da tuženiku nije mogao izvršiti obračun potrošnje električne energije prije 30. lipnja 2018. pa ocjenjuje osnovanim istaknuti prigovor zastare tužiteljeve tražbine pozivom na čl. 232. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO), s obzirom na dospijeće duga te činjenicu da je prijedlog za ovrhu podnesen 26. ožujka 2019., nakon proteka godine dana od dana dospijeća.

13. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da je u nazočnom slučaju prijedlog za ovrhu podnesen nakon proteka roka od godine dana od dospijeća tražbine tužitelja, zbog čega je pravilno ocijenjen osnovanim prigovor zastare te odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika kojim je tuženiku naloženo isplatiti utuženi iznos tužitelju.

14. Treba navesti da su točni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja bio dužan glede utvrđenja prava i obveza stranaka primijeniti Opće uvjete/2015, s obzirom na vrijeme nastanka pravnog odnosa stranaka. Međutim, i primjenom tog podzakonskog akta je trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja. Naime, Opći uvjeti/15 su doneseni na temelju čl. 59. Zakona o tržištu električne energije ("Narodne novine" broj 22/13, 95/15, 102/15, 68/18, 52719 i 111/21), te uređuju, između ostalog, međusobne ugovorne odnose između energetskih subjekata i korisnika mreže te uvjete mjerenja, obračuna te potrošnje električne energije i naplate isporučene električne energije i snage.

15. Kako je utvrđeno u prvostupanjskom postupku, tužitelj je glede potrošnje električne energije u nekretnini tuženika izdao dva računa, prvi račun 16. lipnja 2017. na iznos od 133,73 kn, prema pretpostavljenoj potrošnji, a nakon što je 15. prosinca 2017. novi vlasnik podnio zahtjev za promjenu korisnika, izdan je drugi račun 30. lipnja 2018. na iznos od 17.382,44 kn.

16. Točni su navodi tužitelja da Opći uvjeti/15 ne razrađuju podrobno rokove u kojima je dužan postupati operator sustava te opskrbljivač za opskrbu električnom energijom te bivši, odnosno novi vlasnik nekretnine u slučaju prijenosa vlasništva na nekretnini,kao što je razrađeno u Pravilniku/2022. Međutim, i Opći uvjeti/15 propisuju rokove za postupanje ugovornih stranaka pa je tako člankom 30. Općih uvjeta/15 propisano da je krajnji kupac koji prenese vlasništvo dužan u roku od 30 dana obavijestiti operatora sustava o promjeni i podnijeti zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže, a opskrbljivaču zahtjev za raskid ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, dok je novi vlasnik dužan u istom roku podnijeti zahtjev za sklapanje novog ugovora, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva. Daljnji rok koji je propisan je rok od osam dana od dana zaprimanja zahtjeva krajnjeg kupca, u kojem roku je operator sustava dužan očitati stanje brojila i dostaviti ga opskrbljivaču, potom je opskrbljivač dužan izvršiti obračun troška opskrbe električnom energijom, a operator sustava obračun naknade za korištenje mreže radi razgraničenja ugovornih obveza krajnjeg kupca i novog vlasnika, nakon čega se pristupa sklapanju ugovora. Ukoliko krajnji kupac ne obavijesti o promjeni vlasništva i zahtijeva raskid ugovora, operator sustava i opskrbljivač postupaju na zahtjev novog vlasnika.

17. Imajući u vidu činjenicu da je novi vlasnik podnio zahtjev za promjenu korisnika 15. prosinca 2017. te da je u sljedećih osam dana operator sustava bio dužan očitati stanje brojila i dostaviti ga opskrbljivaču, a na temelju očitanja stanja brojila opskrbljivač je bio dužan izvršiti obračun te s novim vlasnikom sklopiti novi ugovor o korištenju mreže, proizlazi da je do kraja prosinca 2017. tužitelj imao sve elemente za izradu računa bivšem korisniku mreže. Stoga valja zaključiti da je tražbina tužitelja prema konačnom obračunu dospjela najkasnije krajem siječnja 2018., uvažavajući i potrebno vrijeme dostave računa i rok za dobrovoljnu isplatu duga. Treba navesti da je pogrešno stajalište tužitelja prema kojemu dospijeće tražbine vezuje za datum izdavanja računa o konačnoj potrošnji električne energije, budući da na vrijeme izdavanja računa utječe isključivo tužitelj pa bi se na takav način mogle zlouporabiti prisilne odredbe ZOO-a o zastari.

18. Stoga je i pravilnom primjenom Općih uvjeta/15 valjalo jednako zaključiti da je nastupila zastara tužiteljeve tražbine, s obzirom na činjenicu da je prijedlog za ovrhu podnesen 26. ožujka 2019., dakle, nakon proteka godine dana od dospijeća tražbine.

19. Na žalbene navode tužitelja glede primjene čl. 56. st. 2. Općih uvjeta/15, treba navesti da tužitelj po prvi puta u žalbi ukazuje na nemogućnost očitanja stanja brojila zbog nemogućnosti pristupa obračunskom mjernom mjestu pa se radi o iznošenju novih činjenica, što u žalbenom postupku nije dopušteno zbog ograničenja propisanog čl. 352. ZPP-a.

20. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom čl. 368. st. 2. ZPP-a. Rješenje suda prvog stupnja je kao nepobijano ostalo neizmijenjeno.

U Rijeci 16. listopada 2024.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov Kozomara, v.r.